SHINDEN SHURA ROPPO 4. dio

Shinden Shura Roppo je naziv za Toshitsugu Takamatsu-ove memoare koje je on za javnost napisao 1965. u svojoj 78 godini, a odnose se na period njegova djetinjstva i sve do njegova povratka iz Kine gdje Sensei pripovijeda o svome životu, putovanjima i svojim iskustvima dok se razvijao vježbajući Ninjutsu.

Kroz nekoliko nastavaka opisati ćemo Gokui koji proizlazi iz iskustava Sensei Toshitsugu Takamatsu-ove životne priče i kako je on koristio Ninjutsu da bi preživio.

CRONIPPON NINJUTSU DOJO

 

 shura-roppo1Potpuni naslov članka napisanog za časopis Budo Shunju objavljen u Nari je: “Shinden Shura Roppo Meiji. Taisho. Showa Ne san dai niti ikiru kukishinden happo biken nijyu shichi dai Takamatsu Toshitsugu“. Ovdje je Sensei Takamatsu objavio svoje memoare koje se odnose na njegovo djetinjstvo i povratak iz Kine.

Po dr. Kacem Zughariju ovo je biografska kronika njegove mladosti i njegova iskustva koji su mu bili baza za pisanje teksta Ninjutsu no Hiketsu Bun (tajni Ninjutsu tekst) koji sadržava filozofsku osnovu Ninjutsu-a. Također, on izjavljuje da postoje još jedni memoari napisani od strane Takamatsu-a gdje se spominju sva njegova putovanja, doživljaji, motivacije, borbena iskustva kao i njegovo osobno vježbanje nazvan Meiji Moroku Otoko.shura-roppo2

Sensei Takamatsu: „Sa svojih trinaest godina sam pohađao englesku školu kao i 
Kanbun
(tradicionalnu kinesku) školu u Kobe-u. Kada je bilo prikladno išao sam u očevu tvornicu šibica u Akashi-u. Tamo sam svake noći išao u Dojo od Mizutani Yoshitaro Tadafuso-a majstora Jujutsu-a škole Takagi Yoshin ryu.

Kako sam već imao Menkyo kaiden (potvrdu cjelokupnog prijenosa znanja škole) Shinden Fudo ryu-a nakon godine teškog vježbanja bio sam podučavan dubljim principima i tajnama tehnika Takagi Yoshin ryu-a.

Jedan dan, u svojoj petnaestoj godini kada sam navratio u posjet Sensei Toda-i u njegov Dojo-u u Kobe-u Sensei mi je rekao: “Došao si u pravi trenutak! Dva Bugeisha (eksperta u tehnikama borbe jedne ili više škola) Musashi ryu-a su ovdje da se testiraju protiv nas. Shinbo-kun će prihvatiti prvi, a ti drugi.”

Naravno, prihvatio sam i pozorno gledao prvi meč. Shinbo Kun je bio star 25 godina i bio je u super formi, te je imao Menkyo škole. Mislio sam da neće imati problema pobijediti u usporedbi sa njegovim protivnikom iz Musashi ryu-a koji se čini bio star 27 ili 28 godina.

Ali, meč jedva da bio počeo kada je Shinbo izgubio sa Gyaku-otoshi bacanjem. On je bio razočaran u svoj meč. Ja sam bio slijedeći. Misleći da sam jednostavno jedno 15 godišnje dijete moj protivnik je spustio svoj gard i u trenu oka sam ga bacio sa Gyaku nage bacanjem i pobijedio u meču.

Sljedeći protivnik je bio opasniji i činilo se je da je bio star oko 30 godina. On je promatrao moj prvi meč i štitio se je. Približno smo se 30 minuta znojni gurali bez bilo kakve mogućnosti da primijenimo tehniku. I tijekom trenutka njegove nepažnje odmah sam ušao sa Gyaku dori da bi ga bacio. Međutim, iako sam ga bacio onesvijestio sam se. Zapravo, u trenutku kada sam ga bacio on me je udario po mojem desnom uhu sa dlanom svoje ruke. Kako nisam bio u mogućnosti izbjeći ovaj napad moj poraz se činio očitim.

Moj protivnik je istupio i rekao: “Ne, ja sam izgubio. On je već bio započeo pobjedničko bacanje.” Zatim, je zapitao Sensei Toda-u za moju dob. Kada je čuo da imam 15 godina zaprepastio se je i izjavio: “Ako je u ovome vješt sa 15 godina on mora da je vrlo nadaren. Svakako će postati majstor.”

Od svoga nastanka najvažnija tehnika Musashi ryu-a je bilo korištenje udarca u trenutku kada bi netko bio bačen. Jednom, kada je on vidio moju tehniku nisam je ponovo mogao upotrijebiti protiv njega“.

Što bih volio da razmotrite ovdje o biti Bufu-a je razmišljanje o pobjeđivanju protivnika ili samo o rušenju protivnika. Sa koliko god puno protivnika se boriti ne morate pretjerano reagirati i dopustite protivniku da osjetno preuzme inicijativu. Ali, u trenutku kada protivnik pokuša umaknuti morate ga neizbježno srušiti. Unutar ovoga je istina od “Katsumi-a” i krucijalno učenje o tome. Ovo je Budo.

“Pobijedite bez izvlačenja, ako povučete ne sijecite.

Samo predci. Znaju da je uzimanje života važna stvar.

Ispod podignutog mača je doista pakao.

Samo uđi, naprijed je raj.

Ako posjedujete srce slično bistroj vodi protivnik se ogleda kao da je u ogledalu.

Ne pravi od predstojećeg protivnika neprijatelja. Ako se dignu protiv vas vjerujte u svoje osjećaje i napokon, znajte Sutemi.

Jahanje pred bujicom, kestenova ljuska pluta zato što se povjerila.

Ne razmišljaj o sebi, da bi plutao u gorskom potoku baci se.

Tajna borenja je u upotrebi protivnikove snage, te imati srce poput vrbinog drveta na vjetru.

 Jujutsu znači upotrijebiti silu protivnika i imati srce slično vrbi na vjetru.

 Dva boga zaštitnika zauzimaju oblike od In i Yo. Kretanje njihovih šaka, ali i daha.

 Tijelo Ninja (Nintai) ili ustrajnost (Nintai) znači uzgajati svoje srce i biti marljiv u tehnikama, vječna istinska strpljivost Ninja predaka.

 Znajte da je bit Jujutsu-a osnova mira. Ako možete podnijeti to je istinska bit.

 U bistroj vodi ili bijesnim valovima vjerujte sebi i oni će se pokoriti. Plutati ćete na struji.

 Sva za vas, dan i noć nastavljam rafinirati i ispravljati tehniku“.

U Haiku poeziji, pjesme poput ovih se nazivaju “Ku“, ali znak “Ku” u originalu se odnosi na ogroman broj, nešto poput HindiShankh-a” (sto tisuća trilijuna), izražavajući beskrajni koncept svemira. Upravo poput ovih Haiku-a koji prizivaju beskrajne arome, svaka kratka fraza u Shinobi Kuden-u obuhvaća nevjerojatno široka, duboka i različita značenja. Usput, japanski Kamiyomoji (urođeno japansko pismo koje je postojalo prije nego je kinesko znakovlje uvezeno – navodno “od doba bogova”) također uključuje riječi koje označuju cjelovitost stvaranja u samo nekoliko znakova. To je također bio Kuden.

shura-roppo3Godina Heisei 20 (2008) je označila trideset sedmu godišnjicu odlaska Takamatsu Sensei-a. Dopustite govoriti o trideset sedam godina prosvjetljenja koje su doživljene od strane Yamaoka Tesshu-a (1836-88). Yamaoka Tesshu je bio šurjak od Yamaoka Seizan-a koji je bio poznati majstor Yari-a (koplja), te koji je također bio poznat po svom ekstremnom vježbanju i koji se budio u 2 sata ujutro da bi zamahivao sa svojim teškim kopljem od jedne do pet tisuća puta u Tenchi juppo-u izvodeći nebrojene skokove i ubode. Jednom je rečeno da se je vidio na zalasku sunca kako zabada u prazninu tame trideset tisuća puta sve dok se sunce opet nije dignulo.

Eto, Seizan je govorio da je u redu zadobiti pobjedu nad ljudima, te da je srce važnije nego tehnika i da morate proširiti svoje vrline i ako pobijedite sa srcem da će na ovaj način protivnik prirodno izgubiti. Stvarna pobjeda se ne postiže putem tehnike nego pomoću srca i ratničkih vrlina.

Također je Yamaoka Tesshu u svojim kasnijim godinama razvijao jednu tehniku (Tokui-waza) koju je naučio vježbajući sa jedinim ubodom Yari-a i kojom je stopio svoje najjače točke. Yamaoka Tesshu je kao majstor mačevanja čak bio prozvan “Onitetsu” ili “Željezni demon”. Jednog dana, se suočio sa praktičarem Asari Matashichiro Yoshiaki-em. Yoshiaki nije vježbao sa drvenim mačem nego sa dugačkom granom sa svjetlećim vrhom što je bilo slično božjem oku. Iako su oboje i Tesshu i Matahichiro bili stručnjaci ubadanja Tesshu nije mogao pobjeći ubodima svoga protivnika. Ali, nevjerojatno Matashichiro-vi ubodi nikada nisu stupili u kontakt sa Tesshu-ovim grlom. Štoviše, on je uočio energiju koja je izbijala iz vrha Matashichiro-vog mača. Osjetio je da mu je duh opao i izbio mu je znoj, te nije mogao više održati svoje uporište. Bez razmišljanja je izustio riječi, “izgubio sam”!

Tesshu se odrazio u slavnim riječima Seizan-a: “Zadobiti pobjedu nad ljudima nije u tehnikama nego u vrlinama” i prohodao je udaljenost od 120 tisuća metara prema hramu Ryutakuji kod Mishima u okrugu Izu uplićući se tri godine u Zen meditaciju pod svećenikom Seijyo-om.

Kod čuvenog hrama u Kamakura-i nazvanog Kenchoji postojala je jedna molitva koja je išla ovako: “iznenađen sam jer se bojim neprijatelja, kako se riješiti ovoga u umu”? Ako vam se čini da se Matashichiro-va oštrica nije još postavila na vaše srce onda život ili smrt zaustavlja vaše srce. Život i smrt u umu je nešto što ne bi trebalo mučiti ratnika. Morate odmah izbaciti ovo iz uma. Bitno je nemati išta – ovo su doista mudre riječi.

Međutim, Tesshu je bio jednostavno nesposoban naći ovo ništavilo. On je posjetio vrhovne svećenike Shokokuji-a u Kyoto Dokuon-u i Engakuji-a u Kamakura-i, Kosen. Najzad, u Kyoto-u je Tenryuji zapitao glavnog svećenika Tekisui-a što objelodanjuje gromoglasni krik – “Ti si se zapravo borio sa mačem protivnika. Možeš izbjeći borbu i ne upotrijebiti mač”!

Yamaoka Tesshu, u trideset sedmoj godini svoga slijeđenja Puta mača, u godini Meiji 20, 13. ožujka u dobi od četrdeset i pet godina i dvadeset i tri godine od prvog ulaženja u školu Asari Malashichiro je ušao u bit (Gokui) Musoken-a (sanjanjem – upućenost u tehnike mača).

Tesshu je pješice otputovao iz Yanaka u Tokiyo u Noda-i i Chiba-i. Još uvijek imam dio kaligrafije uručenih mom pradjedu iz kojeg se može pročitati: “Bio sam pitan o Putu. Osjećam ljepotu u zabačenome kraju”. To je bio davno, ali misteriozno je što sada imam knjigu o biti (Gokui) napisanu od strane Asari Matashichiro-a i što je prilično vjerojatno jedino postojeće ostalo napisano od strane majstora. Po mome mišljenju tu je objavljena Borba sa japanskim mačem: Tajne Samuraja.

Yamaoka Tesshu je bio svjesno zagrijan za jedinstvenost mača i Zen-a (Kenzen ichinyo), ali majstor mača Asari Matashichiro nije učio Zen. Međutim, Matashichiro-ov talent sa mačem je prevladao. Kako se u predodžbi ovih dvaju Budoka može vidjeti da se Budo ne mora ograničiti samo u glavi. Onaj koji jedino koristi svoj mozak je poput svijeće – svijetli sjajno, ali se s vremenom rastopi. Tokui-waza (vaša ekspertna tehnika, znak za kretanje) se također može napisati kao Tokui-waza (napisano drugačijim Kanji-ima a da označavaju isti pojam) tehnika koja ugrožava vašu milostivost.

U vrijeme trideset sedme obljetnice odlaska Takamatsu Sensei-a stvorio sam u njegovu čast kip Daikoku-ten (u Indiji se naziva Mahakala i govori se da je to najveće božanstvo rata). Dano mu je ime Iko Butoku Daikoku-Ten što znači Moć ratnikove milostivosti.

Također, je Tesshu postigao prosvjetljenje u trideset sedmoj godini.

Kao borilački praktičari za slijeđenje Puta ratnika nužno se je opremiti sa “srcem i očima božjim” kao svojim navigacijskim sustavom. Oboje, putovi borilačkih praktičara i ratničkog puta su Kyojitsu, kako gajimo našu odlučnost i još fleksibilniju intuiciju. Ovo je put prema unutarnjim tajnama i njihovom utjelovljenju.

Međutim, osjećam da nije potrebno ohrabrivati druge da vjeruju u naše razmišljanje o srcu borilačkih ili religijskih načina što znači sačuvati vlastit neuznemireni stav.

shura-roppo4

Massaki Hatsumi