BUJUTSU, BUGEI, BUDO 2.dio

Bugei 2.dio naslov

Jako je teško shvatiti Ninjutsu bez ispravne upoznatosti u povijesne temelje japanskih tehnika borbe. Tek sa sagledavanjem ovih borbenih praksi može se početi bolje razumijevati načine Ninja, razloge za njihovo postojanje i upotrebu kroz neprestane prevrate japanske povijesti. Stoga ćemo u nekoliko nastavaka pokušati pojasniti pojmove Bujutsu, Bugei i Budō i dr. kroz viđenje Sensei Massaki Hatsumi-a i drugih majstora Bujinkan Budō Taijutsu-a poput npr. Kacem Zoughari-a.

CRONIPPON NINJUTSU DŌJŌ

Bugei2 sl.1

Sensei Hatsumi kaže: Moj učitelj mi je jednom opisao Ninjutsu ovim riječima: “Kaže se da su Ninje znale sve borilačke vještine. U svakoj od njih su prošli bar minimum treniranja potrebnog za njihov život Ninji. Proučavali su osam grana Ninja Hachimon-a: Ninja Kiai (usklađivanje energija), Koppō Taijutsu, Ninpō umijeće mačem, umijeće kopljem, Shuriken, vatra, tradicionalne vještine i općenito znanje.”

Drugim riječima, život Shinobi-a počinjao je Ninja Hachimon-om. Ipak, tijekom vremena to se promijenilo na taj načina da se usredotočilo na Happō Hiken. Shinobi Happō Hiken sastoji se od slijedećeg:

1)       Taijutsu, Hichō-jutsu, Nawa-nage (tjelesne vještine i bacanja užeta)
2)       Karate, Koppō Taijutsu, Jūtaijutsu (borba bez oružja)
3)       Sō-jutsu, Naginata-jutsu (vještine kopljem i helebardom)
4)       Bō-jutsu, Jō-jutsu, Hanbō-jutsu (vještine štapom i motkom)
5)       Senban-nage, Ken-nage-jutsu, Shuriken (bacanje oštrica)
6)       Ka-jutsu, Sui-jutsu, (korištenje vatre i vode)
7)       Chikujō Gunryaku Hyōhō (vojne utvrde, strategija i taktika)
8)       Onshin-jutsu (skrivanje)

Gore navedene grane su bile poznate pod imenom Happō (osam metoda), te je njima kao dodatak bio Hiken-jutsu (tajne vještine mačem), odnosno, Shinobi  mač, Kodachi (kratki mač), Jutte (pendrek/palica) i Tessen (lepeza) kako bi nadopunile Ninja Happō Hiken.

Također, u kasnijim razdobljima je bio korišten izraz Togakure-ryū Jūhakkei (osamnaest formi). Osamnaest formi Shinobi-a kasnije su opisane kao “Duhovno obrazovanje, Kōppo-jutsu vještine tijelom, umijeće mačem, umijeće štapom, Shuriken, Kusari-gama (srp i lanac), koplje, Naginata, konjaništvo, treniranje u vodi, eksplozivi, strategije, špijuniranje, infiltracija, skrivanje, prerušavanje te poznavanje klime i okoliša. “Ove vještine su bile zatrte ili – bolje rečeno  skrivene – unutar Bugei Jūhappan

Bugei2 sl.2

(osamnaest načina konvencionalne borilačke vještine), te su time pobjegle kroz transformaciju u trideset-šest formi – diskrecija je postala bolja polovica hrabrosti.  One su se razvile u trideset-šest Togakure strategija , u Kuji iz Santō Tonkō tehnike, te čak u Jūji principe zbližavanja s božanskim.

U stvari, Ninje nisu samo učile sve oblike borilačkih vještina kroz njihovo treniranje već su nastavili s učenjem sve dok nisu dosegli nivo iznad samih tehničkih sposobnosti.

Da bi razumjeli stvarni Budo moramo otići unatrag prema Muromachi razdoblju (1336-1573) vrhuncu mačevalačke vještine koja je počela sa Koizumi Iseno­kami-em i Tsukahara Bokuden-om majstorima mača koji su se pojavili u ovom periodu.

Bugei2 sl.3Ratnici koji su živjeli u ovo vrijeme su relativno zaslužni za otkrivanje Tachi-a i njemu povezane tehnike sječenja, ubadanja i udaranja dok su upražnjavali borbu Kumiuchi. Ponajprije, za nas je važno razumjeti da je Kenpo rođen iz ove ere i nadalje, razumijevanje da su borilačke vještine proizišle iz borbi koje se nisu oslanjale na mač.

Muromachi razdoblje je bilo istinsko polazište prirodne obzirnosti ratnika. Metaforički se razdoblje može vidjeti kao cvijet. To cvjetanje je bila era početka Zen kulture, Gozan književnost, te jedinstvenog razdoblja mača i Zen-a koje se kreće dalje od istančane i dubokoumne kulture srednjovjekovnih vremena prema cvjetanju i procvjetalosti kulture vještina i učenja.

Od mača-štapa iz prošlosti razvio se Tachi (u velikoj mjeri savinuti mačevi), a kasnije su se razvile Katana-e. U razdoblju Zaraćenih država od portugalaca su uvedene muškete na otok Tanegashima i ubrzo su se proširila preko Japana. Međutim, iako je snaga ovog novog oružja bila naširoko prepoznata i premašila mač, luk i koplje mušketa nikada nije zamijenila mač po rangu i važnosti. Ovo je zato što je svrha mača išla daleko iza njegovog funkcioniranja kao oružja.

Mač je korišten za autoritet vladajuće klase i bio je simbol zaštite duhovnog mira i prosvjetljenja. Iako je primarno bio oružje njegova povezanost nikada nije bila nasilna ili barbarska. Ovaj dvostrani ili dvojni život mača je njegovo najvažnije obilježje.

Podučavano je da je temelj Budo-a prvo razumjeti Taijutsu načine kojim se možete boriti čak i ako nemate oružja. Ovo znači ustrajati u borilačkim načinima (Bufu-ikkan), te vježbati dosljedno i sa krajnjim naporom. Zatim, trebate uhvatite tajne Muto dori-a (tehnike bez mača). Slijedeći ovo misterij tajnog mača (Hiken) će doći do izražaja, te nije bit kakvo oružje držite nego kako će umješno vaše srce i Taijutsu plesati u praznini (Koku). Zatim, ćete moći protumačiti značenje drvenih i bambusovih mačeva (Shinai).

Bugei2 sl.4Kao velik majstor Budizma i kaligrafije Kobo Daishi se dokazao putem ne biranja određenog kista. Iz istog razloga ratnici ne biraju između Shinai-a, Bokken-a ili Katana-e zato što oni razumiju Muto dori. Ispred protivnika naoružanog sa mačem se prilagođavate putem promjena (Henka), skrivanjem u praznini (Koku), prihvaćanjem promjena i praznine, te da nikada ne ubijate protivnika ili koristite svoju agresiju. Istinsko značenje Myofuken (čudesnog mača) i Shinken shiraha dori (hvatanje stvarnosti izvlačenjem mača) dolazi do izražaja u svjetlu i sjeni kao bljesak u filmu.

Međutim, ipak mačevaoci koji su bili cijenjeni kao majstori od strane kasnijih generacija su koristili najpraktičnija i najučinkovitija oružja na bojištu. lizasa lenao je bio majstor Naginata-e, lizasa Morinobu je bio ekspert u Shinto-ryu tehnikama koplja, a Tsukahara Bokuden je bio majstor luka i koplja. Bokuden je kasnije inicirao Honma Kageyuzaemon-a u borbi kopljem. Koizumi Isenokami je hvaljen kao najbolji kopljanik u zemlji Kozuke, a bio je majstor i u mačevanju i u koplju.

Također, ću vas uvesti u dio Densho-a koji sam primio i koji ima zapise s obzirom na tehnike koplja. Pogledajmo ovo kao ideju procesa kako je nastao majstor koplja započevši sa osnovama u Taijutsu i kasnijem razvijanju vještine koplja. Promatrajući Densho Shinden Fudo-ryu Daken-taijutsu škole utemeljene od strane Izumo Yoshiteru-a u Eikyu razdoblju (1113-18), te Shinmon YoshikaneBugei2 sl.5ovo razvijanje u Taijutsu, tehnikama mača i koplja u Shocho razdoblju (1428-29). Rečeno je za vladara Mizuhara Yoshinari-a koji je po legendi bio legitimno dijete Minamoto no Yoshitsune-a da je bio ne samo majstor Taijutsu-a, jahanja, tehnika mača i koplja, nego, također, majstor Iai-a (vještina izvlačenja mača) u sedmoj godini Kencho razdoblja (1256).

Stvarne borbe se odlučuje sa ‘neočekivanim ubodima ili sječenjem tijela’. U stvarnoj borbi mačem se koristi tehnika ‘ubadanja i sječenja’ (Oshikiri). Svijet stvarne borbe premašuje forme (Kata-e). Kada protivnik sječe sa svojim mačem povlačite vlastit mač unazad i kada njegovo tijelo i mač uđu obarate ga putem ubadanja. U borbi možete vidjeti da neki ljudi nastave refleksno sječenje bez da spoznaju da su bili posječeni od protivnikovog mača. Znanje tehnike Oshikiri umanjuje stupanj opasnosti.

Rezultat borbe između ratnika je bio odlučen od žestine njihovih rana. Netko tko bi bio ozbiljno ranjen je ohrabrivan izrekom “to je samo laka rana”, a netko tko je bio lakše ranjen je ohrabren izrekom “to je samo ogrebotina”. Mora se gledati podalje od rane za pobjedu u borbi.

Zatim, na bojištu je samuraj nosio oklop i kacigu, te su sveukupno bili teži od oko 40 kg. Npr. Taijutsu korišten kada se nosio ovaj oklop je zato bio drugačije od načina kretanja tijela u modernom Judo-u. Vještina je kretati se na način kojim se ne osjeća težina. Naravno, oprema modernih vojnika je također vrlo teška, mnogo više nego 40 kg tako da Taijutsu i Taihenjutsu primijenjeni od strane starog samuraja dok nosi oklop ipak treba i danas.

Bugei2 sl.6

U situaciji u kojoj se netko mora boriti sa vojnikom koji je zaštićen oklopom i nanijeti štetu sa jedinim udarcem mača je vrlo teška tehnika koja zahtijeva izuzetnu sposobnost. Ovo prouzrokuje potrebu za Taijutsu korištenjem hrvanja i udaranja sa mačem, te od prvog sječenja sa mačem do zabijanja i zasijecanja slabih područja ili otvora u oklopu sa sljedećim rezom do završetka sa trećim rezom. Također, je važno ubosti i udariti sa prvim rezom. Uđi u Kumi-uchi, udari i sijeci sa Tachi-em, sruši protivnika i uzmi mu glavu. Princip je isti da li koristite Yari ili Naginata-u.

(nastavlja se)