SHINDEN SHURA ROPPO

sl1Shinden Shura Roppo je naziv za Toshitsugu Takamatsu-ove memoare koje je on za javnost napisao 1965. u svojoj 78 godini, a odnose se na period njegova djetinjstva i sve do njegova povratka iz Kine gdje Sensei pripovijeda o svome životu, putovanjima i svojim iskustvima dok se razvijao vježbajući Ninjutsu.

 

Kroz nekoliko nastavaka opisati ćemo Gokui koji proizlazi iz iskustava Sensei Toshitsugu Takamatsu-ove životne priče i kako je on koristio Ninjutsu da bi preživio.

 CRONIPPON NINJUTSU DOJO

sl2

Potpuni naslov članka napisanog za revijalni magazin Budo Shunju objavljen u Nari je: “Shinden Shura Roppo Meiji. Taisho. Showa Ne san dai niti ikiru kukishinden happo biken nijyu shichi dai Takamatsu Toshitsugu“. Ovdje je Sensei Takamatsu objavio svoje memoare koje se odnose na njegovo djetinjstvo i povratak iz Kine.

Po dr. Kacem Zughariju ovo je biografska kronika njegove mladosti i njegova iskustva koja su bila njegova baza za pisanje teksta Ninjutsu no Hiketsu Bun (tajni Ninjutsu tekst) koji sadržava filozofsku osnovu Ninjutsu-a. Također, on izjavljuje da postoje još jedni memoari napisani od strane Takamatsu-a gdje se spominju sva njegova putovanja, doživljaji, motivacije, borbena iskustva kao i njegovo osobno vježbanje nazvan Meiji Moroku Otoko.

U Kobe-u u Japanu, u vremenu kada je Takamatsu bio trinaestogodišnjak su postojale mnogobrojne bande delinkvenata koje su zlostavljale žene i djecu.

Jedne noći, nakon što je već imao sukob sa članovima bande Takamatsu je išao sa prijateljem na javno kupalište. Prilikom prolaska kroz nenaseljeno područje napali su ih mladići iz te iste bande. Među njima, je postojao i jedan koji je imao mač.

On je istupio naprijed i rekao: “Došli smo da platite za ono što ste učinili prošlu večer. Ako se ne želite boriti, onda se spustite na svoja koljena i molite za oproštenje!” Pretvarajući se da misli da je glupo biti ozlijeđen od mača Takamatsu je pao na svoja koljena ispred njega da mu se ispriča. Zatim, ga je iznenada napao podignuvši kamen sa poda i smrskavši mu njegovo stopalo.

sl3Ovaj se srušio u bolu dok su ga ostali napali, te koje je Takamatsu jednog po jednog pobacao na desnu i lijevu stranu. „Ne znam koliko mnogo sam ih bacio, možda njih 5-8. Ostali su pobjegli“. Sljedeće jutro, u policijskoj stanici Takamatsu je odgovorio policajcu koji ga je ispitivao da se on borio sam, a što je potvrdio i njegov prijatelj Osaka Kun koji je tada bio sa njim.  Policijski časnik koji ga je ispitivao je rekao: “Ne govori gluposti! Ta jadna banda se sastojala od 60 delinkvenata između kojih su barem 10 bili ozlijeđeni!”

Časnik je bio uistinu začuđen. Zatim, je Sensei Toda koji je saznao vijest stigao i izjavio: “On ima samo 13 godina, ali je vrlo nadaren i ima razinu Menkyo-a (atestiranu diplomu za dostignuće u borilačkim tehnikama), tako da broj tih sa kojima se on sukobio nema važnosti!” Sljedeće jutro je njegovo ime bilo na prvoj stranici novina u Kobe-u, Kobe Shinbun: “13 godišnji Judo stručnjak lako razorio bandu od 60 delinkvenata!”

Temeljno pravilo Ninja je prirodno izbjeći neprijateljski napad i te nestati, koristeći Ninpō Taijutsu (vještine skrivanja koje se katkad nazivaju “Tongyō no Jutsu“). Tek kad ne preostane niti jedna druga opcija Ninja bi iskoristio prirodne principe i metode da porazi svog suparnika. Stoga se duh Ninja temelji na principima podnošenja uvreda, te zatomljivanju želje za osvetom.

Nikad ne znate kad možete započeti borbu. Zbog toga morate uvijek biti spremnisl4, tako da ako izbije borba, možete ju što prije završiti. U opasnoj situaciji, djelujte okretno, bez oklijevanja. To je tajna pobjeđivanja. Ako se morate boriti, zapamtite da vam je povjerena misija, te da služite višem cilju. Morate ZNATI da možete pobijediti, te upotrijebiti ovu energiju u vašem susretu.

Jedna karakteristika Ninpō Taijutsu-a je da “Sente” nije dozvoljen. Drugim riječima, nikad ne udarate na prvi udarac. Također, Ninja koji je potpuno izučio Taijutsu  trebao bi proliti nečiju krv samo u iznimnim situacijama.

Nikada nećete uspjeti ako ne naučite braniti svoje slabe točke, čak i ako poznajete nečuvane točke svog protivnika. Tajna obrane u borilačkim vještinama je uvijek biti na oprezu.  Ako netko ne zna svoje slabe točke, nikad ne može biti siguran da slabe točke njegova protivnika nisu samo varke.

sl5Kaže se da jednom kada završite svoju tehniku na protivnicima morate ostati sa svojim tijelom netaknuti i u stanju svjesnosti i imajte na umu da nevolja proizlazi iz toga što se morate boriti.

U borbi nikada ne smijemo biti naljućeni i nikada ne smijemo buljiti sa svojim očima, te kada se moramo suočiti sa smrti znajmo da ona može doći sa različitim krinkama i da nikada ne smijemo biti iznenađeni.

Mnogi koji nastave proučavanje Budo-a vjeruju da je Gokui ili bit pobjeda, ali to nije slučaj. Osim ukoliko ne možete razumjeti bit unutar neuspjeha nećete dosegnuti istinsku bit unutar pobjede. Ako govorimo da je pobjeđivanje plus onda je poraz minus i mogli bismo umjesto toga reći da morate znati gdje se susreće svijetlost plusa i minusa, te kada pobjeđivanje i gubljenje dotiče svjetlost dvojnosti povišenih i niskih zvukova.

Neprijatelji će uvijek ciljati prema slabim točkama, stoga morate upoznati svoje osobne slabosti. Ako eliminirate slabe točke, očito će vam ostati samo snaga – te ako ustrajete u borilačkom načinu, prestati ćete biti ponosni na ovu snagu. Svaki uzaludno potrošen trud nestati će iz vaših pokreta posve prirodno te će vaša snaga postati kao nula. Bitno je prepoznati važnost “nula-osjećaja”.

Postoji pjesma iz prošlosti borilačkih vještina koja kaže: “Ljudi misle da sami izvode svoje tehnike… nesvjesni da njihovim tijelima upravljaju bogovi.” Namjere poboljšanja tehnika ili vještine dugoročno gledano sigurno neće uspjeti. Važnije je kretati se ukorak s bogovima, održavati nezainteresirani stav, zadržati kontrolu nad svojim osjećajima, te sačuvati osjećajnost koja nadilazi svakidašnjost.

sl6Postoji izreka da oni koji imaju pravično srce nemaju neprijatelje. Međutim, neprijatelji postoje i kada se suočavate sa predstojećim neprijateljem ne bi trebali izbjeći da ih ozlijedite ukoliko je situacija neizbježna, međutim, istinska forma se postiže podizanjem vaše hrabrost na razinu da ste pripremljeni na smrt. To jest, pokazati stav “dođi u bilo kojem trenutku” dok držite mač u bilo kojoj ruci je Kyo, obmana, a situacija izbjegavanja je Jutsu, istinska forma. Bez ove istine i obmane nećete ovladati ratničkim borilačkim načinima.

Također, u Taijutsu ako pokazujete potezanje trebali biste gurati, a ako vaš protivnik misli da idete gurati onda vucite. Pokažite lijevo i onda bacite desno. Odnosno, tehnike Ninpō Taijutsu-a utjelovljuju promjene – drugim riječima, Kyojitsu Tenkan-hō, izmjena istine i lažnosti. Na primjer, ako neprijatelj iznenada napadne a vi žestoko povučete, mogli biste mu pokazati kao ćete povući s desnom rukom, uskočiti na lijevo i tada ga baciti, ali u stvari vi uđete s desna te ga bacite na tu stranu. Pokažite lažni a izvedite pravi pokret, pokažite pravi pokret kao lažni, te ga tada izvedite za stvarno, pokažite stvarni pokret, ali natjerajte protivnika da pomisli kako je lažni, te tada napravite pravi-lažni pokret – izmjena između istine i lažnosti slobodno se razvija kroz tehnike. Tako nastaje vrijednost, pobjeda i vitalnost tehnike.

Ova vrsta “prijevare” je dopuštena u borilačkim vještinama, ali ako je primjenjujete  previše vaš će vas protivnik pročitati. Tako, ne biste to trebali koristiti previše niti premalo.

Jedan izraz koji mi se posebno sviđa zapisao je Toda Shinzaburō Masahide iz Togakure ryū-a ide ovako “Čovjek ne bi smio biti ni jak ni slab, ni mekan ni tvrd. Ostavite takve misli iza sebe, probudite se u Praznini, te učinite Nulu svog tijela da se pokorava ovom.” To znači da u Budo-u, naivno je uplesti se u razmišljanje o jako/slabo mekano/tvrdo; na kraju, čak i koncepti poput vješto/nevješto jednostavno izblijede i nestanu. Jūtaijutsu sadrži petnaest jakih vještina i petnaest slabih vještina, sveukupno trideset, na koje se može gledat i kao na tri seta od deset vještina (kao u Sanshin no Kata-i – Tenchijin i Jūji ideja). Unatoč tome, namjerno i spremno eliminiramo sve to da bi se učinili Praznim.

sl7Ovo zauzvrat dopušta da želja za izazovom nestane kako bi se mogli vratiti prirodnijim formama. Zamislimo trenutak u kojem ste bili ponosni na svoju vještinu kao stručnjak ili tehničar. Trebali biste odbaciti “lošu naviku” da budete vješti te zamijeniti to nastojanjem da budete nevješti! Istinski tajanstvene tehnike su na ovaj način nastale iz ovog svijeta Praznine.

Jednom je kod čuvenog hrama u Kamakura-i nazvanog Kenchoji postojala molitva koja je išla ovako: “iznenađen sam jer se bojim neprijatelja, kako se riješiti ovoga u umu”? Ako vam se čini da se Matashichiro-va oštrica nije još postavila na vaše srce onda život ili smrt zaustavlja vaše srce. Život i smrt u umu je nešto što ne bi trebalo mučiti ratnika. Morate odmah izbaciti ovo iz uma. Bitno je nemati išta – ovo su doista mudre riječi.

Unutar Budo-a sposobnost predviđanja sigurne pobjedu je ključna. Neodlučnost neće proizići iz uma spremnog za apsolutnu pobjedu. Općeprihvatljivo je da svi ljudi žele živjeti. Ovaj aspekt borbe je izražen u starim dokumentima kao “Koteki Ryoda Juppo Sessho no Jutsu” ili borba tigra i zmaja u prirodi. Munja rođena iz olujnih oblaka i grmljavine odjekuje u bučnom vjetru, umire estetski efekt i strah se uzdiže. Zaustavite ovu scenu i vaše šesto osjetilo je apsorbirano. Čak i ako predate pobjedu svome protivniku u istinskom Budo-u se ovo ne bi trebalo smatrati kao lošom stvari. Sposobnost priznanja poraza je važan i najbitniji element u vježbanju borilačkih vještina. Ovo nije više nego pravilo prirode, ali ti sl8koji se odaju požudi ili željama nikada neće ovo shvatiti. Samo kažem da je istinit  način u Nakazato Kaizan-ovim beskonačnim ciklusima ponovnog rođenja, ili davanja i uzimanja. Međutim, što je ključno ovdje je to da u stvarnoj borbi pobjeda ili poraz je pitanje života ili smrti. Ako imate kapacitet prepoznati poraz što je također važno onda će vaša životna snaga biti jača i ovo će redom kultivirati hrabrošću sa mirnoćom.

Borbe daju pobjednika i gubitnika. U najnevažnijoj stvari nesavladivi ljudi mogu biti dovedeni do poraza. Očito, ovo postaje utoliko više u borbi sa stvarnim mačevima, a ne u Dojo-u. Nepotrebno je govoriti da udarci ili ubodi sa Shinai-em (bambusovim mačem) nisu tako ozbiljni, ali ako je to stvaran mač to bi moglo biti kobno. Međutim, istinski ratnici će kultivirati spremnost da se ne boje bez obzira na to da li su oni u dvobojima sa stvarnim mačevima, ili ne. To je zato što oni stoje na užetu prosvjetljenja, odvojeni od pobjede ili poraza, te imaju uvid i znanje da se odvoje.

Budo je preživljavanje. Ako su vaši osjećaji nasilni i surovi onda će Put biti izgubljen, ali ako je osjećaj previše human onda se ne možete efikasno boriti.

U razdoblju „Zaraćenih država“ koplje je postalo važno, a razlog tome je sa njim bilo daleko lakše zabiti u otvore na oklopu protivnika pomoću ubadanja i srušiti ga dolje nego ga pokušati posjeći sa Tachi-em. Mačevaoci koji su bili cijenjeni kao majstori od strane kasnijih generacija su koristili najpraktičnija i najučinkovitija oružja na bojištu.

sl9Kada razmišljate o korištenju oružja odmah ste zarobljeni od strane njega. Važno je ne razmišljati o nošenju mača, ne rukovanju sa štapom nego koristiti oružje u raspoloživom vremenu. Bilo što može postati oružje. Pogledajte prednosti predmeta i nedostatke oružja ili oklopne zaštite, zaštite i konjaništva – bilo što, što je prirodno ili napravljeno može biti korišteno kao oružje.

Sasuke ovo je moj oproštajni dar, pravila Ninjutsu-a. Nosi ih sa sobom cijeli život te budi oprezan. Kad se budeš borio ili susretneš junake ili velike ljude, nikada nećeš biti poražen ako razumiješ što piše u ovom svitku.”

  –Masaaki Hatsumi –

SEMINAR MIKE LOONEM PITOMAČA 2015.

sl1sl2sl3U organizaciji Ryshin dojo-a iz Pitomače i Sensei-a Dominika Tešića održan je seminar pod vodstvom Sensei-a Mike Loonema iz Velike Britanije. Inače, Sensei Mike je 22 godine proveo u Japanu kao učenik Sensei Noguchi-a. Tema seminara je bila Kihon Happo na tradicionalni način (način na koji se to podučavalo prije 90-tih godina i današnjih dana). Polaznici seminara su imali sreću učiti istinski Taijutsu što je inače i u svijetu rijetka prilika zbog nedostatka učitelja koji znaju podučavati na ovaj teži i ispravniji način.

Nažalost, svjedoci smo da u svijetu (Hrvatska također nije izuzetak) zbog neznanja ili profita mnogi visoko rangirani učitelji Ninjutsu-a podučavaju Taijutsu na način, recimo, Krav Mage ili drugih sličnih pravaca.  Stoga je učenicima ove vještine izuzetno važno da vježbaju kod učitelja poput Mikea ili Dominika koji su živjeli u Japanu i trenirali ispravan Taijutsu. Nemojte se dati zavesti visoko kićenim profilima „lažnih“ učitelja koji zlorabljuju dano povjerenje i visoke Dan-ove od Sensei Hatsumi-a.

Cronippon ninjutsu dojo

DEMONOVA PROPOVIJED O BORILAČKIM VJEŠTINAMA

sl1demonpropovijedsl1Japan je uvijek cijenio borilačke vještine. Po narodnom Šintoističkom mitu samo japansko otočje je bilo formirano od strane božanstava Izanagi-a i Izanami-a pomoću koplja. Povijesno, različiti stilovi borilačkih vještina su vjerojatno započeli na vrlo osnovnoj razini kada su različite grupe ljudi napali otočje noseći sa sobom oružja različitih oblika i građe. Od kasnog XII. stoljeća kada su započeli ozbiljni samurajski okršaji i ratovi počele su se razvijati škole borilačkih vještina. One su se tijekom XVI. i XVII. stoljeća sa razdobljem građanskih ratova proširile. Konačno, stara kineska klasifikacija osamnaest borilačkih vještina Bugei Juhappan (武芸十八) je postala čvrsto utemeljena. Broj osamnaest je bio samo konvencionalna oznaka, međutim, nije se precizno brojalo obilje škola i oružja koja su se širila.

Do ranog XVIII. stoljeća onaj tko je težio borilačkim vještinama mogao je izabrati od mnogostrukog niza škola, učitelja i oružja. Različiti stilovi ili Ryu-evi (流) su razvijani u bezbroj pod-stilova svaki sa novim učiteljem koji je pripovijedao o upotrebi tehnika koje ne može podnijeti nijedna obrana. Neki stilovi su učili rafinirane kretnje stopalima i stavove, neki upotrebu brzih promjena položaja, a drugi poseban rad kukovima i tehnike spoticanja. Neki su još podučavali istančane kadence disanja, jedinstvene načine držanja mača da bi protegnuli njegov doseg, tehnike koncentracije, te čak i ezoterične budističke Mantra-e. Raznovrsnost oružja je uključivala mačeve različitih dužina (od vrlo dugog prema veoma kratkom), koplja sa kukom, cijevi ili drugim napravama, Jutte, Kusarigama-u ili različite oblike Shuriken-a.
Prije sredine sedamnaestog stoljeća Miyamoto Musashi zasigurno najveći borilački praktičar u povijesti japana je uočio ovaj trend i napisao:

„Kada pogledate u svijet elemenata različitih vještina one su bile skrojene za prodaju. Također, osoba razmišlja o sebi kao nešto što će biti prodano i čak se primjena ovih Putova preferira kao roba. Ovo mentalno razdvaja cvijet i plod na dvoje i čini da je voće dosta manje nego cvijet. Posebno je na ovaj način forma borilačkih vještina preuređena u ornament, cvijet je nametnut cvatu, a tehnika je preuređena u prikaz. Razgovara se o ovom ili tom Dojo-u, ovakvom ili takvom podučavanju u pokušaju da se nešto zaradi ili da se okoristi.

Pogledajte u druge stilove gdje sam našao da govore o sposobnosti krinke ili detaljno demonstriraju pokrete rukama dok se ispravno gleda u oči imajući najmanje istinsko srce“.

“Srce istine” i srž srca ili uma je predmet propovijedi o borilačkim vještinama napisane od strane Niwa lurozaemon Tadaaki-a (1659-1741) samuraja Seki-yado feuda. Malo je poznato o ovom čovjeku čiji je nom de plume bio Issai Chozanshi. Ali, on je očito bio upoznat sa mačevanjem, filozofijom i vještinama napravljenim iz opsežnog proučavanja Budizma, Konfucizma, Taoizma i Šintoizma i čini se da je poznavao dijela Musashi-a i svećenika Takuan-a. Uglavnom, su njegova pisanja zgotovljena tijekom druge dekade XVIII. Stoljeća gdje je majstorski sinkretirao tretmane ovih filozofija i religija osvijetlivši središnju smisao svake u direktnim uputama za upotrebu u borilačkim vještinama ili u humorističnim i nezbiljskim pričama koje poučavaju u više kružnom načinu. Njegov način pisanja je prirodna posljedica slika koje su bile popularno tijekom njegovog vremena gdje zajedno figure Buda-e, Lao Tzu-a i Konfucija kušajući vino ili ocat iz istog lonca govore da je bit ista samo se individualne percepcije razlikuju. Ono što je važno za razumjeti je ta bit.

RASPRAVA MORSKOG GALEBA I VODENOG CVIJETA O TAO-u

Kornjača i vrana si čestitale na svojoj dugovječnosti i uživanju na rubu vode. U blizini  Vodeni cvijet uzdahne i reče, “Ahh, duhovna bit svih stvari, kako je izvrsna! Idući uokolo i naokolo postoje nebrojeno mnogo tvorevina i metamorfoza! Između deset tisuća stvari rođenih i ponovno rođenih postoji rast i postoji raspad, postoji prosperitet i postoji propast, postoje stvari koje se razlikuju i stvari koje su iste, postoje stvari koje lete i postoje stvari koje plivaju, postoje stvari koje se kreću i one koje miruju.

Gomila i različita bića – svaka sklona vlastitom posjedovanju i svaka sklona misteriji svoga bića. U svome početku ne mogu vidjeti od kuda su proizašli niti znaju gdje idu, ili u što oni naposljetku postaju. Također, i ja pripadam među deset tisuća stvari i uživam usred biti vlastitog stvaranja i promjena.

“Kada pogledam sa stajališta svih ovih mnogobrojnih stvari vidim te buhe, uši, sebe i ostale slične nama i koji mogu biti slabe sićušne stvari, ali nema ispod neba to što poštujem više nego sebe. Bili bilo tko zamijenio svoj tijelo iz svijeta?

“Promatrajući ovo sa stajališta Neba i Zemlje postoji veliki P’eng koji udara sa svojim krilima stvarajući zračne vrtloge i leti u visinu od devedeseti tisuća Ri-a. Ali, to nije više nego jedna stvar u velikom praznom nebu. To ide bez da govori da kornjača i vrana umiru čestitajući si na dugim životima od tisuću i deset tisuća godina, ali duljina njihovog vremena također završava i dan njihove smrti nije drugačiji nego li naš. Po meni, iako smo se rodili ujutro i umrli noću sasvim proživimo svoje živote. Što vas dvoje mislite?”

Kornjača i vrana ne odgovore.

Morski galeb lebdeći blizu oceana čuvši riječi Vodenog cvijeta reče, “Razmatrajući ovo sa stajališta postojanja fenomena postoje mnoge različite stvari u svijetu. Od samog početka ovo tijelo je formirano od privremeno ispunjenog kalupa četiri velika elementa. Dolazimo brzo i odlazimo u žurbi. Postoji li išta da ostaje kako jest? Prolazimo bez da kažemo da se želimo kretati uokolo u ovome neugodnome, mučnome svijetu, nakon čega naše tijelo slijedi stotine nevolja i tisuće briga skupljenih u našem umu. Jednostavno pokušajte izbjeći prašinu prenesenu vjetrom i živite na osami pored rijeka i jezera. I kada pogledate neobičnost svjetskog dobra i zla samo se molite da provedete život u miru”.

Vodeni cvijet kaže, “svi znaju da se deset tisuća stvari rađa iz Praznine i vraća se u Prazninu. Ali, primajući ovo tijelo i od vremena od kada se rodite prema vremenu kada umrete za svaku stvar postoji zakon prirode i to je određena zadaća pripisana za svaki oblik. Ti koji slijedi tu zadaću i uživaju unutar toga se zovu gospoda. Ti koji ne izvode svoje zadaće već umjesto toga postupaju samovoljno se nazivaju niži ljudi.

“Osim toga, radost, žalost, interesantne stvari, apsurdne stvari, dobro i zlo, sreća i nesreća, prosperitet i propast, te uspinjanje i pad je sve stvoreno od strane Starca Kreatora koji nam daje rođenje. To što plutam uzduž oceana i živim mirni život ne proizlazi iz vlastite snalažljivosti. Taj moj kratki život nije pitanje moga zanemarivanja. Sve ovo je uputa od Starca. Ipak, kako bi moglo biti da me Starac sl2voli ili mrzi? Svaki od nas prima vlastite presude i broji dane kroz prirodu, te Starac nema nikakvo razumijevanje za ovo i niti to ja činim.

“Nebo izvršava svoju shemu bez privrženosti. I, otkad sam primio ovo tijelo bez privrženosti uživam u sebi usred stvaranja i metamorfoze, a također bih trebao doći prema svome kraju bez te privrženosti.

“Međutim, ako upotrijebite vlastitu osobnu mudrost, te oštrouman razum i ustrajete u vlastitoj svojeglavosti vi ćete se iz dana u dan raspravljati sa Starcem. Ali, Starac se neće predati i vi ćete se ne samo uzaludno mučiti nego ćete sve izokrenuti preko očekivanja i susresti ćete se sa strašnom katastrofom. Ako ljudi koji su u mraku za ove principe katkada uspiju učiniti nešto putem vlastite oštroumnosti oni ovo shvate za mjerilo. Zatim, trudeći se puni ponosa u vlastitu mudrosti i oštroumnost svoga razuma se iscrpe sa svojim tijelima i umovima trpeći u svojim cjelokupnim životima”.