BUJUTSU, BUGEI, BUDO 5.dio

bujutsu5naslov

Jako je teško shvatiti Ninjutsu bez ispravne upoznatosti u povijesne temelje japanskih tehnika borbe. Tek sa sagledavanjem ovih borbenih praksi može se početi bolje razumijevati načine Ninja, razloge za njihovo postojanje i upotrebu kroz neprestane prevrate japanske povijesti. Stoga ćemo u nekoliko nastavaka pokušati pojasniti pojmove Bujutsu, Bugei i Budō i dr. kroz viđenje Sensei Massaki Hatsumi-a i drugih majstora Bujinkan Budō Taijutsu-a poput npr. Kacem Zoughari-a.

 

CRONIPPON NINJUTSU DŌJŌ

bujutsu5_1

Ne manjka knjiga napisanih o srži ili biti Budo-a, ali je poželjnije da gledate na većinu njih kao autobiografijski doživljaj ljudi.

Osim toga, moramo razmotriti i činjenicu o ljudima koji su pisali o “srži” i koji su čak doživjeli poraz u borbi mečevima. Ipak, ovi porazi su postali kvalitetne transmisije. Doista, to je kada iz poraza shvate svoje pogreške i zablude i prenesu ovo shvaćanje prema budućim generacijama kao istinska Budo baština.

Kada se približite starinskim pisanjima uključujući i te u pogledu Budo-a, te ako ih čitate sa fiksiranom koncepcijom pogrešno ćete razumjeti tajne dobivene između slova ili znakova (Katsuji) koji se mogu mijenjati na mnogostruke načine. Spisi s obzirom na srži su čudesne knjige ili osnovne knjige (Kihon), te kada vježbate putem opažanja ispravnog prirodnog podučavanja primiti ćete srž koja živi iz sjedinjenosti Shingitai-a gdje su osnove (Kihon) živa knjiga (Kihon).

Najvažnija stvar, apsolutno životvorni ključ svega je ono što je moj učitelj nazivao “božjim srcem i božjim okom.” Mislim da on izvire iz razumijevanja Kihon Happo-a mog Budo-a i triju simbola. (U Budo-u postoje tri vrlo važna svojstva: Prvo, opažanje i poznavanje samoga sebe, svoje vlastite snage i svojih ograničenja. Drugo, mač razlučivanja i odrješitosti da se otklone pogreške, slabosti i nepotrebnosti. Na kraju dolaze ozbiljnost, osjećaji, predanost, oštroumnost i shvaćanje svoga srca.)

bujutsu5_2

Budo je prepoznavanje vlastitih mogućnosti i vlastitih slabosti bez obzira na to koliko ste možda snažni. Neki ljudi to znaju a da nikada nisu trenirali Budo. Žena može bez problema ubiti muškarca jer, naposljetku, u mnogim se zemljama mogu nabaviti pištolji. To je važno pa vas molim da pažljivo razmislite. Bez obzira koliko je čovjek jak, može biti čak i svjetski prvak u boksu, danas je dovoljno da netko samo povuče okidač i ubije ga. Kada čovjek ne razmišlja o tako jednostavnim stvarima i ne pridaje im nikakvu važnost može u slučaju realne borbe izgubiti život dok pucneš prstom a da pri tom ne bude važno koji Dan ima. Morate to upamtiti kako nitko ne bi umislio da su borilačke vještine svemoguće. Čovjek mora shvatiti kako je, kad su u pitanju borba i sukob, sam na svijetu i kako mora znati koja je razina njegovih mogućnosti. Mnogi iz borilačkih vještina to ne shvaćaju jer su im učitelji isprali mozgove uvjerivši ih da je njihov Budo najjači. Postoje brojne škole u kojima su učenici i učitelji sretni kada im se na taj način ispire mozak. Užasno je kada se to dogodi. Biti ispranog mozga je isto što i biti slijep, a ja apsolutno to ne želim nikome učiniti. Ono što stalno želim je da očistite svoja srca (ispiranje srca) i zbog toga vam dajem ovo. Međutim, u Budo-u je važno shvatiti kako je tehnika sama za sebe beskorisna ako

bujutsu5_3

čovjek izgubi ravnotežu, svoj unutarnji balans. Bez obzira koliko je netko razvio svoju tehničku vještinu na kraju će izgubiti ako ne posjeduje još kakvu drugu veliku snagu. Zbog toga držim kako je Takamatsu Sensei vjerovatno smatrao da se čovjek treba roditi s još nekim velikim talentom da bi pomoću njega spriječio poraz.

Sensei Hatsumi često ističe umjetničku i duhovnu stranu ljudskog bića. Zbog čega je to toliko važno nekome tko se bavi borilačkim vještinama? Prije svega, vezano je uz ravnotežu. Kada poznate samo jedan aspekt gubite moć viđenja i upoznavanja samoga sebe. Naime, kada čovjek vježba samo tehnike svoje borilačke vještine, kako postaje sve sposobniji i vještiji tako počinje stvarati prenapuhanu iluziju o samom sebi i svojoj sposobnosti, ne videći više samoga sebe niti nedostatke svoje borilačke vještine. Strašno je biti u takvom stanju. Uistinu je važno uvijek biti prizemljen i svjestan vlastitih pogrešaka. Zbog toga vježbam druge vještine i bavim se drugim aktivnostima. Sve njih međusobno povezuje osjećaj i unutrašnji pristup.

U prošlosti se sustav prijenosa učenja s učitelja na učenika pojedinca vrlo strogo poštivao. Smatralo se poželjnim da svaku Budo školu predstavlja samo jedna osoba, odnosno, vođa tradicije te

bujutsu5_4

škole. Mislim da je broj učenika u tim školama varirao u odnosu na razdoblja. Međutim, oni koji su se približili samom vrhu, u smislu razvijenosti osjećaja u vještini kojom se bave, su ustvari predstavljali medij, odnosno plodno tlo preko kojeg se prenosila tradicija. Oni koji su posjedovali takve osjećaje su po prirodi i duhu bili vrlo vrijedna ljudska bića jer u suprotnom ne bi mogli stići tako daleko.

Zbog toga, s obzirom da se bavim podučavanjem, mislim da ću podučavajući perspektivne ljude, koji imaju budućnosti u društvu u kojem žive, koji su kreposni i koje ja nazivam “birokracijom,” od njihove vrste stvoriti medij svoje vještine. Oni će, vjerojatno, dati svoj doprinos ovome svijetu i koristiti drugim ljudskim bićima. Mislim da je to najbolji način na koji ću nastaviti svoje djelo. Bilo bi vrlo opasno pokušati podučavati nepoželjne ljude jer bi takvi mogli zlorabiti ono što nauče. To je nešto poput problematike mirotvorne uporabe atomske sile. Naposljetku, ljudi koji imaju ispunjen život, žive svoj život, a ne pljačkaju i ne bave se nasiljem i sličnim stvarima. Učitelju, kao humanom biću je bitno da njegovi učenici budu ljudi čvrstog i sigurnog karaktera, ljudi koji će živjeti produktivnim a ne destruktivnim ovozemaljskim životom. To je pravac koji želim slijediti u svojem podučavanju.

U svakom je razdoblju, neovisno o naprednosti ili nazadnosti njihove sredine, bilo ljudi koji nisu bili korumpirani i izopačeni. Na isti je način gotovo čitav jedan milenij kroz široku paletu raznih okolnosti Ninjutsu opstao kao nekorumpiran i zdrav. To je nepobitna istina. Naposljetku, sve ono što u osnovi nije zdravo, bila to biljka, osoba, zabava ili misao, je usmjereno ka posrnuću, umiranju, nestajanju. Zbog toga sam riješio svim srcem i svom svojom snagom ovu tisućljetnu tradiciju održati zdravom. Ono što uništava ravnotežu i ugrožava zdravlje je ljudska pohlepa za imenom i slavom, bogatstvom i moći. No, duh mora ostati snažan, iskren i neiskvaren.

Unatoč tome što se društvo razdoblja Ednazivalo društvom samuraja, samuraji su se uvelike nastojali preobraziti u poslovne ljude. Mirnodopska vremena s kraja razdoblja Edo su se u potpunosti očuvala te su u tom mirnom razdoblju samuraji vjerojatno po prvi put mogli zarađivati podučavajući različite Budo-e. Ta komercijalizacija je zapravo bila žalosna. Na početku, tik nakon

bujutsu5_5

razdoblja Građanskog rata, znali su vrlo malo o poslovanju. Morali su živjeti, pa su naučili poslovati. Drugog izbora nije bilo. Tako se rodila potreba za stvaranjem Bugei-a, borilačke vještine onog doba. S obzirom da su se mir i stabilnost protegli, više nije bilo potražnje za ljudima vičnim borbi te su bili primorani preživljavati baveći se podučavanjem Budo-a. Što se mene tiče, važno je da je Budo ispravno očuvan, a nema veze koji je put morao prevaliti da bi stigao do nas. To je sve.

Čini se kako je borba sastavni dio života na Zemlji. Pogledate li sveukupnu povijest čovječanstva vidjet ćete da je na svakih šesnaest dana rata dolazio samo jedan dan mira. Stoga se ne možete oteti dojmu kako ljudi uistinu vole rat. Kada bi čovjek prestao ratovati Zemlja bi postala prenapučena. No, čovjek je destruktivno stvorenje koje pustoši čak i Zemlju, čovjek uništava mjesto na kojem živi. Kakva kretenoidna životinja, hmm? Moramo vrlo, vrlo ozbiljno osuđivati takve stvari. To me pomalo podsjeća na lemare i na to kako oni izvršavaju masovne suicide.

Ljudi se previše plaše svega i svačega. Boje se za svoje zdravlje, strahuju za svoju snagu, plaše se zbog svoje sigurnosti i tako dalje. S druge strane, mene uopće ne plaši kada idem u Tokyo, a ljudi mi kažu da se od vožnje našeg mladog Muramatsu-a diže kosa na glavi(smijeh). No, ozbiljno, najvažnije je osloboditi se straha. Strah ljude sprječava da rade tako mnogo stvari. Pretjerano se paze. Kad bi ljudi samo malo manje pazili na sebe, a kad bi imali malo više samopouzdanja i mrvu hrabrosti jer kao što je moj učitelj govorio za čovjeka bez hrabrosti nema nade, a s hrabrošću je sve moguće. Bitni su također i vjera i povjerenje.

Naravno nisu sve te stvari ograničene samo na regiju. Mora postojati netko u koga čovjek ima uzajamno povjerenje, možda roditelj, ljubavnik ili dijete. Iznimno je važan takav umni okvir. U zemljama materijalističkog društva poput SAD-a se smatra neophodnim posjedovati materijalne stvari te se djeca odgajaju s takvim shvaćanjem. (Bez namjere da se podcjenjuju SAD.) No, materijalistička kultura ima svoje slabe točke, stvari postanu važne. Japan je, također, nacija materijalističke kulture gdje se stravično povećao broj slabih ljudi. Uvjeren sam kako je ovo razdoblje u kojem se vrlo pažljivo održava ravnoteža između prirodnih i materijalnih stvari, a ljudi o njoj mnogo razmišljaju. Uistinu kulturan čovjek danas pridaje mnogo važnosti takvom balansu svog života. I uistinu kulturne nacije čine to isto, nacije poput Amerike, Rusije ili Kine u kojima je kultura vrlo napredna. Međutim,

bujutsu5_6

postoje i takvi koji tvrde kako je kultura beznačajna. Uistinu “kultura” sama po sebi ne znači mnogo ako nema ravnoteže.  Kod nekih ljudi, osobito kod onih samo-probitačnih, kultura je spremnik praznik fraza, a izrasta iz njihovih osobnih kompleksa. Njihova vještina proizlazi iz vlastite gladi i očaja. To je utočište požude iscijeđeno iz pozicije slabosti. Što više o njoj govore, manje znaju, manje jesu. Stoga, uistinu kulturni ljudi su oni koji su svjesni svoje običnosti. Istinski Budo-ka uvijek ostaje običan. Njegove vještine ne postoje da bi se o njima govorilo i hvalilo već isključivo za uporabu u trenucima kad je potrebna obrana. On djeluje iz ravnoteže, a samim ti i iz snage.

Znate li da se za mudre stare pustinjake govorilo kako jedu planinsku sumaglicu i kako žive samo od prostora? “Jesti sumaglicu živeći od prostora” se ne odnosi na gutanje stvari grlom već na osjećanje prostora vlastitom kožom. Vidite, riječ “jesti” moramo interpretirati u značenje hranjenja drugom vrstom “hrane”, ne fizičke nego mentalne ili duhovne hrane. Međutim, kada su u pitanju pustinjaci “jedenje” ne znači ono što obično pod tim podrazumijevamo. Bilo je takvih ljudi koji su uspijevali preživljavati pomoću osjetljivosti čitavoga tijela. Duša ima vlastitu hranu kojom se prehranjuje, um ima svoju hranu isto kao i tijelo. Knjige mogu biti hrana, čovjeka može nahraniti susret s dobrom osobom, a što je profinjeniji i ljepši karakter te osobe tim veća može biti duhovna okrjepa. Kada ste zadovoljni možete podijeliti hranu s drugima isto kao što možete shvativši nešto podijeliti svoja shvaćanja. Naučite razlikovati i prepoznavati kada su nečije ideje nezdrav oblik hrane. Vježbajući postupno počinjete prihvaćati samo one stvari koju su po prirodi dobre. To je uistinu vrlo važno.

bujutsu5_7

bujutsu5_8

Životinje u divljini neće ni u kom slučaju jesti hranu koja bi im mogla naštetiti. Jedino čovjek jede sve po redu, bez obzira je li to zdravo ili nezdravo. Zbog toga je čovjek blagodaran mogućnošću da ga drugi ljudi vode svojom inteligencijom.

S obzirom da je čovjek stvoren kao biće uskraćeno instinktivnih stvari, Stvoritelj mu je umjesto njih podario sposobnost upijanja znanja. Međutim pored znanja čovjek posjeduje i glupost. To je poput oksidacije “crvena” krv iz arterija nasuprot iscrpljene “plave” krvi iz vena. Do ove misli nisam došao proučavanjem već iz vlastitog iskustva. S jedne strane čovjek može intelektualne stvari voljeti više od fizičkih objekata s obzirom da podsvjesno nije niti najmanje fizičko, a daleko je više važno te je neophodno početi razmišljati u tom pravcu.

Bavio sam se širokim spektrom borilačkih vještina , od Judo-a, Karate-a, Kendo-a do svega na što sam naišao. Užasno sam trenirao pa su čak i stvari poput hvatanja mača postale dijelom mene. Zatim sam jednoga dana vezano uz svo to moje učenje i vježbanje upoznao Takamatsu Sensei-a i počeo ga slijediti. Znao sam da je on onaj pravi. Osjećam veliku radost što sam ga pronašao jer mnogi ljudi ne uspiju doći u dodir s nečim stvarnim. I među onima koji dođu k meni je bile ljudi koji nisu uspjeli vidjeti kako je stvarno i istinito ono što podučavam pa su odlazili. Učenik se otuđuje od učitelja kada misli kako uči i kada se pretvara da shvaća, a ustvari nije puno takvih ljudi. Mislim da su oni uistinu u žalosnoj situaciji. Ono proizlazi iz njihovih osobnih želja i ambicija. Njihov je vlastiti “Tramvaj zvan čežnja” iskočio iz kolosijeka! Međutim, ako volite podučavanje, nije ga teško shvatiti. Podučavanje je poput izreke o odanoj ženi koja za svoga voljenoga rado živi bile gdje i rado čini baš sve. Nekoga ili nešto možete voljeti čitavog života, to je ono stvarno! Morate u to moći vjerovati, moraju postojati poštivanje i cijenjenje… Nikada se ne smiju zaboraviti poštivanje i zahvalnost. Međutim, budete li poštivali nekog izmišljenog, lažnog i neiskrenog, bit ćete u velikoj nevolji. To je smisao pravog treninga. Nije to nikakav složeni koncept.

Postoji staro-japanski borilački epigram koji ide ovako: „Pakao zjapi ispod uzdignutog mača… Zakorači u nj! Nebo ti je nagrada!“ Kada dođe pravi trenutak istine svima nam je dan samo jedan izbor, možemo produžiti ili pobjeći. Ja moram odabrati samo ovu prvu mogućnost. To je poput vježbe Sennichi Kaihogyo  budističkih svećenika u kojoj dan za danom vježbaju pažljivo hodati što je način postizanja Satori-a, odnosno prosvjetljenja. Istovremeno se “hod”, potraga, učenje, u potpunosti pretače u srce i nastavlja čak i ako noge zakažu. To je još jedan od razloga zbog čega šetam svakog dana. Ustvari, znate, riječ “hodanje” implicira pravilno provođenje svih životnih aspekata čovjeka.

Ljudi sami  stvaraju svoje prepreke. To je stvarno blesavo. Sami sebe priječimo gubeći put u potrazi za istinom. Mene to više ne sputava. Kad se čovjek suoči sa zaprekom treba samo ići dalje ne obraćajući joj pozornost. Samo nastavite, hodajte dalje i zapreka će nestati! Kad sam ja u pitanju, kad sam u nevolji i kad mislim kako neću uspjeti, jednostavno idem dalje, hodam. I tako se to nastavlja iz dana u dan.

U japanu govorimo o Seirobyosh-u, odnosno, o četiri neminovna razvojna stupnja života: rođenju, starenju, bolovanju i umiranju. U treningu kao i u životu, neminovno postoje “loše” i “dobre” stvari. Tako mora biti jer u suprotnom ne bi mogli nikoga spasiti, nikoga zaštititi. To ne znači da mi iz borilačkih vještina “spašavamo” ljude, to je vjerska stvar. Budoka štiti i brani ljude. Međutim, ne spašavamo one koji ne zaslužuju zaštitu: kavgadžije, zločince i njima slične. Misija Bujinkana je zaštititi dobre.

bujutsu5_9

Što se tiče evoluiranja, mijenjanja i prilagođavanja borilačkih vještina nužno je imati na umu kako se očuvanjem zadržava samo oblik, ali ne i srž. To je svojevrsni materijalistički pristup materijalističkih kultura. Postoje težnje da i Budo opstane takav. Istina je kako i u takvim kulturama ima duhovno profinjenih i dobrih učitelja, međutim kod Budo-a nije dovoljno imati samo dobro srce i donekle razvijenu duhovnu spoznaju. Naime, Budo uvijek obuhvaća dva oprečna stava, Yin i Yang, dobro i loše, slabo i snažno, pobjedu i poraz  te varljivo i očigledno ili lažno i istinito, a oba su ta stava sastavni dijelovi lukave taktike ili varljive tehnike. Tu leži problem Budo-a. Naravno, i u samoj je formi bitno shvatiti ovu dualnost s obzirom da oblike pokreću ljudi, a ljude pokreću njihovi umovi.

Bio sam upitan, “Gospodine Hatsumi, kako vidite koncept postajanja Budo sportova“? Odmah sam odgovorio putem izreke “Postojanje Budo sporta je čudesna stvar zato što ne morate ubiti osobu. Ovo je koncepcija iz Yagyu ryu-a Katsujin Budo ili davanje života osobi”.

Nadalje, unutar Gokui-a možemo reći da postoji način viđenja “između vremena” (vremenski interval). Postoji nešto, poput Tokugawa Ieyasu-a koji je došao do vladanja cijelim Japanom kroz razumijevanje “promjenljivog intervala” (Makeru) iz gubljenja (Makeru). U suprotnosti prema ovome postoje primjeri ljudi koji se trude više da bi uvijek postigli pobjede, ali postanu tako opijeni sa svojim sposobnostima da pobrkaju način samuraja (Shido) i žustre smrti (Shido).

bujutsu5_10

– Massaki Hatsumi

BUDO POVELJA (BUDO KENSHO)

zanimljivosti_naslov

BUDO POVELJA (BUDO KENSHO)

  budopovelja_1Budo, japanski borilački načini imaju svoje porijeklo u starinskom borilačkom duhu Japana. Kroz vjekove povijesnih i društvenih promjena ovi oblici tradicionalne kulture su se razvili iz borbenih tehnika (Jutsu) u načine samo-razvoja (Do).

Traganjem za savršenim jedinstvom uma i tehnike Budo je bio pročišćen i kultiviran na načine tjelesnog vježbanja i duhovnog razvoja. Proučavanje Budo-a potiče pristojno ponašanje, usavršavanje tehničkih vještina, jačanje tijela i usavršavanje uma. Moderni japanac je kroz Budo naslijedio tradicionalne vrijednosti koje kontinuirano igraju značajnu ulogu u formiranju japanske osobnosti služeći kao izvori neizmjerne energije i pomlađivanja. Kao takav, Budo privlači snažan međunarodni interes i proučava se diljem svijeta.

Međutim, trend zaslijepljenosti samo sa tehničkom vještinom sastavljen od strane pretjerane brige za pobjeđivanjem je ogromna opasnost prema srži Budo-a. Da bi spriječili bilo koje moguće pogrešnosti praktičari

Budo-a moraju se neprestano baviti samo-ispitivanjem, te nastojati usavršavati i sačuvati ovu tradicionalnu kulturu.

Sa ovom nadom članovi organizacije Japanese Budo Association su utemeljili “Budo povelju” kako bi održali osnovne principe Budo-a.

Članak 1: Cilj Budo-a

Putem fizičkog i mentalnog vježbanja u japanskim borilačkim načinima Budo eksponenti tragaju za izgradnjom svojih karaktera povećavajući svoja osjetila prosuđivanja, te postajanjem discipliniranim pojedincima uvelike sposobnim za doprinose društvu.

Članak 2: Keiko (Vježbanje)

Kada vježbaju Budo-o praktičari moraju uvijek postupati sa poštivanjem i uljudnošću prema propisanim osnovama vještine i oduprijeti se napasti slijeđenja puke tehničke vještine radije nego nastojati usavršavati jedinstvo uma, tijela i tehnike.

Članak 3: Shiai (Natjecanje)

Da li se natječu u mečevima ili u vršenju setova formi (Kata) eksponenti moraju činiti da duh bude osnova Budo-a. Oni moraju od sebe činiti najbolje u svako doba, pobijediti sa skromnošću, primiti poraz graciozno i neprekidno pokazivati hladnokrvnost.

Članak 4: Dojo (Dvorana za vježbanje)

Dojo je posebno mjesto za vježbanje uma i tijela. U Dojo-u Budo praktičari moraju zadržati disciplinu i pokazivati ispravnu pristojnost i poštivanje. Dojo bi trebao biti mirna, čista, sigurna i svečana sredina.

Članak 5: Učenje

Također, učitelji Budo-a bi uvijek trebali ohrabrivati druge u nastojanju da se poboljšaju i vrijedno treniraju svoje umove i tijela dok neprekidno unaprjeđuju svoje shvaćanje tehničkih principa Budo-a. Učitelji ne bi trebali dopustiti da težište bude u prikazivanju pobjede ili gubitka na natjecanju ili samo na tehničkoj sposobnosti. Nadasve, učitelji imaju odgovornost da se stave kao primjer.

Članak 6: Promoviranje Budo-a

Osobe koje promoviraju Budo moraju održati slobodoumnost i međunarodnu perspektivu kako  održavaju tradicionalne vrijednosti. Trebali bi nastojati surađivati u istraživanju i podučavanju, te učiniti sve od sebe za napredak Budo-a u svakom pogledu.

PROLJEĆE I JESEN 3. dio

 

PROLJEĆE I JESEN 3. dio

 

 

LY ŠI ČUN CIU

 

KJIGA I / MOG ČUN GI

 

Zabilješke prvog proljetnog mjeseca

 

proljece-jesen_1

    Proljeće i jesen Ly Bu Vea spada u klasično djelo kineske konfucijanske i taoističke tradicije razmišljanja. U narednim člancima Cronippon ninjutsu dojo će iznijeti po jedan ulomak iz ovogadijela o «slobodnom i sređenom duhu»

 

1. POGLAVLJE

 

PRVI PROLJETNI MJESEC / MONG ČUN

U prvom proljetnom mjesecu Sunce se nalazi u znaku Jing Šija. U vrijeme sutona kulminira zviježđe Šen. U vrijeme svitanja kulminira zviježđe Ve. Njegovi su dani Gia i I (Jing Ši ili Ši su zvijezde α i β Pegaza, Šen su sedam najvažnijih zvijezda Oriona, Ve su devet zvijezda Škorpiona, Gia i I jesu prva dva broja u desetičnom ciklusu takozvanih nebeskih stabala Tien gan). Njegov božanski vladar je Tai Hau (Veliki Svijetleći – veliki izlazak sunca se identificira s legendarnim vladarom Fu Hijem koji je vladao uz pomoć sile Drva i na istoku mu se prinose žrtve). Njegov duh zaštitnik je Gou Mang (Sijač – je prema priči brat Šau Haua (Mladog Svjetlećeg) koji je djelovao u sili Drva i poslije smrti su ga štovali kao duha zaštitnika drva tj. vegetacije). Njegove životinje jesu ljuskavci (na čelu sa zmajem po kineskoj filozofiji pripadaju istoku). Njegova nota je Gyo (odgovara Drvu odnosno istoku i terca je). Njegov tonalitet je Tai Cu (tonski slog je muški tonalitet). Broj mu je osam (od pet elemenata Drvo je treće zbog toga je njegov broj 5+3=8). Okus mu je kiseli. Vonj mu je na plijesan (miris koji je pridodan za element Drvo). Žrtve se prinose duhovima vrata (prvi proljetni mjesec ima prirodu pokreta, pokret prolazi kroz vrata zbog toga se prinose žrtve duhovima vrata što znači početak). Među žrtvenim prinosima na prvom je mjestu slezena (slezena pripada Drvetu i zbog toga se upotrebljava kao žrtveni prinos).

Istočnjak otapa led. Životinje se počinju buditi iza zimskoga sna. Ribe probijaju led. Vidra žrtvuje ribe (vidra ubija više riba nego li ih može pojesti i ostavlja ih naokolo na ledu pa se to smatra „žrtvovanjem“. Divlja guska seli na sjever.

Nebeski sin boravi u dvorani Cing Jang u lijevoj prostoriji (svjetla dvorana Ming Tang je na različitim stranama imala različite nazive – istočna strana se zove Cing Jang što znači zelena snaga Janga).proljece-jesen_2

Upravlja fazanskim kolima u koja su up­regnuti plavo-crni zmajski konji. Postavljaju se zelene zastave. (Zelena, odnosno plava je boja Drva i zbog toga je proljetna boja). Odijevamo se u zelenu odjeću i nosimo zeleni nefrit. Jedemo pšenicu i meso ovaca. Žrtvene posude su probijene da bi kroz njih prošao zrak (oblik žrtvenih posuda se odnosi na proljeće i dizanje zraka).

U tom mjesecu slavimo nastupanje proljeća (nastup proljeća je prvi od 24 solarna termina koji u pravilu spada 5. veljače, 46 dana poslije zimskog solsticija koji većinom, ali ne uvijek, pada u prvi proljetni mjesec). Tri dana prije nastupanja proljeća, veliki astrolog odlazi k nebeskom sinu i govori: „Tog i tog dana nastupa proljeće, djelujuća sila zasniva se na Drvu“. Nebeski sin tada posti. Na dan nastupanja proljeća nebeski sin odlazi osobno, na čelu trojice visokih dostojanstvenika, devet visokih savjetnika, knezova i savjetni­ka, na istočni pašnjak da bi pozvao proljeće. Poslije povratka, u dvorištu dvorca dijeli odlikovanja visokim savjetnicima, knezovima i savjetnicima.

Zapovijeda ministrima da budu blagi i izdaju blage zakone, poklanjaju sreću i prenose njegovu milost masama naroda. Dijele se nagrade i pokloni, svakome što mu pripada.

Zapovijeda velikom astrologu da pazi na poštovanje zakona i izdaje naredbe, da promatra kretanje neba, Sunca, Mjeseca, zvijezda i znakova zvijezda kako bi Mjesečeve kuće bile bez zabluda određene u svom nazadovanju kako ne bi bile pogrešno proračunate pu­tanje, tako da bi se nastupanje proljeća moglo odrediti kao čvrsta točka.

 proljece-jesen_3

Jednog dobrog dana u tom mjesecu, nebeski sin moli najvišega gospodara da bi blagoslovio žito. Po­slije toga će se odabrati sretan sat. Tada kralj osobno stavlja lemeš na treće mjesto kola, između oklopljenog stražara i vozača kola. Odlazi na čelu trojice najviših dostojanstvenika, devet visokih savjetnika, knezova i savjetnika da bi osobno izorao oranicu gospodara. Nebeski će sin zaorati tri brazde, tri najviša dostojanstvenika povući će pet brazdi, visoki savjet­nici, knezovi i savjetnici devet  brazdi. Vrativši se, nebeski sin uzima u velikoj prostoriji pehar (velika odaja je Tai Cin pokraj Hrama predaka dinastije) dok su tri najviša dostojanstvenika, devet visokih savjetnika, knezovi i savjetnici na okupu i govori im: To je vino za vaš trud.

U tom se mjesecu sila neba spušta nadolje, dok se sila Zemlje penje (takvo znanje odgovara znaku Tai, mir koji vlada tim mjesecom – Knjiga promjena br. 11). Nebo i Zemlja su u skladu i sjedinjuju svoje djelovanje. Bilje i stabla se raskošno bude.

Kralj objavljuje poljodjelske poslove. Zapovijeda nadzornicima polja da na istočnom pašnjaku udare svoje stanove, dovedu u red međe i raskršća, ravno povuku kanale, izrade dobar pregled planina i brda, dolina i klanaca, ravnica i močvara i da zasade pet  vrsta žita u skladu s najboljim napredovanjem na pojedinim mjestima. Da bi u tom pogledu poučili narod moraju biti osobno nazočni pri svemu tome. Ukoliko su polja unaprijed točno izmjerena i ograničena prema crti seljacima će biti sve jasno.

U tom će mjesecu majstor glazbe primiti zapovijedi da posjeti škole i uvježba svete plesove.

Sređuju se popisi žrtvenih prinosa, izdaje se zapovijest zada se prinose žrtve duhovima planina, šuma, rijeka i jezera. Ženke životinja ne valja prinositi kao žrtve.

Zabranjeno je sjeći stabla.

Ne smiju se skidati gnijezda, niti ubijati nerazvijene, ne-izležene životinje i polu-pernate ptice, ponajmanje lanadi i jaja.

Ne smiju se održavati nikakvi veliki skupovi ljudi, ne smiju se graditi gradske zidine i tornjevi.

Kosture i sve što je mrtvo valja zasuti i zakopati.

U tom se mjesecu ne smije posezati za oružjem. Tko posegne za oružjem zasigurno će ga zadesiti kazna neba. Ukoliko nitko nije podigao oružje protiv nas ni mi ne smijemo započeti s tim. Kretanje neba se ne smije mijenjati. Ne smiju se prekinuti prirodne crte zemlje. Ne smiju se narušavati pravila ljudskog življenja.

Kad bismo u prvom proljetnom mjesecu slijedili pravila koja vrijede za ljeto, vjetar i kiša ne bi došli u pravo vrijeme, bilje i stabla bi se osušila prije vremena, a država bi zapala u stanje uzbuđenosti. Kad bi slijedili pravila što vrijede za jesen, velike bi pošasti napale ljude, zaredale bi oluje i pljuskovi, razbujao bi se korov sviju vrsta. Kad bismo slijedili pravila koja vrijede za zimu, nevolje bi nam zadale poplave, mraz i snijeg bi izazvali velike štete. Ozimi se usjevi ne bi mogli pokupiti.

2. POGLAVLJE

PRILAGOĐAVANJE ŽIVOTU / BEN SONG

Sva su bića začeta od neba. Prehranjivan je i dovršenje tih bića stvar je čovjeka. Tko može prehraniti začeto od neba ne počinivši nasilje nad njim, s pravom se naziva nebeskim sinom. U svim svojim postupcima nebeski sin ima za cilj da prirodu usavrši s pomoću umjetnosti. To je razlog iz kojega postavlja činovnike. Svrha postavljanja činovnika jest njega i usavršavanje života. I dan-danas ima obmanutih vladara koji ima­ju

 proljece-jesen_4

mnogobrojne činovnike, no time samo škode životu. Time promašuju smisao njihova postavljanja. Na primjer: Naoružavamo se da bismo se osigurali od provala neprijatelja. Ukoliko se naoružavamo oružjem i upotrijebimo ga zato da bismo sami napali svrha naoružavanja je očito promašena.

Voda je po prirodi bistra. Ukoliko je zamućena zemljom ta se bistroća ne može pojaviti. Čovjek je od prirode određen za dugotrajni život. Ukoliko je pomućen vanjskim stvarima taj se dugotrajni život ne može pojaviti. Vanjske stvari postoje zato da ih koristimo kako bismo s pomoću njih dobili život, a ne da koristimo život kako bismo s pomoću života dobili vanjske stvari. I dan-danas ima obmanutih ljudi koji često pokušavaju dobiti vanjske stvari plaćajući ih životom. Time pokazuju kako ne umiju cijeniti istinsku vrijednost. Tko ne pozna stvarnu vrijednost uzima važno za nevažno i nevažno za važno. Tko to čini u svim će svojim postupcima svakako doživjeti neuspjeh. Knez koji tako postupa postaje tiranin, činovnik koji tako postupa postaje buntovnik, sin koji tako postupa postaje neodgojen. Ukoliko u kojoj državi postoji samo jedna od te tri klase ljudi ona će zasigurno propasti nema li veliku sreću.

Ukoliko je, na primjer, kakvu glazbu, doduše, ugodno slušati, no njezini nas zvukovi opijaju ne treba je uopće poslušati. Ukoliko je kakvu pojavu, do­duše, ugodno pogledati, no ona nas zasljepljuje ne treba je uopće pogledati. Ukoliko je kakvo jelo, doduše, ugodno jesti, no od njegova nam uživanja ostaje bljutav okus u ustima ne treba ga uopće jesti. Prema tome, mudri se vlada prema utiscima osjetila uha, oka i usta tako da ih uživa ukoliko oni koriste živo­tu, no zazire od njih ukoliko oni škode životu. To je put k njezi i usavršavanju života.

Ljudi  svijeta koji bogatstvo smatraju važnim posve su zaslijepljeni s obzirom na uživanje osjetila. Ukoliko danju i noću težimo za srećom i postignemo je  postajemo neobuzdani. Ali, kako će neobuzdani čovjek postići da ne upropasti svoj   život? Ukoliko deset tisuća ljudi posegne za lukovima i zajedno odapnu u jedan cilj ovaj će zasigurno biti pogođen. Ukoliko deset tisuća stvari bliješti i sjaji da bi upropastilo jedan život ovaj će zasigurno biti upropašten. Među­tim, ukoliko sve pripomogne da bi unaprijedilo taj život, taj će život zasigurno dugo potrajati. Zbog toga, mudri raspoređuje korištenje sviju stvari tako da one usavršavaju od neba dani život. Tko usavrši taj život njegov duh dospijeva u sklad, oko mu postaje bistro, njuh profinjen, okus oštar, uho razborito, a svi njegovi udovi postaju gipki i slobodni. Takav čovjek nailazi na povjerenje a da ne govori, pogađa što je pravo a da ne razmišlja unaprijed, pronalazi svoj cilj a da ne razmišlja unaprijed. Jer, njegov duh proniče nebo i zemlju, a njegov razum obuhvaća svemir. Spram stvari se postavlja tako da su mu sve na raspolaganju i moraju mu služiti i u tome je jednak nebu i zemlji. Nalazi li se visoko na kraljevskom prijestolju neće biti ponosan, ukoliko je duboko dolje kao priprost čovjek neće zbog toga biti tužan. O takvu se čovjeku može kazati kako je svoj karakter učinio savršenim. Čast i bogatstvo bez spoznaje da imućnost odvodi u bijedu gore je od siromaštva i niskosti. Jer, tko je siromašan i nizak teško mu je prigrabiti stvari. Čak i kad bi htio tjerati raskoš, ta kako bi samo mogao? Da bi čovjek sebi život učinio udobnim traži kola na cesti i dizalo u kući, no oni znače strojeve što uzrokuju uzetost. Da bi se okrijepio, čovjek traži masno meso i staro vi­no, no nazivaju ih otrovima koji će učiniti da istrune ponutrica. Da bi uživao, čovjek traži nježne obraze i bijele zube   zavodljive tonove Čonga i Vea, no oni znače sjekiru koja siječe život. No ta tri zla su posljedice časti i bogatstva. Među ljudima staroga doba zbog toga je bilo takvih koji nisu htjeli postati slavljenima i bogatima jer su život smatrali važnim. Tko ne do­pušta da ga obmanjuju ispraznim imenima već zbilju smatra važnom neće zanemariti ovo upozorenje.

 proljece-jesen_5

3. POGLAVLJE

SHVAĆANJE VAŽNOSTI VLASTITOG JA / DŽUNG GI

Čui je bio vrlo spretan, no ipak su ljudima vlastiti prsti miliji od Čuijevih. Razlog jest u tome što im posjedovanje prstiju koristi. Nefriti planine Kun i biseri rijeke Gang i Han ljudima nisu toliko dragi kao vlastiti kamičak nefrita s mrljama ili njihov barokni biserčić. Razlog jest u tome što im posjedovanje tih predmeta koristi. Tako i moj život pripada meni, a korist što ga on ima za mene jest osobito velika. Toli­ko je važan za mene da čak ni carsko prijestolje za njega ne dolazi u obzir. Toliko je vrijedan za mene da ge ne mogu zamijeniti čak ni za posjedovanje cijeloga svijeta. Njegova je sigurnost  nenadoknadiva, jer utoliko sam ga jednom izgubio cijeloga ga života neću moći ponovno pronaći. Mudri, koji su spoznali istinu osobito paze na te tri stvari. Tko na to pazi pa ipak načini štetu ne razumije se u temeljne prilike životi. A ne razumije li se tko u temeljne životne prilike šio će mu koristiti sav oprez? Taj postupa poput onog slijepog  glazbenika, koji, doduše, voli svojega sina, no ipak ga ostavlja

proljece-jesen_6

da spava na pljevi ili poput gluhoga koji je odgajao dijete i šalio se s njim u predvorju usred grmljavine.   Obojica imaju svoje tjelesne mane i zbog toga ne znaju što je oprez. A tko ne zna što  znači oprez, za njega ne postoji razlika između života i smrti, trajanja i propasti, mogućnosti i nemogućnosti. Čovjek za kojega ta razlika još ne po­stoji, smatrat će pravilnim što nipošto nije pravilno, i nepravilnim što nipošto nije nepravilno. A ukoliko je pravilno ono što on smatra nepravilnim, i ukoliko je nepravilno ono što on smatra pravilnim, on je velika luda. Na takve ljude pada kazna neba. Tko upravlja vlastitim životom prema tim načelima umrijet će za­sigurno u polovici svojih dana. Tko prema tim načeli­ma upravlja državom odvest će je zasigurno u rasulo i propast. Prijevremena smrt, rasulo i propast ne dolaze sami od sebe, već ih izaziva ludost. S druge strane, isto je tako s dugim životom i trajnim cvatom. Mudar čovjek zbog toga ne brine za izazvane sudbine već za ono što takve sudbine izaziva. Tada će mu pripasti sve a da ga nitko u tome ne može spriječiti. Ta nam misao mora biti sasvim jasna.

Kada bi div poput Hua svom snagom povukao vola za rep, prije bi mu iščupao rep ili iscrpio svoju snagu nego što bi vol pošao za njim jer ga povlači natraške. No ukoliko ga dječak vodi držeći ga za prsten provučen kroz njušku vol će slijediti dječaka kamo ovaj želi jer se kreće prema naprijed.

Knezovi i gospodari ovoga svijeta, dostojni ili ne­dostojni, mahom žele poživjeti dugo, vidjeti mnoge dane. No povlače li svakodnevno svoj život natraške, što im onda koristi njihova želja? Što život čini dugačkim jest da ga usmjerimo prema naprijed. A što životu ne dopušta da se kreće prema naprijed jesu užici. Zbog toga mudar čovjek ponajprije ograničava užitke. Ukoliko je prostorija velika suviše je sjenovita, ukoliko je terasa visoka, suviše je sunčana. Imamo li previše sjene navući ćemo kostobolju, imamo li previše sunca oboljet ćemo od uzetosti. To su zla što dolaze zbog toga što sjena i sunce nemaju pravu mjeru. Zbog toga kraljevi staroga doba nisu živjeli u velikim dvorcima. Za sebe nisu gradili nikakve visoke terase, nisu jeli svakojake poslastice, nisu se odijevali debelo ni toplo. proljece-jesen_7Jer, ukoliko je čovjek odjeven suviše debelo i toplo začepe se pore. Ukoliko su pore začepljene ponestaje snage. Jedemo li svakojake poslastice želudac će biti pretrpan. A ukoliko je želudac pretrpan pojavljuju se smetnje u probavi. Po­jave li se probavne smetnje i ponestaje li snage, kako dugo živimo? Sveti su kraljevi staroga doba imali parkove, zoološke vrtove, voćnjake i ribnjake upravo dovoljno velike da bi uživali u njihovu prizoru i da bi se tjelesno kretali. Gradili su dvorce i palače, terase i paviljone upravo dovoljno velike da bi se zaštitili od žege i vlage. Imali su kola i konje, odjeću i krzna upravo dovoljno da bi život učinili udobnim i da bi ugrijali tijelo. Imali su jela i pića, hladnoga vina i medovine upravo toliko da bi zadovoljili okus i utažili glad. Imali su glazbu i ljepotu, tonove i pjesme upravo dovoljno da bi svojoj duši pribavili skladno uživanje. U pogledu tih pet stvari, sveti su kraljevi pazili da njeguju svoj život. Nije da su htjeli štedjeti niti su zazirali od izdataka, već su htjeli dovesti u red svoj život.

 

4. POGLAVLJE

OSOBITO POŠTOVANJE PRAVEDNOSTI / GUI GUNG

Pošto su ovladali svijetom sveti su kraljevi staroga doba smatrali pravednost za prvo i najvažnije. Zbog pravednosti svijet dolazi u stanje mira. Mir proizlazi iz pravednosti. Pogledajmo jednom stare zabilješke. Bilo ih je vrlo mnogo koji su zavladali svijetom. Svi su to postigli pravednošću. A oni koji su izgubili svjetsko gospodstvo, izgubili su ga zbog nepravednosti. Čvrsto postojanje svakoga gospodstva zasniva se na pravednosti. Tako u Hung Fanu (veliko pravilo – nalazi se u Knjizi isprava V, knjiga 4) stoji:

Bez naklonosti i zavisti

Jest sigurnost kralja.

Bez naklonosti i jednostavna

Jest dužnost kralja.

Ništa ne učiniti iz milosti

Slavi stazu kralja.

Ništa ne učiniti iz mržnje

Slavi mjeru kralja.

Svijet ne pripada jednom

čovjeku, već svijet pri­pada svijetu. Sklad svijetloga i sjenovitoga ne daje prednost nijednoj pojedinoj vrsti. Jutarnja rosa i kiša u zoru ne pretpostavljaju nijednu pojedinu stvar. Ta­ko ni gospodar cijeloga naroda ne smije biti pristran ni spram kojeg pojedinog čovjeka.

Kada se Bo Kin naumio oprostiti od oca zamoli ga za savjete u pogledu upravljanja državom Lu. Tada će mu knez od Džoua: — Stvaraj korist, ali je ne traži.

Neki čovjek i Ginga izgubi svoj luk. Ne htjede ga potražiti, već reče: — Izgubio ga je čovjek iz Ginga, čovjek iz Ginga će ga i pronaći, čemu ga tražiti? –

Majstor Kung čuje to i reče: — Da je izostavio Ging, to bi išlo. — To čuje Lau Dan i reče: — Da je izostavio čovjeka, to bi išlo. — Tako je Lau Dan bio najpra­vedniji.

Priroda je velika. Stvara djecu, ali je ne pozna, usavršava posjed, ali ga ne pozna. Sva bića imaju udjela u njezinom blagoslovu, postižu njezinu korist i nijedno ne zna odakle ona dolazi. Takav je bio način trojice uzvišenih i petorice gospodara.

Guan Džung je jednom bio bolestan. Tada ga posjeti vojvoda Huan, zapita ga i reče: — Bolest oca Džunga je teška, u slučajevima teških oboljenja su­narodnjacima se to ne smije tajiti. Komu da povjerim upravljanje državom?

Guan Džung uzvrati: — Već sam ranije sebi dao truda i iscrpio svu svoju mudrost, ali nisam uspio pronaći koga. A sada sam toliko bolestan da sa mnom može u svakom trenutku biti svršeno, pa što da sada kažem?

Vojvoda Huan reče: — Radi se o važnoj stvari i želio bih da date vaš savjet, oče Džung.

proljece-jesen_8

Guan Džung pristane s mnogo poštovanja i upita: — A koga vaša visost želi učiniti kancelarom?

Vojvoda Huan odgovori: — Je li Bau Šu Ja prikladan?

Guan Džung uzvrati: — Ne, on nije prikladan. Ba Šu Ja i ja smo bili vrlo dobri prijatelji. Vrijedan je i nepotplativ čovjek čista i besprijekorna vladanja. Međutim, ljude koji mu nisu jednaki promatra kao da uopće nisu dostojni nazvati se ljudima. Kad jednom čuje za nedostatke kojega čovjeka neće ih za­boraviti cijeloga života. Ukoliko nema nikog drugog ne bi li Ši Pong bio prikladan. Ši Pong je čovjek visokih ciljeva, ali dopušta da ga pouče i sitni ljudi. Nije zadovoljan sa samim sobom jer se ne može mjeriti sa Huang Dijem. S druge strane sa suosjećanjem shvaća ljude koji mu nisu ravni Ne misli da mora ćuti sve u državi, ne misli da bi mora poznavati sve postupke, ne misli da bi morao vidjeti sve ljude. Dakle, budući da nema boljega Ši Pong je prikladan.

Kancelarstvo je visoka služba. Da bi čovjek mogao valjano vršiti visoku službu ne smije znati za sitne pojedinosti, niti se brinuti za skučena pravila lukavstva. Zbog toga se kaže: Veliki tesar ne uzima osobno bradvu u ruku, veliki kuhar ne rukuje posudama, veliki junak se ne tuče, veliki vojskovođa ne pljačka.

Dokle god je vojvoda Huan bio pravedan i suzdržavao se od poroka sebičnosti i imao Guan Dzunga za kancelara bio je najveći među pet vođa knezova, no kada je postao sebičan, kada je počeo davati prednost svojim miljenicima i kada je namjestio Šu Diaua došlo je do toga da je njegovo tijelo ostalo ne sahranjeno sve dok crvi nisu ispali kroz vrata.

Čovjek je u svojoj mladosti nerazuman, a u sta­rosti postaje mudar. No bolje je biti nerazuman i pravedan nego mudar i sebičan. Biti cijeli dan pijan i onda ipak htjeti valjano baviti žalobnu ceremoniju, misliti na vlastitu dobit i pri tome htjeti biti prave­dan, biti pohlepan i okrutan i pri tome ipak htjeti vladati kao kralj: to su stvari koje ne može ni Šun.

5. POGLAVLJE

UKLANJANJE SEBIČNOSTI / KY SI

Nebo nadsvođuje sve bez sebičnog davanja prednosti. Zemlja nosi sve bez sebičnog davanja prednosti. Sunce i Mjesec obasjavaju sve bez sebičnog davanja prednosti. Četiri godišnja doba promiču svojim tokom bez sebičnog davanja prednosti. Djeluju na svoj na­čin i sva bića rastu i napreduju. Postoji uzrečica Huang Dija: Kod tonova izbjegavaj obilje, kod ljepote izbjegavaj obilje, kod odjeće izbjegavaj obilje, kod mirisa izbjegavaj obilje, kod jela izbjegavaj obilje, kod stana izbjegavaj obilje.

Jau je imao deset sinova. No, prijestolje ne ostavi nijednom od njih već ga da Šunu. Šun je imao devet sinova. Ali, ne ostavi prijestolje nijednom od njih već ga da Jyju. To je najveća praveost.

Vojvoda Ping od Džina zapita Ki Huang Janga: —Mjesto gospodara od Nan Janga je slobodno, komu se može povjeriti?

Ki Huang Jang uzvrati: — Hie Hu je prikladan za to.

Vojvoda Ping reče: — Zar vam Hie Hu nije ne­prijatelj?

On uzvrati: — Vaša me visost zapitala tko je prikladan, a ne tko mi je neprijatelj.

Vojvoda Ping reče: — Dobro — i povjeri čovjeku mjesto i svi su građani države bili s njim zadovoljni. Poslije nekog vremena Ping opet zapita Ki Huang Janga i reče: — U državi nema vojskovođe. Tko je prikladan za to mjesto?

On odgovori: — Vu je prikladan.

Vojvoda Ping reče: — Ta zar Vu nije vaš sin?

On odgovori: — Vaša me visost zapitala tko je prikladan, a ne tko mi je sin.

Vojvoda Ping reče: — Dobro — i nato ga također namjesti. Opet su svi građani države bili s njim za­dovoljni.

Majstor Kung čuje za to reče: — Zaista su iz­vrsne riječi Ki Huang Janga! S jedne strane nije prezao od toga da predloži svojeg neprijatelja, a s dru­ge strane nije prezao da predloži svojega sina. Ki Huang Jang zaslužuje da ga nazovemo pravednim.

Upravitelj škole Moa po imenu Fu Tun nekoć je živio u državi Cin kao činovnik. Njegov sin ubije nekoga. Kralj Čina Hui tada reče: — Stari ste gospo­dine i nemate  drugih  sinova. Zbog toga sam dao uputu da ga ne smaknu. U to me pogledu morate po­slušati.

Fu Tun odgovori: — U školi Moa se smatra pravom da mora umrijeti onaj koji je ubio čovjeka i da mora biti tjelesno kažnjen onaj koji je ranio čovjeka da bi se spriječilo ubojstvo i tjelesna povreda. Sprečavanje ubojstva i tjelesne povrede jest najvažnija dužnost na svijetu. Premda mu vaša visost namjerava udijeliti milost i izdati naređenje da ga ne smaknu, ipak ne mogu drugačije nego postupiti po pravu maj­stora Moa.

I doista se suprotstavi kralju Huiju i dade pogubiti svojega sina. Sin je čovjeku najbliži. Budući da je uspio žrtvovati svojega najbližega da bi udovoljio općoj dužnosti upravitelja valja nazvati pravednim.

Ukoliko kuhar pripremi jelo i ne usuđuje se da ga sam pojede možemo ga upotrijebiti kao kuhara. Međutim, ukoliko kuhar pripremi jelo i sam ga po­jede ne možemo ga upotrijebiti kao kuhara. Isto je ta­ko s vladarom koji želi biti vođa knezova. Ukoliko na­loži da pogube zlikovce bez obzira na osobnu naklonost i poštuje dostojne na zemlji prikladan je za vođu knezova. Međutim, ukoliko se takav vladar prilikom pogubljenja zlikovaca rukovodi osobnom naklonošću nikako nije prikladan za vođu knezova.

proljece-jesen_9

NIHONGI Knjiga1

zanimljivosti_naslov

N I H O N G I

KNJIGA 1

DOBA BOGOVA

1 dio

 

Nihongi ili Nihonshoki je japansko klasično djelo koje pruža panoramu ranog Japana kada je njegova kultura bila u formiranju. Nihongi nam iz prve ruke pruža prošlost Japana, te zapise o vjerovanju i karakterima njegovih ljudi od najranijih vremena do ranog Nara razdoblja, zaključno do 697 godine. Odobreno od carstva, japanski učenjaci su u ranim dekadama osmog stoljeća skupljali povijesne dokumentacije, tradicionalne mitove (koji su zatim službeno priznali kao činjenice) i priče u vezi s carskom obitelji i politički moćnim klanovima tih vremena što je rezultiralo ovim sažetkom japanske rane povijesti nazvane Nihongi koje je imalo golemi utjecaj na japansku literaturu. Bez obzira na sveobuhvatni kineski kulturni utjecaj na rani Japan učenjaci koji su sastavili Nihongi su predočili japansku povijest napisanu sa domaćim uvidom i više-manje oslobođenom od kineske i indijske interpretacije.

 Cronippon ninjutsu dojo će u nekoliko narednih priloga prikazati ranu povijest japana kroz djelo Nihongi-a kako bi čitateljima približili uvide u rana vjerovanja, načine života i karakter starih japanaca.

U davnini Nebo i Zemlja su bili još ne razdvojeni, a In i Yo nisu još bili podijeljeni. Oni su oblikovali kaotičnu masu nalik jajetu koje je bilo nejasno definiranih granica i sadržavalo je sjeme.

Čisti i lakši dijelovi koji su bili raštrkani su izvučeni i formirali su Nebo, dok su se gušći i teži element smjestili dolje i postali su Zemlja.

Rafinirani elementi su se jednostavno spojili i postali su tijelo, no konsolidacija teškog i krupnog elementa je bila izvršena sa poteškoćama.

Stoga je Nebo bilo formirano prvo, a Zemlja je bila poslije utemeljena.

Nakon toga, su između njih stvorena božanska Bića. Hence je rekao da kada se je svijet počeo stvarati tlo od koje je zemalja bila sastavljena je plutalo uokolo na način koji se može usporediti sa plutanjem ribe koja se igra na površini vode.

U to vrijeme su stanovite stvar bile stvorene između Neba i Zemlje. One su bile oblikom poput izdanaka trske. Sada je to preobličeno u Boga i bilo je nazvano Kuni-toko-tachi no Mikoto.

(Znak je korišten zbog krajnjeg dostojanstva ovog Božanstva. Za eter je korišten znak. Oba tumače Mikoto. Ovo pravilo je slijeđeno ispod.). Sljedeći je bio Kuni no sa-tsuchi no Mikoto i zatim Toyo-kumu-nu no Mikoto, zajedno tri božanstava.

Ovo su bili čisti muškarci spontano stvoreni od strane djelovanja principa Neba.

U jednom spisu je rečeno:”Kada su Nebo i Zemlja započeli stvar je egzistirala usred Praznine. Njen oblik nije moguće opisati. Unutar toga, Božanstvo je bilo spontano stvoreno i čije je ime bilo Kuni-toko-tachi no Mikoto, također nazvano Kuni-soko-tachi no Mikoto. Zatim, je bio Kuni no sa-tsuchi no Mikoto, također nazvan Kuni no sa tachi no Mikoto. Sljedeći su Toyo-kuni-nushi no Mikoto, također  nazvan Toyo-kumu-nu no Mikoto, Toyo-ka-fushi-no no Mikoto, Uki-fu-no-toyo-kahi no Mikoto, Toyo-kuni-no no Mikoto, Toyo-kuhi-no no Mikoto, Ha-ko-kuni-no no Mikoto ili Mi-no no Mikoto.”

U jednom spisu je rečeno: – “Od starine, kada je Zemlja bila mlada i kopno je bilo mlado plutalo je okolo kao kada ulje pluta. U to vrijeme unutar Zemlje je bila stvorena stvar u obliku izdanka trske kada ona iznikne. Iz ovoga se razvilo i postalo Božanstvo čije je ime bilo Umashi-ashi-kabi-hiko-ji no Mikoto. Sljedeći je Kuni no toko-tachi no Mikoto i zatim Kuni no sa-tsuchi no Mikoto“.

U jednom je spisu rečeno: – “Kada su Nebo i Zemlja bili u stanju kaosa prije svega je postojalo božanstvo čije je ime bilo Umashi-ashi-kabi-hiko-ji no Mikoto. Sljedeći je Kuni-soko-tachi no Mikoto“.

U jednom spisu je rečeno: – “Kada su Nebo i Zemlja započeli postojala su Božanstva koja su stvorena zajedno i čija su imena bila: prvi Kuni-no-toko-tachi no Mikoto i sljedeći Kuni no sa-tsnchi no Mikoto“. Zatim, je izjavljeno:- “Nazivi Bogova kojih su bili stvoreni u Polju Velikog Neba su Ama no mi-naka-nushi no Mikoto, sljedeći Taka-mi-musubi no Mikoto, i zatim Kami-mi-musubi no Mikoto“.

U jednom je spisu rečeno: – “Prije nego su Nebo i Zemlja bili stvoreni postojalo je nešto što se može usporediti sa plutanjem oblaka preko mora. To nije imalo mjesto za pričvrstiti svoj korijen. Usred ove stvari prvo je stvoreno nešto što je nalikovalo izdanku trske stvorenu u blatu. Ovo se smjesta trans­formiralo u ljudski oblik i bilo je nazvano Kuni no toko-tachi no Mikoto“.

U jednom spisu je rečeno: – “Kada su Nebo i Zemlja započeli stvar je bila stvorena usred Praznine koja je nalikovala izdanku trske. Ovo je promjenom postao Bog koji je bio nazvan Ama no toko-tachi no Mikoto. Sljedeći je postao Umashi-ashi-kabi-hiko-ji no Mikoto“.  Dalje je navedeno: – “Postojala je stvar stvorena usred praznine slična plutajućem ulju iz kojeg se razvio Bog nazva Kuni toko-tachi no Mikoto“. Sljedeća Božanstva koja su nastala su bili Uhiji-ni no Mikoto i Suhiji-ni no Mikoto, također  nazvani Uhiji-ne no  Mikoto i Suhiji-ne no Mikoto.

Sljedeća Božanstva koja su nastala su bila Oho-to nochi no Mikoto i Oho-to mahe no Mikoto.

Jedan od autoriteta govori Oho-to no he no Mikoto, drugačije nazvan Oho-to-ma-hiko no Mikoto i Oho-to-ma-hime no Mikoto.

Drugi kaže Ohotomu-chi no Mikoto i Oho-tomu-on no Mikoto.

Sljedeći Bogovi koji su nastali su bili Omo-taru no Mikoto i Kashiko-ne no Mikoto, također nazvani Aya-kashiko-ne no Mikoto, Imi kashiki no Mikoto, ili Awo-kashiki-ne no Mikoto ili Aya-kashiki no Mikoto.

Sljedeća Božanstva koja su nastala su bili Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto.

Jedan spis kaže: – “Ova dva Božanstava su bili djeca Awo-kashiki-ne no Mikoto-a.”

Jedan spis kaže: – “Kuni no toko-tachi no Mikoto je stvorio Ame kagami no Mikoto-a, Ame kagami no Mikoto je stvorio Ame yorodzu no Mikoto-a, Ame yorodzu no Mikoto je stvorio Izanagi no Mikoto-a”.

Ovo čini sveukupno osam Božanstva. Budući da su formiran putem uzajamne akcije božanstvenih i zemaljskih principa stvoreni su muškarci i žene. Od Kuni no toko-tachi no Mikoto u Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto je nazvano sedam generacija u doba Bogova.

 

nastavlja se