Demonova propovijed o borilačkim vještinama

 

demonpropovijednaslov

demonpropovijedsl1Japan je uvijek cijenio borilačke vještine. Po narodnom Šintoističkom mitu samo japansko otočje je bilo formirano od strane božanstava Izanagi-a i Izanami-a pomoću koplja. Povijesno, različiti stilovi borilačkih vještina su vjerojatno započeli na vrlo osnovnoj razini kada su različite grupe ljudi napali otočje noseći sa sobom oružja različitih oblika i građe. Od kasnog XII. stoljeća kada su započeli ozbiljni samurajski okršaji i ratovi počele su se razvijati škole borilačkih vještina. One su se tijekom XVI. i XVI. stoljeća sa razdobljem građanskih ratova proširile. Konačno, stara kineska klasifikacija osamnaest borilačkih vještina Bugei Juhappan (武芸十八) je postala čvrsto utemeljena. Broj osamnaest je bio samo konvencionalna oznaka, međutim, nije se precizno brojalo obilje škola i oružja koja su se širila.

Do ranog XVIII. stoljeća onaj tko je težio borilačkim vještinama mogao je izabrati od mnogostrukog niza škola, učitelja i oružja. Različiti stilovi ili Ryu-evi (流) su razvijani u bezbroj pod-stilova svaki sa novim učiteljem koji je pripovijedao o upotrebi tehnika koje ne može podnijeti nijedna obrana. Neki stilovi su učili rafinirane kretnje stopalima i stavove, neki upotrebu brzih promjena položaja, a drugi poseban rad kukovima i tehnike spoticanja. Neki su još podučavali istančane kadence disanja, jedinstvene načine držanja mača da bi protegnuli njegov doseg, tehnike koncentracije, te čak i ezoterične budističke Mantra-e. Raznovrsnost oružja je uključivala mačeve različitih dužina (od vrlo dugog prema veoma kratkom), koplja sa kukom, cijevi ili drugim napravama, Jutte, Kusarigama-u ili različite oblike Shuriken-a.
Prije sredine sedamnaestog stoljeća Miyamoto Musashi zasigurno najveći borilački praktičar u povijesti japana je uočio ovaj trend i napisao:

„Kada pogledate u svijet elemenata različitih vještina one su bile skrojene za prodaju. Također, osoba razmišlja o sebe kao nešto što će biti prodano i čak se primjena ovih Putova preferira kao roba. Ovo mentalno razdvaja cvijet i plod na dvoje i čini da je voće dosta manje nego cvijet. Posebno je na ovaj način forma borilačkih vještina preuređena u ornament, cvijet je nametnut cvatu, a tehnika je preuređena u prikaz. Razgovara se o ovom ili tom Dojo-u, ovakvom ili takvom podučavanju u pokušaju da se nešto zaradi ili da se okoristi.

Pogledajte u druge stilove gdje sam našao da govore o sposobnosti krinke ili detaljno demonstriraju pokrete rukama dok se ispravno gleda u oči imajući najmanje istinsko srce“.

“Srce istine” i srž srca ili uma je predmet propovijedi o borilačkim vještinama napisane od strane Niwa lurozaemon Tadaaki-a (1659-1741) samuraja Seki-yado feuda. Malo je poznato o ovom čovjeku čiji je nom de plume bio Issai Chozanshi. Ali, on je očito bio upoznat sa mačevanjem, filozofijom i vještinama napravljenim iz opsežnog proučavanja Budizma, Konfucizma, Taoizma i Šintoizma i čini se da je poznavao dijela Musashi-a i svećenika Takuan-a. Uglavnom, su njegova pisanja zgotovljena tijekom druge dekade XVIII. Stoljeća gdje je majstorski sinkretirao tretmane ovih filozofija i religija osvijetlivši središnju smisao svake u direktnim uputama za upotrebu u borilačkim vještinama ili u humorističnim i nezbiljskim pričama koje poučavaju u više kružnom načinu. Njegov način pisanja je prirodna posljedica slika koje su bile popularno tijekom njegovog vremena gdje zajedno figure Buda-e, Lao Tzu-a i Konfucija kušajući vino ili ocat iz istog lonca govore da je bit ista samo se individualne percepcije razlikuju. Ono što je važno za razumjeti je ta bit.

Kada liječnik

odustaje, poziva se Tengu.

Demonova propovijed o borilačkim vještinama ne nudi nikakav savjet o teh­nikama, strategijama ili manevrima. Radije pokušava staviti borilačkog praktičara čvrsto usmjerenog prema unutrašnjem putu, putu ne-ovisnosti, spontanosti i lakoće. Postavljanje izvan ovakvog puta je bitno u otvaranju uma prema vrlo drukčijoj dispoziciji gdje borilački praktičar više neće biti uznemiren tijekom uspoređivanja učinkovitosti tehnike ili superiornosti jedne škole nad drugom. Sa novim načinom mišljenja ili psihološkim pristupom on će transcendirati takve brige, a ovo spojeno sa ispravnim kanaliziranjem univerzalne energije Chi će biti radikalno transformirano. Drugim riječima, ako učenik može usvojiti bit cjelokupnih borilačkih vještina on može nastaviti majstorirati bilo koji izabrani stil sa povjerenjem i predajom. Cilj nije tehnička vještina, nego preobrazba.

Demon koji drži ovu propovijed je nosati Tengu, zastrašujući, ali ne i neophodno zlonamjeran polu-čovjek i polu-ptica koji je u prošlosti uživao glas majstora borilačkih vještina sa sposobnošću prizivanja natprirodne snage. Povremeni vidjeoci ovih stvorova, obično duboko u planinama, su dojavljivali o njima sve do nedavnih vremena kako su ljudska bića posjekla mnoga njihova sveta drveća i gajeve.

DOBITAK I GUBITAK ZA SLAVUJA I CARIĆA

Slavuj skupi zajedno ptičice i kaže, “Kada kljucate biljke duž polja ili jede bobice u vrtovima nepotrebno galamite, a također, čineći veliku buku i dalje pozivate svoje prijatelje. Zbog ovoga ljudi znaju da ste se skupili u jato i došli tamo tako da oni šire svoje mreže ili stavljaju ljepilo za ptice. Zimi, kada nema nikakve hrane u planinama spuštam se prema čovjekovim kućama i iako jedem voće od Nanten-a na rubu veran­de domaćin i ne zna za to. Ovo je tako zabavno da dajem glasan zov zahvale kako odletim i vratim se kući. Ako je slučajno ljepilo za ptice tamo rašireno ne pravim nikakvu buku i tiho se izvučem na leđa nagnuvši se unazad i visim naopako. Tako, kako zamka ostaje iznad, a moje tijelo padne ja tajno odletim. Ali, vi kada se na razmaženo ljepilo nagomilate, te iznenađeni potičete lom i započinjete lepršati okolo. Zbog toga se sasvim prekrijete ljepilom i ne možete se uopće pomaknuti i budete uhvaćeni. Kakva greška!”  Očito je on ovo govorio sa prilično puno mudrosti.

Ženka ptičice carića sjedeći na najudaljenijem mjestu se nasmije i reče, “Ljudi su domišljatiji nego ptice i također će jednom kada netko vidi ovakvu prevaru postaviti usku zamku ispod. Zatim, kako visite naopako i bacite se na zemlju kako ste rekli vaša leđa će se zaglaviti u donjoj zamci i biti čete neočekivano fiksirani. Tako se čak i gospodar slavuja uzruja i potiče lom prekrivši se sa ljepilom i bude uhvaćen isto kao mi. U svijetu, ljudi površne pameti su svi kao slavuji. Jednom kad postignu nešto pomoću oštroumnosti vlastitog razuma budu ponosni i misle da mogu tako nastaviti zauvijek. Kako bi itko u svijetu mogao biti tako glup? Čovjek naučivši neku vještinu i nakon što to učini dvaput misli da ju je sigurno savladao, te je on opetovano uzaludno koristi nikako ne shvaćajući da je ta vještina sada postala njegov neprijatelj i da privlači katastrofu.

“Nekada je u Kini postojao kralj Wu koji je prešao rijeku Yangtse i popeo se na Majmunsku planinu. Kada su majmuni vidjeli ovo raspršili su se i pobjegli na sva četiri smjera. Međutim, među njima je postojao jedan majmun koji nije pobjegao nego je skočio na granu drveta poput podbačene lopte. Demonstrirajući takvu vještinu on je napravio ljude nižim ispod sebe. Kralj Wu otpusti zarezanu strijelu koju majmun zgrabi u njenom letu na isti način kao da je ubrao nešto sa zemlje. Zatim, kralj Wu odmah izda zapovijed svojim slugama da svi ispuste strijele u četiri smjera. Majmun nije imao tisuću ruku i nije ih mogao sve uhvatiti tako da je naposljetku bio probušen i ubijen. Ovako, ti koji se ponose na svoj vlastiti oštrouman razum privlače svekolike katastrofe”.

demonpropovijedsl2

„Čovjek će naučivši neku vještinu i nakon što je dvaput izvede sigurno izgubiti, a koristeći je opetovano, uzaludno, nikada neće shvatiti da je ta vještina sada postala njegov neprijatelj..