BUJUTSU, BUGEI I BUDO 1. dio

bujutsu, bugei i budo 1dio naslov

Jako je teško shvatiti ninjutsu bez ispravne upoznatosti u povijesne temelje japanskih tehnika borbe. Tek sa sagledavanjem ovih borbenih praksi može se početi bolje razumijevati načine ninja, razloge za njihovo postojanje i upotrebu kroz neprestane prevrate japanske povijesti. Stoga ćemo u nekoliko nastavaka pokušati pojasniti pojmove Bujutsu, Bugei i Budō i dr. kroz viđenje Sensei Massaki Hatsumi-a i drugih majstora Bujinkan Budō Taijutsu-a poput npr. Kacem Zoughari-a.

CRONIPPON NINJUTSU DŌJŌ

bujutsu, bugei i budo sl1U Japanu je uobičajeno da je naziv borilačka vještina nešto što se odnosi na tehnike borbe, te se općenito koriste izrazi poput bu­jutsu, bugei i budō-a itd. Ovi izrazi vode u povijest japanske ratničke klase.

 Po kineskoj knjizi Suikoden iz početka Ming dinastije (druga polovica 15 stoljeća) izraz bugei („bu“ rat i „gei“ vještina) je značio korištenje oružja, kao na primjer luka, mača, koplja, helebarde, sjekire i tako dalje, a izraz bujutsu („bu“ rat „jutsu” tehnike) je značio “sve tehnike nužne u borbi”.  Ovo je uključivalo i fizičke sposobnosti kao na primjer plivanje i jahanje.

Izrazi bugei i bujutsu su usmjereni prema starijim japanskim borilačkim vještinama koje su se prakticirale prije sredine 18 st. (meiji perioda).

Tradicionalne borilačke vještine Japana (bugei ili bujutsu) su se razvile iz iskustava i kulture feudalnog ratničkog staleža znanog kao bushi ili samuraji.

Po riječima sensei Hatsumi-a: „Često čujemo riječi Samuraj (bushi) ili vojnik (bujin), ali što je obilježje ličnosti Samuraja? Car Tenji Tenno (626-671) koji je tijekom svoj vladavine u Japanu reformirao različite institucije odabirao je zdrave i snažne pojedince iz seljačkog staleža sa pravednim i časnim srcem da postanu vojnici. Znak “bu” je izvorno napisan kao “sei” ili istina, i svakako, istinska koncepcija vojnika je u srcu, tijelu i umu. Također, zapazimo činjenicu da se jedino snažni pojedinci koji su se nepravedno borili nisu bili izabrani da bi služili kao vojnici“.

Nakon uspona samurajske klase u Japanu tijekom Kama­kura razdoblja (1192-1333) borilačke vještine i borilački stilovi su se počeli klasificirati. Svaka samurajska obitelj je nastojala razvijati i oblikovati svoje alternative, a također, i tehničke inovacije započete iz eksperimenata na bojnom polju, te su iz toga rođene borilačke škole (ryū-ha).

Od Muromachi razdoblja (1333-1568), te preko Sengoku razdoblja (1476-1568) kenjutsu (vještine mačevanja), kyūjutsu (streljaštvo), sōjutsu (vještine uporabe koplja) itd. razvijali su se kao borbeni sistemi u kojima se od ratnika zahtijevalo majstorstvo da bi preživjeli. Stoga je prakticiranje borilačkih vještina kao istinskih borbenih praksi  uključivalo cijeli raspon stvari na području borilačkih vještina nazvaih bugei jūhappan (osamnaest ratničkih disciplina).

S obzirom da su se oružja i taktike mijenjali kroz različita razdoblja Japana uključujući i razdoblje mira bugei jūhappan (popis od 18 borilačkih disciplina japanskog ratnika) je imao mnoge oblike. Također, se popisi tehnika razlikuju kako li su se ryū-ha (škole) ili han (feudalni posjedi) razlikovali. Ispod su dva različita popisa s obzirom na bugei jūhappan.


  • Kyūjutsu (tehnike streličarstva)
  • Bajutsu / Kiba jutsu (tehnike jahanja)
  • Dakyū (igre na konjima – vrlo slično polu)
  • Kishajutsu (streličarstvo na konjima)
  • Suiba (jahanje kroz vodu)!
  • Suiei (plivanje)
  • Sō jutsu (tehnike sa kopljem)
  • Kusarigamajutsu (tehnike sa srpom i lancem)
  • Naginatajutsu (tehnike sa naginata-om)
  • Kenjutsu (tehnike mačevanja)
  • Jūjutsu (tehnike goloruke borbe)
  • Iaijutsu (tehnike izvlačenja mača)
  • Hojōjutsu (tehnike vezivanja sa užetom)
  • Hananeji (upravljanje sa konjima)
  • Yoroigumi (borba u oklopu)
  • Shurikenjutsu (tehnike bacanja oštrica)
  • Ishibiya (topništvo)
  • Teppō (vatreno oružje)

 

  • Jūjutsu / Kenpō (goloruka borba)
  • Kenjutsu (tehnike sa mačem)
  • Iaijutsu / Battōjutsu (tehnike izvlačenja mača)
  • Kusari Fundōjutsu (tehnike sa lancem s metalnim utegom)
  • Kusarigamajutsu (tehnike sa srpom i lancem)
  • Bōjutsu (tehnike sa štapom)
  • Sōjutsu (tehnike sa kopljem)
  • Naginatajutsu (tehnike sa naginata-om)
  • Suiren (trening u vodi)
  • Bajutsu (tehnike na konjima)
  • Kishajutsu (streličarstvo na konjima)
  • Jōjutsu (tehnike sa motkom)
  • Kyūjutsu (streličarstvo)
  • Yoroi Kumiuchi (borba u oklopu)
  • Hojōjutsu (tehnike vezivanja sa užetom)
  • Jūttejutsu (tehnike sa jūtte-om)
  • Hōjutsu (tehnike sa topništvom)
  • Shurikenjutsu (tehnike bacanja oštrica)

bujutsu, bugei i budo sl2

Kako je iz priloženoga vidljivo bujutsu uključuje upotrebu i majstorstvo u različitim oružjima i tehnikama. Ove tehnike su razvijene kao reakcija na prolaznu prirodu povijesnog razdoblja Japana gdje je postojao stalan rat i osobna borba. Bujutsu se sastojao iz različitih borilačkih tehnika kakutobugei (načina borbe) sa ili bez oklopa koje se oslovljavaju ili su znane kao gekito, kumitachi, tachi uchi ili yoroi kumi­uchi. Bushi je trebao biti specijalist u jednom ili dva oružja svoga vremena. Međutim, očekivalo se od njega da razumije osnove drugih oružja koja se koriste u borbi. Po sensei Hatsumi-ju do Tokugawa perioda je postojalo preko 120 različitih oblika oružja, te preko 3000 različitih škola borilačkih sustava.

bujutsu, bugei i budo sl3Gekito, kumitachi i tachi uchi su borilačke vještine korištenja različitih vrsta japanskih mačeva na bliskom i dugom dometu. U ovim trima vještinama netko može imati oklop, laki oklop ili čak biti bez ikakva oklopa, dok prakticiranje nije isključivo prema upotrebi mača nego može biti korišteno kao i sredstvo primjene svih oružja. Yoroi kumi uchi je borba sa oklopom koji uključuje borbu sa i bez oružja.

(nastavlja se)