SHINDEN SHURA ROPPO 4. dio

Shinden Shura Roppo je naziv za Toshitsugu Takamatsu-ove memoare koje je on za javnost napisao 1965. u svojoj 78 godini, a odnose se na period njegova djetinjstva i sve do njegova povratka iz Kine gdje Sensei pripovijeda o svome životu, putovanjima i svojim iskustvima dok se razvijao vježbajući Ninjutsu.

Kroz nekoliko nastavaka opisati ćemo Gokui koji proizlazi iz iskustava Sensei Toshitsugu Takamatsu-ove životne priče i kako je on koristio Ninjutsu da bi preživio.

CRONIPPON NINJUTSU DOJO

 

 shura-roppo1Potpuni naslov članka napisanog za časopis Budo Shunju objavljen u Nari je: “Shinden Shura Roppo Meiji. Taisho. Showa Ne san dai niti ikiru kukishinden happo biken nijyu shichi dai Takamatsu Toshitsugu“. Ovdje je Sensei Takamatsu objavio svoje memoare koje se odnose na njegovo djetinjstvo i povratak iz Kine.

Po dr. Kacem Zughariju ovo je biografska kronika njegove mladosti i njegova iskustva koji su mu bili baza za pisanje teksta Ninjutsu no Hiketsu Bun (tajni Ninjutsu tekst) koji sadržava filozofsku osnovu Ninjutsu-a. Također, on izjavljuje da postoje još jedni memoari napisani od strane Takamatsu-a gdje se spominju sva njegova putovanja, doživljaji, motivacije, borbena iskustva kao i njegovo osobno vježbanje nazvan Meiji Moroku Otoko.shura-roppo2

Sensei Takamatsu: „Sa svojih trinaest godina sam pohađao englesku školu kao i 
Kanbun
(tradicionalnu kinesku) školu u Kobe-u. Kada je bilo prikladno išao sam u očevu tvornicu šibica u Akashi-u. Tamo sam svake noći išao u Dojo od Mizutani Yoshitaro Tadafuso-a majstora Jujutsu-a škole Takagi Yoshin ryu.

Kako sam već imao Menkyo kaiden (potvrdu cjelokupnog prijenosa znanja škole) Shinden Fudo ryu-a nakon godine teškog vježbanja bio sam podučavan dubljim principima i tajnama tehnika Takagi Yoshin ryu-a.

Jedan dan, u svojoj petnaestoj godini kada sam navratio u posjet Sensei Toda-i u njegov Dojo-u u Kobe-u Sensei mi je rekao: “Došao si u pravi trenutak! Dva Bugeisha (eksperta u tehnikama borbe jedne ili više škola) Musashi ryu-a su ovdje da se testiraju protiv nas. Shinbo-kun će prihvatiti prvi, a ti drugi.”

Naravno, prihvatio sam i pozorno gledao prvi meč. Shinbo Kun je bio star 25 godina i bio je u super formi, te je imao Menkyo škole. Mislio sam da neće imati problema pobijediti u usporedbi sa njegovim protivnikom iz Musashi ryu-a koji se čini bio star 27 ili 28 godina.

Ali, meč jedva da bio počeo kada je Shinbo izgubio sa Gyaku-otoshi bacanjem. On je bio razočaran u svoj meč. Ja sam bio slijedeći. Misleći da sam jednostavno jedno 15 godišnje dijete moj protivnik je spustio svoj gard i u trenu oka sam ga bacio sa Gyaku nage bacanjem i pobijedio u meču.

Sljedeći protivnik je bio opasniji i činilo se je da je bio star oko 30 godina. On je promatrao moj prvi meč i štitio se je. Približno smo se 30 minuta znojni gurali bez bilo kakve mogućnosti da primijenimo tehniku. I tijekom trenutka njegove nepažnje odmah sam ušao sa Gyaku dori da bi ga bacio. Međutim, iako sam ga bacio onesvijestio sam se. Zapravo, u trenutku kada sam ga bacio on me je udario po mojem desnom uhu sa dlanom svoje ruke. Kako nisam bio u mogućnosti izbjeći ovaj napad moj poraz se činio očitim.

Moj protivnik je istupio i rekao: “Ne, ja sam izgubio. On je već bio započeo pobjedničko bacanje.” Zatim, je zapitao Sensei Toda-u za moju dob. Kada je čuo da imam 15 godina zaprepastio se je i izjavio: “Ako je u ovome vješt sa 15 godina on mora da je vrlo nadaren. Svakako će postati majstor.”

Od svoga nastanka najvažnija tehnika Musashi ryu-a je bilo korištenje udarca u trenutku kada bi netko bio bačen. Jednom, kada je on vidio moju tehniku nisam je ponovo mogao upotrijebiti protiv njega“.

Što bih volio da razmotrite ovdje o biti Bufu-a je razmišljanje o pobjeđivanju protivnika ili samo o rušenju protivnika. Sa koliko god puno protivnika se boriti ne morate pretjerano reagirati i dopustite protivniku da osjetno preuzme inicijativu. Ali, u trenutku kada protivnik pokuša umaknuti morate ga neizbježno srušiti. Unutar ovoga je istina od “Katsumi-a” i krucijalno učenje o tome. Ovo je Budo.

“Pobijedite bez izvlačenja, ako povučete ne sijecite.

Samo predci. Znaju da je uzimanje života važna stvar.

Ispod podignutog mača je doista pakao.

Samo uđi, naprijed je raj.

Ako posjedujete srce slično bistroj vodi protivnik se ogleda kao da je u ogledalu.

Ne pravi od predstojećeg protivnika neprijatelja. Ako se dignu protiv vas vjerujte u svoje osjećaje i napokon, znajte Sutemi.

Jahanje pred bujicom, kestenova ljuska pluta zato što se povjerila.

Ne razmišljaj o sebi, da bi plutao u gorskom potoku baci se.

Tajna borenja je u upotrebi protivnikove snage, te imati srce poput vrbinog drveta na vjetru.

 Jujutsu znači upotrijebiti silu protivnika i imati srce slično vrbi na vjetru.

 Dva boga zaštitnika zauzimaju oblike od In i Yo. Kretanje njihovih šaka, ali i daha.

 Tijelo Ninja (Nintai) ili ustrajnost (Nintai) znači uzgajati svoje srce i biti marljiv u tehnikama, vječna istinska strpljivost Ninja predaka.

 Znajte da je bit Jujutsu-a osnova mira. Ako možete podnijeti to je istinska bit.

 U bistroj vodi ili bijesnim valovima vjerujte sebi i oni će se pokoriti. Plutati ćete na struji.

 Sva za vas, dan i noć nastavljam rafinirati i ispravljati tehniku“.

U Haiku poeziji, pjesme poput ovih se nazivaju “Ku“, ali znak “Ku” u originalu se odnosi na ogroman broj, nešto poput HindiShankh-a” (sto tisuća trilijuna), izražavajući beskrajni koncept svemira. Upravo poput ovih Haiku-a koji prizivaju beskrajne arome, svaka kratka fraza u Shinobi Kuden-u obuhvaća nevjerojatno široka, duboka i različita značenja. Usput, japanski Kamiyomoji (urođeno japansko pismo koje je postojalo prije nego je kinesko znakovlje uvezeno – navodno “od doba bogova”) također uključuje riječi koje označuju cjelovitost stvaranja u samo nekoliko znakova. To je također bio Kuden.

shura-roppo3Godina Heisei 20 (2008) je označila trideset sedmu godišnjicu odlaska Takamatsu Sensei-a. Dopustite govoriti o trideset sedam godina prosvjetljenja koje su doživljene od strane Yamaoka Tesshu-a (1836-88). Yamaoka Tesshu je bio šurjak od Yamaoka Seizan-a koji je bio poznati majstor Yari-a (koplja), te koji je također bio poznat po svom ekstremnom vježbanju i koji se budio u 2 sata ujutro da bi zamahivao sa svojim teškim kopljem od jedne do pet tisuća puta u Tenchi juppo-u izvodeći nebrojene skokove i ubode. Jednom je rečeno da se je vidio na zalasku sunca kako zabada u prazninu tame trideset tisuća puta sve dok se sunce opet nije dignulo.

Eto, Seizan je govorio da je u redu zadobiti pobjedu nad ljudima, te da je srce važnije nego tehnika i da morate proširiti svoje vrline i ako pobijedite sa srcem da će na ovaj način protivnik prirodno izgubiti. Stvarna pobjeda se ne postiže putem tehnike nego pomoću srca i ratničkih vrlina.

Također je Yamaoka Tesshu u svojim kasnijim godinama razvijao jednu tehniku (Tokui-waza) koju je naučio vježbajući sa jedinim ubodom Yari-a i kojom je stopio svoje najjače točke. Yamaoka Tesshu je kao majstor mačevanja čak bio prozvan “Onitetsu” ili “Željezni demon”. Jednog dana, se suočio sa praktičarem Asari Matashichiro Yoshiaki-em. Yoshiaki nije vježbao sa drvenim mačem nego sa dugačkom granom sa svjetlećim vrhom što je bilo slično božjem oku. Iako su oboje i Tesshu i Matahichiro bili stručnjaci ubadanja Tesshu nije mogao pobjeći ubodima svoga protivnika. Ali, nevjerojatno Matashichiro-vi ubodi nikada nisu stupili u kontakt sa Tesshu-ovim grlom. Štoviše, on je uočio energiju koja je izbijala iz vrha Matashichiro-vog mača. Osjetio je da mu je duh opao i izbio mu je znoj, te nije mogao više održati svoje uporište. Bez razmišljanja je izustio riječi, “izgubio sam”!

Tesshu se odrazio u slavnim riječima Seizan-a: “Zadobiti pobjedu nad ljudima nije u tehnikama nego u vrlinama” i prohodao je udaljenost od 120 tisuća metara prema hramu Ryutakuji kod Mishima u okrugu Izu uplićući se tri godine u Zen meditaciju pod svećenikom Seijyo-om.

Kod čuvenog hrama u Kamakura-i nazvanog Kenchoji postojala je jedna molitva koja je išla ovako: “iznenađen sam jer se bojim neprijatelja, kako se riješiti ovoga u umu”? Ako vam se čini da se Matashichiro-va oštrica nije još postavila na vaše srce onda život ili smrt zaustavlja vaše srce. Život i smrt u umu je nešto što ne bi trebalo mučiti ratnika. Morate odmah izbaciti ovo iz uma. Bitno je nemati išta – ovo su doista mudre riječi.

Međutim, Tesshu je bio jednostavno nesposoban naći ovo ništavilo. On je posjetio vrhovne svećenike Shokokuji-a u Kyoto Dokuon-u i Engakuji-a u Kamakura-i, Kosen. Najzad, u Kyoto-u je Tenryuji zapitao glavnog svećenika Tekisui-a što objelodanjuje gromoglasni krik – “Ti si se zapravo borio sa mačem protivnika. Možeš izbjeći borbu i ne upotrijebiti mač”!

Yamaoka Tesshu, u trideset sedmoj godini svoga slijeđenja Puta mača, u godini Meiji 20, 13. ožujka u dobi od četrdeset i pet godina i dvadeset i tri godine od prvog ulaženja u školu Asari Malashichiro je ušao u bit (Gokui) Musoken-a (sanjanjem – upućenost u tehnike mača).

Tesshu je pješice otputovao iz Yanaka u Tokiyo u Noda-i i Chiba-i. Još uvijek imam dio kaligrafije uručenih mom pradjedu iz kojeg se može pročitati: “Bio sam pitan o Putu. Osjećam ljepotu u zabačenome kraju”. To je bio davno, ali misteriozno je što sada imam knjigu o biti (Gokui) napisanu od strane Asari Matashichiro-a i što je prilično vjerojatno jedino postojeće ostalo napisano od strane majstora. Po mome mišljenju tu je objavljena Borba sa japanskim mačem: Tajne Samuraja.

Yamaoka Tesshu je bio svjesno zagrijan za jedinstvenost mača i Zen-a (Kenzen ichinyo), ali majstor mača Asari Matashichiro nije učio Zen. Međutim, Matashichiro-ov talent sa mačem je prevladao. Kako se u predodžbi ovih dvaju Budoka može vidjeti da se Budo ne mora ograničiti samo u glavi. Onaj koji jedino koristi svoj mozak je poput svijeće – svijetli sjajno, ali se s vremenom rastopi. Tokui-waza (vaša ekspertna tehnika, znak za kretanje) se također može napisati kao Tokui-waza (napisano drugačijim Kanji-ima a da označavaju isti pojam) tehnika koja ugrožava vašu milostivost.

U vrijeme trideset sedme obljetnice odlaska Takamatsu Sensei-a stvorio sam u njegovu čast kip Daikoku-ten (u Indiji se naziva Mahakala i govori se da je to najveće božanstvo rata). Dano mu je ime Iko Butoku Daikoku-Ten što znači Moć ratnikove milostivosti.

Također, je Tesshu postigao prosvjetljenje u trideset sedmoj godini.

Kao borilački praktičari za slijeđenje Puta ratnika nužno se je opremiti sa “srcem i očima božjim” kao svojim navigacijskim sustavom. Oboje, putovi borilačkih praktičara i ratničkog puta su Kyojitsu, kako gajimo našu odlučnost i još fleksibilniju intuiciju. Ovo je put prema unutarnjim tajnama i njihovom utjelovljenju.

Međutim, osjećam da nije potrebno ohrabrivati druge da vjeruju u naše razmišljanje o srcu borilačkih ili religijskih načina što znači sačuvati vlastit neuznemireni stav.

shura-roppo4

Massaki Hatsumi 

Demonova propovijed o borilačkim vještinama

taonasl

demonpropovijedsl1Japan je uvijek cijenio borilačke vještine. Po narodnom Šintoističkom mitu samo japansko otočje je bilo formirano od strane božanstava Izanagi-a i Izanami-a pomoću koplja. Povijesno, različiti stilovi borilačkih vještina su vjerojatno započeli na vrlo osnovnoj razini kada su različite grupe ljudi napali otočje noseći sa sobom oružja različitih oblika i građe. Od kasnog XII. stoljeća kada su započeli ozbiljni samurajski okršaji i ratovi počele su se razvijati škole borilačkih vještina. One su se tijekom XVI. i XVI. stoljeća sa razdobljem građanskih ratova proširile. Konačno, stara kineska klasifikacija osamnaest borilačkih vještina Bugei Juhappan (武芸十八) je postala čvrsto utemeljena. Broj osamnaest je bio samo konvencionalna oznaka, međutim, nije se precizno brojalo obilje škola i oružja koja su se širila.

Do ranog XVIII. stoljeća onaj tko je težio borilačkim vještinama mogao je izabrati od mnogostrukog niza škola, učitelja i oružja. Različiti stilovi ili Ryu-evi (流) su razvijani u bezbroj pod-stilova svaki sa novim učiteljem koji je pripovijedao o upotrebi tehnika koje ne može podnijeti nijedna obrana. Neki stilovi su učili rafinirane kretnje stopalima i stavove, neki upotrebu brzih promjena položaja, a drugi poseban rad kukovima i tehnike spoticanja. Neki su još podučavali istančane kadence disanja, jedinstvene načine držanja mača da bi protegnuli njegov doseg, tehnike koncentracije, te čak i ezoterične budističke Mantra-e. Raznovrsnost oružja je uključivala mačeve različitih dužina (od vrlo dugog prema veoma kratkom), koplja sa kukom, cijevi ili drugim napravama, Jutte, Kusarigama-u ili različite oblike Shuriken-a.
Prije sredine sedamnaestog stoljeća Miyamoto Musashi zasigurno najveći borilački praktičar u povijesti japana je uočio ovaj trend i napisao:

„Kada pogledate u svijet elemenata različitih vještina one su bile skrojene za prodaju. Također, osoba razmišlja o sebe kao nešto što će biti prodano i čak se primjena ovih Putova preferira kao roba. Ovo mentalno razdvaja cvijet i plod na dvoje i čini da je voće dosta manje nego cvijet. Posebno je na ovaj način forma borilačkih vještina preuređena u ornament, cvijet je nametnut cvatu, a tehnika je preuređena u prikaz. Razgovara se o ovom ili tom Dojo-u, ovakvom ili takvom podučavanju u pokušaju da se nešto zaradi ili da se okoristi.

Pogledajte u druge stilove gdje sam našao da govore o sposobnosti krinke ili detaljno demonstriraju pokrete rukama dok se ispravno gleda u oči imajući najmanje istinsko srce“.

“Srce istine” i srž srca ili uma je predmet propovijedi o borilačkim vještinama napisane od strane Niwa lurozaemon Tadaaki-a (1659-1741) samuraja Seki-yado feuda. Malo je poznato o ovom čovjeku čiji je nom de plume bio Issai Chozanshi. Ali, on je očito bio upoznat sa mačevanjem, filozofijom i vještinama napravljenim iz opsežnog proučavanja Budizma, Konfucizma, Taoizma i Šintoizma i čini se da je poznavao dijela Musashi-a i svećenika Takuan-a. Uglavnom, su njegova pisanja zgotovljena tijekom druge dekade XVIII. Stoljeća gdje je majstorski sinkretirao tretmane ovih filozofija i religija osvijetlivši središnju smisao svake u direktnim uputama za upotrebu u borilačkim vještinama ili u humorističnim i nezbiljskim pričama koje poučavaju u više kružnom načinu. Njegov način pisanja je prirodna posljedica slika koje su bile popularno tijekom njegovog vremena gdje zajedno figure Buda-e, Lao Tzu-a i Konfucija kušajući vino ili ocat iz istog lonca govore da je bit ista samo se individualne percepcije razlikuju. Ono što je važno za razumjeti je ta bit.

SOVINO RAZUMIJEVANJE

tao1Jastreb kaže sovi,1 “Kada te promatram vidim da imaš čudan oblik. Maleni orlovski nos na okruglom licu i imaš na sebi crnu kapu, te preko ogrtač od kudjelje2 i sličiš na Tengu-a3 sa otoka pigmeja. Iako imaš velike oči, tijekom dana si slijepa kao šišmiš i ne prepoznaješ sunčevo nebesko tijelo. Lunjaš okolo ismijavana od drugih ptica, čučiš noću u gustišima hvatajući male polu-budne ptice i jedeš ih. Ponekad u lovu koristiš ptice pričvršćene na motke ili privezane za uzice kao mamce. Također, to prouzrokuje da druge ptice uokolo i u blizini trate vrijeme u smijehu. Bijedna ptico! Svega je četrdeset-osam vrsta jastrebova4 i mislim da vi morate biti najjadnije! Mučno mi je i samo razmišljanje o vama.”tao2

Okrenuvši svoju glavu sova je odgovorila, “Gospodaru jastrebe vrlo ste pogrešno
zaključili. Između neba i zemlje postoje ti koji lete u nebo, ti koji žive na drveću, na zemlji i ti koji plivaju u vodi. Postoje ti koji su lijepi i ti koji su neugodna izgleda. Ali, svaki od njih prima zapovijed Kreatora i rađa se, iako nije imao vlastit izbor. Ako bi svaka osoba mogla odabrati fizički oblik da li bi htjela biti ikako hendikepirana? To što izgleda čudno da imam oči koje ne mogu vidjeti preko dana mi je dodijelila nebeska priroda.5 Kako bih mogla biti izuzeta od nečega što je sam Kreator učinio? Osim toga, dugo-repata grinja čini svoj dom u hrpi govana dok crijevni paraziti žive u gomili prašine, te oni smatraju da su ova mjesta palače i tornjevi. Zmija nema noge dok guje nemaju oči ili nos. Međutim, može se vidjeti da su oni pored toga prilično kompetentni. Svakoj stvari rođenoj od Kreatora je dodijeljena hrana i mjesto stanovanja koje im neće prouzročiti prob­leme. Pretjerivati i zaviditi drugim bićima postaje izdaja Neba. Iako, moje oči ne mogu vidjeti preko dana mogu prilično efikasno vidjeti sa dolaskom noći. Tražim odgovarajući obrok i nikada ne otiđem gladna. Premda male ptice misle da imam čudan oblik i smiju mi se nisam bijesna zbog toga. I koliko god se one puno smiju ne brinem se uopće. Samo se nasmijem.

tao3“Ne štetim ljudskim prebivalištima slično jastrebovima i vranama niti sam hvaljena od ljudi kao divlje guske i mandarinske patke. Nije to nešto što tražim i hvatam. S vremena na vrijeme pričvrstim na motku ptice za lov, te iako sam prikazana i ismijana da lovim male ptice nije da zbog toga čovjek ima zamjerku protiv mene ili me mrzi. Osim toga, nisam tvrdoglava ili ne radim nešto iz zla nego samo ovim privlačim i hvatam male ptice. Sada je u ovome svijetu neizbježno uključiti poniznost. Što se tiče miševa, te kada jednog ubijem to radim samo radi jela i spuštam se prema svom obroku bez da odlazim na bilo koje velike daljine. S druge strane, kada ne trebam obrok dajem mišu da predahne i ne proganjam ga. Vi, gospodine jastrebe u skladu sa svojom prirodom ste veoma duhovni. Imate lijepo držanje i ptica ste obdarena sa dostojanstvom. Odmarate se na šaci feudalca ili nekoga tko ima naslov i razlikujete se od ptica koje pripremaju obroke uobičajenom trkom. Tako, kada izađete na polja mora da je bolno hvatati druge ptice koje su daleko opasnije nego mine. I čak ako uhvatite pticu nije vaše vlasništvo. Ako naiđete na veliku pticu možda ćete pasti u borbi ili neočekivano dobiti rupu u prsima od nekompetentnog veterinara specijaliziranog za jastrebove, te se tako dovesti do preuranjene smrti. Imati svoj pandže sapete i živjeti u ptičjem kavezu bi za mene bilo isto.

“Uzmimo npr. jedno drvo. Ono se može posjeći, a donja se polovica u posudi za kadionu može ukrasi i izlakirati kao garnitura sa zlatnim ili srebrenim filigranima i postaviti u aristokratove prostorije ili se izraditi za čovjeka visokog ranga kao ukusan nakit. Druga polovica bi se mogla preurediti u drvene klompe za koračanje preko blata. Kada  pogledate dva različitih oblika jedan je cijenjen dok se drugi smatra sredstvom, ali su u smislu sječenja živog drveta isto”.

Nedaleko je ptica naziva Chogenbo6 prisluškivala ovaj razgovor. Sažalivši se na sovu kaže, “Kada pogledaš mogu reći da je tvoj oblik elegantan. Imaš glavu, rep, krila, stopala, uši i nos i to orlovski. Opskrbljena si sa cjelokupnim tijelom ptice tako da ne možeš reći da si hendikepirana. Iako tvoje oči ne vide preko dana dovoljno su bistre noću za hvatanje buha. Kada pogledam mnogobrojne različite vrste ptica, jastreb je kuštrav i punih ušiju sa žličastim orlovskim nosom koji nije takav u drugih ptica, i nadalje, njihovi oblici su sramotni u usporedbi s vašim. Prepelica nema rep, ali se druge ptice ne smiju njima nego samo tebi. Sve druge ptice su ljubomorne i ne ismijavaju te zato što je tvoj oblik ružan nego zato što si nepomična i tvoj um oskudijeva u vještini iako se smatraš jednim od četrdeset-osam vrsta jastrebova? Ili, je možda tvoja trenutna nesreća zbog nekakve loše karme u bivšem životu? Ahh, kako te sažalijevam!”tao4

Sova kaže, “ne znam što je razlog, ali je još Lao Tzu7 govorio, ‘Ljudi su stvarnosti  samo dali imena’. Mogu vidjeti da postoji nešto čudno u meni i da se te ptičice smiju. Ali, ovo nije nešto od čega bih trebala zazirati. Nije da sam posebno zadovoljan što sam nabrojana među četrdeset-osam vrsta jastrebova. Ljudi su me vjerojatno nazvali jastrebom zato što hvatam i jedem ptičice. Ipak, ovo nije nešto što bih trebala snažno otkloniti. Zbog ljudi je sovi određeno da bude opterećena ismijavanjem [jer su je nazvali jednim od jastrebova]. Čovjek koji me uhvati će me othraniti. Prirodno, onaj koji je othranjen od čovjeka njegov posao je da za njega siječe. I ne bi li malkice trebalo vratiti uslugu?”

1 Mimizuku ili Washimimizuku kod japanaca. Na eng. se zove eagle owl (sovuljaga ili sova ušara) sa latinskim nazivom Bubo bubo. Čini se da se vrlo rijetko viđa u Japanu, ali Chozanshi je možda pobrkao sa drugom rogatom sovom (“velikom ušarom” kod japanaca), osobito sa Torafuzuku ili sovom naziva mala ušara (Latin: Asio otus) koja je više uobičajena.

2 Oprema od Yamabushi svećenika, ezoterične sekte u Japanu. Oni lutaju gorjima i razmatraju se kao nešto što straši.

3 Tengu: Mitski stvor sa dugim nosom koji je sposoban letjeti držeći u šaci list paprati.

4 U japanu je sova obuhvaćena u kalup jastreba. Naziva se Washi­mimizuku, što znači “sovuljaga” ili “orao sa dodatnim ušima.”

5 “Koji nebeski nalozi se nazivaju naša priroda. (HW)” Doctrine of the Mean.

6 Chogenbo: Također, vrsta jastreba nazvana “konjski drek jastreb, ” ili jednostavnije “jastreb balegar.”

   Ovo je Euroazijski kestral na eng. (Latinski: Falco tinnun-culus). Često se vidi zimi u Japanu.

7 Lao Tzu: Vjerojatno autor Tao Te Ching-a, i kao takav, utemeljitelj Taoizma.