PROLJEĆE I JESEN 4. dio

KNJIGA IV / MONG HIA GI
Zabilješke prvog ljetnog mjeseca

lybu4sl8

Proljeće i jesen Ly Bu Vea spada u klasično djelo kineske konfucijanske i taoističke tradicije razmišljanja. U narednim člancima Cronippon ninjutsu dojo će iznijeti po jedan ulomak iz ovogadijela o «slobodnom i sređenom duhu»

1. POGLAVLJE
PRVI LJETNI MJESEC / MONG HIA
Ly bu vea sl2prvom ljetnom mjesecu Sunce se nalazi u znaku Bi (zviježđe Bi jesu Aldebaran i Hijade). Za večernjeg sumraka kulmini-ra zviježđe I (dvije zvijezde Vodene zmije-Hydrae i vrča – Vu Ny). U vrijeme svitanja kulminira zviježđe Vu Ny (Ny – djevica sadrži dvije zvijezde Vodenjaka). Njegovi su dani Bing i Ding (treći i četvrti znak u desetičnom ciklusu i znače Vatru). Njegov božanski vladar je Jen Di (gospodar plamena – Vatre, zato što je ratarstvo zahtijevalo uništenje guštika s pomoću vatre). Njegov duh zaštitnik je Džu Jung (čarobnjak taljenja – poštovan kao duh zaštitnik Vatre). Njegove životinje jesu pernate životinje (na čelu pernatih životinja nalazi se feniks). Njegova nota je Dži (druga nota kineske skale i označava Vatru). Njegov tonalitet je Džung Ly (Jin tonalitet – sila Jang se raspršuje prema vani, sila Jin se stvara u unutrašnjosti). Njegov broj je sedam (postoji pet promjenjivih stanja, Vatra se nalazi na drugom mjestu što čini ukupno sedam). Priroda njegovog bića je ćudoređe. Djelatnost osjetila mu je vid. Okus mu je gorak. Miris mu je po paljevini. Žrtve se prinose duhu ognjišta. Među žrtvenim prinosima na prvom su mjesta pluća (budući da u tom mjesecu prevladava Vatra žrtve se prinose duhu zaštitniku ognjišta).
Zelene žabe krekeću, pojavljuje se kišna glista. Krastavci rastu, gorčika cvate.
Nebeski sin boravi u Dvorani svjetla (Ming Tang – dvorana okrenuta spram juga) u lijevoj prostoriji (lijeva odaja se nalazi na istočnom kraju). Vozi se u skerletnim kolima u koja su utegnute lisice crne grive. Postavljaju se crvene zastave. Odijevamo se u crvenu odjeću. Nosimo crveni nefrit. Jedemo grah i piliće (da bi se simbolizirala priroda Vatre koja potiče rast bilja, a pilići i grah služe umirenju prirode). Posude su visoke i velike.
U tom mjesecu nastupa ljeto (46 dana po nastupu proljeća je nastup ljeta što većinom spada u četvrtom mjesecu). Tri dana prije nastupa ljeta, veliki astrolog odlazi nebeskom sinu i kaže:
Tog i tog dana nastupa ljeto. Djelujuća snaga počiva na Vatri. Nebeski sin tada posti. Na dan nastupa ljeta nebeski sin odlazi osobno, na čelu trojice najviših dostojanstvenika, devetorice visokih savjetnika i savjetnika, pred grad da bi dočekao ljeto na južnom pašnjaku. Poslije povratka dijeli nagrade, postavlja knezove i dijeli čestitne poklone. Zatim, majstor glazbe dobiva nalog da zajednički uvježba religijske ceremonije i glazbu (te ceremonije služe osiguranju postojanja zemlje, jačanju društva i unaprjeđenju naroda, a glazba služi da bi se utjecalo na običaje i navike i ona treba da ujednači ono naopako u ljudima i da ojača njihove pozitivne dispozicije).
Ministar rata prima zapovijed da preporuči ljude koji se ističu, da unaprijedi dostojne i dobre u njihovu zvanju i da uzdigne one koji se ističu. U skladu s njihovim mjestom, pojedincima će biti dodijeljen rang i dohodak.
U tom mjesecu valja unapređivati rast, visoko valja uzdići. Ništa se ne smije otkinuti niti zderati, ne smiju se započeti nikakvi radovi na zemlji, ljude se ne smije izaslati, ne smiju se rušiti visoka stabla.
U tom mjesecu nebeski sin se počinje odijevati tanku tkaninu od puerarije.
Šumari dobivaju zapovijest da obiđu polja i ravnice i potaknu seljake i da upozore narod da ne dopusti da vrijeme proteče neiskorišteno.lybu4sl1
Ministar za nastavu dobiva zapovijest da proputuje gradovima i selima (grad se sastojao od 2500 obitelji, a selo od 500 obitelji) da bi seljake zadržao na marljivu radu i spriječio ih da se potucaju gradovima.
U tom mjesecu valja tjerati divlje životinje da ne bi nanijele štetu žitu, no ipak ne smije doći ni do kakvog velikog lova.
Seljaci prinose prve plodove žetve pšenice, a nebeski sin kuša pšenicu zajedno sa svinjskim mesom i najprije žrtvuje od toga u unutrašnjoj dvorani Hrama predaka.
U tom se mjesecu sakuplja različito ljekovito bilje i sprema se. Jelenjak odumire (budući da u tom mjesecu sila svjetla postiže svoj vrhunac sazrijeva ljekovito bilje i zbog toga se sakuplja i sprema, a Jelenjak je vrsta fine biljke).
Žanje se pšenica. Raspravlja se o prekršajima zapriječenim lakšim kaznama i donose se odluke o sitnijim prijestupima. Osobe koje se nalaze na izdržavanju lakših kazni bit će otpuštene (u tom je mjesecu sila Jang u punom djelovanju dok u idućem mjesecu odozdo vreba sila Jin i zbog toga se lakšim kaznenim predmetima odlučuje u skladu s tim duhom ubijanja, te će biti otpušteni lakši osuđenici koji ne moraju otrpjeti nikakve tjelesne kazne). Pošto je dovršen uzgoj dudova svilca, žene prinose carskoj kući svoje čahure. Ubire se i porez u čahu-rama, pri čemu se broj dudovih stabala uzima za osnovu. Otmjeno i sitno, staro i mlado mora pripomoći na isti način da bi se stvorila zaliha za žrtvene haljine koje su potrebne za livadnu žrtvu u Hramu predaka.
U tom mjesecu nebeski sin će održati veselicu uz vino s ceremonijama i glazbom (pri tome se pije mlado vino koje jača i produljuje život).Izvršimo li te zapovijesti, padat će plodna kiša u sve tri dekade. Kad bi se u prvom ljetnom mjesecu slijedilo običaje što vrijede za jesen, često bi žestoko kišilo, žito ne bi moglo dozreti, a lybu4sl2ljudi bi sa sela pobjegliu grad (sila Jang se nalazi u punom djelovanju i kada bi se provodili usmrćujući propisi sile Metala od toga bi nastala Voda i žestoke bi kiše uništile žito, tako da ono ne bi moglo rasti što bi dovelo da ljudi sa svih strana od straha pred razbojnicima pobjegnu u mjesta opasana zidinama da bi se zaštitili). Kad bismo slijedili običaje što vrijede za zimu, stabla i biljke bi ubrzo uvenuli, a zatim bi velike poplave oštetile zidine i utvrđenja. Kad bismo slijedili običaje što vrijede za proljeće, crvi i skakavci bi postali prava nevolja. Zapuhali bi žestoki vjetrovi, a biljke u cvatu ne bi imale sjemenja (budući da je u tom mjesecu sila Jang u snažnom porastu i ukoliko bi se slijedili za proljeće važeći propisi insekti bi se probudili iz zimskog sna i pretvorili bi se u pravu nevolju, stoga što je u proljeće jaka sila Drva koja se izražava u vjetru od toga nastaju jake oluje).

2. POGLAVLJE
OPOMENA NA OBRAZOVANJE / KYAN
HYO
Kraljevi davnoga doba unapređivali su kulturu time što ništa nisu isticali više od dječjega strahopočitanja i ništa im nije bilo milije od vjerne savjesnosti. Savjesnost i strahopoštovanje su najveće želje knezova i otaca među ljudima. Povlašćivanje i isticanje su najdraža misao sinova i činovnika među ljudima. Zbog nepoznavanja načela razuma (takvo nepoznavanje načela razuma u knezova i očeva izaziva nedostatak ljubavi i dobrote, pomanjkanje savjesnosti i strahopočitanja izaziva razočarenje u knezova i očeva, pomanjkanje ljubavi i dobrote izaziva razočarenje u činovnika i sinova) je došlo do toga da knezovi i očevi nisu mogli postići svoje želje, a sinovi i činovnici nisu mogli ostvariti svoje misli. Do nepoznavanja načela razuma dolazi zbog nedostatka obrazovanja. Tko se obrazuje u iskusnog učitelja i nadaren je u potrebnoj mjeri, mora postati mudrac. Ne bih znao kako bi moglo biti drugačije. A ima li koji mudrac, svijet će biti u redu. Nalazi li se on na desnoj strani, važna je desna strana, nalazi li se na lijevoj, važna je lijeva. Zbog toga su mudri kraljevi staroga doba poštovali sve svoje učitelje. Poštujemo li svojega učitelja, nećemo zapitati je li on otmjen ili sitan, siromašan ili bogat. Na taj način ime postaje glasovito, a duhovno biće utječe prema napolje. Prilikom poučavanja učitelji nisu pitali je li učenik utjecajan ili nije, je li otmjen i li sitan, siromašan ili bogat, već su pitali kako se odnosi spram istine, spram stvarnosti. Ukoliko je čovjek upotrebljiv i njegovi će postupci uvijek biti upotrebljivi. Pronaći će sve što traži, ostvarit će sve što želi. Ti uspjesi dolaze od mudrosti. Čovjek postaje mudar time što se trudi oko svojega obrazovanja. Još se nikada nije dogodilo da bi čovjek, koji se nije trudio oko svojega obrazovanja, postao učenjak ili glasoviti čovjek. Trud oko obrazovanja sastoji se u tome da poštujemo svojega učitelja. Poštujemo li učitelja, slijedit ćemo njegove riječi, a on nam govori istinu. Tko se zaputi da bi poučavao druge, ne može steći utjecaj. Tko postavi sebi učitelja, neće biti pod njegovim utjecajem (u heksagramu br. 4 I Ginga stoji: ne tražim ja mladog luđaka, već mladi luđak traži mene).
Liši li se tko dostojanstva, neće biti saslušan, ponizi li tko učitelja, neće ga slušati. Služi li se učitelj metodom koja nema utjecaja, niti joj učenici posvećuju pažnju i želi li silom navesti druge na nečasno vladnje, nije li daleko od cilja? Nalazi li se učitelj u položaju koji onemogućuje utjecaj i pažnju i želi li takvim vladanjem postići veliko ime i osigurani život postupa poput čovjeka koji nešto trulo drži u njedrima i želi odisati mirisom ili poput čovjeka koji ulazi u vodu i ne želi biti mokar. Nastava zahtijeva strogost i ne smije se izroditi u igru. Dan-danas nastavnici često nisu u stanju biti strogi sa svojim učenicima, već ih, naprotiv, nastoje razvedriti. A nismo li u stanju biti strogi već nastojimo razvedriti učenike postupamo upravo tako kao kad bismo spasili utopljenika i zatim ga udarali kamenom po glavi ili kad bismo izliječili bolesnika i zatim mu dali da ispije trubeljiku.
Svijet na taj način uvijek ponovno zapada u zbrku, a nesposobne vladare to uvijek ponovno zaslijepljuje. Zbog toga se zadaća učitelja sastoji u tome da pomažu pobjedu razuma i izvršenje dužnosti. Pobijedi li razum i ukoliko je dužost utvrđena položaj učitelja bit će poštovan. Kraljevi, knezovi i dostojanstvenici se u tom slučaju neće usuditi da budu oholi spram njih. Sve do nebeskoga sina svi će se sastajati s njim, ne srameći se toga. Slučajnost je ukoliko se učitelj sastane s knezom koji mu pristaje. Takav se susret ne može isiliti. Ukoliko tko ostavi razum na cjedilu i zanemari dužnost u namjeri da postigne nešto što se ne može postići silom, pa zatim još priželjkuje da bude poštovan pokušava ostvariti nešto nemoguće.lybu4sl3 Učitelj mora pomoći razumu da pobijedi i vršiti dužnost, pa će ga u tom slučaju poštovati. Dzong Dzi reče: Dok se plemeniti kreće ulicom, prema njegovu se vladanju može razabrati ima li oca, ima li učitelja. Tko nema oca, nema učitelja, vlada se sasvim drugačije. Što kazuje ta misao? Ona kazuje da učitelju moramo služiti podjednako kao što služimo ocu.
Dzong Dien, otac Dzong Šena, jednom pošalje ovoga, a ovaj se ne vrati na vrijeme. Tada ljudi dođu k Dzong Dienu i kažu mu: — Ta valjda mu se ništa nije dogodilo! Dzong Dien uzvrati: Kad bi mu se što dogodilo, bilo bi to još za mojega života. Prema tome, kako bi se usudio dopustiti da mu se što dogodi!
Kada se majstor Kung u Kuangu našao u opasnosti, Jen Hui zaostane.
Majstor Kung reče: Već sam se pobojao da si nastradao životom.
Jen Hui odgovori: Kako bih se usudio nastradati životom dok majstor još živi!
Vladanje Jen Huija spram majstora Kunga je bilo jednako vladanju Dzong Šena spram njegovoga oca. Budući da su vrijedni muževi staroga doba poštovali svoje učitelje, učitelji su iscrpili svoju mudrost temeljito ispitujući istinu da bi ih poučili.

3. POGLAVLJE
POŠTOVANJE MAJSTORA / DZUN SI
Šen Nung je imao za majstora Si Džua, Huang Di je imao za majstora Da Jaua (pretpostavlja se da je on pronašao šezdesetični ciklus i svi majstori spomenuti u vezi sa tim su uglavnom spomenuti u taoističkim izvorima), vladar Džuan Hy je imao za majstora Bo I Fua, vladar Gu je imao za majstora Bo Džaua, vladar Jau je imao za majstora Dzi Džou Dži Fua, vladar Sun je imao za majstora Hy Jua, Jy je imao za majstora Da Džong Džija, Tang je imao za majstora Siau Čena, kraljevi Ven i Vu su imali za majstore Ly Vanga i Džou Gung Dana.
Knez od Čija je imao za majstora Guan I Vua. Vojvoda Ven od Džina je imao za majstore Gui Fana i Sui Huija. Vojvoda Mu od Čina je imao za majstore Bai Li Hija i Gung Sun Džija. Kralj Džuang od Čua je imao za majstore Sun Šu Aua i Šen Jin Vua. Kralj Ho Ly od Vua je imao za majstore Vu Dzi Syja i Ven Dži Ija. Kralj Gou Dzien od Jyoa je imao za majstore Fan Lija i ministra Džunga.
Ta desetorica svetih i šestorica dostojnih mahom su poštovali svoje majstore. Dan-danas ima knezova, ugled kojih nije ni izdaleka ravan onome starih vladara, mudrost kojih nije ni izdaleka dostigla onu svetih, no koji ipak smatraju da ne moraju poštovati svoje majstore. Pa kako da oni nešto postignu? Upravo to je bio razlog zbog kojega su izumrle loze petorice vladara i zbog kojega su tri dinastije uništene.
Čovjek je od prirode stvoren tako da njegovo uho ima mogućnost slušanja. Ali tko nije naučio slušati, za njega bi bilo bolje da je gluh. Oko ima sposobnost gledanja, ali tko ne uči gledati, za njega bi bilo bolje da je slijep. Usta imaju sposobnost govora, ali tko ne uči govoriti, za njega bi bilo bolje da je nijem. Razum ima sposobnost spoznavanja, ali tko ne uči spoznavati, za njega bi bilo bolje da je lud. Tako se učenje ne sastoji u tome da se prirodi može što dodati, već da se ostvari prirodno biće. Tko može usavršiti ono što mu je priroda dala, i tko to ne pokvari, umije učiti.
Dzi Džang je potjecao iz propale obitelji u Luu, Jen Džu Dzy je bio veliki razbojnik iz Liang Fua, no učili su u majstora Kunga. Duan Gan Mu je bio veliki lihvar u državi Džin, no ipak je učio u Dzi Hia, Gau Ho i Hien Dzi Si su u državi Ci zbog svoje divljine stekli takav glas da su u zemlji prstom pokazivali za njima, no ipak su učili u majstora Mo Dzija. Tako je Lu Can bio najveći varalica Istoka, no učio je u Kin Gu Lija.:
Ta šestorica su mahom bili ljudi, prema svemu sudeći određeni za kaznu, sramotu i smrt. Ali ne samo što su izmakli kazni, sramoti i smrti, već su postali veliki učenjaci i glasoviti ljudi, koji su napunili dane svojega života, koje su slušali i isticali kraljevi, knezovi i otmjeni. Sve su to postigli učenjem.
Prilikom učenja valja ponajprije misliti na to da se postigne napredak. Srce ne smije biti rastreseno, valja neumorno pamtiti i valjano i pažljivo slušati, za-pazimo li da je učitelj dobra raspoloženja, zapitajmo ga za smisao pročitanoga. Budimo očima i ušima uz predmet i ne odstupajmo od njegovih načela. Ukoliko smo sami, ozbiljno razmislimo o riječima učitelja. Da bismo naučili prosuditi istinu, razgovarajmo neprestano također s ljudima drugačijeg gledišta. Ne smijemo proturječiti nasumce, već se uvijek zadržati u pravim granicama. Pogodimo li ispravno, ne budimo uobraženi, promašimo li, nemojmo se sramiti. I što je najvažnije, u svemu se valja vratiti do osnova.
Dok učitelj živi, njegujmo ga pažljivo. Pri pažljivoj njezi najvažnija je njega srca. Pošto učitelj umre, valja mu sa strahopoštovanjem prinijeti žrtvu. Prilikom prinošenja žrtve sa strahopoštovanjem valja ponajprije pripaziti da ne zanemarimo termine, time poštujemo svojega učitelja.
Očistimo jarke u vrtu, zalijmo ga marljivo, potrudimo se prilikom sijanja i sađenja, pletimo sandale od biljnih vitica, pletimo mreže, pletimo rogoz i šaš. lybu4sl4Pođimo naoranice, marljivo orimo i plijevimo oče-kujući žito, pođimo u šume i na vode i lovimo ribe i kornjače, ptice i životinje. Time poštujemo učitelja. Pobrinimo se za kola i konje i budimo oprezni prilikom vožnje i upravljanja kolima, pobrinimo se za odjeću i haljine i pripremimo toplo i lagano krzno.
Prilikom posluživanja jela i pića pobrinimo se za najveću čistoću, dobro pripremajmo jela, pobrinimo se za slatko i masno, u vanjskom svijetu budimo uvijek puni poštovanja i prijazni, pažljivo slušajmo riječi i zapovijesti i požurimo da bismo ih izvršili uvijek ozbiljno i revno. Time poštujemo učitelja (U kini se učenik dokle kod se nalazi u kući učitelja mora baviti kućnim poslovima).
Plemeniti se prilikom učenja vlada ovako: kad govori o zanstvenim stvarima, uvijek se obraća svom učitelju da bi shvatio istinu. Sluša ga i trudi se da bi razumio što je čuo. Tko se prilikom slušanja ne potrudi svim svojim snagama, otpadnik je, tko se prilikom znanstvenih razgovora ne obraća svom učitelju nevjernik je. Mudri knez neće takve otpadničke i nevjerne ljude pustiti na svoj dvor, a plemeniti ih čovjek neće učiniti svojim prijateljima.
Biti učitelj je najčasniji poziv, učeništvo vodi do najvrednijih spoznaja. Najčasniji poziv je onaj koji koristi drugome, a drugome ne možemo ničim koristiti više nego time da ga podučavamo. Najvrednija spoznaja je ona koja ličnost čini savršenom. Međutim, svoju ličnost ne možemo učiniti savršenom drugačije nego time da učimo. Ukoliko je tko temeljito obrazovana ličnost, kao sin će biti pun poštovanja, a da mu to ti tko ne naloži, kao činovnik će biti savjestan, a da mu to nitko ne zapovijedi, knez će biti pravedan, a da ga na to nitko ne prisiljava. Stekne li veliku moć bit će u stanju srediti cijeli svijet.
Dzi Gung zapita majstora Kunga: — Majstore zbog čega će vas svijet osobito slaviti?
Majstor Kung reče: — Pa što bi u meni bilo vrijedno slave? No, ukoliko baš želiš znati, onda je to što volim podučavati, a da se ne zasitim toga, što volim podučavati, a da se ne umorim. To je jedino što se može kazati o meni.
Kada nebeski sin odlazi u veliki hram da bi prinio žrtvu svetima staroga doba, vrijedi red prema položaju. Tko je već jednom bio majstor nebeskog sina, neće više biti uračunat među činovnike. To zbog toga da bi se učenje shvatilo ozbiljno i da bi se poštovalo majstore.

4. POGLAVLJE
NEPRAVEDNI PRIGOVORI
PROTIV UČENIKA / VU TU

lybu4sl5

Tko se razumije u poziv učitelja, učinit će da njegovi učenici imaju svoj mir i budu radosni, da imaju vremena za odmor, da budu ozbiljni i strogi spram samih sebe. Postoji li u školi tih šest stvari, bit će zapriječeni putovi naopakosti i neodgojenosti i proširiti će se mogućnosti za napredovanje u razumnosti i pra-vednosti. Komu škola ne ucijepi tih šest stvari za život, knez se ne može poslužiti njime kao činovnikom, otac se ne može poslužiti njime kao sinom, a majstor se nemože poslužiti njime kao učenikom.
U prirodi je ljudi da se ne mogu radovati ukoliko se ne osjećaju ugodno, da ne mogu napredovati u onome što ih ne raduje. Uspijemo li im pružiti radost, vrijedan učenik uopće nije potreban, potrudit ce se čak i nesposobni. Ukoliko im otežamo posao, nesposobni učenik nije potreban, jer čak ni vrijedni neće izdržati dugo. Vratimo li se stvarnom biću čovjeka, pronaći ćemo sredstva da bismo ohrabrili učenike.
Majstor Hua Dzi reče: Kralja raduje ono što ga čini kraljem, izgubljeni čovjek se raduje onome što ga čini izgubljenim. Tko životinje jede samo pečene, time ih još uvijek neće posve iskorijeniti, međutim, koga muči strast za sušenim mesom, gotovo će dospjeti dotle. Tako u kralja postoji strast za razum i pravdu, dok u izgubljena čovjeka postoji strast za okrutnost i grubost. Njihove su strasti različite, pa se zbog toga razlikuju i njihove sudbine.
Slabi učitelj nije skladan u svom raspoloženju, prihvaća se čega, a zatim to opet napušta i preskače s jednoga na drugo. U njega nema nikakve dosljednosti, dobro raspoloženje i gnjev stalno se izmjenjuju u njega kao pri promjenljivu vremenu. Njegove se riječi i izjave svakodnevno mijenjaju, dopušta da njegova raspoloženja utječu na njegove postupke. Ukoliko učini grešku, srami se priznati da nije u pravu.
Ostaje pri svojim greškama i svojeglav je tako da ga nikakvo upozorenje ne može izmijeniti.
Kada su posrijedi utjecajni, moćni i bogati ljudi, on ne pita za njihovu nadarenost, niti ispituje njihovo vladanje, već ih užurbano podučava i laskavo hvali u namjeri da izazove njihovu dobrohotnost. Naprotiv, druge učenike koji se ne guraju naprijed, paze na svoju čistoću, mirno se vladaju i ističu se povrh drugih, brzo shvaćaju sve što su čuli i revno uče koristeći pri tome svoju nadarenost: kada su gotovo završili sa svojim dnevnim redom, progoni ih postavljajući im zapreke, pravi im teškoće i ostavlja ih u njima, nesklon im je i mrzi ih. Kad bi takav učenik htio otići, bilo bi mu žao zbog toga što nije završio, ostane li, neće imati mira, vrati li se kući, morat će se sramiti pred roditeljima i braćom, pođe li kamo, obrukat će se pred lybu4sl6znancima i zemljacima. Za učenika je to prava nevolja. Na taj se način učitelji i učenici razilaze na duhov-nom polju. U prirodi je čovjeka da mrzi ljude od kojih se otuđio. Tako učitelji i učenici upadaju u međusobno neprijateljstvo i razdor. A u prirodi je čov-jeka da ne može voljeti one s kojima je u neprijateljstvu, da ne može hvaliti one koje mrzi. Time se nastava kvari, to dovodi do propadanja istine i učenja. Dobar učitelj ne postupa tako. On voli učenike kao samog sebe. On ispituje njegove potrebe da bi ga poučio. Tako pronalazi prikladan način podučavanja. Što čini drugima takve je prirode da se to može učiniti i njemu. Na taj su način učitelj i učenik poput jednoga tijela. Vole jedan drugoga kao samoga sebe, pomažu jedan drugome kao samome sebi. To dovodi do procvata nastave i do napretka istine i učenja.
Slab učenik samo nevoljko slijedi svojega učitelja, a ipak bi htio nešto postići. Spram učitelja se odnosi površno, a želio bi ipak naučiti nešto temeljnoga. Čak ni s travom i stablima, peradi i psima, stokom i konjima ne smijemo postupati loše. Postupamo li s njima loše, oni će opet vratiti čovjeku lošim postupkom. A koliko tek manje smijemo biti takvi, ukoliko se radi o razumnom učitelju i riječima istine i podučavanja.
Slab učenik nije savjestan u svom vladanju spram učitelja. Njegova pažnja nije nepodijeljena. Ne voli ga od srca i ne prilazi učenju s velikom marljivošću. Prilikom raspravljanja ne umije razlikovati istinito od lažnoga. Kad on treba da podučava druge, nespretan je. Gunđa protiv učitelja, voli lakoumnost, a duh mu vrluda svijetom. Hvali se svojom moći i raduje se svojim zlobnim pakostima. Zbog toga zapada u podmuklu lukavost, dopušta da ga zaslijepi uskogrudna gramzljivost i obmanjuje se svojim požudama i željama. Zapita li što, sve će iznijeti zbrkano. Razni dijelovi njegovih sastavaka imaju različit smisao, a razni odlomci su međusobno proturječni. Rastavi li što, neće to moći više sastaviti, a spoji li što, neće to moći više razlikovati, kada je stvar dovršena, ne može joj pro-naći kraj. To su nevolje čovjeka koji ne umije učiti.

5. POGLAVLJE
KORIŠTENJE MNOŠTVA / JUNG DŽUNG

Tko umije učiti, postupa poput kralja od Čija kada bi ovaj jeo piliće. Uvijek je jeo samo stražnje prste, pri tome ih je bilo potrebno nekoliko tisuća da bi se zasitio. Čak kad se čovjek ne bi najeo dosita, jeo bi barem pileće noge. Ne postoji, zapravo, ništa u svijetu što ne bi imalo prednost, ništa što ne bi imalo nedostatak. Tako je i s ljudima. Stoga onaj koji umije valjano učiti iskorištava prednosti drugih da bi iz-jednačio vlastite nedostatke. Tko umije tako iskoristiti druge, posjedovat će zemaljsko carstvo. Ne sramimo se zbog onoga što ne možemo, ne ljutimo se zbog onoga što ne znamo. Tko se srami zbog onoga što ne može i ljuti se zbog onoga što ne zna, zapast će u nepriliku. Tko se ne srami zbog onoga što ne može i ne ljuti se zbog onoga što ne zna, napredovat će. Čak Gie i Džou Sin su posjedovali nešto vrijedno poštovanja, nešto u čemu su se ljudi mogli ugledati u njih, u vrijednih će ljudi to biti slučaj još u većoj mjeri.
Jedan je učenjak govorio ovako: raspravljanje se ne smije propustiti. Tko se razumije u raspravljanje, izvući će iz njega pouku. Pouka je veliki dijalog. Tko prilikom izmjene riječi s drugima ne umije izraziti svoje misli, nalik je na čovjeka koji je izvana odjeven u grubu dlakavu odjeću dok ispod nje nosi baršun svilu.
Jung Tatari se rađaju u Tatarskoj, odrastaju u Tatarskoj i tako sasvim nezapaženo uče tatarski jezik. Ljudi iz Čua se rađaju u Čuu i tako sasvim nezapaženo uče jezik Čua. Kad bi dječak iz Čua odrastao u Tatarskoj, a Tatar u Čuu, onaj iz Čua bi učio tatarski, lybu4sl7a Tatar jezik Čua. Promatrajući s tog gledišta, doista ne bih znao zašto ne bi bilo moguće učiniti vrijednim gospodarom vladara koji svoju zemlju vodi u propast. Sve to potječe od neispravnih utjecaja okoline u kojoj je rođen i odrastao. Zbog toga je bezuvjetno potrebno posvetiti pažnju okolini u kojoj je neka osoba rođena i odrasla.
Na svijetu nema nijedne lisice koja bi bila sasvim bijela, ali postoji sasvim bijelo krzno. Ipak, mi od svega uzimamo bijelo. Tri uzvišena i pet vladara postigli su tako veliki uspjeh i slavu time što su od svega uzeli ponešto.
Od mase naroda potječe ono po čemu postoje svi vladari. Kad bi tko, učvrstivši svoj položaj, pokušao ostaviti na cjedilu svoje mase, imao bi krošnju, no izgubio bi korijenje. A još se nikada nije čulo da bi se nalazio u sigurnom stanju onaj koji je postigao krošnju, no izgubio korijenje.
U savezu sa svima hrabrima ne moramo se bojati ni junačine poput Mong Bena. U savezu sa svima snažnima ne moramo se bojati ni atlete kakav je bio Vu Huo. U savezu sa svima oštroumnima ne moramo se bojati čak ni uhode poput Li Loua. U savezu sa svima mudrima ne moramo se bojati čak ni Jaua ni Šuna. Zbog toga je savez sa svima veliko blago knezova.
Tien Pien reče kralju Čija: — U Mong Bena su opasne navike. Međutim, pošaljemo li ga na granicu, neće biti opasan.
Kraljevi Cua i Vea nisu slušali savjete, a ipak su u svom području bili naoružani i njihovi su ratnici bili spremni za borbu, to je potjecalo od toga što su uza se imali mnoštvo.