DEMONOVA PROPOVIJED O BORILAČKIM VJEŠTINAMA

sl1demonpropovijedsl1Japan je uvijek cijenio borilačke vještine. Po narodnom Šintoističkom mitu samo japansko otočje je bilo formirano od strane božanstava Izanagi-a i Izanami-a pomoću koplja. Povijesno, različiti stilovi borilačkih vještina su vjerojatno započeli na vrlo osnovnoj razini kada su različite grupe ljudi napali otočje noseći sa sobom oružja različitih oblika i građe. Od kasnog XII. stoljeća kada su započeli ozbiljni samurajski okršaji i ratovi počele su se razvijati škole borilačkih vještina. One su se tijekom XVI. i XVII. stoljeća sa razdobljem građanskih ratova proširile. Konačno, stara kineska klasifikacija osamnaest borilačkih vještina Bugei Juhappan (武芸十八) je postala čvrsto utemeljena. Broj osamnaest je bio samo konvencionalna oznaka, međutim, nije se precizno brojalo obilje škola i oružja koja su se širila.

Do ranog XVIII. stoljeća onaj tko je težio borilačkim vještinama mogao je izabrati od mnogostrukog niza škola, učitelja i oružja. Različiti stilovi ili Ryu-evi (流) su razvijani u bezbroj pod-stilova svaki sa novim učiteljem koji je pripovijedao o upotrebi tehnika koje ne može podnijeti nijedna obrana. Neki stilovi su učili rafinirane kretnje stopalima i stavove, neki upotrebu brzih promjena položaja, a drugi poseban rad kukovima i tehnike spoticanja. Neki su još podučavali istančane kadence disanja, jedinstvene načine držanja mača da bi protegnuli njegov doseg, tehnike koncentracije, te čak i ezoterične budističke Mantra-e. Raznovrsnost oružja je uključivala mačeve različitih dužina (od vrlo dugog prema veoma kratkom), koplja sa kukom, cijevi ili drugim napravama, Jutte, Kusarigama-u ili različite oblike Shuriken-a.
Prije sredine sedamnaestog stoljeća Miyamoto Musashi zasigurno najveći borilački praktičar u povijesti japana je uočio ovaj trend i napisao:

„Kada pogledate u svijet elemenata različitih vještina one su bile skrojene za prodaju. Također, osoba razmišlja o sebi kao nešto što će biti prodano i čak se primjena ovih Putova preferira kao roba. Ovo mentalno razdvaja cvijet i plod na dvoje i čini da je voće dosta manje nego cvijet. Posebno je na ovaj način forma borilačkih vještina preuređena u ornament, cvijet je nametnut cvatu, a tehnika je preuređena u prikaz. Razgovara se o ovom ili tom Dojo-u, ovakvom ili takvom podučavanju u pokušaju da se nešto zaradi ili da se okoristi.

Pogledajte u druge stilove gdje sam našao da govore o sposobnosti krinke ili detaljno demonstriraju pokrete rukama dok se ispravno gleda u oči imajući najmanje istinsko srce“.

“Srce istine” i srž srca ili uma je predmet propovijedi o borilačkim vještinama napisane od strane Niwa lurozaemon Tadaaki-a (1659-1741) samuraja Seki-yado feuda. Malo je poznato o ovom čovjeku čiji je nom de plume bio Issai Chozanshi. Ali, on je očito bio upoznat sa mačevanjem, filozofijom i vještinama napravljenim iz opsežnog proučavanja Budizma, Konfucizma, Taoizma i Šintoizma i čini se da je poznavao dijela Musashi-a i svećenika Takuan-a. Uglavnom, su njegova pisanja zgotovljena tijekom druge dekade XVIII. Stoljeća gdje je majstorski sinkretirao tretmane ovih filozofija i religija osvijetlivši središnju smisao svake u direktnim uputama za upotrebu u borilačkim vještinama ili u humorističnim i nezbiljskim pričama koje poučavaju u više kružnom načinu. Njegov način pisanja je prirodna posljedica slika koje su bile popularno tijekom njegovog vremena gdje zajedno figure Buda-e, Lao Tzu-a i Konfucija kušajući vino ili ocat iz istog lonca govore da je bit ista samo se individualne percepcije razlikuju. Ono što je važno za razumjeti je ta bit.

RASPRAVA MORSKOG GALEBA I VODENOG CVIJETA O TAO-u

Kornjača i vrana si čestitale na svojoj dugovječnosti i uživanju na rubu vode. U blizini  Vodeni cvijet uzdahne i reče, “Ahh, duhovna bit svih stvari, kako je izvrsna! Idući uokolo i naokolo postoje nebrojeno mnogo tvorevina i metamorfoza! Između deset tisuća stvari rođenih i ponovno rođenih postoji rast i postoji raspad, postoji prosperitet i postoji propast, postoje stvari koje se razlikuju i stvari koje su iste, postoje stvari koje lete i postoje stvari koje plivaju, postoje stvari koje se kreću i one koje miruju.

Gomila i različita bića – svaka sklona vlastitom posjedovanju i svaka sklona misteriji svoga bića. U svome početku ne mogu vidjeti od kuda su proizašli niti znaju gdje idu, ili u što oni naposljetku postaju. Također, i ja pripadam među deset tisuća stvari i uživam usred biti vlastitog stvaranja i promjena.

“Kada pogledam sa stajališta svih ovih mnogobrojnih stvari vidim te buhe, uši, sebe i ostale slične nama i koji mogu biti slabe sićušne stvari, ali nema ispod neba to što poštujem više nego sebe. Bili bilo tko zamijenio svoj tijelo iz svijeta?

“Promatrajući ovo sa stajališta Neba i Zemlje postoji veliki P’eng koji udara sa svojim krilima stvarajući zračne vrtloge i leti u visinu od devedeseti tisuća Ri-a. Ali, to nije više nego jedna stvar u velikom praznom nebu. To ide bez da govori da kornjača i vrana umiru čestitajući si na dugim životima od tisuću i deset tisuća godina, ali duljina njihovog vremena također završava i dan njihove smrti nije drugačiji nego li naš. Po meni, iako smo se rodili ujutro i umrli noću sasvim proživimo svoje živote. Što vas dvoje mislite?”

Kornjača i vrana ne odgovore.

Morski galeb lebdeći blizu oceana čuvši riječi Vodenog cvijeta reče, “Razmatrajući ovo sa stajališta postojanja fenomena postoje mnoge različite stvari u svijetu. Od samog početka ovo tijelo je formirano od privremeno ispunjenog kalupa četiri velika elementa. Dolazimo brzo i odlazimo u žurbi. Postoji li išta da ostaje kako jest? Prolazimo bez da kažemo da se želimo kretati uokolo u ovome neugodnome, mučnome svijetu, nakon čega naše tijelo slijedi stotine nevolja i tisuće briga skupljenih u našem umu. Jednostavno pokušajte izbjeći prašinu prenesenu vjetrom i živite na osami pored rijeka i jezera. I kada pogledate neobičnost svjetskog dobra i zla samo se molite da provedete život u miru”.

Vodeni cvijet kaže, “svi znaju da se deset tisuća stvari rađa iz Praznine i vraća se u Prazninu. Ali, primajući ovo tijelo i od vremena od kada se rodite prema vremenu kada umrete za svaku stvar postoji zakon prirode i to je određena zadaća pripisana za svaki oblik. Ti koji slijedi tu zadaću i uživaju unutar toga se zovu gospoda. Ti koji ne izvode svoje zadaće već umjesto toga postupaju samovoljno se nazivaju niži ljudi.

“Osim toga, radost, žalost, interesantne stvari, apsurdne stvari, dobro i zlo, sreća i nesreća, prosperitet i propast, te uspinjanje i pad je sve stvoreno od strane Starca Kreatora koji nam daje rođenje. To što plutam uzduž oceana i živim mirni život ne proizlazi iz vlastite snalažljivosti. Taj moj kratki život nije pitanje moga zanemarivanja. Sve ovo je uputa od Starca. Ipak, kako bi moglo biti da me Starac sl2voli ili mrzi? Svaki od nas prima vlastite presude i broji dane kroz prirodu, te Starac nema nikakvo razumijevanje za ovo i niti to ja činim.

“Nebo izvršava svoju shemu bez privrženosti. I, otkad sam primio ovo tijelo bez privrženosti uživam u sebi usred stvaranja i metamorfoze, a također bih trebao doći prema svome kraju bez te privrženosti.

“Međutim, ako upotrijebite vlastitu osobnu mudrost, te oštrouman razum i ustrajete u vlastitoj svojeglavosti vi ćete se iz dana u dan raspravljati sa Starcem. Ali, Starac se neće predati i vi ćete se ne samo uzaludno mučiti nego ćete sve izokrenuti preko očekivanja i susresti ćete se sa strašnom katastrofom. Ako ljudi koji su u mraku za ove principe katkada uspiju učiniti nešto putem vlastite oštroumnosti oni ovo shvate za mjerilo. Zatim, trudeći se puni ponosa u vlastitu mudrosti i oštroumnost svoga razuma se iscrpe sa svojim tijelima i umovima trpeći u svojim cjelokupnim životima”.