SHINDEN SHURA ROPPO 4. dio

Shinden Shura Roppo je naziv za Toshitsugu Takamatsu-ove memoare koje je on za javnost napisao 1965. u svojoj 78 godini, a odnose se na period njegova djetinjstva i sve do njegova povratka iz Kine gdje Sensei pripovijeda o svome životu, putovanjima i svojim iskustvima dok se razvijao vježbajući Ninjutsu.

Kroz nekoliko nastavaka opisati ćemo Gokui koji proizlazi iz iskustava Sensei Toshitsugu Takamatsu-ove životne priče i kako je on koristio Ninjutsu da bi preživio.

CRONIPPON NINJUTSU DOJO

 

 shura-roppo1Potpuni naslov članka napisanog za časopis Budo Shunju objavljen u Nari je: “Shinden Shura Roppo Meiji. Taisho. Showa Ne san dai niti ikiru kukishinden happo biken nijyu shichi dai Takamatsu Toshitsugu“. Ovdje je Sensei Takamatsu objavio svoje memoare koje se odnose na njegovo djetinjstvo i povratak iz Kine.

Po dr. Kacem Zughariju ovo je biografska kronika njegove mladosti i njegova iskustva koji su mu bili baza za pisanje teksta Ninjutsu no Hiketsu Bun (tajni Ninjutsu tekst) koji sadržava filozofsku osnovu Ninjutsu-a. Također, on izjavljuje da postoje još jedni memoari napisani od strane Takamatsu-a gdje se spominju sva njegova putovanja, doživljaji, motivacije, borbena iskustva kao i njegovo osobno vježbanje nazvan Meiji Moroku Otoko.shura-roppo2

Sensei Takamatsu: „Sa svojih trinaest godina sam pohađao englesku školu kao i 
Kanbun
(tradicionalnu kinesku) školu u Kobe-u. Kada je bilo prikladno išao sam u očevu tvornicu šibica u Akashi-u. Tamo sam svake noći išao u Dojo od Mizutani Yoshitaro Tadafuso-a majstora Jujutsu-a škole Takagi Yoshin ryu.

Kako sam već imao Menkyo kaiden (potvrdu cjelokupnog prijenosa znanja škole) Shinden Fudo ryu-a nakon godine teškog vježbanja bio sam podučavan dubljim principima i tajnama tehnika Takagi Yoshin ryu-a.

Jedan dan, u svojoj petnaestoj godini kada sam navratio u posjet Sensei Toda-i u njegov Dojo-u u Kobe-u Sensei mi je rekao: “Došao si u pravi trenutak! Dva Bugeisha (eksperta u tehnikama borbe jedne ili više škola) Musashi ryu-a su ovdje da se testiraju protiv nas. Shinbo-kun će prihvatiti prvi, a ti drugi.”

Naravno, prihvatio sam i pozorno gledao prvi meč. Shinbo Kun je bio star 25 godina i bio je u super formi, te je imao Menkyo škole. Mislio sam da neće imati problema pobijediti u usporedbi sa njegovim protivnikom iz Musashi ryu-a koji se čini bio star 27 ili 28 godina.

Ali, meč jedva da bio počeo kada je Shinbo izgubio sa Gyaku-otoshi bacanjem. On je bio razočaran u svoj meč. Ja sam bio slijedeći. Misleći da sam jednostavno jedno 15 godišnje dijete moj protivnik je spustio svoj gard i u trenu oka sam ga bacio sa Gyaku nage bacanjem i pobijedio u meču.

Sljedeći protivnik je bio opasniji i činilo se je da je bio star oko 30 godina. On je promatrao moj prvi meč i štitio se je. Približno smo se 30 minuta znojni gurali bez bilo kakve mogućnosti da primijenimo tehniku. I tijekom trenutka njegove nepažnje odmah sam ušao sa Gyaku dori da bi ga bacio. Međutim, iako sam ga bacio onesvijestio sam se. Zapravo, u trenutku kada sam ga bacio on me je udario po mojem desnom uhu sa dlanom svoje ruke. Kako nisam bio u mogućnosti izbjeći ovaj napad moj poraz se činio očitim.

Moj protivnik je istupio i rekao: “Ne, ja sam izgubio. On je već bio započeo pobjedničko bacanje.” Zatim, je zapitao Sensei Toda-u za moju dob. Kada je čuo da imam 15 godina zaprepastio se je i izjavio: “Ako je u ovome vješt sa 15 godina on mora da je vrlo nadaren. Svakako će postati majstor.”

Od svoga nastanka najvažnija tehnika Musashi ryu-a je bilo korištenje udarca u trenutku kada bi netko bio bačen. Jednom, kada je on vidio moju tehniku nisam je ponovo mogao upotrijebiti protiv njega“.

Što bih volio da razmotrite ovdje o biti Bufu-a je razmišljanje o pobjeđivanju protivnika ili samo o rušenju protivnika. Sa koliko god puno protivnika se boriti ne morate pretjerano reagirati i dopustite protivniku da osjetno preuzme inicijativu. Ali, u trenutku kada protivnik pokuša umaknuti morate ga neizbježno srušiti. Unutar ovoga je istina od “Katsumi-a” i krucijalno učenje o tome. Ovo je Budo.

“Pobijedite bez izvlačenja, ako povučete ne sijecite.

Samo predci. Znaju da je uzimanje života važna stvar.

Ispod podignutog mača je doista pakao.

Samo uđi, naprijed je raj.

Ako posjedujete srce slično bistroj vodi protivnik se ogleda kao da je u ogledalu.

Ne pravi od predstojećeg protivnika neprijatelja. Ako se dignu protiv vas vjerujte u svoje osjećaje i napokon, znajte Sutemi.

Jahanje pred bujicom, kestenova ljuska pluta zato što se povjerila.

Ne razmišljaj o sebi, da bi plutao u gorskom potoku baci se.

Tajna borenja je u upotrebi protivnikove snage, te imati srce poput vrbinog drveta na vjetru.

 Jujutsu znači upotrijebiti silu protivnika i imati srce slično vrbi na vjetru.

 Dva boga zaštitnika zauzimaju oblike od In i Yo. Kretanje njihovih šaka, ali i daha.

 Tijelo Ninja (Nintai) ili ustrajnost (Nintai) znači uzgajati svoje srce i biti marljiv u tehnikama, vječna istinska strpljivost Ninja predaka.

 Znajte da je bit Jujutsu-a osnova mira. Ako možete podnijeti to je istinska bit.

 U bistroj vodi ili bijesnim valovima vjerujte sebi i oni će se pokoriti. Plutati ćete na struji.

 Sva za vas, dan i noć nastavljam rafinirati i ispravljati tehniku“.

U Haiku poeziji, pjesme poput ovih se nazivaju “Ku“, ali znak “Ku” u originalu se odnosi na ogroman broj, nešto poput HindiShankh-a” (sto tisuća trilijuna), izražavajući beskrajni koncept svemira. Upravo poput ovih Haiku-a koji prizivaju beskrajne arome, svaka kratka fraza u Shinobi Kuden-u obuhvaća nevjerojatno široka, duboka i različita značenja. Usput, japanski Kamiyomoji (urođeno japansko pismo koje je postojalo prije nego je kinesko znakovlje uvezeno – navodno “od doba bogova”) također uključuje riječi koje označuju cjelovitost stvaranja u samo nekoliko znakova. To je također bio Kuden.

shura-roppo3Godina Heisei 20 (2008) je označila trideset sedmu godišnjicu odlaska Takamatsu Sensei-a. Dopustite govoriti o trideset sedam godina prosvjetljenja koje su doživljene od strane Yamaoka Tesshu-a (1836-88). Yamaoka Tesshu je bio šurjak od Yamaoka Seizan-a koji je bio poznati majstor Yari-a (koplja), te koji je također bio poznat po svom ekstremnom vježbanju i koji se budio u 2 sata ujutro da bi zamahivao sa svojim teškim kopljem od jedne do pet tisuća puta u Tenchi juppo-u izvodeći nebrojene skokove i ubode. Jednom je rečeno da se je vidio na zalasku sunca kako zabada u prazninu tame trideset tisuća puta sve dok se sunce opet nije dignulo.

Eto, Seizan je govorio da je u redu zadobiti pobjedu nad ljudima, te da je srce važnije nego tehnika i da morate proširiti svoje vrline i ako pobijedite sa srcem da će na ovaj način protivnik prirodno izgubiti. Stvarna pobjeda se ne postiže putem tehnike nego pomoću srca i ratničkih vrlina.

Također je Yamaoka Tesshu u svojim kasnijim godinama razvijao jednu tehniku (Tokui-waza) koju je naučio vježbajući sa jedinim ubodom Yari-a i kojom je stopio svoje najjače točke. Yamaoka Tesshu je kao majstor mačevanja čak bio prozvan “Onitetsu” ili “Željezni demon”. Jednog dana, se suočio sa praktičarem Asari Matashichiro Yoshiaki-em. Yoshiaki nije vježbao sa drvenim mačem nego sa dugačkom granom sa svjetlećim vrhom što je bilo slično božjem oku. Iako su oboje i Tesshu i Matahichiro bili stručnjaci ubadanja Tesshu nije mogao pobjeći ubodima svoga protivnika. Ali, nevjerojatno Matashichiro-vi ubodi nikada nisu stupili u kontakt sa Tesshu-ovim grlom. Štoviše, on je uočio energiju koja je izbijala iz vrha Matashichiro-vog mača. Osjetio je da mu je duh opao i izbio mu je znoj, te nije mogao više održati svoje uporište. Bez razmišljanja je izustio riječi, “izgubio sam”!

Tesshu se odrazio u slavnim riječima Seizan-a: “Zadobiti pobjedu nad ljudima nije u tehnikama nego u vrlinama” i prohodao je udaljenost od 120 tisuća metara prema hramu Ryutakuji kod Mishima u okrugu Izu uplićući se tri godine u Zen meditaciju pod svećenikom Seijyo-om.

Kod čuvenog hrama u Kamakura-i nazvanog Kenchoji postojala je jedna molitva koja je išla ovako: “iznenađen sam jer se bojim neprijatelja, kako se riješiti ovoga u umu”? Ako vam se čini da se Matashichiro-va oštrica nije još postavila na vaše srce onda život ili smrt zaustavlja vaše srce. Život i smrt u umu je nešto što ne bi trebalo mučiti ratnika. Morate odmah izbaciti ovo iz uma. Bitno je nemati išta – ovo su doista mudre riječi.

Međutim, Tesshu je bio jednostavno nesposoban naći ovo ništavilo. On je posjetio vrhovne svećenike Shokokuji-a u Kyoto Dokuon-u i Engakuji-a u Kamakura-i, Kosen. Najzad, u Kyoto-u je Tenryuji zapitao glavnog svećenika Tekisui-a što objelodanjuje gromoglasni krik – “Ti si se zapravo borio sa mačem protivnika. Možeš izbjeći borbu i ne upotrijebiti mač”!

Yamaoka Tesshu, u trideset sedmoj godini svoga slijeđenja Puta mača, u godini Meiji 20, 13. ožujka u dobi od četrdeset i pet godina i dvadeset i tri godine od prvog ulaženja u školu Asari Malashichiro je ušao u bit (Gokui) Musoken-a (sanjanjem – upućenost u tehnike mača).

Tesshu je pješice otputovao iz Yanaka u Tokiyo u Noda-i i Chiba-i. Još uvijek imam dio kaligrafije uručenih mom pradjedu iz kojeg se može pročitati: “Bio sam pitan o Putu. Osjećam ljepotu u zabačenome kraju”. To je bio davno, ali misteriozno je što sada imam knjigu o biti (Gokui) napisanu od strane Asari Matashichiro-a i što je prilično vjerojatno jedino postojeće ostalo napisano od strane majstora. Po mome mišljenju tu je objavljena Borba sa japanskim mačem: Tajne Samuraja.

Yamaoka Tesshu je bio svjesno zagrijan za jedinstvenost mača i Zen-a (Kenzen ichinyo), ali majstor mača Asari Matashichiro nije učio Zen. Međutim, Matashichiro-ov talent sa mačem je prevladao. Kako se u predodžbi ovih dvaju Budoka može vidjeti da se Budo ne mora ograničiti samo u glavi. Onaj koji jedino koristi svoj mozak je poput svijeće – svijetli sjajno, ali se s vremenom rastopi. Tokui-waza (vaša ekspertna tehnika, znak za kretanje) se također može napisati kao Tokui-waza (napisano drugačijim Kanji-ima a da označavaju isti pojam) tehnika koja ugrožava vašu milostivost.

U vrijeme trideset sedme obljetnice odlaska Takamatsu Sensei-a stvorio sam u njegovu čast kip Daikoku-ten (u Indiji se naziva Mahakala i govori se da je to najveće božanstvo rata). Dano mu je ime Iko Butoku Daikoku-Ten što znači Moć ratnikove milostivosti.

Također, je Tesshu postigao prosvjetljenje u trideset sedmoj godini.

Kao borilački praktičari za slijeđenje Puta ratnika nužno se je opremiti sa “srcem i očima božjim” kao svojim navigacijskim sustavom. Oboje, putovi borilačkih praktičara i ratničkog puta su Kyojitsu, kako gajimo našu odlučnost i još fleksibilniju intuiciju. Ovo je put prema unutarnjim tajnama i njihovom utjelovljenju.

Međutim, osjećam da nije potrebno ohrabrivati druge da vjeruju u naše razmišljanje o srcu borilačkih ili religijskih načina što znači sačuvati vlastit neuznemireni stav.

shura-roppo4

Massaki Hatsumi 

Demonova propovijed o borilačkim vještinama

taonasl

demonpropovijedsl1Japan je uvijek cijenio borilačke vještine. Po narodnom Šintoističkom mitu samo japansko otočje je bilo formirano od strane božanstava Izanagi-a i Izanami-a pomoću koplja. Povijesno, različiti stilovi borilačkih vještina su vjerojatno započeli na vrlo osnovnoj razini kada su različite grupe ljudi napali otočje noseći sa sobom oružja različitih oblika i građe. Od kasnog XII. stoljeća kada su započeli ozbiljni samurajski okršaji i ratovi počele su se razvijati škole borilačkih vještina. One su se tijekom XVI. i XVI. stoljeća sa razdobljem građanskih ratova proširile. Konačno, stara kineska klasifikacija osamnaest borilačkih vještina Bugei Juhappan (武芸十八) je postala čvrsto utemeljena. Broj osamnaest je bio samo konvencionalna oznaka, međutim, nije se precizno brojalo obilje škola i oružja koja su se širila.

Do ranog XVIII. stoljeća onaj tko je težio borilačkim vještinama mogao je izabrati od mnogostrukog niza škola, učitelja i oružja. Različiti stilovi ili Ryu-evi (流) su razvijani u bezbroj pod-stilova svaki sa novim učiteljem koji je pripovijedao o upotrebi tehnika koje ne može podnijeti nijedna obrana. Neki stilovi su učili rafinirane kretnje stopalima i stavove, neki upotrebu brzih promjena položaja, a drugi poseban rad kukovima i tehnike spoticanja. Neki su još podučavali istančane kadence disanja, jedinstvene načine držanja mača da bi protegnuli njegov doseg, tehnike koncentracije, te čak i ezoterične budističke Mantra-e. Raznovrsnost oružja je uključivala mačeve različitih dužina (od vrlo dugog prema veoma kratkom), koplja sa kukom, cijevi ili drugim napravama, Jutte, Kusarigama-u ili različite oblike Shuriken-a.
Prije sredine sedamnaestog stoljeća Miyamoto Musashi zasigurno najveći borilački praktičar u povijesti japana je uočio ovaj trend i napisao:

„Kada pogledate u svijet elemenata različitih vještina one su bile skrojene za prodaju. Također, osoba razmišlja o sebe kao nešto što će biti prodano i čak se primjena ovih Putova preferira kao roba. Ovo mentalno razdvaja cvijet i plod na dvoje i čini da je voće dosta manje nego cvijet. Posebno je na ovaj način forma borilačkih vještina preuređena u ornament, cvijet je nametnut cvatu, a tehnika je preuređena u prikaz. Razgovara se o ovom ili tom Dojo-u, ovakvom ili takvom podučavanju u pokušaju da se nešto zaradi ili da se okoristi.

Pogledajte u druge stilove gdje sam našao da govore o sposobnosti krinke ili detaljno demonstriraju pokrete rukama dok se ispravno gleda u oči imajući najmanje istinsko srce“.

“Srce istine” i srž srca ili uma je predmet propovijedi o borilačkim vještinama napisane od strane Niwa lurozaemon Tadaaki-a (1659-1741) samuraja Seki-yado feuda. Malo je poznato o ovom čovjeku čiji je nom de plume bio Issai Chozanshi. Ali, on je očito bio upoznat sa mačevanjem, filozofijom i vještinama napravljenim iz opsežnog proučavanja Budizma, Konfucizma, Taoizma i Šintoizma i čini se da je poznavao dijela Musashi-a i svećenika Takuan-a. Uglavnom, su njegova pisanja zgotovljena tijekom druge dekade XVIII. Stoljeća gdje je majstorski sinkretirao tretmane ovih filozofija i religija osvijetlivši središnju smisao svake u direktnim uputama za upotrebu u borilačkim vještinama ili u humorističnim i nezbiljskim pričama koje poučavaju u više kružnom načinu. Njegov način pisanja je prirodna posljedica slika koje su bile popularno tijekom njegovog vremena gdje zajedno figure Buda-e, Lao Tzu-a i Konfucija kušajući vino ili ocat iz istog lonca govore da je bit ista samo se individualne percepcije razlikuju. Ono što je važno za razumjeti je ta bit.

SOVINO RAZUMIJEVANJE

tao1Jastreb kaže sovi,1 “Kada te promatram vidim da imaš čudan oblik. Maleni orlovski nos na okruglom licu i imaš na sebi crnu kapu, te preko ogrtač od kudjelje2 i sličiš na Tengu-a3 sa otoka pigmeja. Iako imaš velike oči, tijekom dana si slijepa kao šišmiš i ne prepoznaješ sunčevo nebesko tijelo. Lunjaš okolo ismijavana od drugih ptica, čučiš noću u gustišima hvatajući male polu-budne ptice i jedeš ih. Ponekad u lovu koristiš ptice pričvršćene na motke ili privezane za uzice kao mamce. Također, to prouzrokuje da druge ptice uokolo i u blizini trate vrijeme u smijehu. Bijedna ptico! Svega je četrdeset-osam vrsta jastrebova4 i mislim da vi morate biti najjadnije! Mučno mi je i samo razmišljanje o vama.”tao2

Okrenuvši svoju glavu sova je odgovorila, “Gospodaru jastrebe vrlo ste pogrešno
zaključili. Između neba i zemlje postoje ti koji lete u nebo, ti koji žive na drveću, na zemlji i ti koji plivaju u vodi. Postoje ti koji su lijepi i ti koji su neugodna izgleda. Ali, svaki od njih prima zapovijed Kreatora i rađa se, iako nije imao vlastit izbor. Ako bi svaka osoba mogla odabrati fizički oblik da li bi htjela biti ikako hendikepirana? To što izgleda čudno da imam oči koje ne mogu vidjeti preko dana mi je dodijelila nebeska priroda.5 Kako bih mogla biti izuzeta od nečega što je sam Kreator učinio? Osim toga, dugo-repata grinja čini svoj dom u hrpi govana dok crijevni paraziti žive u gomili prašine, te oni smatraju da su ova mjesta palače i tornjevi. Zmija nema noge dok guje nemaju oči ili nos. Međutim, može se vidjeti da su oni pored toga prilično kompetentni. Svakoj stvari rođenoj od Kreatora je dodijeljena hrana i mjesto stanovanja koje im neće prouzročiti prob­leme. Pretjerivati i zaviditi drugim bićima postaje izdaja Neba. Iako, moje oči ne mogu vidjeti preko dana mogu prilično efikasno vidjeti sa dolaskom noći. Tražim odgovarajući obrok i nikada ne otiđem gladna. Premda male ptice misle da imam čudan oblik i smiju mi se nisam bijesna zbog toga. I koliko god se one puno smiju ne brinem se uopće. Samo se nasmijem.

tao3“Ne štetim ljudskim prebivalištima slično jastrebovima i vranama niti sam hvaljena od ljudi kao divlje guske i mandarinske patke. Nije to nešto što tražim i hvatam. S vremena na vrijeme pričvrstim na motku ptice za lov, te iako sam prikazana i ismijana da lovim male ptice nije da zbog toga čovjek ima zamjerku protiv mene ili me mrzi. Osim toga, nisam tvrdoglava ili ne radim nešto iz zla nego samo ovim privlačim i hvatam male ptice. Sada je u ovome svijetu neizbježno uključiti poniznost. Što se tiče miševa, te kada jednog ubijem to radim samo radi jela i spuštam se prema svom obroku bez da odlazim na bilo koje velike daljine. S druge strane, kada ne trebam obrok dajem mišu da predahne i ne proganjam ga. Vi, gospodine jastrebe u skladu sa svojom prirodom ste veoma duhovni. Imate lijepo držanje i ptica ste obdarena sa dostojanstvom. Odmarate se na šaci feudalca ili nekoga tko ima naslov i razlikujete se od ptica koje pripremaju obroke uobičajenom trkom. Tako, kada izađete na polja mora da je bolno hvatati druge ptice koje su daleko opasnije nego mine. I čak ako uhvatite pticu nije vaše vlasništvo. Ako naiđete na veliku pticu možda ćete pasti u borbi ili neočekivano dobiti rupu u prsima od nekompetentnog veterinara specijaliziranog za jastrebove, te se tako dovesti do preuranjene smrti. Imati svoj pandže sapete i živjeti u ptičjem kavezu bi za mene bilo isto.

“Uzmimo npr. jedno drvo. Ono se može posjeći, a donja se polovica u posudi za kadionu može ukrasi i izlakirati kao garnitura sa zlatnim ili srebrenim filigranima i postaviti u aristokratove prostorije ili se izraditi za čovjeka visokog ranga kao ukusan nakit. Druga polovica bi se mogla preurediti u drvene klompe za koračanje preko blata. Kada  pogledate dva različitih oblika jedan je cijenjen dok se drugi smatra sredstvom, ali su u smislu sječenja živog drveta isto”.

Nedaleko je ptica naziva Chogenbo6 prisluškivala ovaj razgovor. Sažalivši se na sovu kaže, “Kada pogledaš mogu reći da je tvoj oblik elegantan. Imaš glavu, rep, krila, stopala, uši i nos i to orlovski. Opskrbljena si sa cjelokupnim tijelom ptice tako da ne možeš reći da si hendikepirana. Iako tvoje oči ne vide preko dana dovoljno su bistre noću za hvatanje buha. Kada pogledam mnogobrojne različite vrste ptica, jastreb je kuštrav i punih ušiju sa žličastim orlovskim nosom koji nije takav u drugih ptica, i nadalje, njihovi oblici su sramotni u usporedbi s vašim. Prepelica nema rep, ali se druge ptice ne smiju njima nego samo tebi. Sve druge ptice su ljubomorne i ne ismijavaju te zato što je tvoj oblik ružan nego zato što si nepomična i tvoj um oskudijeva u vještini iako se smatraš jednim od četrdeset-osam vrsta jastrebova? Ili, je možda tvoja trenutna nesreća zbog nekakve loše karme u bivšem životu? Ahh, kako te sažalijevam!”tao4

Sova kaže, “ne znam što je razlog, ali je još Lao Tzu7 govorio, ‘Ljudi su stvarnosti  samo dali imena’. Mogu vidjeti da postoji nešto čudno u meni i da se te ptičice smiju. Ali, ovo nije nešto od čega bih trebala zazirati. Nije da sam posebno zadovoljan što sam nabrojana među četrdeset-osam vrsta jastrebova. Ljudi su me vjerojatno nazvali jastrebom zato što hvatam i jedem ptičice. Ipak, ovo nije nešto što bih trebala snažno otkloniti. Zbog ljudi je sovi određeno da bude opterećena ismijavanjem [jer su je nazvali jednim od jastrebova]. Čovjek koji me uhvati će me othraniti. Prirodno, onaj koji je othranjen od čovjeka njegov posao je da za njega siječe. I ne bi li malkice trebalo vratiti uslugu?”

1 Mimizuku ili Washimimizuku kod japanaca. Na eng. se zove eagle owl (sovuljaga ili sova ušara) sa latinskim nazivom Bubo bubo. Čini se da se vrlo rijetko viđa u Japanu, ali Chozanshi je možda pobrkao sa drugom rogatom sovom (“velikom ušarom” kod japanaca), osobito sa Torafuzuku ili sovom naziva mala ušara (Latin: Asio otus) koja je više uobičajena.

2 Oprema od Yamabushi svećenika, ezoterične sekte u Japanu. Oni lutaju gorjima i razmatraju se kao nešto što straši.

3 Tengu: Mitski stvor sa dugim nosom koji je sposoban letjeti držeći u šaci list paprati.

4 U japanu je sova obuhvaćena u kalup jastreba. Naziva se Washi­mimizuku, što znači “sovuljaga” ili “orao sa dodatnim ušima.”

5 “Koji nebeski nalozi se nazivaju naša priroda. (HW)” Doctrine of the Mean.

6 Chogenbo: Također, vrsta jastreba nazvana “konjski drek jastreb, ” ili jednostavnije “jastreb balegar.”

   Ovo je Euroazijski kestral na eng. (Latinski: Falco tinnun-culus). Često se vidi zimi u Japanu.

7 Lao Tzu: Vjerojatno autor Tao Te Ching-a, i kao takav, utemeljitelj Taoizma.

SHINDEN SHURA ROPPO

sl1Shinden Shura Roppo je naziv za Toshitsugu Takamatsu-ove memoare koje je on za javnost napisao 1965. u svojoj 78 godini, a odnose se na period njegova djetinjstva i sve do njegova povratka iz Kine gdje Sensei pripovijeda o svome životu, putovanjima i svojim iskustvima dok se razvijao vježbajući Ninjutsu.

 

Kroz nekoliko nastavaka opisati ćemo Gokui koji proizlazi iz iskustava Sensei Toshitsugu Takamatsu-ove životne priče i kako je on koristio Ninjutsu da bi preživio.

 CRONIPPON NINJUTSU DOJO

sl2

Potpuni naslov članka napisanog za revijalni magazin Budo Shunju objavljen u Nari je: “Shinden Shura Roppo Meiji. Taisho. Showa Ne san dai niti ikiru kukishinden happo biken nijyu shichi dai Takamatsu Toshitsugu“. Ovdje je Sensei Takamatsu objavio svoje memoare koje se odnose na njegovo djetinjstvo i povratak iz Kine.

Po dr. Kacem Zughariju ovo je biografska kronika njegove mladosti i njegova iskustva koja su bila njegova baza za pisanje teksta Ninjutsu no Hiketsu Bun (tajni Ninjutsu tekst) koji sadržava filozofsku osnovu Ninjutsu-a. Također, on izjavljuje da postoje još jedni memoari napisani od strane Takamatsu-a gdje se spominju sva njegova putovanja, doživljaji, motivacije, borbena iskustva kao i njegovo osobno vježbanje nazvan Meiji Moroku Otoko.

U Kobe-u u Japanu, u vremenu kada je Takamatsu bio trinaestogodišnjak su postojale mnogobrojne bande delinkvenata koje su zlostavljale žene i djecu.

Jedne noći, nakon što je već imao sukob sa članovima bande Takamatsu je išao sa prijateljem na javno kupalište. Prilikom prolaska kroz nenaseljeno područje napali su ih mladići iz te iste bande. Među njima, je postojao i jedan koji je imao mač.

On je istupio naprijed i rekao: “Došli smo da platite za ono što ste učinili prošlu večer. Ako se ne želite boriti, onda se spustite na svoja koljena i molite za oproštenje!” Pretvarajući se da misli da je glupo biti ozlijeđen od mača Takamatsu je pao na svoja koljena ispred njega da mu se ispriča. Zatim, ga je iznenada napao podignuvši kamen sa poda i smrskavši mu njegovo stopalo.

sl3Ovaj se srušio u bolu dok su ga ostali napali, te koje je Takamatsu jednog po jednog pobacao na desnu i lijevu stranu. „Ne znam koliko mnogo sam ih bacio, možda njih 5-8. Ostali su pobjegli“. Sljedeće jutro, u policijskoj stanici Takamatsu je odgovorio policajcu koji ga je ispitivao da se on borio sam, a što je potvrdio i njegov prijatelj Osaka Kun koji je tada bio sa njim.  Policijski časnik koji ga je ispitivao je rekao: “Ne govori gluposti! Ta jadna banda se sastojala od 60 delinkvenata između kojih su barem 10 bili ozlijeđeni!”

Časnik je bio uistinu začuđen. Zatim, je Sensei Toda koji je saznao vijest stigao i izjavio: “On ima samo 13 godina, ali je vrlo nadaren i ima razinu Menkyo-a (atestiranu diplomu za dostignuće u borilačkim tehnikama), tako da broj tih sa kojima se on sukobio nema važnosti!” Sljedeće jutro je njegovo ime bilo na prvoj stranici novina u Kobe-u, Kobe Shinbun: “13 godišnji Judo stručnjak lako razorio bandu od 60 delinkvenata!”

Temeljno pravilo Ninja je prirodno izbjeći neprijateljski napad i te nestati, koristeći Ninpō Taijutsu (vještine skrivanja koje se katkad nazivaju “Tongyō no Jutsu“). Tek kad ne preostane niti jedna druga opcija Ninja bi iskoristio prirodne principe i metode da porazi svog suparnika. Stoga se duh Ninja temelji na principima podnošenja uvreda, te zatomljivanju želje za osvetom.

Nikad ne znate kad možete započeti borbu. Zbog toga morate uvijek biti spremnisl4, tako da ako izbije borba, možete ju što prije završiti. U opasnoj situaciji, djelujte okretno, bez oklijevanja. To je tajna pobjeđivanja. Ako se morate boriti, zapamtite da vam je povjerena misija, te da služite višem cilju. Morate ZNATI da možete pobijediti, te upotrijebiti ovu energiju u vašem susretu.

Jedna karakteristika Ninpō Taijutsu-a je da “Sente” nije dozvoljen. Drugim riječima, nikad ne udarate na prvi udarac. Također, Ninja koji je potpuno izučio Taijutsu  trebao bi proliti nečiju krv samo u iznimnim situacijama.

Nikada nećete uspjeti ako ne naučite braniti svoje slabe točke, čak i ako poznajete nečuvane točke svog protivnika. Tajna obrane u borilačkim vještinama je uvijek biti na oprezu.  Ako netko ne zna svoje slabe točke, nikad ne može biti siguran da slabe točke njegova protivnika nisu samo varke.

sl5Kaže se da jednom kada završite svoju tehniku na protivnicima morate ostati sa svojim tijelom netaknuti i u stanju svjesnosti i imajte na umu da nevolja proizlazi iz toga što se morate boriti.

U borbi nikada ne smijemo biti naljućeni i nikada ne smijemo buljiti sa svojim očima, te kada se moramo suočiti sa smrti znajmo da ona može doći sa različitim krinkama i da nikada ne smijemo biti iznenađeni.

Mnogi koji nastave proučavanje Budo-a vjeruju da je Gokui ili bit pobjeda, ali to nije slučaj. Osim ukoliko ne možete razumjeti bit unutar neuspjeha nećete dosegnuti istinsku bit unutar pobjede. Ako govorimo da je pobjeđivanje plus onda je poraz minus i mogli bismo umjesto toga reći da morate znati gdje se susreće svijetlost plusa i minusa, te kada pobjeđivanje i gubljenje dotiče svjetlost dvojnosti povišenih i niskih zvukova.

Neprijatelji će uvijek ciljati prema slabim točkama, stoga morate upoznati svoje osobne slabosti. Ako eliminirate slabe točke, očito će vam ostati samo snaga – te ako ustrajete u borilačkom načinu, prestati ćete biti ponosni na ovu snagu. Svaki uzaludno potrošen trud nestati će iz vaših pokreta posve prirodno te će vaša snaga postati kao nula. Bitno je prepoznati važnost “nula-osjećaja”.

Postoji pjesma iz prošlosti borilačkih vještina koja kaže: “Ljudi misle da sami izvode svoje tehnike… nesvjesni da njihovim tijelima upravljaju bogovi.” Namjere poboljšanja tehnika ili vještine dugoročno gledano sigurno neće uspjeti. Važnije je kretati se ukorak s bogovima, održavati nezainteresirani stav, zadržati kontrolu nad svojim osjećajima, te sačuvati osjećajnost koja nadilazi svakidašnjost.

sl6Postoji izreka da oni koji imaju pravično srce nemaju neprijatelje. Međutim, neprijatelji postoje i kada se suočavate sa predstojećim neprijateljem ne bi trebali izbjeći da ih ozlijedite ukoliko je situacija neizbježna, međutim, istinska forma se postiže podizanjem vaše hrabrost na razinu da ste pripremljeni na smrt. To jest, pokazati stav “dođi u bilo kojem trenutku” dok držite mač u bilo kojoj ruci je Kyo, obmana, a situacija izbjegavanja je Jutsu, istinska forma. Bez ove istine i obmane nećete ovladati ratničkim borilačkim načinima.

Također, u Taijutsu ako pokazujete potezanje trebali biste gurati, a ako vaš protivnik misli da idete gurati onda vucite. Pokažite lijevo i onda bacite desno. Odnosno, tehnike Ninpō Taijutsu-a utjelovljuju promjene – drugim riječima, Kyojitsu Tenkan-hō, izmjena istine i lažnosti. Na primjer, ako neprijatelj iznenada napadne a vi žestoko povučete, mogli biste mu pokazati kao ćete povući s desnom rukom, uskočiti na lijevo i tada ga baciti, ali u stvari vi uđete s desna te ga bacite na tu stranu. Pokažite lažni a izvedite pravi pokret, pokažite pravi pokret kao lažni, te ga tada izvedite za stvarno, pokažite stvarni pokret, ali natjerajte protivnika da pomisli kako je lažni, te tada napravite pravi-lažni pokret – izmjena između istine i lažnosti slobodno se razvija kroz tehnike. Tako nastaje vrijednost, pobjeda i vitalnost tehnike.

Ova vrsta “prijevare” je dopuštena u borilačkim vještinama, ali ako je primjenjujete  previše vaš će vas protivnik pročitati. Tako, ne biste to trebali koristiti previše niti premalo.

Jedan izraz koji mi se posebno sviđa zapisao je Toda Shinzaburō Masahide iz Togakure ryū-a ide ovako “Čovjek ne bi smio biti ni jak ni slab, ni mekan ni tvrd. Ostavite takve misli iza sebe, probudite se u Praznini, te učinite Nulu svog tijela da se pokorava ovom.” To znači da u Budo-u, naivno je uplesti se u razmišljanje o jako/slabo mekano/tvrdo; na kraju, čak i koncepti poput vješto/nevješto jednostavno izblijede i nestanu. Jūtaijutsu sadrži petnaest jakih vještina i petnaest slabih vještina, sveukupno trideset, na koje se može gledat i kao na tri seta od deset vještina (kao u Sanshin no Kata-i – Tenchijin i Jūji ideja). Unatoč tome, namjerno i spremno eliminiramo sve to da bi se učinili Praznim.

sl7Ovo zauzvrat dopušta da želja za izazovom nestane kako bi se mogli vratiti prirodnijim formama. Zamislimo trenutak u kojem ste bili ponosni na svoju vještinu kao stručnjak ili tehničar. Trebali biste odbaciti “lošu naviku” da budete vješti te zamijeniti to nastojanjem da budete nevješti! Istinski tajanstvene tehnike su na ovaj način nastale iz ovog svijeta Praznine.

Jednom je kod čuvenog hrama u Kamakura-i nazvanog Kenchoji postojala molitva koja je išla ovako: “iznenađen sam jer se bojim neprijatelja, kako se riješiti ovoga u umu”? Ako vam se čini da se Matashichiro-va oštrica nije još postavila na vaše srce onda život ili smrt zaustavlja vaše srce. Život i smrt u umu je nešto što ne bi trebalo mučiti ratnika. Morate odmah izbaciti ovo iz uma. Bitno je nemati išta – ovo su doista mudre riječi.

Unutar Budo-a sposobnost predviđanja sigurne pobjedu je ključna. Neodlučnost neće proizići iz uma spremnog za apsolutnu pobjedu. Općeprihvatljivo je da svi ljudi žele živjeti. Ovaj aspekt borbe je izražen u starim dokumentima kao “Koteki Ryoda Juppo Sessho no Jutsu” ili borba tigra i zmaja u prirodi. Munja rođena iz olujnih oblaka i grmljavine odjekuje u bučnom vjetru, umire estetski efekt i strah se uzdiže. Zaustavite ovu scenu i vaše šesto osjetilo je apsorbirano. Čak i ako predate pobjedu svome protivniku u istinskom Budo-u se ovo ne bi trebalo smatrati kao lošom stvari. Sposobnost priznanja poraza je važan i najbitniji element u vježbanju borilačkih vještina. Ovo nije više nego pravilo prirode, ali ti sl8koji se odaju požudi ili željama nikada neće ovo shvatiti. Samo kažem da je istinit  način u Nakazato Kaizan-ovim beskonačnim ciklusima ponovnog rođenja, ili davanja i uzimanja. Međutim, što je ključno ovdje je to da u stvarnoj borbi pobjeda ili poraz je pitanje života ili smrti. Ako imate kapacitet prepoznati poraz što je također važno onda će vaša životna snaga biti jača i ovo će redom kultivirati hrabrošću sa mirnoćom.

Borbe daju pobjednika i gubitnika. U najnevažnijoj stvari nesavladivi ljudi mogu biti dovedeni do poraza. Očito, ovo postaje utoliko više u borbi sa stvarnim mačevima, a ne u Dojo-u. Nepotrebno je govoriti da udarci ili ubodi sa Shinai-em (bambusovim mačem) nisu tako ozbiljni, ali ako je to stvaran mač to bi moglo biti kobno. Međutim, istinski ratnici će kultivirati spremnost da se ne boje bez obzira na to da li su oni u dvobojima sa stvarnim mačevima, ili ne. To je zato što oni stoje na užetu prosvjetljenja, odvojeni od pobjede ili poraza, te imaju uvid i znanje da se odvoje.

Budo je preživljavanje. Ako su vaši osjećaji nasilni i surovi onda će Put biti izgubljen, ali ako je osjećaj previše human onda se ne možete efikasno boriti.

U razdoblju „Zaraćenih država“ koplje je postalo važno, a razlog tome je sa njim bilo daleko lakše zabiti u otvore na oklopu protivnika pomoću ubadanja i srušiti ga dolje nego ga pokušati posjeći sa Tachi-em. Mačevaoci koji su bili cijenjeni kao majstori od strane kasnijih generacija su koristili najpraktičnija i najučinkovitija oružja na bojištu.

sl9Kada razmišljate o korištenju oružja odmah ste zarobljeni od strane njega. Važno je ne razmišljati o nošenju mača, ne rukovanju sa štapom nego koristiti oružje u raspoloživom vremenu. Bilo što može postati oružje. Pogledajte prednosti predmeta i nedostatke oružja ili oklopne zaštite, zaštite i konjaništva – bilo što, što je prirodno ili napravljeno može biti korišteno kao oružje.

Sasuke ovo je moj oproštajni dar, pravila Ninjutsu-a. Nosi ih sa sobom cijeli život te budi oprezan. Kad se budeš borio ili susretneš junake ili velike ljude, nikada nećeš biti poražen ako razumiješ što piše u ovom svitku.”

  –Masaaki Hatsumi –

SEMINAR MIKE LOONEM PITOMAČA 2015.

sl1sl2sl3U organizaciji Ryshin dojo-a iz Pitomače i Sensei-a Dominika Tešića održan je seminar pod vodstvom Sensei-a Mike Loonema iz Velike Britanije. Inače, Sensei Mike je 22 godine proveo u Japanu kao učenik Sensei Noguchi-a. Tema seminara je bila Kihon Happo na tradicionalni način (način na koji se to podučavalo prije 90-tih godina i današnjih dana). Polaznici seminara su imali sreću učiti istinski Taijutsu što je inače i u svijetu rijetka prilika zbog nedostatka učitelja koji znaju podučavati na ovaj teži i ispravniji način.

Nažalost, svjedoci smo da u svijetu (Hrvatska također nije izuzetak) zbog neznanja ili profita mnogi visoko rangirani učitelji Ninjutsu-a podučavaju Taijutsu na način, recimo, Krav Mage ili drugih sličnih pravaca.  Stoga je učenicima ove vještine izuzetno važno da vježbaju kod učitelja poput Mikea ili Dominika koji su živjeli u Japanu i trenirali ispravan Taijutsu. Nemojte se dati zavesti visoko kićenim profilima „lažnih“ učitelja koji zlorabljuju dano povjerenje i visoke Dan-ove od Sensei Hatsumi-a.

Cronippon ninjutsu dojo

DEMONOVA PROPOVIJED O BORILAČKIM VJEŠTINAMA

sl1demonpropovijedsl1Japan je uvijek cijenio borilačke vještine. Po narodnom Šintoističkom mitu samo japansko otočje je bilo formirano od strane božanstava Izanagi-a i Izanami-a pomoću koplja. Povijesno, različiti stilovi borilačkih vještina su vjerojatno započeli na vrlo osnovnoj razini kada su različite grupe ljudi napali otočje noseći sa sobom oružja različitih oblika i građe. Od kasnog XII. stoljeća kada su započeli ozbiljni samurajski okršaji i ratovi počele su se razvijati škole borilačkih vještina. One su se tijekom XVI. i XVII. stoljeća sa razdobljem građanskih ratova proširile. Konačno, stara kineska klasifikacija osamnaest borilačkih vještina Bugei Juhappan (武芸十八) je postala čvrsto utemeljena. Broj osamnaest je bio samo konvencionalna oznaka, međutim, nije se precizno brojalo obilje škola i oružja koja su se širila.

Do ranog XVIII. stoljeća onaj tko je težio borilačkim vještinama mogao je izabrati od mnogostrukog niza škola, učitelja i oružja. Različiti stilovi ili Ryu-evi (流) su razvijani u bezbroj pod-stilova svaki sa novim učiteljem koji je pripovijedao o upotrebi tehnika koje ne može podnijeti nijedna obrana. Neki stilovi su učili rafinirane kretnje stopalima i stavove, neki upotrebu brzih promjena položaja, a drugi poseban rad kukovima i tehnike spoticanja. Neki su još podučavali istančane kadence disanja, jedinstvene načine držanja mača da bi protegnuli njegov doseg, tehnike koncentracije, te čak i ezoterične budističke Mantra-e. Raznovrsnost oružja je uključivala mačeve različitih dužina (od vrlo dugog prema veoma kratkom), koplja sa kukom, cijevi ili drugim napravama, Jutte, Kusarigama-u ili različite oblike Shuriken-a.
Prije sredine sedamnaestog stoljeća Miyamoto Musashi zasigurno najveći borilački praktičar u povijesti japana je uočio ovaj trend i napisao:

„Kada pogledate u svijet elemenata različitih vještina one su bile skrojene za prodaju. Također, osoba razmišlja o sebi kao nešto što će biti prodano i čak se primjena ovih Putova preferira kao roba. Ovo mentalno razdvaja cvijet i plod na dvoje i čini da je voće dosta manje nego cvijet. Posebno je na ovaj način forma borilačkih vještina preuređena u ornament, cvijet je nametnut cvatu, a tehnika je preuređena u prikaz. Razgovara se o ovom ili tom Dojo-u, ovakvom ili takvom podučavanju u pokušaju da se nešto zaradi ili da se okoristi.

Pogledajte u druge stilove gdje sam našao da govore o sposobnosti krinke ili detaljno demonstriraju pokrete rukama dok se ispravno gleda u oči imajući najmanje istinsko srce“.

“Srce istine” i srž srca ili uma je predmet propovijedi o borilačkim vještinama napisane od strane Niwa lurozaemon Tadaaki-a (1659-1741) samuraja Seki-yado feuda. Malo je poznato o ovom čovjeku čiji je nom de plume bio Issai Chozanshi. Ali, on je očito bio upoznat sa mačevanjem, filozofijom i vještinama napravljenim iz opsežnog proučavanja Budizma, Konfucizma, Taoizma i Šintoizma i čini se da je poznavao dijela Musashi-a i svećenika Takuan-a. Uglavnom, su njegova pisanja zgotovljena tijekom druge dekade XVIII. Stoljeća gdje je majstorski sinkretirao tretmane ovih filozofija i religija osvijetlivši središnju smisao svake u direktnim uputama za upotrebu u borilačkim vještinama ili u humorističnim i nezbiljskim pričama koje poučavaju u više kružnom načinu. Njegov način pisanja je prirodna posljedica slika koje su bile popularno tijekom njegovog vremena gdje zajedno figure Buda-e, Lao Tzu-a i Konfucija kušajući vino ili ocat iz istog lonca govore da je bit ista samo se individualne percepcije razlikuju. Ono što je važno za razumjeti je ta bit.

RASPRAVA MORSKOG GALEBA I VODENOG CVIJETA O TAO-u

Kornjača i vrana si čestitale na svojoj dugovječnosti i uživanju na rubu vode. U blizini  Vodeni cvijet uzdahne i reče, “Ahh, duhovna bit svih stvari, kako je izvrsna! Idući uokolo i naokolo postoje nebrojeno mnogo tvorevina i metamorfoza! Između deset tisuća stvari rođenih i ponovno rođenih postoji rast i postoji raspad, postoji prosperitet i postoji propast, postoje stvari koje se razlikuju i stvari koje su iste, postoje stvari koje lete i postoje stvari koje plivaju, postoje stvari koje se kreću i one koje miruju.

Gomila i različita bića – svaka sklona vlastitom posjedovanju i svaka sklona misteriji svoga bića. U svome početku ne mogu vidjeti od kuda su proizašli niti znaju gdje idu, ili u što oni naposljetku postaju. Također, i ja pripadam među deset tisuća stvari i uživam usred biti vlastitog stvaranja i promjena.

“Kada pogledam sa stajališta svih ovih mnogobrojnih stvari vidim te buhe, uši, sebe i ostale slične nama i koji mogu biti slabe sićušne stvari, ali nema ispod neba to što poštujem više nego sebe. Bili bilo tko zamijenio svoj tijelo iz svijeta?

“Promatrajući ovo sa stajališta Neba i Zemlje postoji veliki P’eng koji udara sa svojim krilima stvarajući zračne vrtloge i leti u visinu od devedeseti tisuća Ri-a. Ali, to nije više nego jedna stvar u velikom praznom nebu. To ide bez da govori da kornjača i vrana umiru čestitajući si na dugim životima od tisuću i deset tisuća godina, ali duljina njihovog vremena također završava i dan njihove smrti nije drugačiji nego li naš. Po meni, iako smo se rodili ujutro i umrli noću sasvim proživimo svoje živote. Što vas dvoje mislite?”

Kornjača i vrana ne odgovore.

Morski galeb lebdeći blizu oceana čuvši riječi Vodenog cvijeta reče, “Razmatrajući ovo sa stajališta postojanja fenomena postoje mnoge različite stvari u svijetu. Od samog početka ovo tijelo je formirano od privremeno ispunjenog kalupa četiri velika elementa. Dolazimo brzo i odlazimo u žurbi. Postoji li išta da ostaje kako jest? Prolazimo bez da kažemo da se želimo kretati uokolo u ovome neugodnome, mučnome svijetu, nakon čega naše tijelo slijedi stotine nevolja i tisuće briga skupljenih u našem umu. Jednostavno pokušajte izbjeći prašinu prenesenu vjetrom i živite na osami pored rijeka i jezera. I kada pogledate neobičnost svjetskog dobra i zla samo se molite da provedete život u miru”.

Vodeni cvijet kaže, “svi znaju da se deset tisuća stvari rađa iz Praznine i vraća se u Prazninu. Ali, primajući ovo tijelo i od vremena od kada se rodite prema vremenu kada umrete za svaku stvar postoji zakon prirode i to je određena zadaća pripisana za svaki oblik. Ti koji slijedi tu zadaću i uživaju unutar toga se zovu gospoda. Ti koji ne izvode svoje zadaće već umjesto toga postupaju samovoljno se nazivaju niži ljudi.

“Osim toga, radost, žalost, interesantne stvari, apsurdne stvari, dobro i zlo, sreća i nesreća, prosperitet i propast, te uspinjanje i pad je sve stvoreno od strane Starca Kreatora koji nam daje rođenje. To što plutam uzduž oceana i živim mirni život ne proizlazi iz vlastite snalažljivosti. Taj moj kratki život nije pitanje moga zanemarivanja. Sve ovo je uputa od Starca. Ipak, kako bi moglo biti da me Starac sl2voli ili mrzi? Svaki od nas prima vlastite presude i broji dane kroz prirodu, te Starac nema nikakvo razumijevanje za ovo i niti to ja činim.

“Nebo izvršava svoju shemu bez privrženosti. I, otkad sam primio ovo tijelo bez privrženosti uživam u sebi usred stvaranja i metamorfoze, a također bih trebao doći prema svome kraju bez te privrženosti.

“Međutim, ako upotrijebite vlastitu osobnu mudrost, te oštrouman razum i ustrajete u vlastitoj svojeglavosti vi ćete se iz dana u dan raspravljati sa Starcem. Ali, Starac se neće predati i vi ćete se ne samo uzaludno mučiti nego ćete sve izokrenuti preko očekivanja i susresti ćete se sa strašnom katastrofom. Ako ljudi koji su u mraku za ove principe katkada uspiju učiniti nešto putem vlastite oštroumnosti oni ovo shvate za mjerilo. Zatim, trudeći se puni ponosa u vlastitu mudrosti i oštroumnost svoga razuma se iscrpe sa svojim tijelima i umovima trpeći u svojim cjelokupnim životima”.

Shinden Shura Roppo 2. dio

Shinden2naslov

shinden1sl1

Shinden Shura Roppo je naziv za Toshitsugu Takamatsu-ove memoare koje je on za javnost napisao 1965. u svojoj 78 godini, a odnose se na period njegova djetinjstva i sve do njegova povratka iz Kine gdje Sensei pripovijeda o svome životu, putovanjima i svojim iskustvima dok se razvijao vježbajući Ninjutsu.

Kroz nekoliko nastavaka opisati ćemo Gokui koji proizlazi iz iskustava Sensei Toshitsugu Takamatsu-ove životne priče i kako je on koristio Ninjutsu da bi preživio.

CRONIPPON NINJUTSU DOJO

shindensl1Potpuni naslov članka napisanog za revijalni magazin Budo Shunju objavljen u Nari je: “Shinden Shura Roppo Meiji. Taisho. Showa Ne san dai niti ikiru kukishinden happo biken nijyu shichi dai Takamatsu Toshitsugu”. Ovdje je Sensei Takamatsu objavio svoje memoare koje se odnose na njegovo djetinjstvo i povratak iz Kine.

Po dr. Kacem Zughariju ovo je biografska kronika njegove mladosti i njegova iskustva koja su bila njegova baza za pisanje teksta Ninjutsu no Hiketsu Bun (tajni Ninjutsu tekst) koji sadržava filozofsku osnovu Ninjutsu-a. Također, on izjavljuje da postoje još jedni memoari napisani od strane Takamatsu-a gdje se spominju sva njegova putovanja, doživljaji, motivacije, borbena iskustva kao i njegovo osobno vježbanje nazvan Meiji Moroku Otoko.

Sensei Toshitsugu Takamatsu rodio se 1889. u gradu Akashi u prefekturi Hyogo. Naslijedio je devet borilačkih tradicija od tri majstora: Toda Shinryuken-a, Ishitani Matsutaro-a i Mizuta Yoshutaro Tadafusa-e. Svih devet tradicija je prenio Hatsumi Masaaki-u putem intenzivnog ‘jedan na jedan’ treninga tijekom petnaestogodišnjeg razdoblja kada je Soke Hatsumi putovao prema gradu Kashihara u prefekturi Nara.

Prvi korak u treniranju Ninjutsu-a je fizička izdržljivost. Važno je da ispolirate svoje tehnike, koristite duh, te podnesete fizičke sile sve dok ne dostignete kritično stanje gdje se sve nalazi na granici.

U dobi od dvanaest godina zahvaljujući režimu treninga tjelesna težina i snaga Takamatsu-a je znatno porasla i mogao je u jedinom dahu podignuti rižinu torbu od približno 72 litre ili 19 galona. Još kao dječak je na ramenima nosio pune kante vode na vrh brda gdje mu je otac imao tvornicu. No, nije nosio samo dva vjedra kao što se obično nosi, već je odjednom nosio po četiri. Stalno je to radio tako da su mu zbog toga noge i kukovi postali veoma snažni.

shindensl2U prijašnjim vremenima nisu postojali Dojo-i tako da se je vježbalo u prirodnom okolišu. Savijanje bambusa u različitim smjerovima se je koristilo za izgradnju snage za tehnike bacanja, npr. za Ganseki Nage. Drveće se koristilo za vježbanje čvrstoće stiska, a grane su bile korišten za udaranje kako bi se dobio osjećaj realistične i snažneshindensl3 tehnike što je bilo od primarne važnosti. Npr na ovaj način su se u Shinden Fudo Ryu-u razvile jedinstvene metode udaraca sa nogom pomoću udaranja bambusa bez zastajanja dok se krećete kroz bambusovu šumu. Također, se prakticiralo vježbanje guljenje kore pomoću posebne ručne tehnike kako bi se ojačala sila grabljenja za čvršći stisak prilikom hvatanja za muskulaturu ili prilikom izvođenja tehnika gušenja Shime Waza.

Sensi Takamatsu je dalje nastavio: „U Dojo-u sam i dalje bacan sa velikom snagom i bio sam nazvan Kotengu. Tako da sam opazio čar Dojo-a. Iako je natpis ispred Sensei Toda-inog Dojo-a ukazivao da je on učio Shinden Fudo Ryu Taijutsu, Sensei Toda je bio stručnjak u Shinden Koto Ryu Tote-u (znak To u Tote znači da je u početku Koppo Jutsu u svojoj prvobitnoj formi bio podložan kineskom utjecaju gdje je bio zvan Goho) i u Togakure Ryu Ninjutsu.

U 13 godini, nakon što sam postao punoljetan i naučio sve tehnike Shinden Fudo Ryu-a Sensei Toda me je počeo učiti Koto Ryu Tote i Togakure Ryu Ninjutsu. Preferirao sam vježbati Tote u odnosu na Ninjutsu koji me jedva zanimao.

U smislu Ninjutsu-a moja glavna dnevna vježba se sastojala od okomitog trčanja na gore po daski širokoj šest centimetara koja je bila postavljena uspravno nasuprot jednog zida u Dojo-u. (Shoten no Jutsu – trčanje na gore po cedrovom drvetu, odnosi se na vještinu trčanja na gore po stupovima, paravanima ili različitim vrstama prepreka. Ninja-e su na početku uvježbavali ovu vještinu pomoću postavljanja daske od približno 10-tak cm široke i 3,5 metra dugačke pod početnim kutom od 45°, te vježbali trčanje na gore po njoj u jedinom nizu. Jednom kada bi se uvježbali u ovome napredovali su prema kutu od 50°, 60° i napokon pod 90°).

shindensl4U to vrijeme, kako je bilo nemoguće zaraditi za život podučavajući tehnike borbe (zbog političke ere) tako da nisam vidio korist u učenju nečega poput Ninjutsu-a. Ali, Toda Sensei nipošto nije obraćao pozornost prema ovim mojim argumentima i nije mi pružio šansu da odustanem”.

Sensei Hatsumi navodi da je njegov učitelj jednom opisao Ninjutsu ovim riječima: “Kaže se da su Ninja-e znale sve borilačke vještine. U svakoj od njih su prošli bar minimum treniranja potrebnog za njihov život Ninja. Proučavali su osam grana Ninja Hachimon-a. Ipak, tijekom vremena to se promijenilo na taj načina da se usredotočilo na Happō Hiken. Shinobi Happō Hiken sastoji se od slijedećeg:

1)    Taijutsu, Hichō-jutsu, shindensl5Nawa-nage (tjelesne vještine i bacanja užeta)

2)    Karate Koppō Taijutsu, Jūtaijutsu (borba bez oružja)

3)    Sō-jutsu, Naginata-jutsu (vještine kopljem i Naginata-om)

4)    Bō-jutsu, Jō-jutsu, Hanbō-jutsu (vještine sa raznim vrstama štapova)

5)    Senban-nage, Ken-nage-jutsu, Shuriken (bacanje oštrica)

6)    Ka-jutsu, Sui-jutsu, (upotreba vatre i vode)

7)    Chikujō Gunryaku Hyōhō (vojne utvrde, strategija i taktika)

8)    Onshin-jutsu (skrivanje)

Gore navedene grane su bile poznate pod imenom Happō (osam metoda), te je njima kao dodatak bio Hiken-jutsu (tajne vještine mačem), odnosno, Shinobi  mač, Kodachi (kratki mač), Jutte (pendrek palica) i Tessen (lepeza) kako bi nadopunile Ninja Happō Hiken.

shindensl6Također, je u kasnijim razdobljima bio korišten termin Togakure-ryū Jūhakkei (osamnaest formi). Osamnaest formi Shinobi-a kasnije su opisane kao:

“Duhovno obrazovanje, vještine tijelom, umijeće mačem, umijeće štapom, oštricama, srpom i lancem, kopljem, Naginata-om, konjaništvo, treniranje u vodi, eksplozivi, strategije, špijuniranje, infiltracija, skrivanje, prerušavanje te poznavanje klime i okoliša. “Ove vještine su bile zatrte ili – bolje rečeno skrivene – unutar Bugei Jūhappan (osamnaest načina konvencionalne borilačke vještine), te su time pobjegle kroz transformaciju u trideset-šest formi – diskrecija je postala bolja polovica hrabrosti. One su se razvile u trideset-šest Togakure strategija, u Kuji iz Santō Tonkō tehnike, te čak u Jūji principe zbližavanja s božanskim.

U stvari, Ninja-e nisu samo učile sve oblike borilačkih vještina kroz svoje treniranje već su nastavili s učenjem sve dok nisu dosegli nivo iznad samih tehničkih sposobnosti.

Ninpō Taijutsu-u uključuje jedinstvene Taijutsu (vještine tijela) Ninja i borilačke vještine poznate kao Ninpō Taijutsu, Koppō-jutsu ili Kosshi-jutsu. Ove vještine su osmišljene za život i preživljavanje. Taijutsu je također temeljan kako bi Ninja-e izvodili svoje čudesne tehnike koristeći različito oružje i opremu. Ove tjelesne vještine su jake i podatne, te mogu odgovoriti na bilo koju promjenu i mogu se primijeniti u bilo kojoj situaciji.

 

U borilačkim vještinama, osnove su od iznimno velike važnosti. Općenito, učenici započnu učeći forme ili tehnike. Početnici na početku moraju trenirati “vidljivim” pokretima i to je neizbježno jer u protivnom jednostavno neće razumjeti sve daljnje složenosti. shindensl7Vidljivi pokreti se proučavaju u Ninpō Taijutsu-u, ali ubrzo morate napredovati u svijet koji je nevidljiv golom oku. Važno je da je ovaj trening prirodan. Možda je samo po sebi razumljivo kad kažemo da su sve stvari u prirodi prirodne, ali većina ljudi živi, te se “obrazuju” u uskom svijetu ljudskih bića i na kraju razmišljaju o stvarima na iznimno kompliciran način gubeći tako sposobnost da vide stvari ispravno i prirodno.

Ninpō Taijutsu se puno mijenjao ovisno o periodu, te od područja do područja. Ipak u svakoj varijanti postojale su osnovni i napredni oblici. Također, su postojale i ključne točke u oblicima svih različitih škola dok je svaki oblik imao beskrajne varijacije, od Kamae-a, te nadalje. Ove varijacije se trebaju vrednovati. Zaista želim da ljudi shvate ovaj osjećaj. Jedan oblik na kraju može izgledati potpuno drukčije kao rezultat ovih varijacija.

Od svog učitelja Takamtsu Sensei-a čuo sam slijedeće: “Koliko god učio, to nikada nije dovoljno.” On sam je nastavio usavršavati svoje tehnike tijekom cijelog svog života. Ovaj “život učenja” zaista i zvuči kao poruka koju mi stalno poručuje učiteljev glas. Govori mi da je najvažnija stvar u životu biti uporan u traganju za istinom koja leži iza svega. Moja namjera je uvijek živjeti prema ovim riječima.

Krajnja tajna borilačkih vještina sigurno se ne može pronaći u formishindensl8 ili Kata-ma (formalan set pokreta). Oni koji se fokusiraju na formama ili Kata-ma ostaju zarobljeni u njima, te ne mogu slobodno izvoditi žive pokrete. U samoj borbi mogli bi završiti mrtvi. Prava „tajna“ leži unutar vašeg srca. Zbog toga ljudi koji teže borilačkim vještinama moraju imati iskreno srce. Štoviše, konstantno ga moraju održavati. Najvažnija stvar je imati sućut na svakom koraku borilačkog puta, te imati osjećaj poštovanja prema samoj vještini.

–        Massaki Hatsumi   –

 

 

 

 

 

NIHONGI KNJIGA 1 DOBA BOGOVA 2. dio

nihonginaslov

NIHONGI

KNJIGA 1

DOBA BOGOVA

2 dio

nihongisl1

Izanagi i Izanami na Nebeskom plutajućem mostu.

U jednom spisu je rečeno:”Prije svega bogovi koji su nastali u paru, muškarac i žena su bili Uhiji Ni no Mikoto i Suhiji Ni no Mikoto.  Zatim, su bili Tsuno-guhi no Mikoto i Iku-guhi no Mikoto, sljedeći su bili Omo-taru no Mikoto i Kashiko-ne no Mikoto, te Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto.”

Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto su stajali na Nebeskom lebdećom mostu i  održavši skupa vijećanje izjavili su: “Nema li zemlje dolje?”

Potom oni zabodu dolje Nebesko koplje ukrašeno draguljima i tapkajući okolo utemelje ocean. Slana voda koja je curila sa šiljka koplja se zgrušala i nastao je otok koji je dobio ime Ono-goro-jima.

Nato, su dva Božanstava sišla stanovati na ovom otoku. Slažući se, željeli su postati muž i žena zajedno su proizveli zemlje. Tako su oni napravili Ono-goro-jima središnjim stupom zemlje.

Sada se muško božanstvo okrene na lijevo, a žensko božanstvo na desno, te oni zasebno zaobiđu zemaljski stup. Kada su se sreli na jednoj strani žensko božanstvo je prvo govorilo i reklo:”Kako divno! Srela sam dražesna mladića”.  Muško božanstvo je bilo ozlovoljeno i reklo: “Ja sam muškarac i trebao bih govoriti prvi kako je protivno da žena prva govori. Ovo je bilo jadno. Dopusti nam da opet idemo uokolo”.  Nato se dva božanstava vrate i susretnu iznova, te je ovaj put muško božanstvo  govorilo prvo i reklo: „Kako divno! Sreo sam dražesnu djevu“.

Zatim, on zapita žensko božanstvo: “Postoji li ti išta formirano u tijelu? “Ona odgovori: “U mojem tijelu postoji mjesto koje je izvor ženstvenosti”. Muško božanstvo reče: “Opet, u mojem tijelu postoji mjesto koje je izvor muževnosti. Želim ujediniti ovo izvorno mjesto mog tijela sa izvornim mjestom tvoga tijela”.  Nato se muškarac i žena prvi put sjedine kao suprug i žena.

Prije svega, kada je vrijeme porođaja stiglo otok Ahaji je bio smatran kao posteljica što je u njihovim umovima izazvalo ne ugodu. Zato je on dobio ime Ahaji no Shima.

Sljedeći je nastao otok Oho-yamato no Toyo-aki-tsu-shima. (Ovdje se Nippon čita kao Yamato. (Yamato vjerojatno znači planinska vrata. To je pravo prastaro ime za provinciju koja uključuje Nara-u i brojne druge prijestolnice Japana kroz stoljeća i također se koristi za cijelu zemlju. Nekoliko Japanskih careva je sebe nazivalo Yamato-neko. Spominje se od strane povjesničara kasnije kineske Han dinastije .(25-220 n.e) kao mjesto vladavine u to vrijeme u Japanu.). Zatim, su oni proizveli otok Iyo no futa-na (sadašnji otok Shikoku), te otok Tsukushi.(sada Kiushiu).

Zatim, su nastala slična otočja Oki i Sado. Ovo je prototip rođenja blizanaca koja se ponekad događaju unutar ljudskog roda. Zatim, je nastao otok Koshi (Koshi nije otok, nego to uključuje sadašnju provinciju Ettchiu, Echigo i Echizen), zatim, otok Oho-shi ma, zatim otok Kibi no Ko.(ovo je nejasno, Kibi je sada Bingo, Bizen i Bittchiu dok se za Ko smatra da su možda otočja u unutrašnjosti zemlje).

Zato se ponajprije pojavila oznaka zemlje Oho-ya-shima (osam velikih otoka).

Zatim, su nastala otočja Tsushima i Iki sa otočićima zbog različitih dijelova koagulacije pjene slane vode.

Također, je izjavljeno da su oni nastali od koagulacije pjene slatke vode.

U jednom spisu je rečeno:  “Nebeski Bogovi nazvani Izanagt no Mikoto i Izanami no Mikoto su rekli: ‘Postoji zemlja Toyo-ashi-hara-chi-ja-wo-aki no midzu-ho. Čineći da jest, te nastavljajući dalje donesu nalog . ‘Zatim, su dali Nebesko koplje od dragulja. Nato, su dva Boga stajala na plutajućem Nebeskom mostu i strmoglaviti koplje tražeći zemlju. Zatim, su sa tim uskomešali ocean i izvadili ga ponovo gore gdje je slana voda koja je curila sa šiljka koplja koagulirala i pretvorila se u otok koji je bio nazvan Ono-goro-jima. Dva boga su sišla, te stanujući na ovom otoku su podigla  dvorac od osam mjera. Također, su postavili Nebeski stup.”

nihongisl2

Dijete pijavica.

Zatim je muško Božanstvo zapitalo žensko Božanstvo: “Ima li išta formirano u tvojem tijelu?” Ona je odgovorilo: “Moje tjelesno mjesto nazvano izvorom ženstvenosti je  sasvim formirano”. Muški bog je rekao: “Moje tjelesno mjesto nazvano izvorom muževnosti je opet sasvim formirano. Želim ujediniti moj izvor muževnosti sa tvojim izvorom ženstvenosti”. Dok su tako razgovarali pripremajući se da obiđu Nebeski stup on je rekao: “Ti, moja mlađa sestro obiđi sa lijeva dok ću ja obići zdesna”. Čineći tako oni su zasebno obišli i kada su se susreli žensko Božanstvo je govorilo prvo: “Kako-zgodan! dražesni mladić! “Zatim, je muško Božanstvo odgovorilo: “Kako zgodna! dražesna djeva!” Napokon, oni su postali suprug i žena.  Njihovo prvo dijete je bilo pijavica koju su oni odmah stavili u čamac od trske i otpremili. Nakon toga njihov je bio otok Ahaji. Također, ovdje nije uključen broj njihove djeca. Zato su se oni opet vratili gore prema Nebu i potpuno izvijestili o okolnostima. Sljedeće, znameniti nebeski Bogovi su ovo naslutili putem proricanja kojem su ih oni podučili sa riječima: “To je bilo zbog toga što je žena prva držala govor i najbolje je da se ponovo vratite onamo”. Imajući božansko vrijeme oni su sišli dolje.

Dakle, dva božanstava su opet išla oko stupa, muško Božanstvo slijeva, a žensko Božanstvo zdesna. Kada su se sreli muško Božanstvo je prvo govorilo: “Kako zgodna! dražesna djeva! “zatim, je žensko Božanstvo odgovorilo: “Kako zgodan! dražestan mladić! ” Nakon toga su se zajedno nastanili u istoj palači i imali djecu čija su imena bila Oho-yamato no Toyo-aki-tsu-shima, zatim otok Ahaji, zatim otok Iyo ne futa-na, zatim otok Tsukushi, zatim tri otočja Oki, zatim otok Sado, zatim otok Koshi, zatim otok Kibi-no-ko. Sukladno tome zemlja je nazvana “zemlja velikih-osam-otoka”.

U jednom tekstu je rečeno: “Dva Božanstava Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto stajavši usred Nebeske magle su rekli: ‘Želimo naći zemlju’. Tako, oni dolje zabodu Nebesko koplje od dragulja i pipkajući su tražili sve dok nisu osnovali otok Ono-goro.

Zatim, su izvlačeći koplje veselo rekli: ‘Dobro! postoji zemlja!’ “

U jednom spisu je rečeno: “Dva Božanstava Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto su sjedili na Ravnici nebeskih visina i rekli: ‘Tamo, svakako mora biti zemlja’. Tako da su skupa sa Nebeskim kopljem od dragulja ogrebli otok Ono-goro.”

U jednom spisu je rečeno: “Dva Božanstava, Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto su razgovarali jedan sa drugim i rekli: ‘Postoji nešto što sliči na plutajuće ulje. Možda usred ovoga postoji zemlja’. Tako, sam uzeo Nebesko koplje od dragulja i pipkajući tražio okolo formirajući otok koji je nazvan Ono-goro”.

U jednom spisu je rečeno: “Dva Božanstava su se udružila i postali suprug i žena. Prije svega, otočja Ahaji i Aha se uzimaju u obzir kao posteljice koje su proizvele otok Oho-yamato no Toyo-aki-tsu-shima, zatim otok Iyo, zatim otok Tsukushi, zatim blizance otočja Oki i Sado, zatim otok Koshi, te sljedeći Oho-shima i Kojima.”

U jednom spisu je rečeno: “Prvi je rođen otok Ahaji, zatim otok Oho-yamato no Toyo-aki-tsu-shima, zatim otok Iyo no futa-Na, zatim otok Oki, zatim otok Sado, zatim otok Tsukushi, zatim otok Iki, te zatim otok Tsushima.”

U jednom spisu je rečeno: “Budući da je otok Ono-goro razmotren kao posteljica stvoren je otok Ahaji, zatim otok Oho-yamato no Toyo-aki-tsu, zatim otok Iyo no futa-Na, zatim otok Tsu-kushi, zatim otok Kibi no ko, zatim, slična otočja Oki i Sado, te otok Koshi.”

U jednom spisu je rečeno:”Budući da je otok Ahaji razmotren kao posteljica stvoren je otok Oho-yamato Toyo-aki-tsu, zatim otok Aha, zatim otok Iyo no futana, zatim tri otočja Oki, zatim otok Sado, zatim otok Tsukushi, zatim otok Kibi no ko i Oho-shima.”

U jednom spisu je rečeno: „Žensko Božanstvo je prvo govorilo i reklo: ‘Kako lijep! Dražesan mladić’! Odmah je uzela pod ruku muško Božanstvo i zauvijek su postali muž i žena. Prema tome je tada nastao otok Ahaji, te sljedeći dijete-pijavica.“

Zatim, su stvorili more, te rijeke i onda planine. Zatim, su stvorili Ku-ku-no-chi pretka drveća i zatim Kaya no hime  pretka biljaka koji se također zvao Nudzuchi.

–        Nastavlja se –

Demonova propovijed o borilačkim vještinama

 

demonpropovijednaslov

demonpropovijedsl1Japan je uvijek cijenio borilačke vještine. Po narodnom Šintoističkom mitu samo japansko otočje je bilo formirano od strane božanstava Izanagi-a i Izanami-a pomoću koplja. Povijesno, različiti stilovi borilačkih vještina su vjerojatno započeli na vrlo osnovnoj razini kada su različite grupe ljudi napali otočje noseći sa sobom oružja različitih oblika i građe. Od kasnog XII. stoljeća kada su započeli ozbiljni samurajski okršaji i ratovi počele su se razvijati škole borilačkih vještina. One su se tijekom XVI. i XVI. stoljeća sa razdobljem građanskih ratova proširile. Konačno, stara kineska klasifikacija osamnaest borilačkih vještina Bugei Juhappan (武芸十八) je postala čvrsto utemeljena. Broj osamnaest je bio samo konvencionalna oznaka, međutim, nije se precizno brojalo obilje škola i oružja koja su se širila.

Do ranog XVIII. stoljeća onaj tko je težio borilačkim vještinama mogao je izabrati od mnogostrukog niza škola, učitelja i oružja. Različiti stilovi ili Ryu-evi (流) su razvijani u bezbroj pod-stilova svaki sa novim učiteljem koji je pripovijedao o upotrebi tehnika koje ne može podnijeti nijedna obrana. Neki stilovi su učili rafinirane kretnje stopalima i stavove, neki upotrebu brzih promjena položaja, a drugi poseban rad kukovima i tehnike spoticanja. Neki su još podučavali istančane kadence disanja, jedinstvene načine držanja mača da bi protegnuli njegov doseg, tehnike koncentracije, te čak i ezoterične budističke Mantra-e. Raznovrsnost oružja je uključivala mačeve različitih dužina (od vrlo dugog prema veoma kratkom), koplja sa kukom, cijevi ili drugim napravama, Jutte, Kusarigama-u ili različite oblike Shuriken-a.
Prije sredine sedamnaestog stoljeća Miyamoto Musashi zasigurno najveći borilački praktičar u povijesti japana je uočio ovaj trend i napisao:

„Kada pogledate u svijet elemenata različitih vještina one su bile skrojene za prodaju. Također, osoba razmišlja o sebe kao nešto što će biti prodano i čak se primjena ovih Putova preferira kao roba. Ovo mentalno razdvaja cvijet i plod na dvoje i čini da je voće dosta manje nego cvijet. Posebno je na ovaj način forma borilačkih vještina preuređena u ornament, cvijet je nametnut cvatu, a tehnika je preuređena u prikaz. Razgovara se o ovom ili tom Dojo-u, ovakvom ili takvom podučavanju u pokušaju da se nešto zaradi ili da se okoristi.

Pogledajte u druge stilove gdje sam našao da govore o sposobnosti krinke ili detaljno demonstriraju pokrete rukama dok se ispravno gleda u oči imajući najmanje istinsko srce“.

“Srce istine” i srž srca ili uma je predmet propovijedi o borilačkim vještinama napisane od strane Niwa lurozaemon Tadaaki-a (1659-1741) samuraja Seki-yado feuda. Malo je poznato o ovom čovjeku čiji je nom de plume bio Issai Chozanshi. Ali, on je očito bio upoznat sa mačevanjem, filozofijom i vještinama napravljenim iz opsežnog proučavanja Budizma, Konfucizma, Taoizma i Šintoizma i čini se da je poznavao dijela Musashi-a i svećenika Takuan-a. Uglavnom, su njegova pisanja zgotovljena tijekom druge dekade XVIII. Stoljeća gdje je majstorski sinkretirao tretmane ovih filozofija i religija osvijetlivši središnju smisao svake u direktnim uputama za upotrebu u borilačkim vještinama ili u humorističnim i nezbiljskim pričama koje poučavaju u više kružnom načinu. Njegov način pisanja je prirodna posljedica slika koje su bile popularno tijekom njegovog vremena gdje zajedno figure Buda-e, Lao Tzu-a i Konfucija kušajući vino ili ocat iz istog lonca govore da je bit ista samo se individualne percepcije razlikuju. Ono što je važno za razumjeti je ta bit.

Kada liječnik

odustaje, poziva se Tengu.

Demonova propovijed o borilačkim vještinama ne nudi nikakav savjet o teh­nikama, strategijama ili manevrima. Radije pokušava staviti borilačkog praktičara čvrsto usmjerenog prema unutrašnjem putu, putu ne-ovisnosti, spontanosti i lakoće. Postavljanje izvan ovakvog puta je bitno u otvaranju uma prema vrlo drukčijoj dispoziciji gdje borilački praktičar više neće biti uznemiren tijekom uspoređivanja učinkovitosti tehnike ili superiornosti jedne škole nad drugom. Sa novim načinom mišljenja ili psihološkim pristupom on će transcendirati takve brige, a ovo spojeno sa ispravnim kanaliziranjem univerzalne energije Chi će biti radikalno transformirano. Drugim riječima, ako učenik može usvojiti bit cjelokupnih borilačkih vještina on može nastaviti majstorirati bilo koji izabrani stil sa povjerenjem i predajom. Cilj nije tehnička vještina, nego preobrazba.

Demon koji drži ovu propovijed je nosati Tengu, zastrašujući, ali ne i neophodno zlonamjeran polu-čovjek i polu-ptica koji je u prošlosti uživao glas majstora borilačkih vještina sa sposobnošću prizivanja natprirodne snage. Povremeni vidjeoci ovih stvorova, obično duboko u planinama, su dojavljivali o njima sve do nedavnih vremena kako su ljudska bića posjekla mnoga njihova sveta drveća i gajeve.

DOBITAK I GUBITAK ZA SLAVUJA I CARIĆA

Slavuj skupi zajedno ptičice i kaže, “Kada kljucate biljke duž polja ili jede bobice u vrtovima nepotrebno galamite, a također, čineći veliku buku i dalje pozivate svoje prijatelje. Zbog ovoga ljudi znaju da ste se skupili u jato i došli tamo tako da oni šire svoje mreže ili stavljaju ljepilo za ptice. Zimi, kada nema nikakve hrane u planinama spuštam se prema čovjekovim kućama i iako jedem voće od Nanten-a na rubu veran­de domaćin i ne zna za to. Ovo je tako zabavno da dajem glasan zov zahvale kako odletim i vratim se kući. Ako je slučajno ljepilo za ptice tamo rašireno ne pravim nikakvu buku i tiho se izvučem na leđa nagnuvši se unazad i visim naopako. Tako, kako zamka ostaje iznad, a moje tijelo padne ja tajno odletim. Ali, vi kada se na razmaženo ljepilo nagomilate, te iznenađeni potičete lom i započinjete lepršati okolo. Zbog toga se sasvim prekrijete ljepilom i ne možete se uopće pomaknuti i budete uhvaćeni. Kakva greška!”  Očito je on ovo govorio sa prilično puno mudrosti.

Ženka ptičice carića sjedeći na najudaljenijem mjestu se nasmije i reče, “Ljudi su domišljatiji nego ptice i također će jednom kada netko vidi ovakvu prevaru postaviti usku zamku ispod. Zatim, kako visite naopako i bacite se na zemlju kako ste rekli vaša leđa će se zaglaviti u donjoj zamci i biti čete neočekivano fiksirani. Tako se čak i gospodar slavuja uzruja i potiče lom prekrivši se sa ljepilom i bude uhvaćen isto kao mi. U svijetu, ljudi površne pameti su svi kao slavuji. Jednom kad postignu nešto pomoću oštroumnosti vlastitog razuma budu ponosni i misle da mogu tako nastaviti zauvijek. Kako bi itko u svijetu mogao biti tako glup? Čovjek naučivši neku vještinu i nakon što to učini dvaput misli da ju je sigurno savladao, te je on opetovano uzaludno koristi nikako ne shvaćajući da je ta vještina sada postala njegov neprijatelj i da privlači katastrofu.

“Nekada je u Kini postojao kralj Wu koji je prešao rijeku Yangtse i popeo se na Majmunsku planinu. Kada su majmuni vidjeli ovo raspršili su se i pobjegli na sva četiri smjera. Međutim, među njima je postojao jedan majmun koji nije pobjegao nego je skočio na granu drveta poput podbačene lopte. Demonstrirajući takvu vještinu on je napravio ljude nižim ispod sebe. Kralj Wu otpusti zarezanu strijelu koju majmun zgrabi u njenom letu na isti način kao da je ubrao nešto sa zemlje. Zatim, kralj Wu odmah izda zapovijed svojim slugama da svi ispuste strijele u četiri smjera. Majmun nije imao tisuću ruku i nije ih mogao sve uhvatiti tako da je naposljetku bio probušen i ubijen. Ovako, ti koji se ponose na svoj vlastiti oštrouman razum privlače svekolike katastrofe”.

demonpropovijedsl2

„Čovjek će naučivši neku vještinu i nakon što je dvaput izvede sigurno izgubiti, a koristeći je opetovano, uzaludno, nikada neće shvatiti da je ta vještina sada postala njegov neprijatelj..

PROLJEĆE I JESEN 4. dio

KNJIGA IV / MONG HIA GI
Zabilješke prvog ljetnog mjeseca

lybu4sl8

Proljeće i jesen Ly Bu Vea spada u klasično djelo kineske konfucijanske i taoističke tradicije razmišljanja. U narednim člancima Cronippon ninjutsu dojo će iznijeti po jedan ulomak iz ovogadijela o «slobodnom i sređenom duhu»

1. POGLAVLJE
PRVI LJETNI MJESEC / MONG HIA
Ly bu vea sl2prvom ljetnom mjesecu Sunce se nalazi u znaku Bi (zviježđe Bi jesu Aldebaran i Hijade). Za večernjeg sumraka kulmini-ra zviježđe I (dvije zvijezde Vodene zmije-Hydrae i vrča – Vu Ny). U vrijeme svitanja kulminira zviježđe Vu Ny (Ny – djevica sadrži dvije zvijezde Vodenjaka). Njegovi su dani Bing i Ding (treći i četvrti znak u desetičnom ciklusu i znače Vatru). Njegov božanski vladar je Jen Di (gospodar plamena – Vatre, zato što je ratarstvo zahtijevalo uništenje guštika s pomoću vatre). Njegov duh zaštitnik je Džu Jung (čarobnjak taljenja – poštovan kao duh zaštitnik Vatre). Njegove životinje jesu pernate životinje (na čelu pernatih životinja nalazi se feniks). Njegova nota je Dži (druga nota kineske skale i označava Vatru). Njegov tonalitet je Džung Ly (Jin tonalitet – sila Jang se raspršuje prema vani, sila Jin se stvara u unutrašnjosti). Njegov broj je sedam (postoji pet promjenjivih stanja, Vatra se nalazi na drugom mjestu što čini ukupno sedam). Priroda njegovog bića je ćudoređe. Djelatnost osjetila mu je vid. Okus mu je gorak. Miris mu je po paljevini. Žrtve se prinose duhu ognjišta. Među žrtvenim prinosima na prvom su mjesta pluća (budući da u tom mjesecu prevladava Vatra žrtve se prinose duhu zaštitniku ognjišta).
Zelene žabe krekeću, pojavljuje se kišna glista. Krastavci rastu, gorčika cvate.
Nebeski sin boravi u Dvorani svjetla (Ming Tang – dvorana okrenuta spram juga) u lijevoj prostoriji (lijeva odaja se nalazi na istočnom kraju). Vozi se u skerletnim kolima u koja su utegnute lisice crne grive. Postavljaju se crvene zastave. Odijevamo se u crvenu odjeću. Nosimo crveni nefrit. Jedemo grah i piliće (da bi se simbolizirala priroda Vatre koja potiče rast bilja, a pilići i grah služe umirenju prirode). Posude su visoke i velike.
U tom mjesecu nastupa ljeto (46 dana po nastupu proljeća je nastup ljeta što većinom spada u četvrtom mjesecu). Tri dana prije nastupa ljeta, veliki astrolog odlazi nebeskom sinu i kaže:
Tog i tog dana nastupa ljeto. Djelujuća snaga počiva na Vatri. Nebeski sin tada posti. Na dan nastupa ljeta nebeski sin odlazi osobno, na čelu trojice najviših dostojanstvenika, devetorice visokih savjetnika i savjetnika, pred grad da bi dočekao ljeto na južnom pašnjaku. Poslije povratka dijeli nagrade, postavlja knezove i dijeli čestitne poklone. Zatim, majstor glazbe dobiva nalog da zajednički uvježba religijske ceremonije i glazbu (te ceremonije služe osiguranju postojanja zemlje, jačanju društva i unaprjeđenju naroda, a glazba služi da bi se utjecalo na običaje i navike i ona treba da ujednači ono naopako u ljudima i da ojača njihove pozitivne dispozicije).
Ministar rata prima zapovijed da preporuči ljude koji se ističu, da unaprijedi dostojne i dobre u njihovu zvanju i da uzdigne one koji se ističu. U skladu s njihovim mjestom, pojedincima će biti dodijeljen rang i dohodak.
U tom mjesecu valja unapređivati rast, visoko valja uzdići. Ništa se ne smije otkinuti niti zderati, ne smiju se započeti nikakvi radovi na zemlji, ljude se ne smije izaslati, ne smiju se rušiti visoka stabla.
U tom mjesecu nebeski sin se počinje odijevati tanku tkaninu od puerarije.
Šumari dobivaju zapovijest da obiđu polja i ravnice i potaknu seljake i da upozore narod da ne dopusti da vrijeme proteče neiskorišteno.lybu4sl1
Ministar za nastavu dobiva zapovijest da proputuje gradovima i selima (grad se sastojao od 2500 obitelji, a selo od 500 obitelji) da bi seljake zadržao na marljivu radu i spriječio ih da se potucaju gradovima.
U tom mjesecu valja tjerati divlje životinje da ne bi nanijele štetu žitu, no ipak ne smije doći ni do kakvog velikog lova.
Seljaci prinose prve plodove žetve pšenice, a nebeski sin kuša pšenicu zajedno sa svinjskim mesom i najprije žrtvuje od toga u unutrašnjoj dvorani Hrama predaka.
U tom se mjesecu sakuplja različito ljekovito bilje i sprema se. Jelenjak odumire (budući da u tom mjesecu sila svjetla postiže svoj vrhunac sazrijeva ljekovito bilje i zbog toga se sakuplja i sprema, a Jelenjak je vrsta fine biljke).
Žanje se pšenica. Raspravlja se o prekršajima zapriječenim lakšim kaznama i donose se odluke o sitnijim prijestupima. Osobe koje se nalaze na izdržavanju lakših kazni bit će otpuštene (u tom je mjesecu sila Jang u punom djelovanju dok u idućem mjesecu odozdo vreba sila Jin i zbog toga se lakšim kaznenim predmetima odlučuje u skladu s tim duhom ubijanja, te će biti otpušteni lakši osuđenici koji ne moraju otrpjeti nikakve tjelesne kazne). Pošto je dovršen uzgoj dudova svilca, žene prinose carskoj kući svoje čahure. Ubire se i porez u čahu-rama, pri čemu se broj dudovih stabala uzima za osnovu. Otmjeno i sitno, staro i mlado mora pripomoći na isti način da bi se stvorila zaliha za žrtvene haljine koje su potrebne za livadnu žrtvu u Hramu predaka.
U tom mjesecu nebeski sin će održati veselicu uz vino s ceremonijama i glazbom (pri tome se pije mlado vino koje jača i produljuje život).Izvršimo li te zapovijesti, padat će plodna kiša u sve tri dekade. Kad bi se u prvom ljetnom mjesecu slijedilo običaje što vrijede za jesen, često bi žestoko kišilo, žito ne bi moglo dozreti, a lybu4sl2ljudi bi sa sela pobjegliu grad (sila Jang se nalazi u punom djelovanju i kada bi se provodili usmrćujući propisi sile Metala od toga bi nastala Voda i žestoke bi kiše uništile žito, tako da ono ne bi moglo rasti što bi dovelo da ljudi sa svih strana od straha pred razbojnicima pobjegnu u mjesta opasana zidinama da bi se zaštitili). Kad bismo slijedili običaje što vrijede za zimu, stabla i biljke bi ubrzo uvenuli, a zatim bi velike poplave oštetile zidine i utvrđenja. Kad bismo slijedili običaje što vrijede za proljeće, crvi i skakavci bi postali prava nevolja. Zapuhali bi žestoki vjetrovi, a biljke u cvatu ne bi imale sjemenja (budući da je u tom mjesecu sila Jang u snažnom porastu i ukoliko bi se slijedili za proljeće važeći propisi insekti bi se probudili iz zimskog sna i pretvorili bi se u pravu nevolju, stoga što je u proljeće jaka sila Drva koja se izražava u vjetru od toga nastaju jake oluje).

2. POGLAVLJE
OPOMENA NA OBRAZOVANJE / KYAN
HYO
Kraljevi davnoga doba unapređivali su kulturu time što ništa nisu isticali više od dječjega strahopočitanja i ništa im nije bilo milije od vjerne savjesnosti. Savjesnost i strahopoštovanje su najveće želje knezova i otaca među ljudima. Povlašćivanje i isticanje su najdraža misao sinova i činovnika među ljudima. Zbog nepoznavanja načela razuma (takvo nepoznavanje načela razuma u knezova i očeva izaziva nedostatak ljubavi i dobrote, pomanjkanje savjesnosti i strahopočitanja izaziva razočarenje u knezova i očeva, pomanjkanje ljubavi i dobrote izaziva razočarenje u činovnika i sinova) je došlo do toga da knezovi i očevi nisu mogli postići svoje želje, a sinovi i činovnici nisu mogli ostvariti svoje misli. Do nepoznavanja načela razuma dolazi zbog nedostatka obrazovanja. Tko se obrazuje u iskusnog učitelja i nadaren je u potrebnoj mjeri, mora postati mudrac. Ne bih znao kako bi moglo biti drugačije. A ima li koji mudrac, svijet će biti u redu. Nalazi li se on na desnoj strani, važna je desna strana, nalazi li se na lijevoj, važna je lijeva. Zbog toga su mudri kraljevi staroga doba poštovali sve svoje učitelje. Poštujemo li svojega učitelja, nećemo zapitati je li on otmjen ili sitan, siromašan ili bogat. Na taj način ime postaje glasovito, a duhovno biće utječe prema napolje. Prilikom poučavanja učitelji nisu pitali je li učenik utjecajan ili nije, je li otmjen i li sitan, siromašan ili bogat, već su pitali kako se odnosi spram istine, spram stvarnosti. Ukoliko je čovjek upotrebljiv i njegovi će postupci uvijek biti upotrebljivi. Pronaći će sve što traži, ostvarit će sve što želi. Ti uspjesi dolaze od mudrosti. Čovjek postaje mudar time što se trudi oko svojega obrazovanja. Još se nikada nije dogodilo da bi čovjek, koji se nije trudio oko svojega obrazovanja, postao učenjak ili glasoviti čovjek. Trud oko obrazovanja sastoji se u tome da poštujemo svojega učitelja. Poštujemo li učitelja, slijedit ćemo njegove riječi, a on nam govori istinu. Tko se zaputi da bi poučavao druge, ne može steći utjecaj. Tko postavi sebi učitelja, neće biti pod njegovim utjecajem (u heksagramu br. 4 I Ginga stoji: ne tražim ja mladog luđaka, već mladi luđak traži mene).
Liši li se tko dostojanstva, neće biti saslušan, ponizi li tko učitelja, neće ga slušati. Služi li se učitelj metodom koja nema utjecaja, niti joj učenici posvećuju pažnju i želi li silom navesti druge na nečasno vladnje, nije li daleko od cilja? Nalazi li se učitelj u položaju koji onemogućuje utjecaj i pažnju i želi li takvim vladanjem postići veliko ime i osigurani život postupa poput čovjeka koji nešto trulo drži u njedrima i želi odisati mirisom ili poput čovjeka koji ulazi u vodu i ne želi biti mokar. Nastava zahtijeva strogost i ne smije se izroditi u igru. Dan-danas nastavnici često nisu u stanju biti strogi sa svojim učenicima, već ih, naprotiv, nastoje razvedriti. A nismo li u stanju biti strogi već nastojimo razvedriti učenike postupamo upravo tako kao kad bismo spasili utopljenika i zatim ga udarali kamenom po glavi ili kad bismo izliječili bolesnika i zatim mu dali da ispije trubeljiku.
Svijet na taj način uvijek ponovno zapada u zbrku, a nesposobne vladare to uvijek ponovno zaslijepljuje. Zbog toga se zadaća učitelja sastoji u tome da pomažu pobjedu razuma i izvršenje dužnosti. Pobijedi li razum i ukoliko je dužost utvrđena položaj učitelja bit će poštovan. Kraljevi, knezovi i dostojanstvenici se u tom slučaju neće usuditi da budu oholi spram njih. Sve do nebeskoga sina svi će se sastajati s njim, ne srameći se toga. Slučajnost je ukoliko se učitelj sastane s knezom koji mu pristaje. Takav se susret ne može isiliti. Ukoliko tko ostavi razum na cjedilu i zanemari dužnost u namjeri da postigne nešto što se ne može postići silom, pa zatim još priželjkuje da bude poštovan pokušava ostvariti nešto nemoguće.lybu4sl3 Učitelj mora pomoći razumu da pobijedi i vršiti dužnost, pa će ga u tom slučaju poštovati. Dzong Dzi reče: Dok se plemeniti kreće ulicom, prema njegovu se vladanju može razabrati ima li oca, ima li učitelja. Tko nema oca, nema učitelja, vlada se sasvim drugačije. Što kazuje ta misao? Ona kazuje da učitelju moramo služiti podjednako kao što služimo ocu.
Dzong Dien, otac Dzong Šena, jednom pošalje ovoga, a ovaj se ne vrati na vrijeme. Tada ljudi dođu k Dzong Dienu i kažu mu: — Ta valjda mu se ništa nije dogodilo! Dzong Dien uzvrati: Kad bi mu se što dogodilo, bilo bi to još za mojega života. Prema tome, kako bi se usudio dopustiti da mu se što dogodi!
Kada se majstor Kung u Kuangu našao u opasnosti, Jen Hui zaostane.
Majstor Kung reče: Već sam se pobojao da si nastradao životom.
Jen Hui odgovori: Kako bih se usudio nastradati životom dok majstor još živi!
Vladanje Jen Huija spram majstora Kunga je bilo jednako vladanju Dzong Šena spram njegovoga oca. Budući da su vrijedni muževi staroga doba poštovali svoje učitelje, učitelji su iscrpili svoju mudrost temeljito ispitujući istinu da bi ih poučili.

3. POGLAVLJE
POŠTOVANJE MAJSTORA / DZUN SI
Šen Nung je imao za majstora Si Džua, Huang Di je imao za majstora Da Jaua (pretpostavlja se da je on pronašao šezdesetični ciklus i svi majstori spomenuti u vezi sa tim su uglavnom spomenuti u taoističkim izvorima), vladar Džuan Hy je imao za majstora Bo I Fua, vladar Gu je imao za majstora Bo Džaua, vladar Jau je imao za majstora Dzi Džou Dži Fua, vladar Sun je imao za majstora Hy Jua, Jy je imao za majstora Da Džong Džija, Tang je imao za majstora Siau Čena, kraljevi Ven i Vu su imali za majstore Ly Vanga i Džou Gung Dana.
Knez od Čija je imao za majstora Guan I Vua. Vojvoda Ven od Džina je imao za majstore Gui Fana i Sui Huija. Vojvoda Mu od Čina je imao za majstore Bai Li Hija i Gung Sun Džija. Kralj Džuang od Čua je imao za majstore Sun Šu Aua i Šen Jin Vua. Kralj Ho Ly od Vua je imao za majstore Vu Dzi Syja i Ven Dži Ija. Kralj Gou Dzien od Jyoa je imao za majstore Fan Lija i ministra Džunga.
Ta desetorica svetih i šestorica dostojnih mahom su poštovali svoje majstore. Dan-danas ima knezova, ugled kojih nije ni izdaleka ravan onome starih vladara, mudrost kojih nije ni izdaleka dostigla onu svetih, no koji ipak smatraju da ne moraju poštovati svoje majstore. Pa kako da oni nešto postignu? Upravo to je bio razlog zbog kojega su izumrle loze petorice vladara i zbog kojega su tri dinastije uništene.
Čovjek je od prirode stvoren tako da njegovo uho ima mogućnost slušanja. Ali tko nije naučio slušati, za njega bi bilo bolje da je gluh. Oko ima sposobnost gledanja, ali tko ne uči gledati, za njega bi bilo bolje da je slijep. Usta imaju sposobnost govora, ali tko ne uči govoriti, za njega bi bilo bolje da je nijem. Razum ima sposobnost spoznavanja, ali tko ne uči spoznavati, za njega bi bilo bolje da je lud. Tako se učenje ne sastoji u tome da se prirodi može što dodati, već da se ostvari prirodno biće. Tko može usavršiti ono što mu je priroda dala, i tko to ne pokvari, umije učiti.
Dzi Džang je potjecao iz propale obitelji u Luu, Jen Džu Dzy je bio veliki razbojnik iz Liang Fua, no učili su u majstora Kunga. Duan Gan Mu je bio veliki lihvar u državi Džin, no ipak je učio u Dzi Hia, Gau Ho i Hien Dzi Si su u državi Ci zbog svoje divljine stekli takav glas da su u zemlji prstom pokazivali za njima, no ipak su učili u majstora Mo Dzija. Tako je Lu Can bio najveći varalica Istoka, no učio je u Kin Gu Lija.:
Ta šestorica su mahom bili ljudi, prema svemu sudeći određeni za kaznu, sramotu i smrt. Ali ne samo što su izmakli kazni, sramoti i smrti, već su postali veliki učenjaci i glasoviti ljudi, koji su napunili dane svojega života, koje su slušali i isticali kraljevi, knezovi i otmjeni. Sve su to postigli učenjem.
Prilikom učenja valja ponajprije misliti na to da se postigne napredak. Srce ne smije biti rastreseno, valja neumorno pamtiti i valjano i pažljivo slušati, za-pazimo li da je učitelj dobra raspoloženja, zapitajmo ga za smisao pročitanoga. Budimo očima i ušima uz predmet i ne odstupajmo od njegovih načela. Ukoliko smo sami, ozbiljno razmislimo o riječima učitelja. Da bismo naučili prosuditi istinu, razgovarajmo neprestano također s ljudima drugačijeg gledišta. Ne smijemo proturječiti nasumce, već se uvijek zadržati u pravim granicama. Pogodimo li ispravno, ne budimo uobraženi, promašimo li, nemojmo se sramiti. I što je najvažnije, u svemu se valja vratiti do osnova.
Dok učitelj živi, njegujmo ga pažljivo. Pri pažljivoj njezi najvažnija je njega srca. Pošto učitelj umre, valja mu sa strahopoštovanjem prinijeti žrtvu. Prilikom prinošenja žrtve sa strahopoštovanjem valja ponajprije pripaziti da ne zanemarimo termine, time poštujemo svojega učitelja.
Očistimo jarke u vrtu, zalijmo ga marljivo, potrudimo se prilikom sijanja i sađenja, pletimo sandale od biljnih vitica, pletimo mreže, pletimo rogoz i šaš. lybu4sl4Pođimo naoranice, marljivo orimo i plijevimo oče-kujući žito, pođimo u šume i na vode i lovimo ribe i kornjače, ptice i životinje. Time poštujemo učitelja. Pobrinimo se za kola i konje i budimo oprezni prilikom vožnje i upravljanja kolima, pobrinimo se za odjeću i haljine i pripremimo toplo i lagano krzno.
Prilikom posluživanja jela i pića pobrinimo se za najveću čistoću, dobro pripremajmo jela, pobrinimo se za slatko i masno, u vanjskom svijetu budimo uvijek puni poštovanja i prijazni, pažljivo slušajmo riječi i zapovijesti i požurimo da bismo ih izvršili uvijek ozbiljno i revno. Time poštujemo učitelja (U kini se učenik dokle kod se nalazi u kući učitelja mora baviti kućnim poslovima).
Plemeniti se prilikom učenja vlada ovako: kad govori o zanstvenim stvarima, uvijek se obraća svom učitelju da bi shvatio istinu. Sluša ga i trudi se da bi razumio što je čuo. Tko se prilikom slušanja ne potrudi svim svojim snagama, otpadnik je, tko se prilikom znanstvenih razgovora ne obraća svom učitelju nevjernik je. Mudri knez neće takve otpadničke i nevjerne ljude pustiti na svoj dvor, a plemeniti ih čovjek neće učiniti svojim prijateljima.
Biti učitelj je najčasniji poziv, učeništvo vodi do najvrednijih spoznaja. Najčasniji poziv je onaj koji koristi drugome, a drugome ne možemo ničim koristiti više nego time da ga podučavamo. Najvrednija spoznaja je ona koja ličnost čini savršenom. Međutim, svoju ličnost ne možemo učiniti savršenom drugačije nego time da učimo. Ukoliko je tko temeljito obrazovana ličnost, kao sin će biti pun poštovanja, a da mu to ti tko ne naloži, kao činovnik će biti savjestan, a da mu to nitko ne zapovijedi, knez će biti pravedan, a da ga na to nitko ne prisiljava. Stekne li veliku moć bit će u stanju srediti cijeli svijet.
Dzi Gung zapita majstora Kunga: — Majstore zbog čega će vas svijet osobito slaviti?
Majstor Kung reče: — Pa što bi u meni bilo vrijedno slave? No, ukoliko baš želiš znati, onda je to što volim podučavati, a da se ne zasitim toga, što volim podučavati, a da se ne umorim. To je jedino što se može kazati o meni.
Kada nebeski sin odlazi u veliki hram da bi prinio žrtvu svetima staroga doba, vrijedi red prema položaju. Tko je već jednom bio majstor nebeskog sina, neće više biti uračunat među činovnike. To zbog toga da bi se učenje shvatilo ozbiljno i da bi se poštovalo majstore.

4. POGLAVLJE
NEPRAVEDNI PRIGOVORI
PROTIV UČENIKA / VU TU

lybu4sl5

Tko se razumije u poziv učitelja, učinit će da njegovi učenici imaju svoj mir i budu radosni, da imaju vremena za odmor, da budu ozbiljni i strogi spram samih sebe. Postoji li u školi tih šest stvari, bit će zapriječeni putovi naopakosti i neodgojenosti i proširiti će se mogućnosti za napredovanje u razumnosti i pra-vednosti. Komu škola ne ucijepi tih šest stvari za život, knez se ne može poslužiti njime kao činovnikom, otac se ne može poslužiti njime kao sinom, a majstor se nemože poslužiti njime kao učenikom.
U prirodi je ljudi da se ne mogu radovati ukoliko se ne osjećaju ugodno, da ne mogu napredovati u onome što ih ne raduje. Uspijemo li im pružiti radost, vrijedan učenik uopće nije potreban, potrudit ce se čak i nesposobni. Ukoliko im otežamo posao, nesposobni učenik nije potreban, jer čak ni vrijedni neće izdržati dugo. Vratimo li se stvarnom biću čovjeka, pronaći ćemo sredstva da bismo ohrabrili učenike.
Majstor Hua Dzi reče: Kralja raduje ono što ga čini kraljem, izgubljeni čovjek se raduje onome što ga čini izgubljenim. Tko životinje jede samo pečene, time ih još uvijek neće posve iskorijeniti, međutim, koga muči strast za sušenim mesom, gotovo će dospjeti dotle. Tako u kralja postoji strast za razum i pravdu, dok u izgubljena čovjeka postoji strast za okrutnost i grubost. Njihove su strasti različite, pa se zbog toga razlikuju i njihove sudbine.
Slabi učitelj nije skladan u svom raspoloženju, prihvaća se čega, a zatim to opet napušta i preskače s jednoga na drugo. U njega nema nikakve dosljednosti, dobro raspoloženje i gnjev stalno se izmjenjuju u njega kao pri promjenljivu vremenu. Njegove se riječi i izjave svakodnevno mijenjaju, dopušta da njegova raspoloženja utječu na njegove postupke. Ukoliko učini grešku, srami se priznati da nije u pravu.
Ostaje pri svojim greškama i svojeglav je tako da ga nikakvo upozorenje ne može izmijeniti.
Kada su posrijedi utjecajni, moćni i bogati ljudi, on ne pita za njihovu nadarenost, niti ispituje njihovo vladanje, već ih užurbano podučava i laskavo hvali u namjeri da izazove njihovu dobrohotnost. Naprotiv, druge učenike koji se ne guraju naprijed, paze na svoju čistoću, mirno se vladaju i ističu se povrh drugih, brzo shvaćaju sve što su čuli i revno uče koristeći pri tome svoju nadarenost: kada su gotovo završili sa svojim dnevnim redom, progoni ih postavljajući im zapreke, pravi im teškoće i ostavlja ih u njima, nesklon im je i mrzi ih. Kad bi takav učenik htio otići, bilo bi mu žao zbog toga što nije završio, ostane li, neće imati mira, vrati li se kući, morat će se sramiti pred roditeljima i braćom, pođe li kamo, obrukat će se pred lybu4sl6znancima i zemljacima. Za učenika je to prava nevolja. Na taj se način učitelji i učenici razilaze na duhov-nom polju. U prirodi je čovjeka da mrzi ljude od kojih se otuđio. Tako učitelji i učenici upadaju u međusobno neprijateljstvo i razdor. A u prirodi je čov-jeka da ne može voljeti one s kojima je u neprijateljstvu, da ne može hvaliti one koje mrzi. Time se nastava kvari, to dovodi do propadanja istine i učenja. Dobar učitelj ne postupa tako. On voli učenike kao samog sebe. On ispituje njegove potrebe da bi ga poučio. Tako pronalazi prikladan način podučavanja. Što čini drugima takve je prirode da se to može učiniti i njemu. Na taj su način učitelj i učenik poput jednoga tijela. Vole jedan drugoga kao samoga sebe, pomažu jedan drugome kao samome sebi. To dovodi do procvata nastave i do napretka istine i učenja.
Slab učenik samo nevoljko slijedi svojega učitelja, a ipak bi htio nešto postići. Spram učitelja se odnosi površno, a želio bi ipak naučiti nešto temeljnoga. Čak ni s travom i stablima, peradi i psima, stokom i konjima ne smijemo postupati loše. Postupamo li s njima loše, oni će opet vratiti čovjeku lošim postupkom. A koliko tek manje smijemo biti takvi, ukoliko se radi o razumnom učitelju i riječima istine i podučavanja.
Slab učenik nije savjestan u svom vladanju spram učitelja. Njegova pažnja nije nepodijeljena. Ne voli ga od srca i ne prilazi učenju s velikom marljivošću. Prilikom raspravljanja ne umije razlikovati istinito od lažnoga. Kad on treba da podučava druge, nespretan je. Gunđa protiv učitelja, voli lakoumnost, a duh mu vrluda svijetom. Hvali se svojom moći i raduje se svojim zlobnim pakostima. Zbog toga zapada u podmuklu lukavost, dopušta da ga zaslijepi uskogrudna gramzljivost i obmanjuje se svojim požudama i željama. Zapita li što, sve će iznijeti zbrkano. Razni dijelovi njegovih sastavaka imaju različit smisao, a razni odlomci su međusobno proturječni. Rastavi li što, neće to moći više sastaviti, a spoji li što, neće to moći više razlikovati, kada je stvar dovršena, ne može joj pro-naći kraj. To su nevolje čovjeka koji ne umije učiti.

5. POGLAVLJE
KORIŠTENJE MNOŠTVA / JUNG DŽUNG

Tko umije učiti, postupa poput kralja od Čija kada bi ovaj jeo piliće. Uvijek je jeo samo stražnje prste, pri tome ih je bilo potrebno nekoliko tisuća da bi se zasitio. Čak kad se čovjek ne bi najeo dosita, jeo bi barem pileće noge. Ne postoji, zapravo, ništa u svijetu što ne bi imalo prednost, ništa što ne bi imalo nedostatak. Tako je i s ljudima. Stoga onaj koji umije valjano učiti iskorištava prednosti drugih da bi iz-jednačio vlastite nedostatke. Tko umije tako iskoristiti druge, posjedovat će zemaljsko carstvo. Ne sramimo se zbog onoga što ne možemo, ne ljutimo se zbog onoga što ne znamo. Tko se srami zbog onoga što ne može i ljuti se zbog onoga što ne zna, zapast će u nepriliku. Tko se ne srami zbog onoga što ne može i ne ljuti se zbog onoga što ne zna, napredovat će. Čak Gie i Džou Sin su posjedovali nešto vrijedno poštovanja, nešto u čemu su se ljudi mogli ugledati u njih, u vrijednih će ljudi to biti slučaj još u većoj mjeri.
Jedan je učenjak govorio ovako: raspravljanje se ne smije propustiti. Tko se razumije u raspravljanje, izvući će iz njega pouku. Pouka je veliki dijalog. Tko prilikom izmjene riječi s drugima ne umije izraziti svoje misli, nalik je na čovjeka koji je izvana odjeven u grubu dlakavu odjeću dok ispod nje nosi baršun svilu.
Jung Tatari se rađaju u Tatarskoj, odrastaju u Tatarskoj i tako sasvim nezapaženo uče tatarski jezik. Ljudi iz Čua se rađaju u Čuu i tako sasvim nezapaženo uče jezik Čua. Kad bi dječak iz Čua odrastao u Tatarskoj, a Tatar u Čuu, onaj iz Čua bi učio tatarski, lybu4sl7a Tatar jezik Čua. Promatrajući s tog gledišta, doista ne bih znao zašto ne bi bilo moguće učiniti vrijednim gospodarom vladara koji svoju zemlju vodi u propast. Sve to potječe od neispravnih utjecaja okoline u kojoj je rođen i odrastao. Zbog toga je bezuvjetno potrebno posvetiti pažnju okolini u kojoj je neka osoba rođena i odrasla.
Na svijetu nema nijedne lisice koja bi bila sasvim bijela, ali postoji sasvim bijelo krzno. Ipak, mi od svega uzimamo bijelo. Tri uzvišena i pet vladara postigli su tako veliki uspjeh i slavu time što su od svega uzeli ponešto.
Od mase naroda potječe ono po čemu postoje svi vladari. Kad bi tko, učvrstivši svoj položaj, pokušao ostaviti na cjedilu svoje mase, imao bi krošnju, no izgubio bi korijenje. A još se nikada nije čulo da bi se nalazio u sigurnom stanju onaj koji je postigao krošnju, no izgubio korijenje.
U savezu sa svima hrabrima ne moramo se bojati ni junačine poput Mong Bena. U savezu sa svima snažnima ne moramo se bojati ni atlete kakav je bio Vu Huo. U savezu sa svima oštroumnima ne moramo se bojati čak ni uhode poput Li Loua. U savezu sa svima mudrima ne moramo se bojati čak ni Jaua ni Šuna. Zbog toga je savez sa svima veliko blago knezova.
Tien Pien reče kralju Čija: — U Mong Bena su opasne navike. Međutim, pošaljemo li ga na granicu, neće biti opasan.
Kraljevi Cua i Vea nisu slušali savjete, a ipak su u svom području bili naoružani i njihovi su ratnici bili spremni za borbu, to je potjecalo od toga što su uza se imali mnoštvo.

 

Shinden Shura Roppo

shinden1naslov
Shinden Shura Roppo je naziv zashinden1sl1 Toshitsugu Takamatsu-ove memoare koje je on za javnost napisao 1965. u svojoj 78 godini, a odnose se na period njegova djetinjstva i sve do njegova povratka iz Kine gdje Sensei pripovijeda o svome životu, putovanjima i svojim iskustvima dok se razvijao vježbajući Ninjutsu.

Kroz nekoliko nastavaka opisati ćemo Gokui koji proizlazi iz iskustava Sensei Toshitsugu Takamatsu-ove životne priče i kako je on koristio Ninjutsu da bi preživio.

Također, kada vam japanac kaže da ste izvanredni i da su vam borilačke tehnike super on to govori iz učtivosti. Međutim, ako vam kaže da to što radite nije dobro i ako vas je spreman podučiti ispravnom načinu shvatite to kao dar i pravu vrijednost.

U našoj zajednici „učitelji“ koji ističu i samohvale svoj profil mogu doći u sukob sa bićem kontroliranim od strane sebe. Ovo je zaista značenje pakla (Gokui) i biti izgubljen na putu od “šest svjetova” pakla (Jigoku), gladnih demona (Gaki), zvijeri (Chikusho), borbenog duha (Asyura), ljudi (Ningen) i neba (Ten).
CRONIPPON NINJUTSU DOJO

Potpuni naslov članka napisanog za revijalni magazin Budo Shunju objavljen u Nari je: “Shinden Shura Roppo Meiji. Taisho. Showa Ne san dai niti ikiru kukishinden happo biken nijyu shichi dai Takamatsu Toshitsugu”. Ovdje je Sensei Takamatsu objavio svoje memoare koje se odnose na njegovo djetinjstvo i povratak iz Kine.

Po dr. Kacem Zughariju ovo je biografska kronika njegove mladosti i njegova iskustva koja su bila njegova baza za pisanje teksta Ninjutsu no Hiketsu Bun (tajni Ninjutsu tekst) koji sadržava filozofsku osnovu Ninjutsu-a. Također, on izjavljuje da postoje još jedni memoari napisani od strane Takamatsu-a gdje se spominju sva njegova putovanja, doživljaji, motivacije, borbena iskustva kao i njegovo osobno vježbanje nazvan Meiji Moroku Otoko.

Ravnoteža između duhovne i fizičke aktivnosti je temelj prema shvaćanju dubine biti teksta od Toshitsugu-a. Po njegovom iskustvu kombinacija fizičkog vježbanja i dubokog duševnog traganje je ključ razumijevanja “tajni duše”. Uz to, dodao je da što se tiče religiozne prakse vrijednost interpretacije ovisi o dubini provođenja.

Kao i rukopisi svake borbene škole u Japanu i rukopisi Ninjutsu-a su bili napisani tako da samo nasljednik može potpuno shvatiti stvarna značenja sakrivena iza ezoteričnog pisanja i slika. Ninjutsu je krajnje ezoteričan i njegove tajne su dobro sakrivene. Tako da je bilo neophodno za nasljednike da prođu kroz različite faze inicijacije i dubokog duševnog traganja sa različitim testovima kreiranim da otvore “oko srca” prema biti vještine.

Kada se približite starinskim pisanjima uključujući i te u pogledu Budo-a, te ako ih čitate sa fiksiranom koncepcijom pogrešno ćete razumjeti tajne dobivene između slova ili znakova koji se mogu mijenjati na mnogostruke načine. Za izraziti ovo u svicima su korišteni Katakana, Hiragana i Kanji. Također, postoji upotreba Kamiyo (mitološko doba) znakova, prastarih Izumo znakova, starih Wa znakova itd. Zvuk jednog Kanji-a se može razlikovati do osam načina.

Sjećam se da je bio hladan proljetni dan kada je Takamatsu Sensei prenosio transmisiju Budo-a prema meni sa ovim stihom.

„Svi odbacimo svoju tugu i budimo sretni. Sreća je najveće životno zadovoljstvo. Sreća je preispitivanje ili promjena mišljenja putem odbacivanja tuge i jada. Proreći nesreću i bijedu pomoću promjena naših misli kroz prosvjetljenje je također sreća“.

Gokui je nešto što postoji u svim stvarima u prostoru, a vodič prema Budo gokui-u je također isti za sve stvari. Kada proučavate Budo važno je mijenjati svoje srce u ispravnom smjeru.

U gradu Kobe-u je postojao čovjek imenom Toda Shinryuken koji je podučavao tehnike borbe, a također je vodio privatnu kliniku za osteopatiju. On je bio majstor u tehnikama borbe koje potječu iz provincije Iga, i u svom Dojo-u je podučavao Shinden Fudo-ryu. Kada je Takamatsu-ov otac došao njemu po savjet zbog toga što mu je sin bio bojažljiv Toda Shinryuken mu je odgovorio:

„Vježbanje borilačkih tehnika bi bilo najbolje. Stroga disciplina će napraviti od njega snažna i hrabra čovjeka“.

Sensei Takamatsu je pričao da je obično u to vrijeme trening započinjao putem učenja forme (Kata-e) ili kako baciti ili biti bačen. „Kao devetogodišnjaka Sensei Toda bi me slobodno bacao od svakuda, od desna na lijevo bez da je naočigled poduzima bilo koju metoda u račun. Čak kada su mi koljena bila izgrebena i lakti počeli krvariti on se nije zaustavljao i jedva bi smanjio svoju brzinu. Nakon što sam cjelokupne godine bio samo neprekidno bacan Sensei Toda je započeo sa uobičajenim tehničkim lekcijama“.

Taihenjutsu ukemi-gata budo taijutsu

shinden1sl2

shinden1sl3Taihenjutsu (vještina promjenjivog tijela) su oblici individualnih kretnji tijela. Ovo uključuje stvari kao kotrljanje i padanje Ukemi no jutsu, skakanje Tobi no jutsu, kao i hodanje Hoko no jutsu, hodanje na ledu i skliskim površinama Hyoyo hoko no jutsu. Nadalje, tehnike penjanja Shoten no jutsu, tehnike ravnoteže i stavova Kamae no jutsu također treba ubrojiti u Taihenjutsu.

Kao i sav trening, važno je vježbati Taihenjutsu što je realnije moguće. Stoga, vježbajte po svim vremenskim prilikama i na svim vrstama podloga. U tami, kao i u uskim (malim) i otvorenim (velikim) prostorima kako bi bolje razumjeli potpuni koncept Taihenjutsu-a.

Na primjer, ako bi neprijatelj odjednom navalio na vas, mogli biste pobjeći u jednom od deset smjerova ili odgovoriti protunapadom te oduzeti neprijatelju njegov borbeni duh ili oružje. Ako vas neprijatelj zaskoči s leđa, mogli biste osjetiti energiju napada, spustiti svoje tijelo u jednu stranu, prevrnuti se, pobjeći i sakriti.

Ukemi-gata je mnogo više nego samo biti sposoban pasti ili kotrljati se bez da se ozlijedite kada vas se baci. To je i način borbe, kretanja i izmicanja. Ovo se ne izvodi samo za bijeg od opasnosti nego da bi poprimili novi položaj koji će zbuniti ili odvući pažnju vašem protivniku.

Ukemi mora biti koristan (funkcionalan) ne samo na strunjačama Tatami-ju, Dojo-u ili na natjecanju već što je puno važnije, bilo gdje, na bilo kojem tipu podloge. Stoga je osnova Ukemi-ja potpuno kontrolirati tijelo. Vrlo je važno koristiti Ukemi ispravno. Npr. ako nismo sposobni napraviti polagani kolut nema načina da možemo napraviti brzi. Ukemi gata su principi učenja poznavanja našeg tijela i početka razumijevanja ravnoteže. Stoga je Ukemi nešto što je od velike važnosti pri stvaranju dobrog Taijutsu-a. Sve tehnike padova ili kotrljanja/prevrtanja moraju biti izvršene tiho i bezbolno. Da li se kotrljate unaprijed, unatrag, na desnu stranu ili lijevu ako postoji buka to ne samo da uzbunjuje protivnika nego to također znači da pravite tvrdi kontakt sa podlogom i zato izlažete svoje tijelo prema bolu. Ove tehnike moraju biti vježbane učestalo sve dok se ne budu mogle izvršiti bez zvuka ili boli i to čak na betonu ili drugim grubim terenima.

Ratnici koji su uvijek u opasnostshinden1sl4i i ne samo u pitanjima kao što su okolina ili situacije, te ako oni sasvim ne razumiju pravo značenje Ukemi-ja oni ne će moći preživjeti. Nadalje, Ukemi također upućuje kako ovladati bijegom da se sasvim izbjegnu opasnosti i konfrontaciju kada god je moguće. Oni koji ne shvaćaju istinske principe Ninja i mogu imati krivi dojam da su Ninja-e slabe, uplašene i da bježe od opasnosti. Međutim, ovo je u stvarnosti samo drugačiji način. Velika je mudrost te odvažnost i lukavstvo znati kada se boriti, a kada ne.

shinden1sl5
Samuraj koji zna jedino za napadanje i agresivno kretanje naprijed je prozvan Inoshishi musha (samuraj vepar) zato što samo zna kako ići naprijed poput bezglave životinje. Ako ne znate suštinu Ukemi-ja mogli biste također biti bezglavna životinja jer nećete moći preživjeti mnogobrojne borbene situacije koje zahtijevaju više nego samo brutalnu snagu. Čak i ako savladate Budo, te kada napadate bez ovog znanja ćete naposljetku izgubiti. Povijesno Togakure ryu ninja škola postoji 900 godina i za razliku od tih koji su samo znali kako ići naprijed i konačno izgubiti (npr. slično Napoleonu) ona je preživjela sva ova stoljeća zato što su Ninje ove škole razumjeli i savladali istinske principe Ukemi-a.

Oko pola stoljeće je prošlo od kada sam počeo primati podučavanje Takamatsu Sensei-a. Za sedamdeset i sedam godina vođenja nekonvencionalnog života čini se kao da sam zaređen prema dužemshinden1sl6 životu. I osjećam kao da sam pobjegao od života u kojem je “Bushido put otkrivanja smrti”. Jednog dana kada uzmem svoje posmrtno budističko ime biti će izjavljeno “Hakuryu, božanski Shinobi koji je živio osamdeset godina”! Zahvaljujem danu! Buda je ušao u Nirvanu tek nakon što je doživio istu dob od osamdeset godina. Mogli bismo reći ovo zašto su njegova podučavanja živa čak i danas. Zeami (japanski pisac Noh kazališnih komada) je također rekao da se vratio u nevinost u dobi od osamdeset godina. Istinska forma ratnika je ustrajati u borilačkim načinima, a značenje Bushido-a nije toliko u nalaženju smrt (Shinu) nego se to tiče ustrajanja kao Samuraja (Shinu).
– Masaaki Hatsumi –