Shinden Shura Roppo 2. dio

Shinden2naslov

shinden1sl1

Shinden Shura Roppo je naziv za Toshitsugu Takamatsu-ove memoare koje je on za javnost napisao 1965. u svojoj 78 godini, a odnose se na period njegova djetinjstva i sve do njegova povratka iz Kine gdje Sensei pripovijeda o svome životu, putovanjima i svojim iskustvima dok se razvijao vježbajući Ninjutsu.

Kroz nekoliko nastavaka opisati ćemo Gokui koji proizlazi iz iskustava Sensei Toshitsugu Takamatsu-ove životne priče i kako je on koristio Ninjutsu da bi preživio.

CRONIPPON NINJUTSU DOJO

shindensl1Potpuni naslov članka napisanog za revijalni magazin Budo Shunju objavljen u Nari je: “Shinden Shura Roppo Meiji. Taisho. Showa Ne san dai niti ikiru kukishinden happo biken nijyu shichi dai Takamatsu Toshitsugu”. Ovdje je Sensei Takamatsu objavio svoje memoare koje se odnose na njegovo djetinjstvo i povratak iz Kine.

Po dr. Kacem Zughariju ovo je biografska kronika njegove mladosti i njegova iskustva koja su bila njegova baza za pisanje teksta Ninjutsu no Hiketsu Bun (tajni Ninjutsu tekst) koji sadržava filozofsku osnovu Ninjutsu-a. Također, on izjavljuje da postoje još jedni memoari napisani od strane Takamatsu-a gdje se spominju sva njegova putovanja, doživljaji, motivacije, borbena iskustva kao i njegovo osobno vježbanje nazvan Meiji Moroku Otoko.

Sensei Toshitsugu Takamatsu rodio se 1889. u gradu Akashi u prefekturi Hyogo. Naslijedio je devet borilačkih tradicija od tri majstora: Toda Shinryuken-a, Ishitani Matsutaro-a i Mizuta Yoshutaro Tadafusa-e. Svih devet tradicija je prenio Hatsumi Masaaki-u putem intenzivnog ‘jedan na jedan’ treninga tijekom petnaestogodišnjeg razdoblja kada je Soke Hatsumi putovao prema gradu Kashihara u prefekturi Nara.

Prvi korak u treniranju Ninjutsu-a je fizička izdržljivost. Važno je da ispolirate svoje tehnike, koristite duh, te podnesete fizičke sile sve dok ne dostignete kritično stanje gdje se sve nalazi na granici.

U dobi od dvanaest godina zahvaljujući režimu treninga tjelesna težina i snaga Takamatsu-a je znatno porasla i mogao je u jedinom dahu podignuti rižinu torbu od približno 72 litre ili 19 galona. Još kao dječak je na ramenima nosio pune kante vode na vrh brda gdje mu je otac imao tvornicu. No, nije nosio samo dva vjedra kao što se obično nosi, već je odjednom nosio po četiri. Stalno je to radio tako da su mu zbog toga noge i kukovi postali veoma snažni.

shindensl2U prijašnjim vremenima nisu postojali Dojo-i tako da se je vježbalo u prirodnom okolišu. Savijanje bambusa u različitim smjerovima se je koristilo za izgradnju snage za tehnike bacanja, npr. za Ganseki Nage. Drveće se koristilo za vježbanje čvrstoće stiska, a grane su bile korišten za udaranje kako bi se dobio osjećaj realistične i snažneshindensl3 tehnike što je bilo od primarne važnosti. Npr na ovaj način su se u Shinden Fudo Ryu-u razvile jedinstvene metode udaraca sa nogom pomoću udaranja bambusa bez zastajanja dok se krećete kroz bambusovu šumu. Također, se prakticiralo vježbanje guljenje kore pomoću posebne ručne tehnike kako bi se ojačala sila grabljenja za čvršći stisak prilikom hvatanja za muskulaturu ili prilikom izvođenja tehnika gušenja Shime Waza.

Sensi Takamatsu je dalje nastavio: „U Dojo-u sam i dalje bacan sa velikom snagom i bio sam nazvan Kotengu. Tako da sam opazio čar Dojo-a. Iako je natpis ispred Sensei Toda-inog Dojo-a ukazivao da je on učio Shinden Fudo Ryu Taijutsu, Sensei Toda je bio stručnjak u Shinden Koto Ryu Tote-u (znak To u Tote znači da je u početku Koppo Jutsu u svojoj prvobitnoj formi bio podložan kineskom utjecaju gdje je bio zvan Goho) i u Togakure Ryu Ninjutsu.

U 13 godini, nakon što sam postao punoljetan i naučio sve tehnike Shinden Fudo Ryu-a Sensei Toda me je počeo učiti Koto Ryu Tote i Togakure Ryu Ninjutsu. Preferirao sam vježbati Tote u odnosu na Ninjutsu koji me jedva zanimao.

U smislu Ninjutsu-a moja glavna dnevna vježba se sastojala od okomitog trčanja na gore po daski širokoj šest centimetara koja je bila postavljena uspravno nasuprot jednog zida u Dojo-u. (Shoten no Jutsu – trčanje na gore po cedrovom drvetu, odnosi se na vještinu trčanja na gore po stupovima, paravanima ili različitim vrstama prepreka. Ninja-e su na početku uvježbavali ovu vještinu pomoću postavljanja daske od približno 10-tak cm široke i 3,5 metra dugačke pod početnim kutom od 45°, te vježbali trčanje na gore po njoj u jedinom nizu. Jednom kada bi se uvježbali u ovome napredovali su prema kutu od 50°, 60° i napokon pod 90°).

shindensl4U to vrijeme, kako je bilo nemoguće zaraditi za život podučavajući tehnike borbe (zbog političke ere) tako da nisam vidio korist u učenju nečega poput Ninjutsu-a. Ali, Toda Sensei nipošto nije obraćao pozornost prema ovim mojim argumentima i nije mi pružio šansu da odustanem”.

Sensei Hatsumi navodi da je njegov učitelj jednom opisao Ninjutsu ovim riječima: “Kaže se da su Ninja-e znale sve borilačke vještine. U svakoj od njih su prošli bar minimum treniranja potrebnog za njihov život Ninja. Proučavali su osam grana Ninja Hachimon-a. Ipak, tijekom vremena to se promijenilo na taj načina da se usredotočilo na Happō Hiken. Shinobi Happō Hiken sastoji se od slijedećeg:

1)    Taijutsu, Hichō-jutsu, shindensl5Nawa-nage (tjelesne vještine i bacanja užeta)

2)    Karate Koppō Taijutsu, Jūtaijutsu (borba bez oružja)

3)    Sō-jutsu, Naginata-jutsu (vještine kopljem i Naginata-om)

4)    Bō-jutsu, Jō-jutsu, Hanbō-jutsu (vještine sa raznim vrstama štapova)

5)    Senban-nage, Ken-nage-jutsu, Shuriken (bacanje oštrica)

6)    Ka-jutsu, Sui-jutsu, (upotreba vatre i vode)

7)    Chikujō Gunryaku Hyōhō (vojne utvrde, strategija i taktika)

8)    Onshin-jutsu (skrivanje)

Gore navedene grane su bile poznate pod imenom Happō (osam metoda), te je njima kao dodatak bio Hiken-jutsu (tajne vještine mačem), odnosno, Shinobi  mač, Kodachi (kratki mač), Jutte (pendrek palica) i Tessen (lepeza) kako bi nadopunile Ninja Happō Hiken.

shindensl6Također, je u kasnijim razdobljima bio korišten termin Togakure-ryū Jūhakkei (osamnaest formi). Osamnaest formi Shinobi-a kasnije su opisane kao:

“Duhovno obrazovanje, vještine tijelom, umijeće mačem, umijeće štapom, oštricama, srpom i lancem, kopljem, Naginata-om, konjaništvo, treniranje u vodi, eksplozivi, strategije, špijuniranje, infiltracija, skrivanje, prerušavanje te poznavanje klime i okoliša. “Ove vještine su bile zatrte ili – bolje rečeno skrivene – unutar Bugei Jūhappan (osamnaest načina konvencionalne borilačke vještine), te su time pobjegle kroz transformaciju u trideset-šest formi – diskrecija je postala bolja polovica hrabrosti. One su se razvile u trideset-šest Togakure strategija, u Kuji iz Santō Tonkō tehnike, te čak u Jūji principe zbližavanja s božanskim.

U stvari, Ninja-e nisu samo učile sve oblike borilačkih vještina kroz svoje treniranje već su nastavili s učenjem sve dok nisu dosegli nivo iznad samih tehničkih sposobnosti.

Ninpō Taijutsu-u uključuje jedinstvene Taijutsu (vještine tijela) Ninja i borilačke vještine poznate kao Ninpō Taijutsu, Koppō-jutsu ili Kosshi-jutsu. Ove vještine su osmišljene za život i preživljavanje. Taijutsu je također temeljan kako bi Ninja-e izvodili svoje čudesne tehnike koristeći različito oružje i opremu. Ove tjelesne vještine su jake i podatne, te mogu odgovoriti na bilo koju promjenu i mogu se primijeniti u bilo kojoj situaciji.

 

U borilačkim vještinama, osnove su od iznimno velike važnosti. Općenito, učenici započnu učeći forme ili tehnike. Početnici na početku moraju trenirati “vidljivim” pokretima i to je neizbježno jer u protivnom jednostavno neće razumjeti sve daljnje složenosti. shindensl7Vidljivi pokreti se proučavaju u Ninpō Taijutsu-u, ali ubrzo morate napredovati u svijet koji je nevidljiv golom oku. Važno je da je ovaj trening prirodan. Možda je samo po sebi razumljivo kad kažemo da su sve stvari u prirodi prirodne, ali većina ljudi živi, te se “obrazuju” u uskom svijetu ljudskih bića i na kraju razmišljaju o stvarima na iznimno kompliciran način gubeći tako sposobnost da vide stvari ispravno i prirodno.

Ninpō Taijutsu se puno mijenjao ovisno o periodu, te od područja do područja. Ipak u svakoj varijanti postojale su osnovni i napredni oblici. Također, su postojale i ključne točke u oblicima svih različitih škola dok je svaki oblik imao beskrajne varijacije, od Kamae-a, te nadalje. Ove varijacije se trebaju vrednovati. Zaista želim da ljudi shvate ovaj osjećaj. Jedan oblik na kraju može izgledati potpuno drukčije kao rezultat ovih varijacija.

Od svog učitelja Takamtsu Sensei-a čuo sam slijedeće: “Koliko god učio, to nikada nije dovoljno.” On sam je nastavio usavršavati svoje tehnike tijekom cijelog svog života. Ovaj “život učenja” zaista i zvuči kao poruka koju mi stalno poručuje učiteljev glas. Govori mi da je najvažnija stvar u životu biti uporan u traganju za istinom koja leži iza svega. Moja namjera je uvijek živjeti prema ovim riječima.

Krajnja tajna borilačkih vještina sigurno se ne može pronaći u formishindensl8 ili Kata-ma (formalan set pokreta). Oni koji se fokusiraju na formama ili Kata-ma ostaju zarobljeni u njima, te ne mogu slobodno izvoditi žive pokrete. U samoj borbi mogli bi završiti mrtvi. Prava „tajna“ leži unutar vašeg srca. Zbog toga ljudi koji teže borilačkim vještinama moraju imati iskreno srce. Štoviše, konstantno ga moraju održavati. Najvažnija stvar je imati sućut na svakom koraku borilačkog puta, te imati osjećaj poštovanja prema samoj vještini.

–        Massaki Hatsumi   –

 

 

 

 

 

NIHONGI KNJIGA 1 DOBA BOGOVA 2. dio

nihonginaslov

NIHONGI

KNJIGA 1

DOBA BOGOVA

2 dio

nihongisl1

Izanagi i Izanami na Nebeskom plutajućem mostu.

U jednom spisu je rečeno:”Prije svega bogovi koji su nastali u paru, muškarac i žena su bili Uhiji Ni no Mikoto i Suhiji Ni no Mikoto.  Zatim, su bili Tsuno-guhi no Mikoto i Iku-guhi no Mikoto, sljedeći su bili Omo-taru no Mikoto i Kashiko-ne no Mikoto, te Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto.”

Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto su stajali na Nebeskom lebdećom mostu i  održavši skupa vijećanje izjavili su: “Nema li zemlje dolje?”

Potom oni zabodu dolje Nebesko koplje ukrašeno draguljima i tapkajući okolo utemelje ocean. Slana voda koja je curila sa šiljka koplja se zgrušala i nastao je otok koji je dobio ime Ono-goro-jima.

Nato, su dva Božanstava sišla stanovati na ovom otoku. Slažući se, željeli su postati muž i žena zajedno su proizveli zemlje. Tako su oni napravili Ono-goro-jima središnjim stupom zemlje.

Sada se muško božanstvo okrene na lijevo, a žensko božanstvo na desno, te oni zasebno zaobiđu zemaljski stup. Kada su se sreli na jednoj strani žensko božanstvo je prvo govorilo i reklo:”Kako divno! Srela sam dražesna mladića”.  Muško božanstvo je bilo ozlovoljeno i reklo: “Ja sam muškarac i trebao bih govoriti prvi kako je protivno da žena prva govori. Ovo je bilo jadno. Dopusti nam da opet idemo uokolo”.  Nato se dva božanstava vrate i susretnu iznova, te je ovaj put muško božanstvo  govorilo prvo i reklo: „Kako divno! Sreo sam dražesnu djevu“.

Zatim, on zapita žensko božanstvo: “Postoji li ti išta formirano u tijelu? “Ona odgovori: “U mojem tijelu postoji mjesto koje je izvor ženstvenosti”. Muško božanstvo reče: “Opet, u mojem tijelu postoji mjesto koje je izvor muževnosti. Želim ujediniti ovo izvorno mjesto mog tijela sa izvornim mjestom tvoga tijela”.  Nato se muškarac i žena prvi put sjedine kao suprug i žena.

Prije svega, kada je vrijeme porođaja stiglo otok Ahaji je bio smatran kao posteljica što je u njihovim umovima izazvalo ne ugodu. Zato je on dobio ime Ahaji no Shima.

Sljedeći je nastao otok Oho-yamato no Toyo-aki-tsu-shima. (Ovdje se Nippon čita kao Yamato. (Yamato vjerojatno znači planinska vrata. To je pravo prastaro ime za provinciju koja uključuje Nara-u i brojne druge prijestolnice Japana kroz stoljeća i također se koristi za cijelu zemlju. Nekoliko Japanskih careva je sebe nazivalo Yamato-neko. Spominje se od strane povjesničara kasnije kineske Han dinastije .(25-220 n.e) kao mjesto vladavine u to vrijeme u Japanu.). Zatim, su oni proizveli otok Iyo no futa-na (sadašnji otok Shikoku), te otok Tsukushi.(sada Kiushiu).

Zatim, su nastala slična otočja Oki i Sado. Ovo je prototip rođenja blizanaca koja se ponekad događaju unutar ljudskog roda. Zatim, je nastao otok Koshi (Koshi nije otok, nego to uključuje sadašnju provinciju Ettchiu, Echigo i Echizen), zatim, otok Oho-shi ma, zatim otok Kibi no Ko.(ovo je nejasno, Kibi je sada Bingo, Bizen i Bittchiu dok se za Ko smatra da su možda otočja u unutrašnjosti zemlje).

Zato se ponajprije pojavila oznaka zemlje Oho-ya-shima (osam velikih otoka).

Zatim, su nastala otočja Tsushima i Iki sa otočićima zbog različitih dijelova koagulacije pjene slane vode.

Također, je izjavljeno da su oni nastali od koagulacije pjene slatke vode.

U jednom spisu je rečeno:  “Nebeski Bogovi nazvani Izanagt no Mikoto i Izanami no Mikoto su rekli: ‘Postoji zemlja Toyo-ashi-hara-chi-ja-wo-aki no midzu-ho. Čineći da jest, te nastavljajući dalje donesu nalog . ‘Zatim, su dali Nebesko koplje od dragulja. Nato, su dva Boga stajala na plutajućem Nebeskom mostu i strmoglaviti koplje tražeći zemlju. Zatim, su sa tim uskomešali ocean i izvadili ga ponovo gore gdje je slana voda koja je curila sa šiljka koplja koagulirala i pretvorila se u otok koji je bio nazvan Ono-goro-jima. Dva boga su sišla, te stanujući na ovom otoku su podigla  dvorac od osam mjera. Također, su postavili Nebeski stup.”

nihongisl2

Dijete pijavica.

Zatim je muško Božanstvo zapitalo žensko Božanstvo: “Ima li išta formirano u tvojem tijelu?” Ona je odgovorilo: “Moje tjelesno mjesto nazvano izvorom ženstvenosti je  sasvim formirano”. Muški bog je rekao: “Moje tjelesno mjesto nazvano izvorom muževnosti je opet sasvim formirano. Želim ujediniti moj izvor muževnosti sa tvojim izvorom ženstvenosti”. Dok su tako razgovarali pripremajući se da obiđu Nebeski stup on je rekao: “Ti, moja mlađa sestro obiđi sa lijeva dok ću ja obići zdesna”. Čineći tako oni su zasebno obišli i kada su se susreli žensko Božanstvo je govorilo prvo: “Kako-zgodan! dražesni mladić! “Zatim, je muško Božanstvo odgovorilo: “Kako zgodna! dražesna djeva!” Napokon, oni su postali suprug i žena.  Njihovo prvo dijete je bilo pijavica koju su oni odmah stavili u čamac od trske i otpremili. Nakon toga njihov je bio otok Ahaji. Također, ovdje nije uključen broj njihove djeca. Zato su se oni opet vratili gore prema Nebu i potpuno izvijestili o okolnostima. Sljedeće, znameniti nebeski Bogovi su ovo naslutili putem proricanja kojem su ih oni podučili sa riječima: “To je bilo zbog toga što je žena prva držala govor i najbolje je da se ponovo vratite onamo”. Imajući božansko vrijeme oni su sišli dolje.

Dakle, dva božanstava su opet išla oko stupa, muško Božanstvo slijeva, a žensko Božanstvo zdesna. Kada su se sreli muško Božanstvo je prvo govorilo: “Kako zgodna! dražesna djeva! “zatim, je žensko Božanstvo odgovorilo: “Kako zgodan! dražestan mladić! ” Nakon toga su se zajedno nastanili u istoj palači i imali djecu čija su imena bila Oho-yamato no Toyo-aki-tsu-shima, zatim otok Ahaji, zatim otok Iyo ne futa-na, zatim otok Tsukushi, zatim tri otočja Oki, zatim otok Sado, zatim otok Koshi, zatim otok Kibi-no-ko. Sukladno tome zemlja je nazvana “zemlja velikih-osam-otoka”.

U jednom tekstu je rečeno: “Dva Božanstava Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto stajavši usred Nebeske magle su rekli: ‘Želimo naći zemlju’. Tako, oni dolje zabodu Nebesko koplje od dragulja i pipkajući su tražili sve dok nisu osnovali otok Ono-goro.

Zatim, su izvlačeći koplje veselo rekli: ‘Dobro! postoji zemlja!’ “

U jednom spisu je rečeno: “Dva Božanstava Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto su sjedili na Ravnici nebeskih visina i rekli: ‘Tamo, svakako mora biti zemlja’. Tako da su skupa sa Nebeskim kopljem od dragulja ogrebli otok Ono-goro.”

U jednom spisu je rečeno: “Dva Božanstava, Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto su razgovarali jedan sa drugim i rekli: ‘Postoji nešto što sliči na plutajuće ulje. Možda usred ovoga postoji zemlja’. Tako, sam uzeo Nebesko koplje od dragulja i pipkajući tražio okolo formirajući otok koji je nazvan Ono-goro”.

U jednom spisu je rečeno: “Dva Božanstava su se udružila i postali suprug i žena. Prije svega, otočja Ahaji i Aha se uzimaju u obzir kao posteljice koje su proizvele otok Oho-yamato no Toyo-aki-tsu-shima, zatim otok Iyo, zatim otok Tsukushi, zatim blizance otočja Oki i Sado, zatim otok Koshi, te sljedeći Oho-shima i Kojima.”

U jednom spisu je rečeno: “Prvi je rođen otok Ahaji, zatim otok Oho-yamato no Toyo-aki-tsu-shima, zatim otok Iyo no futa-Na, zatim otok Oki, zatim otok Sado, zatim otok Tsukushi, zatim otok Iki, te zatim otok Tsushima.”

U jednom spisu je rečeno: “Budući da je otok Ono-goro razmotren kao posteljica stvoren je otok Ahaji, zatim otok Oho-yamato no Toyo-aki-tsu, zatim otok Iyo no futa-Na, zatim otok Tsu-kushi, zatim otok Kibi no ko, zatim, slična otočja Oki i Sado, te otok Koshi.”

U jednom spisu je rečeno:”Budući da je otok Ahaji razmotren kao posteljica stvoren je otok Oho-yamato Toyo-aki-tsu, zatim otok Aha, zatim otok Iyo no futana, zatim tri otočja Oki, zatim otok Sado, zatim otok Tsukushi, zatim otok Kibi no ko i Oho-shima.”

U jednom spisu je rečeno: „Žensko Božanstvo je prvo govorilo i reklo: ‘Kako lijep! Dražesan mladić’! Odmah je uzela pod ruku muško Božanstvo i zauvijek su postali muž i žena. Prema tome je tada nastao otok Ahaji, te sljedeći dijete-pijavica.“

Zatim, su stvorili more, te rijeke i onda planine. Zatim, su stvorili Ku-ku-no-chi pretka drveća i zatim Kaya no hime  pretka biljaka koji se također zvao Nudzuchi.

–        Nastavlja se –

Demonova propovijed o borilačkim vještinama

 

demonpropovijednaslov

demonpropovijedsl1Japan je uvijek cijenio borilačke vještine. Po narodnom Šintoističkom mitu samo japansko otočje je bilo formirano od strane božanstava Izanagi-a i Izanami-a pomoću koplja. Povijesno, različiti stilovi borilačkih vještina su vjerojatno započeli na vrlo osnovnoj razini kada su različite grupe ljudi napali otočje noseći sa sobom oružja različitih oblika i građe. Od kasnog XII. stoljeća kada su započeli ozbiljni samurajski okršaji i ratovi počele su se razvijati škole borilačkih vještina. One su se tijekom XVI. i XVI. stoljeća sa razdobljem građanskih ratova proširile. Konačno, stara kineska klasifikacija osamnaest borilačkih vještina Bugei Juhappan (武芸十八) je postala čvrsto utemeljena. Broj osamnaest je bio samo konvencionalna oznaka, međutim, nije se precizno brojalo obilje škola i oružja koja su se širila.

Do ranog XVIII. stoljeća onaj tko je težio borilačkim vještinama mogao je izabrati od mnogostrukog niza škola, učitelja i oružja. Različiti stilovi ili Ryu-evi (流) su razvijani u bezbroj pod-stilova svaki sa novim učiteljem koji je pripovijedao o upotrebi tehnika koje ne može podnijeti nijedna obrana. Neki stilovi su učili rafinirane kretnje stopalima i stavove, neki upotrebu brzih promjena položaja, a drugi poseban rad kukovima i tehnike spoticanja. Neki su još podučavali istančane kadence disanja, jedinstvene načine držanja mača da bi protegnuli njegov doseg, tehnike koncentracije, te čak i ezoterične budističke Mantra-e. Raznovrsnost oružja je uključivala mačeve različitih dužina (od vrlo dugog prema veoma kratkom), koplja sa kukom, cijevi ili drugim napravama, Jutte, Kusarigama-u ili različite oblike Shuriken-a.
Prije sredine sedamnaestog stoljeća Miyamoto Musashi zasigurno najveći borilački praktičar u povijesti japana je uočio ovaj trend i napisao:

„Kada pogledate u svijet elemenata različitih vještina one su bile skrojene za prodaju. Također, osoba razmišlja o sebe kao nešto što će biti prodano i čak se primjena ovih Putova preferira kao roba. Ovo mentalno razdvaja cvijet i plod na dvoje i čini da je voće dosta manje nego cvijet. Posebno je na ovaj način forma borilačkih vještina preuređena u ornament, cvijet je nametnut cvatu, a tehnika je preuređena u prikaz. Razgovara se o ovom ili tom Dojo-u, ovakvom ili takvom podučavanju u pokušaju da se nešto zaradi ili da se okoristi.

Pogledajte u druge stilove gdje sam našao da govore o sposobnosti krinke ili detaljno demonstriraju pokrete rukama dok se ispravno gleda u oči imajući najmanje istinsko srce“.

“Srce istine” i srž srca ili uma je predmet propovijedi o borilačkim vještinama napisane od strane Niwa lurozaemon Tadaaki-a (1659-1741) samuraja Seki-yado feuda. Malo je poznato o ovom čovjeku čiji je nom de plume bio Issai Chozanshi. Ali, on je očito bio upoznat sa mačevanjem, filozofijom i vještinama napravljenim iz opsežnog proučavanja Budizma, Konfucizma, Taoizma i Šintoizma i čini se da je poznavao dijela Musashi-a i svećenika Takuan-a. Uglavnom, su njegova pisanja zgotovljena tijekom druge dekade XVIII. Stoljeća gdje je majstorski sinkretirao tretmane ovih filozofija i religija osvijetlivši središnju smisao svake u direktnim uputama za upotrebu u borilačkim vještinama ili u humorističnim i nezbiljskim pričama koje poučavaju u više kružnom načinu. Njegov način pisanja je prirodna posljedica slika koje su bile popularno tijekom njegovog vremena gdje zajedno figure Buda-e, Lao Tzu-a i Konfucija kušajući vino ili ocat iz istog lonca govore da je bit ista samo se individualne percepcije razlikuju. Ono što je važno za razumjeti je ta bit.

Kada liječnik

odustaje, poziva se Tengu.

Demonova propovijed o borilačkim vještinama ne nudi nikakav savjet o teh­nikama, strategijama ili manevrima. Radije pokušava staviti borilačkog praktičara čvrsto usmjerenog prema unutrašnjem putu, putu ne-ovisnosti, spontanosti i lakoće. Postavljanje izvan ovakvog puta je bitno u otvaranju uma prema vrlo drukčijoj dispoziciji gdje borilački praktičar više neće biti uznemiren tijekom uspoređivanja učinkovitosti tehnike ili superiornosti jedne škole nad drugom. Sa novim načinom mišljenja ili psihološkim pristupom on će transcendirati takve brige, a ovo spojeno sa ispravnim kanaliziranjem univerzalne energije Chi će biti radikalno transformirano. Drugim riječima, ako učenik može usvojiti bit cjelokupnih borilačkih vještina on može nastaviti majstorirati bilo koji izabrani stil sa povjerenjem i predajom. Cilj nije tehnička vještina, nego preobrazba.

Demon koji drži ovu propovijed je nosati Tengu, zastrašujući, ali ne i neophodno zlonamjeran polu-čovjek i polu-ptica koji je u prošlosti uživao glas majstora borilačkih vještina sa sposobnošću prizivanja natprirodne snage. Povremeni vidjeoci ovih stvorova, obično duboko u planinama, su dojavljivali o njima sve do nedavnih vremena kako su ljudska bića posjekla mnoga njihova sveta drveća i gajeve.

DOBITAK I GUBITAK ZA SLAVUJA I CARIĆA

Slavuj skupi zajedno ptičice i kaže, “Kada kljucate biljke duž polja ili jede bobice u vrtovima nepotrebno galamite, a također, čineći veliku buku i dalje pozivate svoje prijatelje. Zbog ovoga ljudi znaju da ste se skupili u jato i došli tamo tako da oni šire svoje mreže ili stavljaju ljepilo za ptice. Zimi, kada nema nikakve hrane u planinama spuštam se prema čovjekovim kućama i iako jedem voće od Nanten-a na rubu veran­de domaćin i ne zna za to. Ovo je tako zabavno da dajem glasan zov zahvale kako odletim i vratim se kući. Ako je slučajno ljepilo za ptice tamo rašireno ne pravim nikakvu buku i tiho se izvučem na leđa nagnuvši se unazad i visim naopako. Tako, kako zamka ostaje iznad, a moje tijelo padne ja tajno odletim. Ali, vi kada se na razmaženo ljepilo nagomilate, te iznenađeni potičete lom i započinjete lepršati okolo. Zbog toga se sasvim prekrijete ljepilom i ne možete se uopće pomaknuti i budete uhvaćeni. Kakva greška!”  Očito je on ovo govorio sa prilično puno mudrosti.

Ženka ptičice carića sjedeći na najudaljenijem mjestu se nasmije i reče, “Ljudi su domišljatiji nego ptice i također će jednom kada netko vidi ovakvu prevaru postaviti usku zamku ispod. Zatim, kako visite naopako i bacite se na zemlju kako ste rekli vaša leđa će se zaglaviti u donjoj zamci i biti čete neočekivano fiksirani. Tako se čak i gospodar slavuja uzruja i potiče lom prekrivši se sa ljepilom i bude uhvaćen isto kao mi. U svijetu, ljudi površne pameti su svi kao slavuji. Jednom kad postignu nešto pomoću oštroumnosti vlastitog razuma budu ponosni i misle da mogu tako nastaviti zauvijek. Kako bi itko u svijetu mogao biti tako glup? Čovjek naučivši neku vještinu i nakon što to učini dvaput misli da ju je sigurno savladao, te je on opetovano uzaludno koristi nikako ne shvaćajući da je ta vještina sada postala njegov neprijatelj i da privlači katastrofu.

“Nekada je u Kini postojao kralj Wu koji je prešao rijeku Yangtse i popeo se na Majmunsku planinu. Kada su majmuni vidjeli ovo raspršili su se i pobjegli na sva četiri smjera. Međutim, među njima je postojao jedan majmun koji nije pobjegao nego je skočio na granu drveta poput podbačene lopte. Demonstrirajući takvu vještinu on je napravio ljude nižim ispod sebe. Kralj Wu otpusti zarezanu strijelu koju majmun zgrabi u njenom letu na isti način kao da je ubrao nešto sa zemlje. Zatim, kralj Wu odmah izda zapovijed svojim slugama da svi ispuste strijele u četiri smjera. Majmun nije imao tisuću ruku i nije ih mogao sve uhvatiti tako da je naposljetku bio probušen i ubijen. Ovako, ti koji se ponose na svoj vlastiti oštrouman razum privlače svekolike katastrofe”.

demonpropovijedsl2

„Čovjek će naučivši neku vještinu i nakon što je dvaput izvede sigurno izgubiti, a koristeći je opetovano, uzaludno, nikada neće shvatiti da je ta vještina sada postala njegov neprijatelj..