PROLJEĆE I JESEN 3. dio

 

PROLJEĆE I JESEN 3. dio

 

 

LY ŠI ČUN CIU

 

KJIGA I / MOG ČUN GI

 

Zabilješke prvog proljetnog mjeseca

 

proljece-jesen_1

    Proljeće i jesen Ly Bu Vea spada u klasično djelo kineske konfucijanske i taoističke tradicije razmišljanja. U narednim člancima Cronippon ninjutsu dojo će iznijeti po jedan ulomak iz ovogadijela o «slobodnom i sređenom duhu»

 

1. POGLAVLJE

 

PRVI PROLJETNI MJESEC / MONG ČUN

U prvom proljetnom mjesecu Sunce se nalazi u znaku Jing Šija. U vrijeme sutona kulminira zviježđe Šen. U vrijeme svitanja kulminira zviježđe Ve. Njegovi su dani Gia i I (Jing Ši ili Ši su zvijezde α i β Pegaza, Šen su sedam najvažnijih zvijezda Oriona, Ve su devet zvijezda Škorpiona, Gia i I jesu prva dva broja u desetičnom ciklusu takozvanih nebeskih stabala Tien gan). Njegov božanski vladar je Tai Hau (Veliki Svijetleći – veliki izlazak sunca se identificira s legendarnim vladarom Fu Hijem koji je vladao uz pomoć sile Drva i na istoku mu se prinose žrtve). Njegov duh zaštitnik je Gou Mang (Sijač – je prema priči brat Šau Haua (Mladog Svjetlećeg) koji je djelovao u sili Drva i poslije smrti su ga štovali kao duha zaštitnika drva tj. vegetacije). Njegove životinje jesu ljuskavci (na čelu sa zmajem po kineskoj filozofiji pripadaju istoku). Njegova nota je Gyo (odgovara Drvu odnosno istoku i terca je). Njegov tonalitet je Tai Cu (tonski slog je muški tonalitet). Broj mu je osam (od pet elemenata Drvo je treće zbog toga je njegov broj 5+3=8). Okus mu je kiseli. Vonj mu je na plijesan (miris koji je pridodan za element Drvo). Žrtve se prinose duhovima vrata (prvi proljetni mjesec ima prirodu pokreta, pokret prolazi kroz vrata zbog toga se prinose žrtve duhovima vrata što znači početak). Među žrtvenim prinosima na prvom je mjestu slezena (slezena pripada Drvetu i zbog toga se upotrebljava kao žrtveni prinos).

Istočnjak otapa led. Životinje se počinju buditi iza zimskoga sna. Ribe probijaju led. Vidra žrtvuje ribe (vidra ubija više riba nego li ih može pojesti i ostavlja ih naokolo na ledu pa se to smatra „žrtvovanjem“. Divlja guska seli na sjever.

Nebeski sin boravi u dvorani Cing Jang u lijevoj prostoriji (svjetla dvorana Ming Tang je na različitim stranama imala različite nazive – istočna strana se zove Cing Jang što znači zelena snaga Janga).proljece-jesen_2

Upravlja fazanskim kolima u koja su up­regnuti plavo-crni zmajski konji. Postavljaju se zelene zastave. (Zelena, odnosno plava je boja Drva i zbog toga je proljetna boja). Odijevamo se u zelenu odjeću i nosimo zeleni nefrit. Jedemo pšenicu i meso ovaca. Žrtvene posude su probijene da bi kroz njih prošao zrak (oblik žrtvenih posuda se odnosi na proljeće i dizanje zraka).

U tom mjesecu slavimo nastupanje proljeća (nastup proljeća je prvi od 24 solarna termina koji u pravilu spada 5. veljače, 46 dana poslije zimskog solsticija koji većinom, ali ne uvijek, pada u prvi proljetni mjesec). Tri dana prije nastupanja proljeća, veliki astrolog odlazi k nebeskom sinu i govori: „Tog i tog dana nastupa proljeće, djelujuća sila zasniva se na Drvu“. Nebeski sin tada posti. Na dan nastupanja proljeća nebeski sin odlazi osobno, na čelu trojice visokih dostojanstvenika, devet visokih savjetnika, knezova i savjetni­ka, na istočni pašnjak da bi pozvao proljeće. Poslije povratka, u dvorištu dvorca dijeli odlikovanja visokim savjetnicima, knezovima i savjetnicima.

Zapovijeda ministrima da budu blagi i izdaju blage zakone, poklanjaju sreću i prenose njegovu milost masama naroda. Dijele se nagrade i pokloni, svakome što mu pripada.

Zapovijeda velikom astrologu da pazi na poštovanje zakona i izdaje naredbe, da promatra kretanje neba, Sunca, Mjeseca, zvijezda i znakova zvijezda kako bi Mjesečeve kuće bile bez zabluda određene u svom nazadovanju kako ne bi bile pogrešno proračunate pu­tanje, tako da bi se nastupanje proljeća moglo odrediti kao čvrsta točka.

 proljece-jesen_3

Jednog dobrog dana u tom mjesecu, nebeski sin moli najvišega gospodara da bi blagoslovio žito. Po­slije toga će se odabrati sretan sat. Tada kralj osobno stavlja lemeš na treće mjesto kola, između oklopljenog stražara i vozača kola. Odlazi na čelu trojice najviših dostojanstvenika, devet visokih savjetnika, knezova i savjetnika da bi osobno izorao oranicu gospodara. Nebeski će sin zaorati tri brazde, tri najviša dostojanstvenika povući će pet brazdi, visoki savjet­nici, knezovi i savjetnici devet  brazdi. Vrativši se, nebeski sin uzima u velikoj prostoriji pehar (velika odaja je Tai Cin pokraj Hrama predaka dinastije) dok su tri najviša dostojanstvenika, devet visokih savjetnika, knezovi i savjetnici na okupu i govori im: To je vino za vaš trud.

U tom se mjesecu sila neba spušta nadolje, dok se sila Zemlje penje (takvo znanje odgovara znaku Tai, mir koji vlada tim mjesecom – Knjiga promjena br. 11). Nebo i Zemlja su u skladu i sjedinjuju svoje djelovanje. Bilje i stabla se raskošno bude.

Kralj objavljuje poljodjelske poslove. Zapovijeda nadzornicima polja da na istočnom pašnjaku udare svoje stanove, dovedu u red međe i raskršća, ravno povuku kanale, izrade dobar pregled planina i brda, dolina i klanaca, ravnica i močvara i da zasade pet  vrsta žita u skladu s najboljim napredovanjem na pojedinim mjestima. Da bi u tom pogledu poučili narod moraju biti osobno nazočni pri svemu tome. Ukoliko su polja unaprijed točno izmjerena i ograničena prema crti seljacima će biti sve jasno.

U tom će mjesecu majstor glazbe primiti zapovijedi da posjeti škole i uvježba svete plesove.

Sređuju se popisi žrtvenih prinosa, izdaje se zapovijest zada se prinose žrtve duhovima planina, šuma, rijeka i jezera. Ženke životinja ne valja prinositi kao žrtve.

Zabranjeno je sjeći stabla.

Ne smiju se skidati gnijezda, niti ubijati nerazvijene, ne-izležene životinje i polu-pernate ptice, ponajmanje lanadi i jaja.

Ne smiju se održavati nikakvi veliki skupovi ljudi, ne smiju se graditi gradske zidine i tornjevi.

Kosture i sve što je mrtvo valja zasuti i zakopati.

U tom se mjesecu ne smije posezati za oružjem. Tko posegne za oružjem zasigurno će ga zadesiti kazna neba. Ukoliko nitko nije podigao oružje protiv nas ni mi ne smijemo započeti s tim. Kretanje neba se ne smije mijenjati. Ne smiju se prekinuti prirodne crte zemlje. Ne smiju se narušavati pravila ljudskog življenja.

Kad bismo u prvom proljetnom mjesecu slijedili pravila koja vrijede za ljeto, vjetar i kiša ne bi došli u pravo vrijeme, bilje i stabla bi se osušila prije vremena, a država bi zapala u stanje uzbuđenosti. Kad bi slijedili pravila što vrijede za jesen, velike bi pošasti napale ljude, zaredale bi oluje i pljuskovi, razbujao bi se korov sviju vrsta. Kad bismo slijedili pravila koja vrijede za zimu, nevolje bi nam zadale poplave, mraz i snijeg bi izazvali velike štete. Ozimi se usjevi ne bi mogli pokupiti.

2. POGLAVLJE

PRILAGOĐAVANJE ŽIVOTU / BEN SONG

Sva su bića začeta od neba. Prehranjivan je i dovršenje tih bića stvar je čovjeka. Tko može prehraniti začeto od neba ne počinivši nasilje nad njim, s pravom se naziva nebeskim sinom. U svim svojim postupcima nebeski sin ima za cilj da prirodu usavrši s pomoću umjetnosti. To je razlog iz kojega postavlja činovnike. Svrha postavljanja činovnika jest njega i usavršavanje života. I dan-danas ima obmanutih vladara koji ima­ju

 proljece-jesen_4

mnogobrojne činovnike, no time samo škode životu. Time promašuju smisao njihova postavljanja. Na primjer: Naoružavamo se da bismo se osigurali od provala neprijatelja. Ukoliko se naoružavamo oružjem i upotrijebimo ga zato da bismo sami napali svrha naoružavanja je očito promašena.

Voda je po prirodi bistra. Ukoliko je zamućena zemljom ta se bistroća ne može pojaviti. Čovjek je od prirode određen za dugotrajni život. Ukoliko je pomućen vanjskim stvarima taj se dugotrajni život ne može pojaviti. Vanjske stvari postoje zato da ih koristimo kako bismo s pomoću njih dobili život, a ne da koristimo život kako bismo s pomoću života dobili vanjske stvari. I dan-danas ima obmanutih ljudi koji često pokušavaju dobiti vanjske stvari plaćajući ih životom. Time pokazuju kako ne umiju cijeniti istinsku vrijednost. Tko ne pozna stvarnu vrijednost uzima važno za nevažno i nevažno za važno. Tko to čini u svim će svojim postupcima svakako doživjeti neuspjeh. Knez koji tako postupa postaje tiranin, činovnik koji tako postupa postaje buntovnik, sin koji tako postupa postaje neodgojen. Ukoliko u kojoj državi postoji samo jedna od te tri klase ljudi ona će zasigurno propasti nema li veliku sreću.

Ukoliko je, na primjer, kakvu glazbu, doduše, ugodno slušati, no njezini nas zvukovi opijaju ne treba je uopće poslušati. Ukoliko je kakvu pojavu, do­duše, ugodno pogledati, no ona nas zasljepljuje ne treba je uopće pogledati. Ukoliko je kakvo jelo, doduše, ugodno jesti, no od njegova nam uživanja ostaje bljutav okus u ustima ne treba ga uopće jesti. Prema tome, mudri se vlada prema utiscima osjetila uha, oka i usta tako da ih uživa ukoliko oni koriste živo­tu, no zazire od njih ukoliko oni škode životu. To je put k njezi i usavršavanju života.

Ljudi  svijeta koji bogatstvo smatraju važnim posve su zaslijepljeni s obzirom na uživanje osjetila. Ukoliko danju i noću težimo za srećom i postignemo je  postajemo neobuzdani. Ali, kako će neobuzdani čovjek postići da ne upropasti svoj   život? Ukoliko deset tisuća ljudi posegne za lukovima i zajedno odapnu u jedan cilj ovaj će zasigurno biti pogođen. Ukoliko deset tisuća stvari bliješti i sjaji da bi upropastilo jedan život ovaj će zasigurno biti upropašten. Među­tim, ukoliko sve pripomogne da bi unaprijedilo taj život, taj će život zasigurno dugo potrajati. Zbog toga, mudri raspoređuje korištenje sviju stvari tako da one usavršavaju od neba dani život. Tko usavrši taj život njegov duh dospijeva u sklad, oko mu postaje bistro, njuh profinjen, okus oštar, uho razborito, a svi njegovi udovi postaju gipki i slobodni. Takav čovjek nailazi na povjerenje a da ne govori, pogađa što je pravo a da ne razmišlja unaprijed, pronalazi svoj cilj a da ne razmišlja unaprijed. Jer, njegov duh proniče nebo i zemlju, a njegov razum obuhvaća svemir. Spram stvari se postavlja tako da su mu sve na raspolaganju i moraju mu služiti i u tome je jednak nebu i zemlji. Nalazi li se visoko na kraljevskom prijestolju neće biti ponosan, ukoliko je duboko dolje kao priprost čovjek neće zbog toga biti tužan. O takvu se čovjeku može kazati kako je svoj karakter učinio savršenim. Čast i bogatstvo bez spoznaje da imućnost odvodi u bijedu gore je od siromaštva i niskosti. Jer, tko je siromašan i nizak teško mu je prigrabiti stvari. Čak i kad bi htio tjerati raskoš, ta kako bi samo mogao? Da bi čovjek sebi život učinio udobnim traži kola na cesti i dizalo u kući, no oni znače strojeve što uzrokuju uzetost. Da bi se okrijepio, čovjek traži masno meso i staro vi­no, no nazivaju ih otrovima koji će učiniti da istrune ponutrica. Da bi uživao, čovjek traži nježne obraze i bijele zube   zavodljive tonove Čonga i Vea, no oni znače sjekiru koja siječe život. No ta tri zla su posljedice časti i bogatstva. Među ljudima staroga doba zbog toga je bilo takvih koji nisu htjeli postati slavljenima i bogatima jer su život smatrali važnim. Tko ne do­pušta da ga obmanjuju ispraznim imenima već zbilju smatra važnom neće zanemariti ovo upozorenje.

 proljece-jesen_5

3. POGLAVLJE

SHVAĆANJE VAŽNOSTI VLASTITOG JA / DŽUNG GI

Čui je bio vrlo spretan, no ipak su ljudima vlastiti prsti miliji od Čuijevih. Razlog jest u tome što im posjedovanje prstiju koristi. Nefriti planine Kun i biseri rijeke Gang i Han ljudima nisu toliko dragi kao vlastiti kamičak nefrita s mrljama ili njihov barokni biserčić. Razlog jest u tome što im posjedovanje tih predmeta koristi. Tako i moj život pripada meni, a korist što ga on ima za mene jest osobito velika. Toli­ko je važan za mene da čak ni carsko prijestolje za njega ne dolazi u obzir. Toliko je vrijedan za mene da ge ne mogu zamijeniti čak ni za posjedovanje cijeloga svijeta. Njegova je sigurnost  nenadoknadiva, jer utoliko sam ga jednom izgubio cijeloga ga života neću moći ponovno pronaći. Mudri, koji su spoznali istinu osobito paze na te tri stvari. Tko na to pazi pa ipak načini štetu ne razumije se u temeljne prilike životi. A ne razumije li se tko u temeljne životne prilike šio će mu koristiti sav oprez? Taj postupa poput onog slijepog  glazbenika, koji, doduše, voli svojega sina, no ipak ga ostavlja

proljece-jesen_6

da spava na pljevi ili poput gluhoga koji je odgajao dijete i šalio se s njim u predvorju usred grmljavine.   Obojica imaju svoje tjelesne mane i zbog toga ne znaju što je oprez. A tko ne zna što  znači oprez, za njega ne postoji razlika između života i smrti, trajanja i propasti, mogućnosti i nemogućnosti. Čovjek za kojega ta razlika još ne po­stoji, smatrat će pravilnim što nipošto nije pravilno, i nepravilnim što nipošto nije nepravilno. A ukoliko je pravilno ono što on smatra nepravilnim, i ukoliko je nepravilno ono što on smatra pravilnim, on je velika luda. Na takve ljude pada kazna neba. Tko upravlja vlastitim životom prema tim načelima umrijet će za­sigurno u polovici svojih dana. Tko prema tim načeli­ma upravlja državom odvest će je zasigurno u rasulo i propast. Prijevremena smrt, rasulo i propast ne dolaze sami od sebe, već ih izaziva ludost. S druge strane, isto je tako s dugim životom i trajnim cvatom. Mudar čovjek zbog toga ne brine za izazvane sudbine već za ono što takve sudbine izaziva. Tada će mu pripasti sve a da ga nitko u tome ne može spriječiti. Ta nam misao mora biti sasvim jasna.

Kada bi div poput Hua svom snagom povukao vola za rep, prije bi mu iščupao rep ili iscrpio svoju snagu nego što bi vol pošao za njim jer ga povlači natraške. No ukoliko ga dječak vodi držeći ga za prsten provučen kroz njušku vol će slijediti dječaka kamo ovaj želi jer se kreće prema naprijed.

Knezovi i gospodari ovoga svijeta, dostojni ili ne­dostojni, mahom žele poživjeti dugo, vidjeti mnoge dane. No povlače li svakodnevno svoj život natraške, što im onda koristi njihova želja? Što život čini dugačkim jest da ga usmjerimo prema naprijed. A što životu ne dopušta da se kreće prema naprijed jesu užici. Zbog toga mudar čovjek ponajprije ograničava užitke. Ukoliko je prostorija velika suviše je sjenovita, ukoliko je terasa visoka, suviše je sunčana. Imamo li previše sjene navući ćemo kostobolju, imamo li previše sunca oboljet ćemo od uzetosti. To su zla što dolaze zbog toga što sjena i sunce nemaju pravu mjeru. Zbog toga kraljevi staroga doba nisu živjeli u velikim dvorcima. Za sebe nisu gradili nikakve visoke terase, nisu jeli svakojake poslastice, nisu se odijevali debelo ni toplo. proljece-jesen_7Jer, ukoliko je čovjek odjeven suviše debelo i toplo začepe se pore. Ukoliko su pore začepljene ponestaje snage. Jedemo li svakojake poslastice želudac će biti pretrpan. A ukoliko je želudac pretrpan pojavljuju se smetnje u probavi. Po­jave li se probavne smetnje i ponestaje li snage, kako dugo živimo? Sveti su kraljevi staroga doba imali parkove, zoološke vrtove, voćnjake i ribnjake upravo dovoljno velike da bi uživali u njihovu prizoru i da bi se tjelesno kretali. Gradili su dvorce i palače, terase i paviljone upravo dovoljno velike da bi se zaštitili od žege i vlage. Imali su kola i konje, odjeću i krzna upravo dovoljno da bi život učinili udobnim i da bi ugrijali tijelo. Imali su jela i pića, hladnoga vina i medovine upravo toliko da bi zadovoljili okus i utažili glad. Imali su glazbu i ljepotu, tonove i pjesme upravo dovoljno da bi svojoj duši pribavili skladno uživanje. U pogledu tih pet stvari, sveti su kraljevi pazili da njeguju svoj život. Nije da su htjeli štedjeti niti su zazirali od izdataka, već su htjeli dovesti u red svoj život.

 

4. POGLAVLJE

OSOBITO POŠTOVANJE PRAVEDNOSTI / GUI GUNG

Pošto su ovladali svijetom sveti su kraljevi staroga doba smatrali pravednost za prvo i najvažnije. Zbog pravednosti svijet dolazi u stanje mira. Mir proizlazi iz pravednosti. Pogledajmo jednom stare zabilješke. Bilo ih je vrlo mnogo koji su zavladali svijetom. Svi su to postigli pravednošću. A oni koji su izgubili svjetsko gospodstvo, izgubili su ga zbog nepravednosti. Čvrsto postojanje svakoga gospodstva zasniva se na pravednosti. Tako u Hung Fanu (veliko pravilo – nalazi se u Knjizi isprava V, knjiga 4) stoji:

Bez naklonosti i zavisti

Jest sigurnost kralja.

Bez naklonosti i jednostavna

Jest dužnost kralja.

Ništa ne učiniti iz milosti

Slavi stazu kralja.

Ništa ne učiniti iz mržnje

Slavi mjeru kralja.

Svijet ne pripada jednom

čovjeku, već svijet pri­pada svijetu. Sklad svijetloga i sjenovitoga ne daje prednost nijednoj pojedinoj vrsti. Jutarnja rosa i kiša u zoru ne pretpostavljaju nijednu pojedinu stvar. Ta­ko ni gospodar cijeloga naroda ne smije biti pristran ni spram kojeg pojedinog čovjeka.

Kada se Bo Kin naumio oprostiti od oca zamoli ga za savjete u pogledu upravljanja državom Lu. Tada će mu knez od Džoua: — Stvaraj korist, ali je ne traži.

Neki čovjek i Ginga izgubi svoj luk. Ne htjede ga potražiti, već reče: — Izgubio ga je čovjek iz Ginga, čovjek iz Ginga će ga i pronaći, čemu ga tražiti? –

Majstor Kung čuje to i reče: — Da je izostavio Ging, to bi išlo. — To čuje Lau Dan i reče: — Da je izostavio čovjeka, to bi išlo. — Tako je Lau Dan bio najpra­vedniji.

Priroda je velika. Stvara djecu, ali je ne pozna, usavršava posjed, ali ga ne pozna. Sva bića imaju udjela u njezinom blagoslovu, postižu njezinu korist i nijedno ne zna odakle ona dolazi. Takav je bio način trojice uzvišenih i petorice gospodara.

Guan Džung je jednom bio bolestan. Tada ga posjeti vojvoda Huan, zapita ga i reče: — Bolest oca Džunga je teška, u slučajevima teških oboljenja su­narodnjacima se to ne smije tajiti. Komu da povjerim upravljanje državom?

Guan Džung uzvrati: — Već sam ranije sebi dao truda i iscrpio svu svoju mudrost, ali nisam uspio pronaći koga. A sada sam toliko bolestan da sa mnom može u svakom trenutku biti svršeno, pa što da sada kažem?

Vojvoda Huan reče: — Radi se o važnoj stvari i želio bih da date vaš savjet, oče Džung.

proljece-jesen_8

Guan Džung pristane s mnogo poštovanja i upita: — A koga vaša visost želi učiniti kancelarom?

Vojvoda Huan odgovori: — Je li Bau Šu Ja prikladan?

Guan Džung uzvrati: — Ne, on nije prikladan. Ba Šu Ja i ja smo bili vrlo dobri prijatelji. Vrijedan je i nepotplativ čovjek čista i besprijekorna vladanja. Međutim, ljude koji mu nisu jednaki promatra kao da uopće nisu dostojni nazvati se ljudima. Kad jednom čuje za nedostatke kojega čovjeka neće ih za­boraviti cijeloga života. Ukoliko nema nikog drugog ne bi li Ši Pong bio prikladan. Ši Pong je čovjek visokih ciljeva, ali dopušta da ga pouče i sitni ljudi. Nije zadovoljan sa samim sobom jer se ne može mjeriti sa Huang Dijem. S druge strane sa suosjećanjem shvaća ljude koji mu nisu ravni Ne misli da mora ćuti sve u državi, ne misli da bi mora poznavati sve postupke, ne misli da bi morao vidjeti sve ljude. Dakle, budući da nema boljega Ši Pong je prikladan.

Kancelarstvo je visoka služba. Da bi čovjek mogao valjano vršiti visoku službu ne smije znati za sitne pojedinosti, niti se brinuti za skučena pravila lukavstva. Zbog toga se kaže: Veliki tesar ne uzima osobno bradvu u ruku, veliki kuhar ne rukuje posudama, veliki junak se ne tuče, veliki vojskovođa ne pljačka.

Dokle god je vojvoda Huan bio pravedan i suzdržavao se od poroka sebičnosti i imao Guan Dzunga za kancelara bio je najveći među pet vođa knezova, no kada je postao sebičan, kada je počeo davati prednost svojim miljenicima i kada je namjestio Šu Diaua došlo je do toga da je njegovo tijelo ostalo ne sahranjeno sve dok crvi nisu ispali kroz vrata.

Čovjek je u svojoj mladosti nerazuman, a u sta­rosti postaje mudar. No bolje je biti nerazuman i pravedan nego mudar i sebičan. Biti cijeli dan pijan i onda ipak htjeti valjano baviti žalobnu ceremoniju, misliti na vlastitu dobit i pri tome htjeti biti prave­dan, biti pohlepan i okrutan i pri tome ipak htjeti vladati kao kralj: to su stvari koje ne može ni Šun.

5. POGLAVLJE

UKLANJANJE SEBIČNOSTI / KY SI

Nebo nadsvođuje sve bez sebičnog davanja prednosti. Zemlja nosi sve bez sebičnog davanja prednosti. Sunce i Mjesec obasjavaju sve bez sebičnog davanja prednosti. Četiri godišnja doba promiču svojim tokom bez sebičnog davanja prednosti. Djeluju na svoj na­čin i sva bića rastu i napreduju. Postoji uzrečica Huang Dija: Kod tonova izbjegavaj obilje, kod ljepote izbjegavaj obilje, kod odjeće izbjegavaj obilje, kod mirisa izbjegavaj obilje, kod jela izbjegavaj obilje, kod stana izbjegavaj obilje.

Jau je imao deset sinova. No, prijestolje ne ostavi nijednom od njih već ga da Šunu. Šun je imao devet sinova. Ali, ne ostavi prijestolje nijednom od njih već ga da Jyju. To je najveća praveost.

Vojvoda Ping od Džina zapita Ki Huang Janga: —Mjesto gospodara od Nan Janga je slobodno, komu se može povjeriti?

Ki Huang Jang uzvrati: — Hie Hu je prikladan za to.

Vojvoda Ping reče: — Zar vam Hie Hu nije ne­prijatelj?

On uzvrati: — Vaša me visost zapitala tko je prikladan, a ne tko mi je neprijatelj.

Vojvoda Ping reče: — Dobro — i povjeri čovjeku mjesto i svi su građani države bili s njim zadovoljni. Poslije nekog vremena Ping opet zapita Ki Huang Janga i reče: — U državi nema vojskovođe. Tko je prikladan za to mjesto?

On odgovori: — Vu je prikladan.

Vojvoda Ping reče: — Ta zar Vu nije vaš sin?

On odgovori: — Vaša me visost zapitala tko je prikladan, a ne tko mi je sin.

Vojvoda Ping reče: — Dobro — i nato ga također namjesti. Opet su svi građani države bili s njim za­dovoljni.

Majstor Kung čuje za to reče: — Zaista su iz­vrsne riječi Ki Huang Janga! S jedne strane nije prezao od toga da predloži svojeg neprijatelja, a s dru­ge strane nije prezao da predloži svojega sina. Ki Huang Jang zaslužuje da ga nazovemo pravednim.

Upravitelj škole Moa po imenu Fu Tun nekoć je živio u državi Cin kao činovnik. Njegov sin ubije nekoga. Kralj Čina Hui tada reče: — Stari ste gospo­dine i nemate  drugih  sinova. Zbog toga sam dao uputu da ga ne smaknu. U to me pogledu morate po­slušati.

Fu Tun odgovori: — U školi Moa se smatra pravom da mora umrijeti onaj koji je ubio čovjeka i da mora biti tjelesno kažnjen onaj koji je ranio čovjeka da bi se spriječilo ubojstvo i tjelesna povreda. Sprečavanje ubojstva i tjelesne povrede jest najvažnija dužnost na svijetu. Premda mu vaša visost namjerava udijeliti milost i izdati naređenje da ga ne smaknu, ipak ne mogu drugačije nego postupiti po pravu maj­stora Moa.

I doista se suprotstavi kralju Huiju i dade pogubiti svojega sina. Sin je čovjeku najbliži. Budući da je uspio žrtvovati svojega najbližega da bi udovoljio općoj dužnosti upravitelja valja nazvati pravednim.

Ukoliko kuhar pripremi jelo i ne usuđuje se da ga sam pojede možemo ga upotrijebiti kao kuhara. Međutim, ukoliko kuhar pripremi jelo i sam ga po­jede ne možemo ga upotrijebiti kao kuhara. Isto je ta­ko s vladarom koji želi biti vođa knezova. Ukoliko na­loži da pogube zlikovce bez obzira na osobnu naklonost i poštuje dostojne na zemlji prikladan je za vođu knezova. Međutim, ukoliko se takav vladar prilikom pogubljenja zlikovaca rukovodi osobnom naklonošću nikako nije prikladan za vođu knezova.

proljece-jesen_9