BORILAČKE VJEŠTINE, BORILAČKI SPORTOVI, ILI SAMOOBRANA 1. dio

BORILAČKE VJEŠTINE, BORILAČKI SPORTOVI, ILI SAMOOBRANA

(jap. GOSHIN JUTSU 護身術) 1. dio

Postoje tri različita smjera u borilačkim vještinama, i oni su:

1.   Tradicionalno utemeljene borilačke vještine
2.   Sportsko-bazirane borilačke vještine
3.   Realno-bazirane borilačke vještine.

Tradicionalno-bazirani sistemi, kao na primjer tradicionalni Karate, neki Kung-fu stilovi, a također i neki drugi stari sistemi sa starim tehnikama i metodama uvježbavanja. Tipično oni nose odore, imaju istaknut pojasni sistem, te zahtijevaju od svojih učenika učenje (strane) tradicije i terminologije. Unutar ovih sistema samoobrana je najvažnija, ali po izjavama trenera (učitelja?) koji se bave „realno-baziranim“ borilačkim vještinama učenici u tradicionalnim borilačkim vještinama ne uče se nositi sa suvremenim kriminalnim i terorističkim situacijama kao na primjer bombaškim napadima, oružanim pljačkama, pucnjavom vatrenim oružjem iz vozila, nasiljem bandi, procjenama opasnosti itd..

Sportsko-bazirani sistemi, kao na primjer Karate, Judo, i Taekwondo imaju svoje korijenje u tradicionalnim borilačkim vještinama, ali su im dodana sportska pravila kako bi se natjecali na raznim turnirima, zabavnim događajima, ili Olimpijskim igrama. Slično tradicionalno-baziranim borilačkim vještinama tehnike metode vježbanja samoobrane se također mogu skupiti u sportsko-baziranim sistemima, ali njima također kao i u tradicionalno-baziranim sistemima nedostaju mnoga suvremena rješenja konflikata.

Realno-bazirani sistemi su sistemi koji uče osnovne samoobrambene tehnike utemeljene u tradicionalno-baziranim i sportsko-baziranim sistemima, ali idu korak dalje sa vježbanjem u specifičnim modernim konfliktnim situacijama, i (po njima) eliminiraju zastarjele tehnike i metode treninga.

U nekoliko nastavaka razmotriti ćemo što su borilačke vještine, a što borilački sportovi, te danas sve popularniji tečajevi samoobrane. Kroz ovu temu ćemo proći viđenjem Bujinkan instruktora Svenerica Bogsatera 15. Dan.

CRONIPPON NINJUTSU DOJO

JESU LI BORILAČKE VJEŠTINE samoobrana ili možda sport?

Borilačke vještine se često promoviraju kao samoobrana. I općenito, ljudi (bar oni izvan borilačkih vještina) vjeruju da je to isto. Naravno, one se mogu vidjeti kao, ili se upotrijebiti za samoobrambenu svrhu. To je jasno. Ali, kako ja to vidim borilačke vještine nisu isto što i samoobrana. Niti bi ih ikada trebalo smatrati za sportom. Kako god, danas se u većini slučajeva borilačke vještine, ili Budo treniraju na način sporta, za osobnu kondiciju i/ili za svrhu natjecanja. Ponekad se specijalizira u Kata-ma (forme), također za natjecanje ili/i demonstracije. (Sjetite se da japanske borilačke vještine nisu nikada bile nimalo natjecateljske sve dok nisu prešle na zapad, i prilagodile se zapadnom uzoru društva).

jo jutsuMnoge velike demonstracije koje se danas mogu vidjeti se izvode sa puno glazbe, dima i svjetlosnih efekata. Također, neki stilovi imaju posebne “demo-ekipe” koje u biti ne rade ništa nego što vježbaju program koji će prikazivati na velikim nacionalnim, i međunarodnim demonstracijama borilačkih vještina diljem svijeta, ili u stankama drugih sportskih događaja.

Moram reći da je natjecanje jednostavno natjecanje sa zabavljačkom svrhom. Sportski događaj zbog zabave, osobne koristi i slave. Demonstracije su za informiranje, ali se često pretvore u predstavu, a time također u zabavu. Naravno, kao takve one imaju svoju funkciju. Ponekad su lijepe, a prilično često zgodne i eksplozivne. Mogu biti sjajna zabava, ili još uvijek čista razonoda.

Bujutsu (vojna vještina) nije takva, nije vještina koja se pokazuje svima. Vježbanje ovakve vještine nije izloženo javnosti. Naprotiv, Bujutsu je vještine zaštite u najtočnijem značenju izraza. To je vještina rata. što znači, da kada pogledate dublje u to da li vježbate za samog sebe, ili iz sebičnih razloga za širi auditorij.

Nadalje, borilački praktičar, vježbač samoobrane, ili općenito osoba gledana kao borac? Pitanje je jednostavno, ali dati opći odgovor na: ne, ne svima. Ako vježbate borilačku vještinu vi ste borilački praktičar. Ako trenirate nekakav samoobrambeni sistem vi ste kursist tog sistema. U oba slučaja biste se trebali teoretski moći zaštititi u borbi. Ali, u stvarnosti, budite iskreni, hoće li vas to uistinu učiniti sposobnim za borbu?

Za koji borilački način sam se opredijelio kada današnji Budo nije jednak stvarnoj borbi za život, i kada su mnoge vještine bez bilo kakve sumnje u vještinu korištene u ratovima u stvarnoj borbi za ubijanje i za obranu osobe, obitelji, zemlje, filozofije i ideje? Da, sigurno je tako bilo. I sam sam vrlo svjestan toga! Ali, pitanje je kako je danas? Dati ću vam jednostavan primjer na koji način se je to toliko promijenilo.

Jednom je bila borilačka vještina nazvana Jujutsu (također je tijekom prošlih vremena imala i drugačija imena kao Taijutsu, ali i brojna druga, za Jujutsu većina zna). Tradicija je zahtijevala da se to znanje da samo osobi perfektne samokontrole, i ispravnog moralnog karaktera. (Opa!).

Rekao bi da u našem vremenu, naročito na Zapadu je bilo, i još je izloženo mnogo besmislica u borilačkim vještinama kao i to da osobe nemaju izdržljivosti, ustrajnost, kvalitetu, interes, ili hrabrost za trening i učenje. Umjesto toga oni postaju učitelji borilačkih vještina, a to je dovelo do mnogih čudnih pristupa prema ideji što je ona (također, ovo je i unutar Bujinkan Budo Taijutsu-a, vještina je isključena). Dakle, i to je postalo baš nešto važno. Ja ponekad uistinu ne znam što? Stvarna vrijednost vašeg današnjeg učenja borilačkih vještina (i vjerujem da je tako uvijek bilo) nije više primarno borba. I u tom slučaju ni malo sport.

U sadašnjem vremenu u kojem živimo lakše je kupiti pištolj ako imate osjećaj da se trebate zaštiti, i zatim se prihvatiti borilačke vještine. Ne, umjesto stvarne vrijednosti predočite što vam borilačke vještine kažu o sebi. To da možete biti mnogo više nego što ste sada. Vaši kapaciteti energetske razine, svjesnosti, hrabrosti i suosjećanja su daleko veći od onoga što ste vjerovali. Nema potreba za strah. Zapravo, nema razloga strahovati od ičega. Ako se plašite mislite samo na sebe, također ste egoistični. Ako možete pustiti svoj ego vaš strah će otići sa njim. Isto je u borbi. Vaša svjesnost mora biti sa vašim protivnikom. Morate uvijek ići sa, nikada protiv.

Borilački načini nisu slobodna borba gdje protivnik dođe. Ne, to nije. Kao Budo-ka (praktičar borilačkog načina) vi održavate pravila, i vi ste ravnatelj koji vjeruje u život. Nosite se i ravnajte se sa svim oko vas po ovim pravilima. Japanski Budo je razvijen direktno iz etike, filozofije i religije, bez bilo kakve veze sa sportovima.

Ponekad su pojedini sportovi i borilačke vještine Sveneric Bogsatertempirani. U svim sportovima postoji vrijeme. U borilačkim vještinama postoji samo sadašnjost.

Ovo je nekakav pristran razlog zašto mislim da biti borilački praktičar nije nužno isto što biti borac ili sportaš. (Ovdje govorim o borbi kao fizičkom kontaktu, kao uličnoj borbi, ili kako ja tumačim prema stvarnoj borbi za život. Ne hrvanje, samo borba mnoge ljude svakodnevno tjera da idu dalje. Hrvanje je borba protiv bolesti, ili drugih životnih teškoća).

                  

                                                                                 Sveneric Bogsater, Bujinkan 15. Dan