BORILAČKE VJEŠTINE, BORILAČKI SPORTOVI, ILI SAMOOBRANA 2.dio

BORILAČKE VJEŠTINE, BORILAČKI SPORTOVI, ILI SAMOOBRANA

(jap. GOSHIN JUTSU 護身術) 2.dio

 Samurai

Postoje tri različita smjera u borilačkim vještinama, i oni su:

1.   Tradicionalno utemeljene borilačke vještine
2.   Sportsko-bazirane borilačke vještine
3.   Realno-bazirane borilačke vještine.

Tradicionalno-bazirani sistemi, kao na primjer tradicionalni Karate, neki Kung-fu stilovi, a također i neki drugi stari sistemi sa starim tehnikama i metodama uvježbavanja. Tipično oni nose odore, imaju istaknut pojasni sistem, te zahtijevaju od svojih učenika učenje (strane) tradicije i terminologije. Unutar ovih sistema samoobrana je najvažnija, ali po izjavama trenera (učitelja?) koji se bave „realno-baziranim“ borilačkim vještinama učenici u tradicionalnim borilačkim vještinama ne uče se nositi sa suvremenim kriminalnim i terorističkim situacijama kao na primjer bombaškim napadima, oružanim pljačkama, pucnjavom vatrenim oružjem iz vozila, nasiljem bandi, procjenama opasnosti itd..

Sportsko-bazirani sistemi, kao na primjer Karate, Judo, i Taekwondo imaju svoje korijenje u tradicionalnim borilačkim vještinama, ali su im dodana sportska pravila kako bi se natjecali na raznim turnirima, zabavnim događajima, ili Olimpijskim igrama. Slično tradicionalno-baziranim borilačkim vještinama tehnike metode vježbanja samoobrane se također mogu skupiti u sportsko-baziranim sistemima, ali njima također kao i u tradicionalno-baziranim sistemima nedostaju mnoga suvremena rješenja konflikata.

Realno-bazirani sistemi su sistemi koji uče osnovne samoobrambene tehnike utemeljene u tradicionalno-baziranim i sportsko-baziranim sistemima, ali idu korak dalje sa vježbanjem u specifičnim modernim konfliktnim situacijama, i (po njima) eliminiraju zastarjele tehnike i metode treninga.

U nekoliko nastavaka razmotriti ćemo što su borilačke vještine, a što borilački sportovi, te danas sve popularniji tečajevi samoobrane. Kroz ovu temu ćemo proći viđenjem Bujinkan instruktora Svenerica Bogsatera 15. Dan.

CRONIPPON NINJUTSU DOJO

UFCTako, imamo (ili postoji) borilačka vještina Jujutsu. Iz Jujutsu-a je čovjek imenom Jigoro Kano (1860-1938) adaptirao najbolje tehnike tako da je odstranio štetne te modificirao ostale da se one mogu sigurno provoditi kao sport. I 1884. je formirao pravila novog sistema koji je nazvao Judo.

Jigoro Kano se uzima u za “oca modernih sportova” u Japanu. I od borilačke vještine Jujutsu rodio se sportski Judo.

Da, tako je ostalo godinama, i Judo je kroz određeno vrijeme postao olimpijski sport (izvrsno, ako mene pitate). To je bilo 1964. Jujutsu se vježba kao borilačka vještina. Judo kao sport. Oblik ravnoteže, ako želite. Čak je Judo postao vrlo popularan, i prilično zasjenio sve druge (nadolazeće japanske vještine).

Danas Jujutsu praktičari, ili možda više istinito Jujutsu organizacije naročito na zapadu nisu sretne sa tim što imaju. Dakle, oni preokreću borilačku vještinu Jujutsu prema nečemu zvanom Sportski Ju Jutsu?

Za mene je ovo čista ludost. Stvarno besmisleno. Napravljeno je što je već napravljeno od “oca modernih sportova” u Japanu. Ali, nekako mi se čini da nismo dovoljno dobili.

Mislite li da će stati sa ovim? Nikako! Danas imamo hibride kao Sportski Jiu-jitsu za ulice!? i drugo, samo sa dodatkom borbeni prije ili nakon imena stila. Kao Borbeni Judo, Borbeni Karate, Borbeni Tai Chi, i tako dalje.

Ovo je za mene tako glupo i posve ludo, ali je to tako tipično za zapadno društvo. Zbog popularnosti, zarade i osobne koristi. I samo zbog toga takvih hibridi postoje.

Ovo se nije dogodilo samo u Jujutsu. Nisam naročito sretan kada ističem jedan jedini stil. Ovo ide za sve stilove borilačkih vještina.

Zato sam za zatvaranje natjecateljskih vještina kao Judo i Karate. Aikido i Ju-Jutsu su prihvatili drugačija obilježja i izostavili stara. Stoga se danas ne mogu povezati sa borilačkim vještinama, ili sa Bushido-om.

Uzet ću priliku i izjaviti da kada se piše o borilačkim vještinama, a također i o praktičarima vještina (kako to doživljavam) postoje mnogi praktičari Budo-a koji podučavaju “samoobranu”, “borbu”, ili ljepše i bolje prodavaniju definiciju tako zvani “konflikt menadžeri” za obuku (skupine koje dolaze izravno iz policije, sigurnosni časnici iz vojske i drugi profesionalci) koji uistinu ne znaju što rade.

U redu, neki od ovih pojedinaca imaju puno iskustva i godina u borilačkim vještinama, što bi ih otprilike trebalo (ili mene u tom slučaju) napraviti nekakvim stručnjacima, ili glasnogovornicima kada se dođe u stvarnu borbu za život, i/ili za djelovanje u situacijama stvarnog sukoba za život. Činjenica je da je negdje oko 46 godina iza mene kao praktičara borilačkih vještina što ne znači da imam osobnog iskustva, i/ili nužnog znanja. Nikako, nije isto imati znanja, i iskustva u stvarnim sukobima za život između visoko stupnjevanog borilačkog majstora, ili pravog borca koji je u tome bio.

Kendo

Druga  je  stvar,   kako   izraziti   stav prema borilačkim   vještinama,   i   borilačkim praktičarima koji postavljaju kao “ispravnu stvar”, i izražavaju vještinu kao “ratnička vještina”, ili “ratnička borba do kraja”. Netko vježba, zatim nekako automatski postaje “ratnik”.

Svjestan sam da su neke osobe zaradile pravo da budu prozvani ratnikom, (znam neke od njih), ali mislim da ih je uistinu tek nekoliko.

Stoga, to što vježbate neki stil borilačkih vještina to vas ne pravi ratnikom, ili vam daje pravo da se nazovete ratnikom. Istina je da ratnik mora zaraditi svoj (njezin) naslov.

Rekao bi da je to što imamo ovdje vrsta romantične djetinjaste ideje da ste slični tome što ste i što činite. Ako prepoznate sebe samog kao takvog “ratnika” rekao bih da je vrijeme za korak prema pogledu u ogledalo.

Morate shvatiti da sve ovo nije drugo nego vrsta nametnutog mišljenja od takvih koji se nazivaju borilački praktičari. Slično poput: “Ja treniram ovo i ovo sam. Ja sam instruktor za provođenje zakona. Ja sam instruktor za ovo i to. Ja posjedujem učenje iznad njega, a on toliko zna. Ako vježbate moj stil postati ćete”, i slične tlapnje. Uistinu, vjerujete li u nešto poput ovoga, ili nešto takvo?

Pripazite, oni su nešto što ja zovem vvannabees (klaunovi) borilačkih vještina i na njih svugdje nailazite.

Shvatite da istinski ratnik nije majstor, Sensei ili Shihan. Istinski ratnik je također prijatelj svojim (njezinim) učenicima. Zapravo, daleko više od samog prijatelja. Ratnik je netko tko vas vodi vašim doživotnim putem.

Pravi ratnik neće tražiti učenike, oni će tražiti njega (nju). Ako sretnete istinskog ratnika nećete osjećati nešto fizički, nego ćete osjetiti unutarnji efekt kao da ste pogođeni sa nekom totalnom uvjerenošću.

Siguran sam da mnogi borilački praktičari ozbiljno vježbaju za stvarne životne situacije. Uopće ne sumnjam u to. Ali, između toga postoje tipovi koji traže “blagajnu” te kad nešto odaberu onda to nazovu “mekanom”, “ne ozljeđujućom” metodom samoobrane.

Znam za neke sisteme koji izjavljuju da uče upotrebu “sigurnih” tehnika, i da mogu u svom angažmanu na nasilje savladati svog protivnika na takav način da ga ne ozljede, a da u isto vrijeme oni kao branitelji neće biti ozlijeđeni. Naravno, ako vjeruju u to. To je njihov posao. Ali sam tužan da je tako mnogo ljudi spremno vjerovati u ovo, i da imaju ovakav ekstra naivan način za promatranje stvarnosti.

Čudno, također je dovoljno to da pogledate u pravni sistem u mnogim zemljama: “Ako ste vješt borilački praktičar trebali biste moći obaviti posao u situacijama bez da zapravo naudite svom protivniku”.

U nekim slučajevima postoje ljudi koji interpretiraju ideogram Ju (kao u Ju-jutsu, Judo) jedino kao mekano bez bilo kakvog dvoumljenja, pomisli, ili možda čak bez same ideje što ideogram Jujutsu znači. Neki stilovi imaju želudac da čak stvore vrlo upitne varijacije na te riječi kao na primjer jujitsu, jiujitsu ili jiu-jitsu.

Jujutsu, kako bi jednostavno govoreći trebalo značiti predstavlja princip, općenitu metodu korištenja ljudskog tijela kao oružja u golorukoj borbi.

Po mom mišljenju ovaj oblik natprirodno herojskog tipa “mekoće” je fikcija, i ljudi koji to vježbaju nisu drugo nego klaunovi. Oni mogu biti sjajni klaunovi, ali to što čine, ideje koje šire trebaju biti uspoređene sa svime što će se vjerojatno koristitiunutar borilačke vještine, ili u stvarno životnoj situaciji su čista fikcija!

U stvarnoj životnoj situaciji možda je bol jedina stvar koju napadač razumije. On vas je spreman fizički ozlijediti, i vi morate biti mentalno pripremljen da ozlijedite njega. Ne biste trebali vjerovati u nešto drugo!

Ako mene pitate, osobno vjerujem da je “mekano” nešto što je pogrešno shvaćeno. Ne, ne trebate, ne možete se borite sa “mekanim” tijelom, ali se morate boriti sa “opuštenim” tijelom.

“Opušteno” je nešto što mislim da se kod mnogih osoba interpretira, i smatra kao biti “mekano”, što kako vjerujem rezultirala vjerovanjem u “meke” tehnike, i “ne ozljeđujuće” tipove samoobrane. Ponovo, to je opasna vrsta mašte.

Ako ne mekano, što je onda opušteno?Sveneric Bogsater, Bujinkan

Rekao bih da je opuštanje učenje kako opustiti vlastite mišiće, te kad to naučite moći ćete osjetiti kod drugih osoba napetost i energiju.

To se prenosi preko ruku, ramena, oružja, i slično je vrsti električnog udara te ćete tada znati kada će se vaš protivnik pokrenuti.

Možda zvuči jednostavno, ali to je vrsta osjetljivosti koja se razvija godinama.

Sveneric Bogsater, Bujinkan 15. Dan

BORILAČKE VJEŠTINE, BORILAČKI SPORTOVI, ILI SAMOOBRANA 1. dio

BORILAČKE VJEŠTINE, BORILAČKI SPORTOVI, ILI SAMOOBRANA

(jap. GOSHIN JUTSU 護身術) 1. dio

Postoje tri različita smjera u borilačkim vještinama, i oni su:

1.   Tradicionalno utemeljene borilačke vještine
2.   Sportsko-bazirane borilačke vještine
3.   Realno-bazirane borilačke vještine.

Tradicionalno-bazirani sistemi, kao na primjer tradicionalni Karate, neki Kung-fu stilovi, a također i neki drugi stari sistemi sa starim tehnikama i metodama uvježbavanja. Tipično oni nose odore, imaju istaknut pojasni sistem, te zahtijevaju od svojih učenika učenje (strane) tradicije i terminologije. Unutar ovih sistema samoobrana je najvažnija, ali po izjavama trenera (učitelja?) koji se bave „realno-baziranim“ borilačkim vještinama učenici u tradicionalnim borilačkim vještinama ne uče se nositi sa suvremenim kriminalnim i terorističkim situacijama kao na primjer bombaškim napadima, oružanim pljačkama, pucnjavom vatrenim oružjem iz vozila, nasiljem bandi, procjenama opasnosti itd..

Sportsko-bazirani sistemi, kao na primjer Karate, Judo, i Taekwondo imaju svoje korijenje u tradicionalnim borilačkim vještinama, ali su im dodana sportska pravila kako bi se natjecali na raznim turnirima, zabavnim događajima, ili Olimpijskim igrama. Slično tradicionalno-baziranim borilačkim vještinama tehnike metode vježbanja samoobrane se također mogu skupiti u sportsko-baziranim sistemima, ali njima također kao i u tradicionalno-baziranim sistemima nedostaju mnoga suvremena rješenja konflikata.

Realno-bazirani sistemi su sistemi koji uče osnovne samoobrambene tehnike utemeljene u tradicionalno-baziranim i sportsko-baziranim sistemima, ali idu korak dalje sa vježbanjem u specifičnim modernim konfliktnim situacijama, i (po njima) eliminiraju zastarjele tehnike i metode treninga.

U nekoliko nastavaka razmotriti ćemo što su borilačke vještine, a što borilački sportovi, te danas sve popularniji tečajevi samoobrane. Kroz ovu temu ćemo proći viđenjem Bujinkan instruktora Svenerica Bogsatera 15. Dan.

CRONIPPON NINJUTSU DOJO

JESU LI BORILAČKE VJEŠTINE samoobrana ili možda sport?

Borilačke vještine se često promoviraju kao samoobrana. I općenito, ljudi (bar oni izvan borilačkih vještina) vjeruju da je to isto. Naravno, one se mogu vidjeti kao, ili se upotrijebiti za samoobrambenu svrhu. To je jasno. Ali, kako ja to vidim borilačke vještine nisu isto što i samoobrana. Niti bi ih ikada trebalo smatrati za sportom. Kako god, danas se u većini slučajeva borilačke vještine, ili Budo treniraju na način sporta, za osobnu kondiciju i/ili za svrhu natjecanja. Ponekad se specijalizira u Kata-ma (forme), također za natjecanje ili/i demonstracije. (Sjetite se da japanske borilačke vještine nisu nikada bile nimalo natjecateljske sve dok nisu prešle na zapad, i prilagodile se zapadnom uzoru društva).

jo jutsuMnoge velike demonstracije koje se danas mogu vidjeti se izvode sa puno glazbe, dima i svjetlosnih efekata. Također, neki stilovi imaju posebne “demo-ekipe” koje u biti ne rade ništa nego što vježbaju program koji će prikazivati na velikim nacionalnim, i međunarodnim demonstracijama borilačkih vještina diljem svijeta, ili u stankama drugih sportskih događaja.

Moram reći da je natjecanje jednostavno natjecanje sa zabavljačkom svrhom. Sportski događaj zbog zabave, osobne koristi i slave. Demonstracije su za informiranje, ali se često pretvore u predstavu, a time također u zabavu. Naravno, kao takve one imaju svoju funkciju. Ponekad su lijepe, a prilično često zgodne i eksplozivne. Mogu biti sjajna zabava, ili još uvijek čista razonoda.

Bujutsu (vojna vještina) nije takva, nije vještina koja se pokazuje svima. Vježbanje ovakve vještine nije izloženo javnosti. Naprotiv, Bujutsu je vještine zaštite u najtočnijem značenju izraza. To je vještina rata. što znači, da kada pogledate dublje u to da li vježbate za samog sebe, ili iz sebičnih razloga za širi auditorij.

Nadalje, borilački praktičar, vježbač samoobrane, ili općenito osoba gledana kao borac? Pitanje je jednostavno, ali dati opći odgovor na: ne, ne svima. Ako vježbate borilačku vještinu vi ste borilački praktičar. Ako trenirate nekakav samoobrambeni sistem vi ste kursist tog sistema. U oba slučaja biste se trebali teoretski moći zaštititi u borbi. Ali, u stvarnosti, budite iskreni, hoće li vas to uistinu učiniti sposobnim za borbu?

Za koji borilački način sam se opredijelio kada današnji Budo nije jednak stvarnoj borbi za život, i kada su mnoge vještine bez bilo kakve sumnje u vještinu korištene u ratovima u stvarnoj borbi za ubijanje i za obranu osobe, obitelji, zemlje, filozofije i ideje? Da, sigurno je tako bilo. I sam sam vrlo svjestan toga! Ali, pitanje je kako je danas? Dati ću vam jednostavan primjer na koji način se je to toliko promijenilo.

Jednom je bila borilačka vještina nazvana Jujutsu (također je tijekom prošlih vremena imala i drugačija imena kao Taijutsu, ali i brojna druga, za Jujutsu većina zna). Tradicija je zahtijevala da se to znanje da samo osobi perfektne samokontrole, i ispravnog moralnog karaktera. (Opa!).

Rekao bi da u našem vremenu, naročito na Zapadu je bilo, i još je izloženo mnogo besmislica u borilačkim vještinama kao i to da osobe nemaju izdržljivosti, ustrajnost, kvalitetu, interes, ili hrabrost za trening i učenje. Umjesto toga oni postaju učitelji borilačkih vještina, a to je dovelo do mnogih čudnih pristupa prema ideji što je ona (također, ovo je i unutar Bujinkan Budo Taijutsu-a, vještina je isključena). Dakle, i to je postalo baš nešto važno. Ja ponekad uistinu ne znam što? Stvarna vrijednost vašeg današnjeg učenja borilačkih vještina (i vjerujem da je tako uvijek bilo) nije više primarno borba. I u tom slučaju ni malo sport.

U sadašnjem vremenu u kojem živimo lakše je kupiti pištolj ako imate osjećaj da se trebate zaštiti, i zatim se prihvatiti borilačke vještine. Ne, umjesto stvarne vrijednosti predočite što vam borilačke vještine kažu o sebi. To da možete biti mnogo više nego što ste sada. Vaši kapaciteti energetske razine, svjesnosti, hrabrosti i suosjećanja su daleko veći od onoga što ste vjerovali. Nema potreba za strah. Zapravo, nema razloga strahovati od ičega. Ako se plašite mislite samo na sebe, također ste egoistični. Ako možete pustiti svoj ego vaš strah će otići sa njim. Isto je u borbi. Vaša svjesnost mora biti sa vašim protivnikom. Morate uvijek ići sa, nikada protiv.

Borilački načini nisu slobodna borba gdje protivnik dođe. Ne, to nije. Kao Budo-ka (praktičar borilačkog načina) vi održavate pravila, i vi ste ravnatelj koji vjeruje u život. Nosite se i ravnajte se sa svim oko vas po ovim pravilima. Japanski Budo je razvijen direktno iz etike, filozofije i religije, bez bilo kakve veze sa sportovima.

Ponekad su pojedini sportovi i borilačke vještine Sveneric Bogsatertempirani. U svim sportovima postoji vrijeme. U borilačkim vještinama postoji samo sadašnjost.

Ovo je nekakav pristran razlog zašto mislim da biti borilački praktičar nije nužno isto što biti borac ili sportaš. (Ovdje govorim o borbi kao fizičkom kontaktu, kao uličnoj borbi, ili kako ja tumačim prema stvarnoj borbi za život. Ne hrvanje, samo borba mnoge ljude svakodnevno tjera da idu dalje. Hrvanje je borba protiv bolesti, ili drugih životnih teškoća).

                  

                                                                                 Sveneric Bogsater, Bujinkan 15. Dan

BUJINKAN BUDO TAIJUTSU HAPPO HIKKEN 3. Dio

BUJINKAN BUDO TAIJUTSU HAPPO HIKKEN 3. Dio

武神館武道体術忍法

Današnji Ninjutsu je poznat po 34-om Soke-u dr. Massaki Hatsumi-u koji je naslijedio devet tradicionalnih borilačkih škola od svog učitelja Toshitsugu Takamatsu-a zvanog „Mongolski tigar”.

Hatsumi i Soke Takamatsu

Dr. Massaki Hatsumi i Soke Toshitsugu Takamatsu

Soke Massaki Hatsumi je naslijedivši ovih devet škola iste sistematizirao u jedinstven sustav nazvan BUJINKAN BUDO TAIJUTSU HAPPO HIKKEN koji dalje prenosi ovu jedinstvenu borilačku tradiciju.

Jedna od misterija vezanih za Ninjutsu i neshvatljiva za ljubitelje drugih japanskih borilačkih vještina, ali i za mnoge članove (nažalost i za mnoge Shihan-e) Bujinkan-a je sustav stupnjeva Dan-ova. U daljnjem tekstu u nekoliko nastavaka slijede riječi Sensei Hatsumi-ja o rangiranju i važnosti stupnjeva Dan-ova u Bujinkan-u.

Cronippon ninjutsu dojo

 

U Bujinkan Dojo rangiranju petnaesti Dan koji je najviši rang izražava ideju 3 srca x 5 elemenata = 15 oštrica. Međutim, potencijalno se ovo također preklapa sa mojim 15 godišnjim iskustvom treniranja pod Takamatsu Sensei-em.

Ha naginataČak ako ste neki osmi Dan (ili majstor) ne znači da ste dobri. Morate imati duboki okus osjećaja tehnike. Postoji opće nastojanje da ljudi vješti u društvenim raspravama postaju popularni, te se često uspnu i do samog vrha u svom poslu. Najvjerojatnije da oni koji su nespretni i prosječni neće nikada doći do vrha. Učenici se ponekada žale kako oni koji ne posjeduju dovoljno znanja često napreduju do samoga vrha. U takvom slučaju odgovaram poput ovoga: Važno je ne zaboraviti svoju namjeru i cilj. Ako postaneš rakun možeš prevariti druge ljude (u Japanu se smatra da rakuni mogu prevariti ljude), ali ne možeš prevariti sebe. U ratničkoj vještini moraš steći znanje, ali sa druge strane također je bitno i zadržati ga. Zadržati znanje znači da postoji vrijeme kada ćeš ga koristiti, i kada ga nećeš koristiti. Moraš postati osoba koja to može.

Što je cilj onih koji vježbaju Budo? Vaš cilj je najvažnije djelo dok vježbate. Većina ljudi koji žele vježbati Budo zbog toga jer žele postati snažni, žele osjećaj ugodnosti kod ulaska u viši stupanj u školi, ili dobiti bolje poslove, postati instruktor, žele novac, ili osjećaj superiornosti. Možda im treba reći da je to u redu jer svatko ima svoj cilj, ali u starim danima oni koji se žele nazvati Bujin ili Kensei (svetci mača) nisu imali takve ciljeve. Oni su savladavali Budo vlastitim treningom. Vjerovali su da je trening dobar i za druge ljude, a ne samo za njih same.

Vježbanje u velikoj mjeri utječe na karakter. Većinom je navika treniranja ispravna, a osoba može mijenjati ličnost i integritet. Nadam se da ćete i vi postati osobe koje mogu vidjeti svoje živote osvijetljene sa svjetlošću treninga. Ipak, znajte, najopasnije je misliti da sve znate. Kada ne znate nešto, to je u redu. Važno je znati da ne znate.

Sada me ljudi koji žele postati moji učenici dolaze vidjeti iz raznolikih razloga. Neki su krhki i malodušni pa žude postati snažniji, neki su intelektualci i žele ojačati svoj duh, a neki bi željeli ojačati samo u borbenoj sposobnosti. Njihovi se razlozi razlikuju, ali svi kažu da žele učiti, i čini se da žude za Budo-om. Iskreno kažem tim ljudima: Ako želite kovati svoj duh onda samo vjerujte u religiju. Budo je način učenja najboljih tehnika sa kojima se ubijaju ljudi. Ako želite učiniti svoje tijelo jakim, idite u šetnje, dižite utege i obilno jedite povrće. Što iskreno želite ostvariti postajući snažni u Budo-u? U istinskom Budo-u ne možete dobiti ni trofeje niti zaraditi bogatstva.

Ako uzmete u obzir da je Soke (glava obitelji) u tradiciji (Ryu) kao rijeka onda Dan (nivo crnog pojasa) je usporediv sa rijekom života. Deseti Dan je jedan od najviših rangova. Rang je čast za one koji vježbaju, ali im je to isto tako i izvor inspiracije. U redu je to tako shvaćati, ali Dan je više sličan nagradi ratnika, medalji vojnika, ili obiteljski vrhunac za čovjeka. U tom smislu rang je nešto važno što možete primiti s ponosom.

2xKenAko je društvo iskvareno onda će isto tako i Budo postati pokvaren. Osim toga, oni bez iskrene sposobnosti počinju napredovati pomoću lukavština, ili obmana. Što ste ne sposobniji to je veća vaša želja za slavom. Osoba koja nema sposobnost, ali koja postane slavna htjeti će uvijek ljude s istinskom sposobnošću držati podalje. Takav tip osobe želi okupiti nesposobne ljude, i stoga umanjuje putove borilačkih praktikanata. Soke u nekoj tradiciji ne mora podleći ovom načinu razmišljanja, ali svakako mora ne priznati one koji nemaju pravi potencijal.

Uvijek kada dajem rang svojim učenicima, kažem: Ja sam taj koji vam daje ovaj Dan, ali vi ste oni koji morate sačuvati njegovu vrijednost. Rang se daje da bi se očuvao sklad među učenicima koji vježbaju borilačku vještinu. Ljudi sa visokim Dan­-om vode one koji imaju niži Dan, a oni koji imaju niži Dan cijene one koji imaju viši Dan. Visoko rangirani ljudi moraju katkada grditi ljude sa nižim rangom, ali to je samo izražavanje njihove privrženosti. To je vođenje k skladu i suradnji. Slično načinu voljenja, i čuvanja vaše zemlje. Poznavanje svoga nivoa vještine je najbolji način da ocijenite svoj rang. Ako imate Shodan i vježbate kao Shodan, u tom će vas smislu on voditi k Nidan-u.

Ako ste radnik, što kod da je tvoj posao, koji kod da je tvoj rang, moraš dati sve od sebe. Oni koji se trude mogu napredovati. Za one koji se žale na svoj posao, a ne daju sve od sebe mogu biti unaprijeđeni, ali njihovo starješinstvo je slabo ili beznačajno. Što se tiče moga iskustva najgora je stvar biti previše svjestan svoga ranga. Dakle, to hvalisanje sa svojim Dan-om je tek slično zbunjivanju nekog zloupotrebljavajući oružje. Ljudi koji nisu previše svjesni svoga ranga i vježbanja često su uistinu divni.

Broj stranaca koji dolaze vježbati u Japan se povećao. Dvije su vrste posjetitelja, oni koji traže rang, i oni koji traže poduku. Oni koji misle da je dobiti Dan od Japanaca idealna stvar za veliki posao. Mnogi misle da je Budo novac. Želim sve podučiti na isti način bez obzira otkud oni dolaze. Možda, sam u krivu.

Kada me strani učenik zamoli za rang, npr. želi postati policijski instruktor u svojoj zemlji, kažem mu: Dat ću ti Godan u Bujutsu. Naravno, očekujem da ćeš biti uzoran praktičar Budo-a, i darovati ću ti ovu svjedodžbu za tvoju sreću. Ovo je vrijednost Dan-a u borilačkoj vještini. Strani učenik mi odgovori kako je vrlo sretan. Mogu vidjeti koliko će ga to učiniti sretnim, i mislim da je taj Dan puno više vrijedan nego li onaj Dan koji jednostavno pokazuje tko je jači ili slabiji.

Dopustite mi govoriti na o tome kako je učitelj svojim učenicima davao rangove. Razumijevanje je imperativ za razgovor o Dan-u u našem klanu. Matsumoto Bizen Nakami (osnivač Kashima Shin Ryu-a) podijelio je svoje osnovno učenje Gokui u tri dijela. Ichi no ten, Ni no tachi, i Sanshin goku. Ichi no ten, još nazvan Kurai dori koristi spoznaju mijenjanja klime ili vremena za postizanje dominantne pozicije. Ni no tachi koristi prirodu za postizanje dominantne pozicije. Sanshin goku je odvažnost više nego tehnike: bez kolebanja, bez zabune, i bez straha. Ovo troje se stapa u Seishin ryoku (mentalna ili duhovna snaga). Naravno, nužno je posjedovati tehniku, a isto tako i Kata-e, ali je važnije imati moral, etiku i filozofiju dok osoba uči Budo. Sa ovim na umu možete shvatiti zašto bi bili poraženi kada biste vježbali samo tehnike.fu mudra

Smatram da su fraze Itto Nanpo (ako želite upotrijebiti mač morate imati dosta iskustva), i Isshi Nanpo (morate imati širok moral i filozofsku osnovu) stvorene iz kombinacija tehnika, morala i filozofije. Upućenost u više načina upotrebe mača nije dosta za dobiti Dan rangiranjem. Važni faktori u tajnim tehnikama Hiden su učenička  priprema i učenički mentalni stav. Klan daje Dan učenicima.

Massaki Hatsumi

 

BUJINKAN BUDO TAIJUTSU HAPPO HIKKEN 2. Dio

BUJINKAN BUDO TAIJUTSU HAPPO HIKKEN 2. Dio

武神館武道体術忍法

Današnji Ninjutsu je poznat po 34-om Soke-u dr. Massaki Hatsumi-u koji je naslijedio devet tradicionalnih borilačkih škola od svog učitelja Toshitsugu Takamatsu-a zvanog „Mongolski tigar”.

Hatsumi i Soke Takamatsu

Dr. Massaki Hatsumi i Soke Toshitsugu Takamatsu

Soke Massaki Hatsumi je naslijedivši ovih devet škola iste sistematizirao u jedinstven sustav nazvan BUJINKAN BUDO TAIJUTSU HAPPO HIKKEN koji dalje prenosi ovu jedinstvenu borilačku tradiciju.

Jedna od misterija vezanih za Ninjutsu i neshvatljiva za ljubitelje drugih japanskih borilačkih vještina, ali i za mnoge članove (nažalost i za mnoge Shihan-e) Bujinkan-a je sustav stupnjeva Dan-ova. U daljnjem tekstu u nekoliko nastavaka slijede riječi Sensei Hatsumi-ja o rangiranju i važnosti stupnjeva Dan-ova u Bujinkan-u.

Cronippon ninjutsu dojo

Razvoj Ninjutsu-a u modernom svijetu

Postojale su razvojne faze. U Samurai oklopvrijeme kada sam tek postao veliki majstor Ninjutsu-a, Ninja-e nisu imale ovakvu crnu odjeću kakvu danas nose već su imali Mantsuki (službeni kimono) sa Hakama-om (razdijeljenom suknjom) zbog kojeg su izgledali previše odjeveni. Tako su se čak običavali penjati po drveću. Nakon toga je došao gospodin Andy Adams koji je radio neke studije o Sumo-u i koji je bio prvi stranac koji je došao vidjeti moj Ninjutsu. Nakon toga su za vrijeme Korejskog i Vijetnamskog rata dolazili jedan za drugim brojni Amerikanci i mnogi drugi kako bi vidjeli moj Ninjutsu. To je bio početak uspona Ninjutsu-a, ili “Ninja booma”. Do toga uspona, i do toga da je mnoge, pa čak i Japance privukao Ninjutsu je došlo zbog toga što su ljudi očekivali natprirodne i fanstatične sposobnosti. Masovni mediji su krivi za to jer su lansirali ova čudna poimanja o Ninjutsu-u. Nisu se najprije obratili nama kako bi saznali o čemu se zapravo radi. Sasvim sam siguran kako je upravo to bit problema. Oni su razglasili kako pomoću Ninjutsu-a ljudi mogu postići iščezavanje, kako je Ninjutsu vještina zla, i kako služi za ubijanje. Neprestano su nastojali prikazati Ninjutsu kao nešto sramno.

No unatoč tome, privučeni senzacionalizmom ovakvih napisa, ljudi su počeli isprobavati tehnike Ninjutsu-a što je rezultiralo ozljeđivanjem, a zbog čega su, naravno, opet kritizirali Ninjutsu. Prema tome što sam čuo, to je bio čest slučaj u Americi na početku Ninjutsu booma.

Na taj način su masovni mediji objavljivali sasvim pogrešne predodžbe o Ninjutsu što je meni dalo priliku da pišem o istinskom Ninjutsu i vrlo mi je drago što sam dobio tu mogućnost. Snimio sam i video kazete kako bih pokazao da Ninjutsu nije skup prljavih i čarobnjačkih trikova već je to dobro potkrijepljen sustav. Kao što stalno kažem, to je nešto što mogu vježbati samo vrlo uravnoteženi i osjećajni ljudi.

Sada smo usred drugog uspona Ninjutsu-a koji se događa u mom životnom vijeku i koji se proširio po čitavom svijetu. Međutim, pravi uspon Ninjutsu-a, koji će se dogoditi u trećoj razvojnoj fazi, tek se treba dogoditi. Mislim da će se dogoditi novi uspon, ali ovaj put uspon istinskog Ninjutsu-a.

Stoga sam uvjeren kako je sada došlo vrijeme u kojem se istinsko i ispravno shvaćanje Ninjutsu-a može proširiti svijetom. To je vrlo važno. Nadam se kako će prestati nepotrebne nezgode i incidenti.

Kao što sam već rekao, mnogi su izučavatelji borilačkih vještina dolazili k meni kako bi ih podučavao. Preko bogatog iskustva sam naučio kako dati ono što im treba. Njima je bilo najvažnije osloboditi se formi i stilova kretanja koje su naučili ranije kako bi počeli apsorbirati osjećaj, senzibilnost koju pokušavam prenijeti. Naposljetku, postoje brojni različiti stilovi i tehnike koje su ljudi naučili – poput Kung fua, Karatea, Juda i Aikidoa – brojni borilački stilovi koji se razlikuju od države do države. Ono što pokušavam postići s tim ljudima je da odbace svoje navike, razne fizičke navike koje su razvili vježbajući te stilove, kako bi svu svoju pažnju mogli posvetiti osjećaju, senzitivnosti i dobrom osjećaju. Bitno za te ljude, kako bi mogli napredovati u Ninpo-u je kombinacija tog osjećaja i osjećanja moje vještine, odnosno sposobnosti ujedinjenja tih dvaju osjećaja. U svakoj borilačkoj vještini postoje specifične forme i prakse koje mogu prenositi pravi pristup i osjećaj povezan uz tu vještinu. Ono što želim je da se ti ljudi odijele od tih navodnih formi u nastojanju da shvate senzibilnost koja je dio Ninpo-a, i na taj način pokušavam prenositi svoju vještinu.

Također je važno da učitelji budu otvoreni i iskreni o svom stupnju. Ne želim da se itko pretjerano hvali ili da pokušava podučavati više nego mu njegove sposobnosti dopuštaju. Ljudi sa Shodan-om moraju dati na znanje da su Shodan, a oni sa Nidan-om to moraju spoznati, i na isti način poučiti svoje učenike. Oni s trećim Dan-om ne smiju nastupati kao da imaju deseti Dan jer to bi bio skok u provaliju.

Odsada će biti potrebne tri godine da učitelji koji nisu Hatdjumonbili u Japanu, a podučavaju u drugim zemljama dobiju stupanj Shodan-a. To je važno, međutim, ukoliko netko dođe k meni u Japan, a posjeduje određeno razumijevanje osjećaja moje vještine, ranije ću ga unaprijediti. To je stoga što će nam širom svijeta trebati učitelji, no nadam se kako će ti ljudi po povratku u svoje domovine shvatiti kako ne mogu sami daleko dogurati. Na primjer, uvidjet će kako osjećaj sam po sebi nije dovoljan, a kada se to dogodi, oni koji su uistinu ozbiljni i iskreni u svojim nakanama i svjesni svojih nedostataka, otići će učiti kod Jacka ili kod Dorona. Tome je sada došlo vrijeme, i to u pravi čas, što me veoma raduje. No, oni koji ne budu mogli spoznati vlastite nemogućnosti će prije ili kasnije, čim nešto krene krivo, izgubiti svoje učenike.

BUJINKAN BUDO TAIJUTSU HAPPO HIKKEN 1. Dio

BUJINKAN BUDO TAIJUTSU HAPPO HIKKEN 1. Dio

武神館武道体術忍法

Današnji Ninjutsu je poznat po 34-om Soke-u dr. Massaki Hatsumi-u koji je naslijedio devet tradicionalnih borilačkih škola od svog učitelja Toshitsugu Takamatsu-a zvanog „Mongolski tigar”.

 Hatsumi i Soke Takamatsu

Dr. Massaki Hatsumi i Soke Toshitsugu Takamatsu

Soke Massaki Hatsumi je naslijedivši ovih devet škola iste sistematizirao u jedinstven sustav nazvan BUJINKAN BUDO TAIJUTSU HAPPO HIKKEN koji dalje prenosi ovu jedinstvenu borilačku tradiciju.

Jedna od misterija vezanih za Ninjutsu i neshvatljiva za ljubitelje drugih japanskih borilačkih vještina, ali i za mnoge članove (nažalost i za mnoge Shihan-e) Bujinkan-a je sustav stupnjeva Dan-ova. U daljnjem tekstu u nekoliko nastavaka slijede riječi Sensei Hatsumi-ja o rangiranju i važnosti stupnjeva Dan-ova u Bujinkan-u.

Cronippon ninjutsu dojo

Važnost stupnjeva (Dan-ova) u Bujinkan-u

Borilačkim se vještinama bavim već pedesetak godina te sam tijekom tog razdoblja promatrao kakve ljudi imaju stavove o Kyu-u i Dan-u. Na primjer, često se događa da u moj Dojo dođe netko tko se bavio drugom borilačkom vještinom – Judom, Karateom ili nečim drugim, a da mi se javi dobar osjećaj prema toj osobi i njegovim stavovima. A ponekad, znate, ljudi iz drugih vještina razviju divne osjećaje prema mojim vještinama. Ponekad, i nakon sasvim kratkog vremena, promatrajući tu osobu kako vježba i spoznavši što je ta osoba donijela sa svojih prijašnjih treninga, osjetim kako taj čovjek zaslužuje stupanj Dan-a u ovoj vještini. Međutim, u potpunosti sam svjestan kako se ljudima koji dođu iz drugih zemalja čini prilično čudnim kad već nakon kratkog vremena budu nagrađeni Dan-om.

Hatsumi jari

Kad sam ja osobno u pitanju, smatram kako sam napokon postao pravi lemoto premda sam, uvjeren sam, to priznanje od svog učitelja Takamatsu Sensei-a dobio tek reda radi jer mi ga je dao vrlo preuranjeno. Tako su nekad u staro doba Samuraji mogli dobiti borilačko zvanje majstora i prije nego bi stekli potrebne sposobnosti. Mladi bi Samuraj pronašao majstora Budo-a koji bi ga tek nekoliko dana podučavao brojnim tehnikama. Tada bi ga majstor otpustio rekavši nešto poput: “Uveo sam te u ono najbolje što moja vještina ima, pa sada posjeduješ sve što ti je od mene potrebno. Sada si borac. “Mladić bi nakon toga išao od mjesta do mjesta primjenjujući ono što je naučio dok uistinu ne bi dosegao “osjećaj” i “smisao” te vještine koji kao da su u punoj svojoj dubini postali dijelom njega samog. No, od njega je ovisilo hoće li i koliko će njegovati svoje vlastito umijeće i razumijevanje.

Međutim, sistem stupnjevanja ljudi u skladu s njihovim sposobnostima koje već, naime, posjeduju je povezan uz sportove. To je, npr. poput crte koju treba prijeći, ili poput vrpce koju treba presjeći atletičar ako želi da mu se prizna pobjeda, međutim kod stvarne borbe takvo nešto ne postoji. Stoga na stupnjeve gledam kao na nešto što je oslobođeno takvih čvrstih određenja. Stoga ako uzmem neki drugi Budo, poput npr. Karatea – sada Karate ima svoj vlastiti Taijutsu. Dakle Taijutsu nije dio samo Ninjutsu-a. Moj je učitelj često običavao reći kako čak i trgovac ima svoj Taijutsu – način na koji se poklanja (prilikom pozdrava), trlja ruke, pozdravlja kupce, itd. I naravno, i plesači imaju svoje osebujne pokrete, svoj Taijutsu te ću stoga naš Taijutsu zvati “Ninpo taijutsu-om” kako bi ga na taj način odijelio od trgovčevog Taijutsu-a, pa i od striptizetinog Taijutsu-a! A svoje stupnjeve Dan-ova temeljim na kriteriju Ninpo taijutsu-a.

Međutim, kriva procjena može dovesti do velikih problema. No, čovjek može ocjenjivati nečiju umješnost u Taijutsu-u prema načinu na koji on ili ona djeluju kada nešto drže. Ne mora to neophodno biti oružje. Osoba može doseći stupanj iz onoga što se dešava kad netko uzme Deshi-a (učenik, sljedbenik) ili kada promjeni stil života. To se vrlo jasno očituje u načinu ponašanja neke osobe. Stoga ako date štap osobi kojoj ne biste trebali dati, prije ili kasnije ta bi osoba mogla njime udarati. Npr: karakter osobe se očituje i u oružju. Dakle, umijeće Taijutsu-a neke osobe se može procijeniti ne samo kroz Taijutsu, već i kroz Bo jutsu. U vrlo davna vremena za borbu su se koristili i drveni predmeti (uključujući, i dvometarski Bo) što je bila zamjena za mačeve u vrijeme dok još nisu postojali bronca i željezo. Kasnije su se takvi predmeti rabili kada mačevi nisu bili nadohvat ruke.

Ninja-e su se služile i drugim oružjem poput onog za bacanje, a kako netko njime rukuje očituje se iz njegove/njene sposobnosti u Taijutsu. Npr. takva oružja su bili Shuriken-i te oružja s utegom prikačenim na uže koje je načinjeno tako da ima dugu putanju leta zrakom i da služi kao oružje (poput Fundo-a ili Fundo jutsu-a). Bilo je i ezoteričnih tehnika “nabacivanja volje” kojima se sa rastojanja utjecalo na protivnika preko snage volje i psihičke moći, npr: korištenjem Kiai-a. Tako imam osjećaj kako je najispravniji način pristupanja nečijem rangu onaj koji se temelji na prosudbi o svim ovim trima vještinama: nenaoružanom Taijutsu, uporabi ručnog oružja i uporabi bacačkog oružja. Vidite, u Japanu je to analogno (slično) čak i kod vladanja zemljom. Najprije, postoji ogledalo. Ono se odnosi na Taijutsu, a on se može naći u mnogim drugim djelatnostima. Npr: u Dalcrozeovoj ritmici, i u plesu isto kao i u Ninpo taijutsu jer možda se ponekada služite ogledalom kako bi ste popravili držanje ili pokret koji se u ogledalu odražava. Slijedeća stvar je mač kojega se u davno vrijeme smjeli posjedovati samo pripadnici visoke klase poput Samuraja i učitelja. A treće je Magatama, prekrasno ornamentirana kugla koja ima oblik indijskog oraščića, uglačana je i služi kao simbol duše, srca. Ova triHatsumi Ken amblema još od pradavnih vremena predstavljaju vladarsko znakovlje ove zemlje.

I u Budo-u postoje također tri vrlo važna svojstva: Prvo, opažanje i poznavanje samoga sebe, svoje vlastite snage i svojih ograničenja. Drugo, mač razlučivanja i odrješitosti da se otklone pogreške, slabosti i nepotrebnosti. Na kraju dolaze ozbiljnost, osjećaji, predanost, oštroumnost i shvaćanje svoga srca. Ovo po meni predstavlja bit neophodnu za osjećanje i prepoznavanje nečijeg ranga jednako tako kao što je to bit neophodna za organiziranje i vođenje Bujikan-a. To je moj stav. To je, također, i pitanje upornosti.

TOGAKURE RYU NINPO TAIJUTSU 2. dio

TOGAKURE RYU NINPO TAIJUTSU 2. dio

戸隠流忍法體術

Takamatsu Toshitsugu

Htio bih započeti svoju priču o Budō-u upoznavši vas s dokumentom koji je napisao moj životni učitelj Takamatsu Toshitsugu, 33. Velemajstor Togakure škole. Njegov naslov je “Pravila ustrajnosti u borilačkim vještinama”, te sadrži niz smjernica koje je sastavio 32. Velemajstor Toda Shinryuken. U samo pet članaka uspio je obuhvatiti bit Budō-a i Ninjutsu-a.

–  Prvo naučite da bilo koje poteškoće koje morate pretrpjeti su tek privremene

–  Uvijek se ponašajte ispravno

–  Ne podlegnite pohlepi, podavanju užicima i egoizmu

–  Tuga i mržnja su oboje dio života, shvatite da su i to darovi od bogova

–   Nikad ne zastranite s puta duha, niti s puta borilačkih vještina, budite ambiciozni i u učenju i na maču

Najvitalnije tehnike u Budō-u su one koje čuvaju život. Dugoročno gledano, oni koji se usredotočuju na pobjeđivanje neizbježno okuse gorčinu poraza. Upravo zbog toga je temeljna tajna “pobijediti bez borbe”. Stoga je moja iskrena želja da vam ovo pomogne da razumijete dva glavna principa. Prvi je taj da je Ninjutsu kralježnica borilačkih vještina, a drugi, da nam Ninjutsu pokazuje istinu, božansku namjeru borilačkih vještina.

Borilačke vještine su rođene iz goloruke borbe (Taijutsu) obavijene tajnom, a temelje se na osnovnim konceptima Ninpō-a. Kako je vrijeme prolazilo, polako su se razvile prepoznatljive “fome” ili načine upotrebe štapova, mačeva, koplja i si. U isto vrijeme, borilačke vještine su postale vrijedna riznica vječnih istina, gotovo poput vjetrova mudrosti koji pusu preko stranica povijesti, prizvane kroz treniranje i samo-žrtvovanje bezbrojnih pojedinaca.

iga ryu

Iga ryu i Koga ryu preživite su dovoljno dugo da zadobiju tako veliku reputaciju da ih prizna Tokugawa vlast.

Prema zabilješkama Koga ninjutsu-a, tijekom Tenkyo ere (938-46), Mochizumi Saburo Kaneie, treći sin Suwa Saemon Minamoto Shigeyori-a, guvernera provincije Shinano istaknuo se u ratu protiv pobune Taira no Masakado-a te je promaknut u guvernera Koga gun-a, jugoistočno od provincije Omi. Promijenio je svoje ime iz Mochizuki Saburo Kaneie u Koga Oumi No Kami Kaneie. Njegov sin, imenom Oumi No Kammi Icchika je imao književnih i vojnih uspjeha te se govori da je naučio Genjutsu od budističkog redovnika po imenu Tatsumaki Hoshi Genjutsu-a koji je živio u provinciji Koga. Neki inzistiraju na tome da je to započelo Ninjutsu školu Koga ryu majstora.

Nasljednici Koga škole su lenari, lesada, lenaga, lekivo, lekuni, letoo, levoshi i Yoshiyasu. Potomci još četiri obitelji: Mochizuki, Ugai, Naiki i Akutagawa su postali glavni temelji Koga loze. U Hitoku eri (1449-51), zabilježeno je još pet nasljednika: Koga Saburo, Mochizuki Goro, Ugai Ryuhoshi, Naiki Fujibe i Akutagawa Kazuma. Tijekom Bunmei ere (1469-86), Koga Saburo II, Mochizuki Yajiro, Ukai Chiaki, Naiki Gohei i Akutagawa Tenpei predvodili su Sasaki vojsku kako bi pokorili trupe Ashikaga Yoshihisa-ia. Pokraj ovih pet obitelji, grupe preostalih trupa dvorova sjevera i juga sastavile su 53 obitelji Koga loze. Ovih osam obitelji: Koga, Mochizuki, Ugai, Naiki, Akutagawa, Ueno, Ban i Nagano došli su na istaknut položaj, te su ih nazivali „Snažnih Osam”. Osim njih, Hiryugumi i Hakuryugumi također su iznjedrili majstore Ninpo-a.

Evo kratke liste velikih Ninja iz Ninjutsu obitelji:

Hiryugumi: Yamanaka Juro, Saga Echizen no Kami, Miyajima Gyubunosuke, Kuraji Ukonnosuke i Heishi Mondonosuke.

Hakuryugumi: Katuragi Tango no Kami, Sugitani Yotoji, Kiyama Shikanosuke, Mochizuki Izumo no kami, Wada Iga no kami, Hari Izumi no kami, Oki Ukontaro, Akutagawa Sakyomaru i Uda Tonai.

Tairagumi: Torii Heinai, Sugivama Hachiro, Hattori Fujitaro, Okawara Gennai, Okubo Germai, Saji Kochi no Kami i Takamine Kurando.

Bangumi: Ohara Genzaburo, Ban Sakyonosuke, Makimura Umanosuke, Ueno Shuzennosho, Taki Kantara, Noda Goro, Iwane Nagatonokami i Kokawa Bunnai.

Fujiwaragumi: Ugm Genpachiro, Ogawa Magojuro, Yamagami Toshichiro, Hatta Kansuke, Tongu Shikinosuke, Kamiyama Shinpachiro, Iwamuro Daigakunosuke, Nakayama Minbunojo, Takayama Gentazaemon, Ikeda Shouemon, Nagano Gvobunojo, Nciki Iganokami, Ono Miyauchinoshosuke i Shinjo Etsunokami.

Tataragumi: Aoki Chikugonokami, Koizumi Geki, Natsumi Daigaku, Tarao Shirobe i Tanba Migumo Shinkuraudo.

Sugawaragumi: Minobe Genkichi i Akimoto Kozunosuke Masahide.

Koremunegumi: Shinpo Heinci, Takamatsu Isenokami, Aiba Kawachinokami i Takano Bigonokami.

Kawachi Shitengugumi: Shinno Kuranosuke, Tatsumi Jiro i Honda Chikuzennokami.

Tachibana Hachitengugumi: Kounishi Tomogo, Kido Yamatonokuni, Endo Mushanosuke i Sekiguchi Genjuro.

Drugi velemajstor Koga ryu-a imao je troje djece koji su se redom zvali Tenryu Koga, Chiryu Koga i Aranami Koga.

Prema zabilješkama Iga ryu-a, Iga Heinaibe Yasukiyo izučio je vještine od Gomondouji-a, te je stao na stranu Minamoto no Yorimoto-a utemeljitelja Kamakura vlasti. Dodijeljena mu je zemlja Iga Hattori gdje je izgradio dvorac. To je porijeklo Iga škole Ninjutsu-a

Prvi velemajstor je bio Gmandouiji u Jirvaku periodu (1065-68), drugi velemajstor je bio Garyudouji Shouho Unryudouiji u istom periodu, a zatim sijede: u periodu (1074-76), treći velemajstor je bio Tozawa Hakunsai u Heiji razdoblju (1159), Iga Heinaibe Yasukiyo u Eicho razdoblju (1096), Ise Saburo Yoshimori u Heiji razdoblju (1159), Togakure Daisuke u Shogen razdoblju (1207-10), Kumogakure Gen-an u Kencho razdoblju (1249-55), Tozawa Seiun u Shouo-u razdoblju (1288-92), Tozawanyudo Gen-eisai u Kenmu razdoblju (1334-35), Hachimon Hyouun u Kouryaku razdoblju (1379-80), Kuryuzu Hakuun u Oiei razdoblju (1394-1427), Tozawa Ryutaro u Chokyo razdoblju (1487-88), Momochi Sandayu I u Tenmon razdoblju (1532-54), Momochi Sandayu II u Tensho razdoblju (1573-91), Iga Heinai Saemon no Jo lenaga (dvanaesta generacija od Heinaibe Yasukiyo-a) u TenmonKamihattori Heitaro Koreyu, drugi sin Nakahattori Heijiro Yasuyori i treći sin Shimohattori Heijuro Yasunori.

U devetoj godini Eiroku ere (1558-69), Oda Nobunaga je napao Iga obitelji zato što se oni nisu pokoravali njegovim zapovijedima. Tri Hattori obitelji su bile potpuno poražene, i 80 preživjelih je pobjeglo kako bi se zaštitili. Preživjeli Kamihattori su pobjegli prema Nagaoka-i u Echigo provinciji. Shimohattori su osnovali zaštitu Tokugawa obitelji u Mikawa-i u Ochi provinciji, i obitelji Takatori u Yamato-u. Nakahattori su pobjegli duboko u planine Takano u Kishu. U Eiroku razdoblju (1558-69) Hattori Hanzo i Hattori Masanari Kamihattori obitelj je prisegnula na vjernost Tokugawa leyasu.

Sijede glavne Ninja-e Hattori obitelji: Hattori Gensuke, Hattori Denjiro, Hattori Denemon, Hattori Magohei, Hattori Naizo, Hattori Shinkuro, Hattori Shichikuro, Hattori Jinroku, Yamaoka Sobei, Yamaoka Suketaro, Tsuge Sannojo, Tsuge Ichinosuke, Tsuge Jintaro, Yamaguchi Jinsuke, Fukunokami Teisainyudo, Yamanaka Kakubei, Hanchi Hansuke, Naruto Iga, Akimoto Kassai, Serumi Genroku, Otsuka Bansaku i Yamanouchi Keitaro.

U Tensho razdoblju (1573-91) je osnovano selo Ryugu podređeno guvernantu Kitabatake Tomonori u Uda Sanbonmatsu u Yamato provinciji. Na čelu su bili kako slijedi: Momochi Tanbayasumitsu, ili gospodar Ryugu dvorca Momochi Tarozaemon. Vladari dvorca Ueno Shokudai u Mie-i su bili Momochi Sandayu, ili gospodar dvorca Ueno Shokudai u Mie-i provinciji Momochi Jindavu Yasutatsu, Momochi Chuzaburo Yasumasa, Momochi Sannojo, Nomura Oidavu, Shindo Kotaro, Tateoka Dojun, Shimotuge Kizaru, Ueno Suke, Yamada Hachiemon, Kanbe Konami, Otowa Joto, Suzuki Tendo, Otsuka Bansaku, Massaki Hatsumi ken jutsuNagano Takemon, Fujimoto Genki, Tada Shintaro, Kovama Tenzen, Sugimoto Sarunosuke, Kojima Ryuun, Namikawa Kinzo i Segawa Shinnosuke.

45 obitelji Iga ryu-a su: Tozavva, Fujiwara, Minamoto, Taira, Momochi, Hattori, Izumo, Okuni, Tsutsumi, Arima, Hata, Mizuhara, Shima, Togakure, Ise, Sakagami, Narita, Oda, Mori, Abe, Ueno, Otsuka, Ibuki, Kaneko, Kotani, Shindo, lida, Kataoka, Kanbe, Sawada, Kimata, Toyata, Toda, Suzuki, Kashiwabara, Fukii, Iga, Kurivama, Kimura, Kazama, Sugino, Hisahara, Ishitani, Hanbe i Oovama.

Massaki Hatsumi


TOGAKURE RYU NINPO TAIJUTSU 1. dio

TOGAKURE RYU NINPO TAIJUTSU 1. dio

戸隠流忍法體術

                                      Iga-planine

Misteriozne planine Iga-e, domovina Ninja

Htio bih započeti svoju priču o Budō-u upoznavši vas s dokumentom koji je napisao moj životni učitelj Takamatsu Toshitsugu, 33. Velemajstor Togakure škole. Njegov naslov je “Pravila ustrajnosti u borilačkim vještinama”, te sadrži niz smjernica koje je sastavio 32. Velemajstor Toda Shinryuken. U samo pet članaka uspio je obuhvatiti bit Budō-a i Ninjutsu-a. –  Prvo naučite da bilo koje poteškoće koje morate pretrpjeti su tek privremene –  Uvijek se ponašajte ispravno –  Ne podlegnite pohlepi, podavanju užicima i egoizmu –  Tuga i mržnja su oboje dio života, shvatite da su i to darovi od bogova –   Nikad ne zastranite s puta duha, niti s puta borilačkih vještina, budite ambiciozni i u učenju i na maču Najvitalnije tehnike u Budō-u su one koje čuvaju život. Dugoročno gledano, oni koji se usredotočuju na pobjeđivanje neizbježno okuse gorčinu poraza. Upravo zbog toga je temeljna tajna “pobijediti bez borbe”. Stoga je moja iskrena želja da vam ovo pomogne da razumijete dva glavna principa. Prvi je taj da je Ninjutsu kralježnica borilačkih vještina, a drugi, da nam Ninjutsu pokazuje istinu, božansku namjeru borilačkih vještina. Borilačke vještine su rođene iz goloruke borbe (Taijutsu) obavijene tajnom, a temelje se na osnovnim konceptima Ninpō-a. Kako je vrijeme prolazilo, polako su se razvile prepoznatljive “fome” ili načine upotrebe štapova, mačeva, koplja i si. U isto vrijeme, borilačke vještine su postale vrijedna riznica vječnih istina, gotovo poput vjetrova mudrosti koji pusu preko stranica povijesti, prizvane kroz treniranje i samo-žrtvovanje bezbrojnih pojedinaca.  

ninjabambusPovijest Ninja je duga i drevna. Stare priče kažu da su igrali značajnu ulogu u “zakulisnim” snagama u Ōkume no Mikoto-vim operacijama stvaranja nacije i podjarmljivanju Yamato-a cara Jimmu-a, koje se prema legendama smješta oko 600 pr.n.e. Neki stari dokumenti također navode da je princ Shōtoku (574-622) koristio Shinobi.

Ova časna japanska vještina Ninjutsu je također bila izložena utjecaju izvana (preko mora). Čak i danas, Ninpō Taijutsu nasljedstvo uključuje tehnike koje čine dio Gyokko škole Kosshijutsu-a i Kōto škole Kōppojutsu-a, koju je navodno u Japan iz Kine donio Yao Yu Hu i Zhang Wu Sheng tijekom T’ang dinastije (618-907). Druga legenda kaže da je T’ang general, znan kao Yi Gou pobjegao u Japan nakon vojnog poraza. Iskrcao se na Isi, skrivao se i vježbao Zen meditaciju u špiljama Sada blizu Iga-e.

Prema Densho (zapisanim podacima) Togakure škole, Togakure stil Ninjutsu-a je utemeljio Togakure Daisuke. 1181, snage Taira klana krenule su s trupama od desetak tisuća podvrgnuti Kiso Yoshinaku-a (1154-84), koji je podigao vojsku kao bi odbacio njihov napad. U Yoshinaku-ovim snagama bio je i šesnaestogodišnji podanik Shima Kosanta Minamoto no Kanesada, za kojeg se priča de je prošao strogo treniranje u Togakure području, te da je majstorirao Senban-nage i Hichō-jutsu, kao i ostale slične tehnike koje su karakteristične za Shugendō, planinski asketizam koji se u to vrijeme širio zemljom. 1184, Yoshinaku je izgubio rat. U međuvremenu ranjeni Kanesada dok se probijao kroz 3000 konjanika pod Fujiwara Hidehiromte-om se srušio od tih teških rana. Spasio ga je Tao-istički mudrac znan pod epitetom Kasumi gakure “Skriva se u izmaglici”, te je pobjegao s njim u planine Iga-e. S vremenom mudrac ga je prihvatio kao učenika, te ga je trenirao u borilačkim vještinama Ninjutsu-a. Shima Kosanta Minamoto no Kanesada kasnije je promijenio svoje ime u Togakure Daisuke, te je utemeljio Togakure-ryū kao novi stil Ninjutsu-a u području Iga. Običaj je da pobjednici ne prestaju napadati sve dok ne zatru svoje protivnike te si osiguraju svoj novo-osvojeni položaj, dok iscrpljeni gubitnici pokušavaju pobjeći skrivajući se u planinama, daleko od ljudskih nastambi.

Na taj način, Fujiwara izbjeglice, kao i poraženi ratnici tijekom sukoba Taira-Minamoto, te kasnije oni iz Sjevernih i Južnih Dvorova (1336-92), potražili su utočište na mjestima poput Iga-e ili Koga-e, te su se utemeljili kao ruralni Samuraji. Ipak, neumoljivo su bili proganjani te su ovi ruralni Samuraji bili primorani stvoriti i usavršiti Tongvō tehnike, kao bi oni i njihove obitelji mogle pobjeći i preživjeti. Njihova istraživanja su bila ta koja su s vremenom sistematično poboljšavala i stvorila hatsumi hicoNinjutsu, Ninpō Taijutsu. S druge strane, blizina ovih ruralnih Samuraja Kyōto-u značila je da su bili na idealnom mjestu da budu “rani usvajači” novo-uvoznih znanosti o eksplozivima koji su kombinirali s Ninja oruđem kućne izrade. Također su bili izloženi stranim filozofijama, kao na primjer Qimen Dunji-a (usmjereno proricanje povezano s Feng Shui-om), koje je ušlo u Japan preko “tri puta”, dva Svilena puta preko cijele zemlje i morskog Svilenog puta. Ako se ukazala prilika, oni bi stali na polja te se stavili na stranu pravde, na primjer okupljajući trupe lojalne carskom dvoru. Međutim, bilo je i mnogo drugih škola u povijesti: prema jednoj teoriji, čak sedamdeset-tri. Neke od glavnih su Negishi-ryū, Shiray-ryū, Shinto-ryū, Hakuun-ryū, Kōshū-ryū, Kishū- ryū, Gen-ryū, Genjitsu-ryū, Ryūmon-ryū, Tentnhappō-ryū, Gotonjuppo-ryū, Kurama-ryū, Yasuda-ryū, lga-ryū, i Kōga-ryū. Iga-ryū i Kōga-ryū su bile posebno poznate. Učenjaci su sastavili cijeli niz teorija, da je bilo preko sedamdeset škola, sedamdeset pet škola, 103 škole itd. Nitko zapravo ne zna pravi broj. U svakom slučaju, kad bi netko i znao istinu o Ninjutsu to više ne bi bio pravi Ninjutsu.

Massaki Hatsumi

Ninjutsu, ninja i ninpo (3. dio)

ninpo naslov 3. dio

nin kanji

Ninjutsu nije zapravo bio “Ninjutsu” od samog početka. Započeo je kao “Shinobi metode” “Shinobi no Hō), koje su označavale metode za razlučivanje što je dobro za svijet, podnošenje, treniranje da bi se postao moralna osoba, svjesni svoje sudbine, te posvetiti život drugim ljudima ili svijetu kao cjelini. Ove metode su kasnije postale poznate kao Ninpō, a tek kasnije kao Ninjutsu. Originalni smisao nije bio samo Jutsu (tehnike), već radije smisao (zakoni principa) prožimanja cijelog svemira. Zbog tog razloga, Ninja-e uvijek usmjere svoju perspektivu na Tenchijin, odnos između svemira, zemlje i čovječanstva.

U Ninjutsu Hiketsubun-u, Kuden Takamtsu Sensei-a, on priča poprilično jasno o biti Shinobi-a: “Bit borilačkih vještina i načina strategija leži u osobnoj zaštiti. Ninjutsu je središnji dio te samozaštite. Ninjutsu također štiti i duh. Ako izvodite borilačke vještine s neispravnim duhom, umjesto da se zaštitite, na kraju ćete se ubiti.”

Isto je točno, na primjer, i za medicinu: izmišljena je da bi spašavala ljude, ali ako se krivo primjeni može ih ubiti. Slično tomu, konzumiramo svakodnevnu hranu i piće kako bi održavali i zaštitili zdravlje, ali oni koji konzumiraju previše na kraju štete svojem tijelu. Ministri za zadatak imaju da upravljaju svojom zemljom, i njihova primarna odgovornost je zasigurno da zaštite živote svojih ljudi. Ipak, može im ponestati uvida ili mogu biti zaslijepljeni osobnim interesom, a kao rezultat toga njihovi životi poprimaju najveću važnost, pretvore su u pokvarene pojedince koji muče svoje ljude, a kao posljedica toga njihova zemlja krene ka propasti.

Isto se može primijeniti i na borilačke vještine. Ako borilačke vještine prihvate nauke o biti Shinobi-a, koji je vrlo bitan u samozaštiti, te nauči njegove vještine, također će zadobiti tajnu Kanjin Kamae: “ono što je zaista važno”. A što je to zaista važno? Kanjin Kamae također može biti zapisan kako “srce i oči bogova”, te stoga to znači način nebesa, ili zakoni nebesa. Drugim riječima, istina nebesa, ili (da pojasnimo to onima koji imaju već fiksnu sliku o tome što se “nebesa” označuju) zakoni prirode. Nema zla u načinu nebesa, zakonu nebesa, istini nebesa, zakonima prirode. Postoji samo vjera u velike zakone. Na primjer, uzmite pet elemenata – drvo, vatra, metal, voda … i zemlja. Bez zemlje, nijedno od ostalih elemenata ne bi moglo postojati. Bez zemlje među pet elemenata bilo bi kao bez istine na nebesima.

Ako je osoba iskrena, na pravi način, biti će u skladu s ovim načinom nebesa. Ako su u skladu s načinom nebesa, volja nebesa biti će ostvarena. To su srce i oči bogova, Kanjin Kamae – vitalna bit Shinobi-a. Najvažnija stvar u Ninjutsu-u je imati ratničko srce. Takamatsu Sensei je običavao reći, “Srce ratnika znači iskreno srce. Kao što nas poučava Kajō Chikusei,  moramo težiti biti nježni poput cvijeta, te uspravni – štoviše – izravni poput bambus stabla.” Bit cvijeta je priroda na djelu, bit bambusa je prirodan način života. Ninjutsu je put velikog ratnika otvoren pred onim čije je srce na pravom mjestu.

Tsune no kata (pravilna normalna forma) je jedna od najvažnijih formi u borilačkim vještinama Bujinkan-a. To znači ne pokazati ni u jednom trenutku da ste praktičar borilačkih vještina. Oni koji dugi niz godina treniraju borilačke vještine trebali bi razviti tjelesnu građu, stav i ponašanje koje ne otkriva da su oni borci. To je “normalna forma”, jedno od držanja u Shinobi Shichihō Sanpō gata-i. Potrebno je njegovati “Heijōshin” (staloženost), kako bi mogli odgovoriti na i procijeniti svaki pa i najmanji podražaj iz vanjskog svijeta.

Važno je kretati se ukorak s bogovima, održavati nezainteresirani stav, zadržati kontrolu nad svojim osjećajima, te sačuvati osjećajnosti koja nadilazi svakidašnjost.

Shinobi

Ovo je bilo rečeno od mog učitelja Takamatsu Sensei-a: Ustrajnost (Nintai) znači kultivirati srce, neprekidno se posvetiti tehnikama, te ustrajati (Shinbo) je istinski ninja. “Shin” u ovoj riječi dovodi do božanskog slušanja (Shin).

Masaaki Hatsumi

Ninjutsu, ninja i ninpo (2. dio)

ninpoNaslov2dio

nin kanji

Kako smo u prvom dijelu rekli kanji znak za Nin je napisan spajanjem znaka za srce i oštricu. Znak za oštricu je napisan iznad srca što znači da bi trebali osjećati kao da je oštrica postavljena da vas srce podsjeti na opasnosti gubitka samokontrole, gubljenje smjera ili biti nestrpljivim. Tek putem razumijevanja različitih interpretacija znaka Nin počinjemo dobivati jasniju sliku Ninjutsu-a, te možemo vidjeti da je to daleko od priopćenja istoga od strane romana i filmova. Premda ne postoje tehničke informacije za ovo, ovi primjeri pokazuju duševno stanje nužno za prakticiranje Ninjutsu-a.

U Ninja knjizi Shoninki iz 17. stoljeća u poglavlju nazvanom Ichiryu no shidai ili Najviši principi vještine Shinobi-a piše:

“Posao Shinobi-a uzima samu granicu koju pojedinac može istrpjeti, te se to samo putem naprezanja i sa mnogo truda može izdržati. Ovi visokokvalificirani pojedinci moraju imati na umu kada ostavljaju svoje domove da možda nikada više neće vidjeti svoju djecu. Tko kod se vrati kući može se veseliti zbog uzmicanja od svoje sudbine. Shinobi stavlja svoje srce ispod oštrice mača. Naime, dok mnogi ljudi vjeruju da se Ninjutsu oslanja na magiju to nije sasvim istinito. Ninjutsu je praktična vještina i nije šarlatanska prevara. Ako osoba slijedi sirove princi­pe ili malo oplemljenjene vještine onda će ta osoba svakako napraviti pogreške. Ponekad usput ona zastrani ili mu njegova dužnost zaslijepi srce, ali Shinobi nikada ne bi trebao zaboraviti principe svoje škole. Ispravan put je čudesan“.

Sensei Hatsumi iskrena ustrajnost

Iskrena ustrajnost (Sensei Masaaki Hatsumi-eva slika)

Što se naziva Ninjutsu u početku je bila disciplina Kobujutsu-a (tradicionalne teh­nike borbe) i teško je potpuno shvatiti Ninjutsu bez ponajprije čvrste upoznatosti u povijesne osnove japanskih borbenih tehnika. Tek sa upućenošću u ove borilačke prakse može se početi razumijevati Ninja-in operativni način, razlog za njihovo postojanje i njihovu upotrebu koja se pojavljivala kroz neprestane prevrate japanske povijesti.

Ninjutsu se ne sastoji u napadanju ljudi ili ubijanju bez razloga onoliko koliko bi se voljelo vjerovati i Ninjutsu je više nego jednostavan niz tehnika za gerilsko ratovanje.

Sensei Masaaki Hatsumi za Ninje kaže:

Ninja je netko čije je postojanje određeno duhom Budō-a. On bi se radije zaštitio tehnikama osjeta i svijesti nego ubijanja. Izbjegao bi nepotreban sukob, te iako naoružan s oštricom pronašao bi način da pobijedi bez da ju zaprlja. Ovo su prave tehnike Ninjutsu-a. Ovo su vještine koje su Ninja-e uporno trenirale tijekom svojih života. Nakon što je porazio Napoleona u bitci kod Waterloo-a veliki britanski general Wellington (1769-1852) je rekao: “Najveći jad nakon poraza u bitki je pobjeda u bitki.” On je očito shvatio da je tajna sreće uopće se ne boriti.

Ninja odjeća je poznata kao “Ninniku Yoroi” – Ninniku oklop. Ninniku doslovno znači “strpljivost” te se odnosi na odjeću budističkih svećenika. Duh Ninja-i se stoga temelji na principima podnošenja uvreda, te zatomljivanju želje za osvetom. Drugim riječima, temeljno pravilo Ninja-i je prirodno izbjeći neprijateljski napad i nestati koristeći Ninpō Taijutsu (vještine skrivanja koje se katkad nazivaju “Tongyō no Jutsu“). Tek kad ne preostane niti jedna druga opcija Ninja bi iskoristio prirodne principe i metode da porazi svog suparnika.

Ninja-e nisu cijenile preživljavanje zbog straha od smrti. Oni su vježbali izdržljivost kroz svoj tajnoviti život kako bi zaštitili svoje obitelji, svoje klanove i svoju zemlju. Njihov strogi trening obdario ih je jakim, ali podatnim duhom i borilačkim vještinama koje su im omogućivale da se nose sa svakom situacijom zajedno s osjećajem svijesti koja je imala univerzalnu primjenu. Ninjutsu je krajnja borilačka vještina jer Ninja ne pokazuje namjeru za borbom, te ustraje ne iz nekakvog “plemenitog razloga” već jednostavno izdržava okrutnosti života i smrti. Njegov je život osamljeni put, poput ciklusa života i ponovnog rađanja na oba kraja zadužen činom Isshi Sōden-a (prenošenje na jednog učenika). Njegov cilj je zadobiti prosvjetljenje koje je opisano prvim Budinim riječima: Yuga Dokuson “Sam na svijetu, ja sam veličan“.

duh suzdrzavanja

Niniku Seishin: duh suzdržavanja

 

 

Ninjutsu, ninpo, ninja … (1. dio)

nin naslov

nin kanji

Znak za Nin* 忍 korišten u riječima Ninja 忍者, Ninjutsu 忍術 i Ninpō 忍法 se sastoji iz dva dijela. Gornji dio zvan Yaiba ili Ha 刃 znači oštrica sječiva. Donji dio se tumači kao Kokoro ili Shin 心 i znači srce. Znak Nin pokriva nekoliko važnih razina i zato se ne može ograničiti na jedinoj definiciji.

Znak za Nin od ninjutsu-a se može pročitati i kao shinobu ili shinobi. Značenje riječi shinobu  se odnosi na vaše misli i ego prema oštrici mača što znači biti neprekidno budan na sebe samog i svoju okolicu, te imati hrabrost za izdržljivost. Doista, kada se izgovori shinobu to ima značenje “podnijeti”, “podupirati” i “biti uporan“, a kada se to izgovori shinobaseru onda ima značenje “držanje sakrivenim”, “sakriti“, “biti tajan“ ili “biti neprovidan”.

Promatrajući značenje znaka Nin počinje se shvaćati da je praktičar ninjutsu-a osoba koja djeluje u tajnosti, a prakticiranje ninjutsu-a čini mogućim djelovati u tajnosti pomoću obmana.

Kako je već navedeno putem razdvajanja znaka Nin nalaze se dva druga znaka – srce i oštrica, odnosno značenje znaka Nin može se interpretirati dvojako. Prva interpretacija opisuje duševno stanje onoga koji podnosi nesreću i mora se osim toga npr. tajno sakriti i savladati bol i slabost. Druga interpretacija se odnosi na način vježbanja u kojoj netko postaje snažan i oštar kao na primjer oštrica. Ako netko napregne svoje htijenje na nerazuman način oštrica ga odmah zaustavlja i posiječe. I tako, djelovanje ispod ograničenja oštrice nas sprječava da budemo odvedeni od strane vjetrova promjene prema činu kontroliranja svoga ega. Tijelo je strahovito učinkovito sredstvo za izražavanje ovoga

ninjutsu

Dakle, ovo potiče kontrolu duha nad tijelom. Takva je istinska bit znaka Nin u ninpō-u.

U Ninpō knjizi Bansenshukai piše: “Kada ulazite u neprijateljski kamp u opasnoj misiji vaše srce mora biti poput čvrste, hladne i oštre  oštrice mača. Ako je srce mekano i slabo i kada god se neprijatelj suoči sa vama rezultat je panika i neuspjeh misije. Ako je srce nestabilno neprijatelj će lako moći vidjeti ovo oklijevanje. Ova situacija ne samo da će vas koštati životom nego će također ugroziti vašeg vođu ili u tom slučaju vašu zemlju. Praktičar Ninpō-a treba imati srce koje kada se dotakne može odsjeći poput oštrice mača i koje bi se uvijek trebalo voditi oslobođeno od onečišćenja, oštrine i hladnoće držeći neprijatelje u stalnom stanju pripravnosti”.

Znak za Nin se također koristi da se napiše Nintai 忍体 što znači ustrajnost ili strpljenje što implicira važnu stvar za Ninja-u imati strpljenje pod nemogućim okolnostima i izdržati kada se ne može naći put za uspjeh u misiji. Ovaj oblik razmišljanja, duh ustrajnosti se zove Ninja Seishin 忍者精神. Ako netko primi uvredu od druge osobe onda on to mora moći podnijeti bez zamjerke i potom odbaciti takve osjećaje kao što su ljutnja i ljubomora. Ova kombinacija izdržljivosti i poniznosti je poznata kao Ninniku Seishin 忍肉忍者精神.

Bansenshukai kaže: “Bitan element za Ninja-u (Shinobi) je čisto srce. Ako Ninja slijedi pogrešan tijek korištenjem prijevara ili spletkari njegovo srce ne može biti čisto i njegov sud će uvijek biti pogrešan i to mu nikada neće omogućiti iskreno djelovanje. Ako takva osoba upotrijebi Ninjutsu samo za svoju korist ili ako ga to zlo nadmaši njegove akcije će ga odati pokazujući da je bio odgovoran. Početni uspjeh bi mogao pružiti novac i slavu, ali će on uskoro pasti sa svog visokog pijedestala. Srce Ninja je čisto i iskreno”.

nin1

Postoji Ninja stih koji znači da ako netko nema čisto srce nebo mu nikada neće dopustiti razdoblje zadovoljstva.

千早振る神の教えは久遠に正しき心身を守るらん

Chihayafuru Kami ne Oshie wa Tokoshie ni Tadashiki Kokoro Mio Mamoruran

Pjesma Ninja Seishin-a je tradicionalni stih za usmjeravanje srca Ninja-i i ovaj stih djeluje kao ključ za spajanje svoga srca sa Bogom.

“Ninja Seishin-towa, Shin-shin Shiki-o Shinobu, Ninniku Seisin-o Konpon-to-suru. Chijoku-o Shinonde Urami-o Houjisaru, Nintai Seishin-o Yashinau Kotoni Hajimaru monode-aru. Nin-towa, Kokoro-no Ueni Yaiba-o oite, Yaiba-de Hito-o Kizutsuketari Suruyouna Monodewa-naku, Kajo Waraku Hana-no gotoki Jo-ai o motte Heiwa-o Tanoshimu mono de aru. Yueni, Tai-o motte Shizen-ni Aite-no Ken-o sake, Sugata-o Kesu Kyojitsu Tenkan no Myo-o e, Iccho Kuni no Tametoka, Gi no Tame-ni Chi, Sui, Ka, Fu, Ku no Shizen-o Riyo-shite, Aite-o Taosu (Seisuru) Kotoga, Ninja-no Konpon Gensoku-de-aru.”

Prevedeno:

Ovo je bit Ninniku Seishin-a duha Ninja koji ima moć korištenja strpljenja zajedno sa tijelom, umom i podsviješću. Ova moć se mora razvijati putem nepokolebljivog vježbanja. Rezultat će dovesti do sposobnosti spremanja u džep bilo koje uvrede i kasnijem je bacanju odatle zajedno sa svim tragovima ogorčenosti (Nintai Seishin).