Demonova propovijed o borilačkim vještinama

taonasl

demonpropovijedsl1Japan je uvijek cijenio borilačke vještine. Po narodnom Šintoističkom mitu samo japansko otočje je bilo formirano od strane božanstava Izanagi-a i Izanami-a pomoću koplja. Povijesno, različiti stilovi borilačkih vještina su vjerojatno započeli na vrlo osnovnoj razini kada su različite grupe ljudi napali otočje noseći sa sobom oružja različitih oblika i građe. Od kasnog XII. stoljeća kada su započeli ozbiljni samurajski okršaji i ratovi počele su se razvijati škole borilačkih vještina. One su se tijekom XVI. i XVI. stoljeća sa razdobljem građanskih ratova proširile. Konačno, stara kineska klasifikacija osamnaest borilačkih vještina Bugei Juhappan (武芸十八) je postala čvrsto utemeljena. Broj osamnaest je bio samo konvencionalna oznaka, međutim, nije se precizno brojalo obilje škola i oružja koja su se širila.

Do ranog XVIII. stoljeća onaj tko je težio borilačkim vještinama mogao je izabrati od mnogostrukog niza škola, učitelja i oružja. Različiti stilovi ili Ryu-evi (流) su razvijani u bezbroj pod-stilova svaki sa novim učiteljem koji je pripovijedao o upotrebi tehnika koje ne može podnijeti nijedna obrana. Neki stilovi su učili rafinirane kretnje stopalima i stavove, neki upotrebu brzih promjena položaja, a drugi poseban rad kukovima i tehnike spoticanja. Neki su još podučavali istančane kadence disanja, jedinstvene načine držanja mača da bi protegnuli njegov doseg, tehnike koncentracije, te čak i ezoterične budističke Mantra-e. Raznovrsnost oružja je uključivala mačeve različitih dužina (od vrlo dugog prema veoma kratkom), koplja sa kukom, cijevi ili drugim napravama, Jutte, Kusarigama-u ili različite oblike Shuriken-a.
Prije sredine sedamnaestog stoljeća Miyamoto Musashi zasigurno najveći borilački praktičar u povijesti japana je uočio ovaj trend i napisao:

„Kada pogledate u svijet elemenata različitih vještina one su bile skrojene za prodaju. Također, osoba razmišlja o sebe kao nešto što će biti prodano i čak se primjena ovih Putova preferira kao roba. Ovo mentalno razdvaja cvijet i plod na dvoje i čini da je voće dosta manje nego cvijet. Posebno je na ovaj način forma borilačkih vještina preuređena u ornament, cvijet je nametnut cvatu, a tehnika je preuređena u prikaz. Razgovara se o ovom ili tom Dojo-u, ovakvom ili takvom podučavanju u pokušaju da se nešto zaradi ili da se okoristi.

Pogledajte u druge stilove gdje sam našao da govore o sposobnosti krinke ili detaljno demonstriraju pokrete rukama dok se ispravno gleda u oči imajući najmanje istinsko srce“.

“Srce istine” i srž srca ili uma je predmet propovijedi o borilačkim vještinama napisane od strane Niwa lurozaemon Tadaaki-a (1659-1741) samuraja Seki-yado feuda. Malo je poznato o ovom čovjeku čiji je nom de plume bio Issai Chozanshi. Ali, on je očito bio upoznat sa mačevanjem, filozofijom i vještinama napravljenim iz opsežnog proučavanja Budizma, Konfucizma, Taoizma i Šintoizma i čini se da je poznavao dijela Musashi-a i svećenika Takuan-a. Uglavnom, su njegova pisanja zgotovljena tijekom druge dekade XVIII. Stoljeća gdje je majstorski sinkretirao tretmane ovih filozofija i religija osvijetlivši središnju smisao svake u direktnim uputama za upotrebu u borilačkim vještinama ili u humorističnim i nezbiljskim pričama koje poučavaju u više kružnom načinu. Njegov način pisanja je prirodna posljedica slika koje su bile popularno tijekom njegovog vremena gdje zajedno figure Buda-e, Lao Tzu-a i Konfucija kušajući vino ili ocat iz istog lonca govore da je bit ista samo se individualne percepcije razlikuju. Ono što je važno za razumjeti je ta bit.

SOVINO RAZUMIJEVANJE

tao1Jastreb kaže sovi,1 “Kada te promatram vidim da imaš čudan oblik. Maleni orlovski nos na okruglom licu i imaš na sebi crnu kapu, te preko ogrtač od kudjelje2 i sličiš na Tengu-a3 sa otoka pigmeja. Iako imaš velike oči, tijekom dana si slijepa kao šišmiš i ne prepoznaješ sunčevo nebesko tijelo. Lunjaš okolo ismijavana od drugih ptica, čučiš noću u gustišima hvatajući male polu-budne ptice i jedeš ih. Ponekad u lovu koristiš ptice pričvršćene na motke ili privezane za uzice kao mamce. Također, to prouzrokuje da druge ptice uokolo i u blizini trate vrijeme u smijehu. Bijedna ptico! Svega je četrdeset-osam vrsta jastrebova4 i mislim da vi morate biti najjadnije! Mučno mi je i samo razmišljanje o vama.”tao2

Okrenuvši svoju glavu sova je odgovorila, “Gospodaru jastrebe vrlo ste pogrešno
zaključili. Između neba i zemlje postoje ti koji lete u nebo, ti koji žive na drveću, na zemlji i ti koji plivaju u vodi. Postoje ti koji su lijepi i ti koji su neugodna izgleda. Ali, svaki od njih prima zapovijed Kreatora i rađa se, iako nije imao vlastit izbor. Ako bi svaka osoba mogla odabrati fizički oblik da li bi htjela biti ikako hendikepirana? To što izgleda čudno da imam oči koje ne mogu vidjeti preko dana mi je dodijelila nebeska priroda.5 Kako bih mogla biti izuzeta od nečega što je sam Kreator učinio? Osim toga, dugo-repata grinja čini svoj dom u hrpi govana dok crijevni paraziti žive u gomili prašine, te oni smatraju da su ova mjesta palače i tornjevi. Zmija nema noge dok guje nemaju oči ili nos. Međutim, može se vidjeti da su oni pored toga prilično kompetentni. Svakoj stvari rođenoj od Kreatora je dodijeljena hrana i mjesto stanovanja koje im neće prouzročiti prob­leme. Pretjerivati i zaviditi drugim bićima postaje izdaja Neba. Iako, moje oči ne mogu vidjeti preko dana mogu prilično efikasno vidjeti sa dolaskom noći. Tražim odgovarajući obrok i nikada ne otiđem gladna. Premda male ptice misle da imam čudan oblik i smiju mi se nisam bijesna zbog toga. I koliko god se one puno smiju ne brinem se uopće. Samo se nasmijem.

tao3“Ne štetim ljudskim prebivalištima slično jastrebovima i vranama niti sam hvaljena od ljudi kao divlje guske i mandarinske patke. Nije to nešto što tražim i hvatam. S vremena na vrijeme pričvrstim na motku ptice za lov, te iako sam prikazana i ismijana da lovim male ptice nije da zbog toga čovjek ima zamjerku protiv mene ili me mrzi. Osim toga, nisam tvrdoglava ili ne radim nešto iz zla nego samo ovim privlačim i hvatam male ptice. Sada je u ovome svijetu neizbježno uključiti poniznost. Što se tiče miševa, te kada jednog ubijem to radim samo radi jela i spuštam se prema svom obroku bez da odlazim na bilo koje velike daljine. S druge strane, kada ne trebam obrok dajem mišu da predahne i ne proganjam ga. Vi, gospodine jastrebe u skladu sa svojom prirodom ste veoma duhovni. Imate lijepo držanje i ptica ste obdarena sa dostojanstvom. Odmarate se na šaci feudalca ili nekoga tko ima naslov i razlikujete se od ptica koje pripremaju obroke uobičajenom trkom. Tako, kada izađete na polja mora da je bolno hvatati druge ptice koje su daleko opasnije nego mine. I čak ako uhvatite pticu nije vaše vlasništvo. Ako naiđete na veliku pticu možda ćete pasti u borbi ili neočekivano dobiti rupu u prsima od nekompetentnog veterinara specijaliziranog za jastrebove, te se tako dovesti do preuranjene smrti. Imati svoj pandže sapete i živjeti u ptičjem kavezu bi za mene bilo isto.

“Uzmimo npr. jedno drvo. Ono se može posjeći, a donja se polovica u posudi za kadionu može ukrasi i izlakirati kao garnitura sa zlatnim ili srebrenim filigranima i postaviti u aristokratove prostorije ili se izraditi za čovjeka visokog ranga kao ukusan nakit. Druga polovica bi se mogla preurediti u drvene klompe za koračanje preko blata. Kada  pogledate dva različitih oblika jedan je cijenjen dok se drugi smatra sredstvom, ali su u smislu sječenja živog drveta isto”.

Nedaleko je ptica naziva Chogenbo6 prisluškivala ovaj razgovor. Sažalivši se na sovu kaže, “Kada pogledaš mogu reći da je tvoj oblik elegantan. Imaš glavu, rep, krila, stopala, uši i nos i to orlovski. Opskrbljena si sa cjelokupnim tijelom ptice tako da ne možeš reći da si hendikepirana. Iako tvoje oči ne vide preko dana dovoljno su bistre noću za hvatanje buha. Kada pogledam mnogobrojne različite vrste ptica, jastreb je kuštrav i punih ušiju sa žličastim orlovskim nosom koji nije takav u drugih ptica, i nadalje, njihovi oblici su sramotni u usporedbi s vašim. Prepelica nema rep, ali se druge ptice ne smiju njima nego samo tebi. Sve druge ptice su ljubomorne i ne ismijavaju te zato što je tvoj oblik ružan nego zato što si nepomična i tvoj um oskudijeva u vještini iako se smatraš jednim od četrdeset-osam vrsta jastrebova? Ili, je možda tvoja trenutna nesreća zbog nekakve loše karme u bivšem životu? Ahh, kako te sažalijevam!”tao4

Sova kaže, “ne znam što je razlog, ali je još Lao Tzu7 govorio, ‘Ljudi su stvarnosti  samo dali imena’. Mogu vidjeti da postoji nešto čudno u meni i da se te ptičice smiju. Ali, ovo nije nešto od čega bih trebala zazirati. Nije da sam posebno zadovoljan što sam nabrojana među četrdeset-osam vrsta jastrebova. Ljudi su me vjerojatno nazvali jastrebom zato što hvatam i jedem ptičice. Ipak, ovo nije nešto što bih trebala snažno otkloniti. Zbog ljudi je sovi određeno da bude opterećena ismijavanjem [jer su je nazvali jednim od jastrebova]. Čovjek koji me uhvati će me othraniti. Prirodno, onaj koji je othranjen od čovjeka njegov posao je da za njega siječe. I ne bi li malkice trebalo vratiti uslugu?”

1 Mimizuku ili Washimimizuku kod japanaca. Na eng. se zove eagle owl (sovuljaga ili sova ušara) sa latinskim nazivom Bubo bubo. Čini se da se vrlo rijetko viđa u Japanu, ali Chozanshi je možda pobrkao sa drugom rogatom sovom (“velikom ušarom” kod japanaca), osobito sa Torafuzuku ili sovom naziva mala ušara (Latin: Asio otus) koja je više uobičajena.

2 Oprema od Yamabushi svećenika, ezoterične sekte u Japanu. Oni lutaju gorjima i razmatraju se kao nešto što straši.

3 Tengu: Mitski stvor sa dugim nosom koji je sposoban letjeti držeći u šaci list paprati.

4 U japanu je sova obuhvaćena u kalup jastreba. Naziva se Washi­mimizuku, što znači “sovuljaga” ili “orao sa dodatnim ušima.”

5 “Koji nebeski nalozi se nazivaju naša priroda. (HW)” Doctrine of the Mean.

6 Chogenbo: Također, vrsta jastreba nazvana “konjski drek jastreb, ” ili jednostavnije “jastreb balegar.”

   Ovo je Euroazijski kestral na eng. (Latinski: Falco tinnun-culus). Često se vidi zimi u Japanu.

7 Lao Tzu: Vjerojatno autor Tao Te Ching-a, i kao takav, utemeljitelj Taoizma.

DEMONOVA PROPOVIJED O BORILAČKIM VJEŠTINAMA

sl1demonpropovijedsl1Japan je uvijek cijenio borilačke vještine. Po narodnom Šintoističkom mitu samo japansko otočje je bilo formirano od strane božanstava Izanagi-a i Izanami-a pomoću koplja. Povijesno, različiti stilovi borilačkih vještina su vjerojatno započeli na vrlo osnovnoj razini kada su različite grupe ljudi napali otočje noseći sa sobom oružja različitih oblika i građe. Od kasnog XII. stoljeća kada su započeli ozbiljni samurajski okršaji i ratovi počele su se razvijati škole borilačkih vještina. One su se tijekom XVI. i XVII. stoljeća sa razdobljem građanskih ratova proširile. Konačno, stara kineska klasifikacija osamnaest borilačkih vještina Bugei Juhappan (武芸十八) je postala čvrsto utemeljena. Broj osamnaest je bio samo konvencionalna oznaka, međutim, nije se precizno brojalo obilje škola i oružja koja su se širila.

Do ranog XVIII. stoljeća onaj tko je težio borilačkim vještinama mogao je izabrati od mnogostrukog niza škola, učitelja i oružja. Različiti stilovi ili Ryu-evi (流) su razvijani u bezbroj pod-stilova svaki sa novim učiteljem koji je pripovijedao o upotrebi tehnika koje ne može podnijeti nijedna obrana. Neki stilovi su učili rafinirane kretnje stopalima i stavove, neki upotrebu brzih promjena položaja, a drugi poseban rad kukovima i tehnike spoticanja. Neki su još podučavali istančane kadence disanja, jedinstvene načine držanja mača da bi protegnuli njegov doseg, tehnike koncentracije, te čak i ezoterične budističke Mantra-e. Raznovrsnost oružja je uključivala mačeve različitih dužina (od vrlo dugog prema veoma kratkom), koplja sa kukom, cijevi ili drugim napravama, Jutte, Kusarigama-u ili različite oblike Shuriken-a.
Prije sredine sedamnaestog stoljeća Miyamoto Musashi zasigurno najveći borilački praktičar u povijesti japana je uočio ovaj trend i napisao:

„Kada pogledate u svijet elemenata različitih vještina one su bile skrojene za prodaju. Također, osoba razmišlja o sebi kao nešto što će biti prodano i čak se primjena ovih Putova preferira kao roba. Ovo mentalno razdvaja cvijet i plod na dvoje i čini da je voće dosta manje nego cvijet. Posebno je na ovaj način forma borilačkih vještina preuređena u ornament, cvijet je nametnut cvatu, a tehnika je preuređena u prikaz. Razgovara se o ovom ili tom Dojo-u, ovakvom ili takvom podučavanju u pokušaju da se nešto zaradi ili da se okoristi.

Pogledajte u druge stilove gdje sam našao da govore o sposobnosti krinke ili detaljno demonstriraju pokrete rukama dok se ispravno gleda u oči imajući najmanje istinsko srce“.

“Srce istine” i srž srca ili uma je predmet propovijedi o borilačkim vještinama napisane od strane Niwa lurozaemon Tadaaki-a (1659-1741) samuraja Seki-yado feuda. Malo je poznato o ovom čovjeku čiji je nom de plume bio Issai Chozanshi. Ali, on je očito bio upoznat sa mačevanjem, filozofijom i vještinama napravljenim iz opsežnog proučavanja Budizma, Konfucizma, Taoizma i Šintoizma i čini se da je poznavao dijela Musashi-a i svećenika Takuan-a. Uglavnom, su njegova pisanja zgotovljena tijekom druge dekade XVIII. Stoljeća gdje je majstorski sinkretirao tretmane ovih filozofija i religija osvijetlivši središnju smisao svake u direktnim uputama za upotrebu u borilačkim vještinama ili u humorističnim i nezbiljskim pričama koje poučavaju u više kružnom načinu. Njegov način pisanja je prirodna posljedica slika koje su bile popularno tijekom njegovog vremena gdje zajedno figure Buda-e, Lao Tzu-a i Konfucija kušajući vino ili ocat iz istog lonca govore da je bit ista samo se individualne percepcije razlikuju. Ono što je važno za razumjeti je ta bit.

RASPRAVA MORSKOG GALEBA I VODENOG CVIJETA O TAO-u

Kornjača i vrana si čestitale na svojoj dugovječnosti i uživanju na rubu vode. U blizini  Vodeni cvijet uzdahne i reče, “Ahh, duhovna bit svih stvari, kako je izvrsna! Idući uokolo i naokolo postoje nebrojeno mnogo tvorevina i metamorfoza! Između deset tisuća stvari rođenih i ponovno rođenih postoji rast i postoji raspad, postoji prosperitet i postoji propast, postoje stvari koje se razlikuju i stvari koje su iste, postoje stvari koje lete i postoje stvari koje plivaju, postoje stvari koje se kreću i one koje miruju.

Gomila i različita bića – svaka sklona vlastitom posjedovanju i svaka sklona misteriji svoga bića. U svome početku ne mogu vidjeti od kuda su proizašli niti znaju gdje idu, ili u što oni naposljetku postaju. Također, i ja pripadam među deset tisuća stvari i uživam usred biti vlastitog stvaranja i promjena.

“Kada pogledam sa stajališta svih ovih mnogobrojnih stvari vidim te buhe, uši, sebe i ostale slične nama i koji mogu biti slabe sićušne stvari, ali nema ispod neba to što poštujem više nego sebe. Bili bilo tko zamijenio svoj tijelo iz svijeta?

“Promatrajući ovo sa stajališta Neba i Zemlje postoji veliki P’eng koji udara sa svojim krilima stvarajući zračne vrtloge i leti u visinu od devedeseti tisuća Ri-a. Ali, to nije više nego jedna stvar u velikom praznom nebu. To ide bez da govori da kornjača i vrana umiru čestitajući si na dugim životima od tisuću i deset tisuća godina, ali duljina njihovog vremena također završava i dan njihove smrti nije drugačiji nego li naš. Po meni, iako smo se rodili ujutro i umrli noću sasvim proživimo svoje živote. Što vas dvoje mislite?”

Kornjača i vrana ne odgovore.

Morski galeb lebdeći blizu oceana čuvši riječi Vodenog cvijeta reče, “Razmatrajući ovo sa stajališta postojanja fenomena postoje mnoge različite stvari u svijetu. Od samog početka ovo tijelo je formirano od privremeno ispunjenog kalupa četiri velika elementa. Dolazimo brzo i odlazimo u žurbi. Postoji li išta da ostaje kako jest? Prolazimo bez da kažemo da se želimo kretati uokolo u ovome neugodnome, mučnome svijetu, nakon čega naše tijelo slijedi stotine nevolja i tisuće briga skupljenih u našem umu. Jednostavno pokušajte izbjeći prašinu prenesenu vjetrom i živite na osami pored rijeka i jezera. I kada pogledate neobičnost svjetskog dobra i zla samo se molite da provedete život u miru”.

Vodeni cvijet kaže, “svi znaju da se deset tisuća stvari rađa iz Praznine i vraća se u Prazninu. Ali, primajući ovo tijelo i od vremena od kada se rodite prema vremenu kada umrete za svaku stvar postoji zakon prirode i to je određena zadaća pripisana za svaki oblik. Ti koji slijedi tu zadaću i uživaju unutar toga se zovu gospoda. Ti koji ne izvode svoje zadaće već umjesto toga postupaju samovoljno se nazivaju niži ljudi.

“Osim toga, radost, žalost, interesantne stvari, apsurdne stvari, dobro i zlo, sreća i nesreća, prosperitet i propast, te uspinjanje i pad je sve stvoreno od strane Starca Kreatora koji nam daje rođenje. To što plutam uzduž oceana i živim mirni život ne proizlazi iz vlastite snalažljivosti. Taj moj kratki život nije pitanje moga zanemarivanja. Sve ovo je uputa od Starca. Ipak, kako bi moglo biti da me Starac sl2voli ili mrzi? Svaki od nas prima vlastite presude i broji dane kroz prirodu, te Starac nema nikakvo razumijevanje za ovo i niti to ja činim.

“Nebo izvršava svoju shemu bez privrženosti. I, otkad sam primio ovo tijelo bez privrženosti uživam u sebi usred stvaranja i metamorfoze, a također bih trebao doći prema svome kraju bez te privrženosti.

“Međutim, ako upotrijebite vlastitu osobnu mudrost, te oštrouman razum i ustrajete u vlastitoj svojeglavosti vi ćete se iz dana u dan raspravljati sa Starcem. Ali, Starac se neće predati i vi ćete se ne samo uzaludno mučiti nego ćete sve izokrenuti preko očekivanja i susresti ćete se sa strašnom katastrofom. Ako ljudi koji su u mraku za ove principe katkada uspiju učiniti nešto putem vlastite oštroumnosti oni ovo shvate za mjerilo. Zatim, trudeći se puni ponosa u vlastitu mudrosti i oštroumnost svoga razuma se iscrpe sa svojim tijelima i umovima trpeći u svojim cjelokupnim životima”.

NIHONGI KNJIGA 1 DOBA BOGOVA 2. dio

nihonginaslov

NIHONGI

KNJIGA 1

DOBA BOGOVA

2 dio

nihongisl1

Izanagi i Izanami na Nebeskom plutajućem mostu.

U jednom spisu je rečeno:”Prije svega bogovi koji su nastali u paru, muškarac i žena su bili Uhiji Ni no Mikoto i Suhiji Ni no Mikoto.  Zatim, su bili Tsuno-guhi no Mikoto i Iku-guhi no Mikoto, sljedeći su bili Omo-taru no Mikoto i Kashiko-ne no Mikoto, te Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto.”

Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto su stajali na Nebeskom lebdećom mostu i  održavši skupa vijećanje izjavili su: “Nema li zemlje dolje?”

Potom oni zabodu dolje Nebesko koplje ukrašeno draguljima i tapkajući okolo utemelje ocean. Slana voda koja je curila sa šiljka koplja se zgrušala i nastao je otok koji je dobio ime Ono-goro-jima.

Nato, su dva Božanstava sišla stanovati na ovom otoku. Slažući se, željeli su postati muž i žena zajedno su proizveli zemlje. Tako su oni napravili Ono-goro-jima središnjim stupom zemlje.

Sada se muško božanstvo okrene na lijevo, a žensko božanstvo na desno, te oni zasebno zaobiđu zemaljski stup. Kada su se sreli na jednoj strani žensko božanstvo je prvo govorilo i reklo:”Kako divno! Srela sam dražesna mladića”.  Muško božanstvo je bilo ozlovoljeno i reklo: “Ja sam muškarac i trebao bih govoriti prvi kako je protivno da žena prva govori. Ovo je bilo jadno. Dopusti nam da opet idemo uokolo”.  Nato se dva božanstava vrate i susretnu iznova, te je ovaj put muško božanstvo  govorilo prvo i reklo: „Kako divno! Sreo sam dražesnu djevu“.

Zatim, on zapita žensko božanstvo: “Postoji li ti išta formirano u tijelu? “Ona odgovori: “U mojem tijelu postoji mjesto koje je izvor ženstvenosti”. Muško božanstvo reče: “Opet, u mojem tijelu postoji mjesto koje je izvor muževnosti. Želim ujediniti ovo izvorno mjesto mog tijela sa izvornim mjestom tvoga tijela”.  Nato se muškarac i žena prvi put sjedine kao suprug i žena.

Prije svega, kada je vrijeme porođaja stiglo otok Ahaji je bio smatran kao posteljica što je u njihovim umovima izazvalo ne ugodu. Zato je on dobio ime Ahaji no Shima.

Sljedeći je nastao otok Oho-yamato no Toyo-aki-tsu-shima. (Ovdje se Nippon čita kao Yamato. (Yamato vjerojatno znači planinska vrata. To je pravo prastaro ime za provinciju koja uključuje Nara-u i brojne druge prijestolnice Japana kroz stoljeća i također se koristi za cijelu zemlju. Nekoliko Japanskih careva je sebe nazivalo Yamato-neko. Spominje se od strane povjesničara kasnije kineske Han dinastije .(25-220 n.e) kao mjesto vladavine u to vrijeme u Japanu.). Zatim, su oni proizveli otok Iyo no futa-na (sadašnji otok Shikoku), te otok Tsukushi.(sada Kiushiu).

Zatim, su nastala slična otočja Oki i Sado. Ovo je prototip rođenja blizanaca koja se ponekad događaju unutar ljudskog roda. Zatim, je nastao otok Koshi (Koshi nije otok, nego to uključuje sadašnju provinciju Ettchiu, Echigo i Echizen), zatim, otok Oho-shi ma, zatim otok Kibi no Ko.(ovo je nejasno, Kibi je sada Bingo, Bizen i Bittchiu dok se za Ko smatra da su možda otočja u unutrašnjosti zemlje).

Zato se ponajprije pojavila oznaka zemlje Oho-ya-shima (osam velikih otoka).

Zatim, su nastala otočja Tsushima i Iki sa otočićima zbog različitih dijelova koagulacije pjene slane vode.

Također, je izjavljeno da su oni nastali od koagulacije pjene slatke vode.

U jednom spisu je rečeno:  “Nebeski Bogovi nazvani Izanagt no Mikoto i Izanami no Mikoto su rekli: ‘Postoji zemlja Toyo-ashi-hara-chi-ja-wo-aki no midzu-ho. Čineći da jest, te nastavljajući dalje donesu nalog . ‘Zatim, su dali Nebesko koplje od dragulja. Nato, su dva Boga stajala na plutajućem Nebeskom mostu i strmoglaviti koplje tražeći zemlju. Zatim, su sa tim uskomešali ocean i izvadili ga ponovo gore gdje je slana voda koja je curila sa šiljka koplja koagulirala i pretvorila se u otok koji je bio nazvan Ono-goro-jima. Dva boga su sišla, te stanujući na ovom otoku su podigla  dvorac od osam mjera. Također, su postavili Nebeski stup.”

nihongisl2

Dijete pijavica.

Zatim je muško Božanstvo zapitalo žensko Božanstvo: “Ima li išta formirano u tvojem tijelu?” Ona je odgovorilo: “Moje tjelesno mjesto nazvano izvorom ženstvenosti je  sasvim formirano”. Muški bog je rekao: “Moje tjelesno mjesto nazvano izvorom muževnosti je opet sasvim formirano. Želim ujediniti moj izvor muževnosti sa tvojim izvorom ženstvenosti”. Dok su tako razgovarali pripremajući se da obiđu Nebeski stup on je rekao: “Ti, moja mlađa sestro obiđi sa lijeva dok ću ja obići zdesna”. Čineći tako oni su zasebno obišli i kada su se susreli žensko Božanstvo je govorilo prvo: “Kako-zgodan! dražesni mladić! “Zatim, je muško Božanstvo odgovorilo: “Kako zgodna! dražesna djeva!” Napokon, oni su postali suprug i žena.  Njihovo prvo dijete je bilo pijavica koju su oni odmah stavili u čamac od trske i otpremili. Nakon toga njihov je bio otok Ahaji. Također, ovdje nije uključen broj njihove djeca. Zato su se oni opet vratili gore prema Nebu i potpuno izvijestili o okolnostima. Sljedeće, znameniti nebeski Bogovi su ovo naslutili putem proricanja kojem su ih oni podučili sa riječima: “To je bilo zbog toga što je žena prva držala govor i najbolje je da se ponovo vratite onamo”. Imajući božansko vrijeme oni su sišli dolje.

Dakle, dva božanstava su opet išla oko stupa, muško Božanstvo slijeva, a žensko Božanstvo zdesna. Kada su se sreli muško Božanstvo je prvo govorilo: “Kako zgodna! dražesna djeva! “zatim, je žensko Božanstvo odgovorilo: “Kako zgodan! dražestan mladić! ” Nakon toga su se zajedno nastanili u istoj palači i imali djecu čija su imena bila Oho-yamato no Toyo-aki-tsu-shima, zatim otok Ahaji, zatim otok Iyo ne futa-na, zatim otok Tsukushi, zatim tri otočja Oki, zatim otok Sado, zatim otok Koshi, zatim otok Kibi-no-ko. Sukladno tome zemlja je nazvana “zemlja velikih-osam-otoka”.

U jednom tekstu je rečeno: “Dva Božanstava Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto stajavši usred Nebeske magle su rekli: ‘Želimo naći zemlju’. Tako, oni dolje zabodu Nebesko koplje od dragulja i pipkajući su tražili sve dok nisu osnovali otok Ono-goro.

Zatim, su izvlačeći koplje veselo rekli: ‘Dobro! postoji zemlja!’ “

U jednom spisu je rečeno: “Dva Božanstava Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto su sjedili na Ravnici nebeskih visina i rekli: ‘Tamo, svakako mora biti zemlja’. Tako da su skupa sa Nebeskim kopljem od dragulja ogrebli otok Ono-goro.”

U jednom spisu je rečeno: “Dva Božanstava, Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto su razgovarali jedan sa drugim i rekli: ‘Postoji nešto što sliči na plutajuće ulje. Možda usred ovoga postoji zemlja’. Tako, sam uzeo Nebesko koplje od dragulja i pipkajući tražio okolo formirajući otok koji je nazvan Ono-goro”.

U jednom spisu je rečeno: “Dva Božanstava su se udružila i postali suprug i žena. Prije svega, otočja Ahaji i Aha se uzimaju u obzir kao posteljice koje su proizvele otok Oho-yamato no Toyo-aki-tsu-shima, zatim otok Iyo, zatim otok Tsukushi, zatim blizance otočja Oki i Sado, zatim otok Koshi, te sljedeći Oho-shima i Kojima.”

U jednom spisu je rečeno: “Prvi je rođen otok Ahaji, zatim otok Oho-yamato no Toyo-aki-tsu-shima, zatim otok Iyo no futa-Na, zatim otok Oki, zatim otok Sado, zatim otok Tsukushi, zatim otok Iki, te zatim otok Tsushima.”

U jednom spisu je rečeno: “Budući da je otok Ono-goro razmotren kao posteljica stvoren je otok Ahaji, zatim otok Oho-yamato no Toyo-aki-tsu, zatim otok Iyo no futa-Na, zatim otok Tsu-kushi, zatim otok Kibi no ko, zatim, slična otočja Oki i Sado, te otok Koshi.”

U jednom spisu je rečeno:”Budući da je otok Ahaji razmotren kao posteljica stvoren je otok Oho-yamato Toyo-aki-tsu, zatim otok Aha, zatim otok Iyo no futana, zatim tri otočja Oki, zatim otok Sado, zatim otok Tsukushi, zatim otok Kibi no ko i Oho-shima.”

U jednom spisu je rečeno: „Žensko Božanstvo je prvo govorilo i reklo: ‘Kako lijep! Dražesan mladić’! Odmah je uzela pod ruku muško Božanstvo i zauvijek su postali muž i žena. Prema tome je tada nastao otok Ahaji, te sljedeći dijete-pijavica.“

Zatim, su stvorili more, te rijeke i onda planine. Zatim, su stvorili Ku-ku-no-chi pretka drveća i zatim Kaya no hime  pretka biljaka koji se također zvao Nudzuchi.

–        Nastavlja se –

Demonova propovijed o borilačkim vještinama

 

demonpropovijednaslov

demonpropovijedsl1Japan je uvijek cijenio borilačke vještine. Po narodnom Šintoističkom mitu samo japansko otočje je bilo formirano od strane božanstava Izanagi-a i Izanami-a pomoću koplja. Povijesno, različiti stilovi borilačkih vještina su vjerojatno započeli na vrlo osnovnoj razini kada su različite grupe ljudi napali otočje noseći sa sobom oružja različitih oblika i građe. Od kasnog XII. stoljeća kada su započeli ozbiljni samurajski okršaji i ratovi počele su se razvijati škole borilačkih vještina. One su se tijekom XVI. i XVI. stoljeća sa razdobljem građanskih ratova proširile. Konačno, stara kineska klasifikacija osamnaest borilačkih vještina Bugei Juhappan (武芸十八) je postala čvrsto utemeljena. Broj osamnaest je bio samo konvencionalna oznaka, međutim, nije se precizno brojalo obilje škola i oružja koja su se širila.

Do ranog XVIII. stoljeća onaj tko je težio borilačkim vještinama mogao je izabrati od mnogostrukog niza škola, učitelja i oružja. Različiti stilovi ili Ryu-evi (流) su razvijani u bezbroj pod-stilova svaki sa novim učiteljem koji je pripovijedao o upotrebi tehnika koje ne može podnijeti nijedna obrana. Neki stilovi su učili rafinirane kretnje stopalima i stavove, neki upotrebu brzih promjena položaja, a drugi poseban rad kukovima i tehnike spoticanja. Neki su još podučavali istančane kadence disanja, jedinstvene načine držanja mača da bi protegnuli njegov doseg, tehnike koncentracije, te čak i ezoterične budističke Mantra-e. Raznovrsnost oružja je uključivala mačeve različitih dužina (od vrlo dugog prema veoma kratkom), koplja sa kukom, cijevi ili drugim napravama, Jutte, Kusarigama-u ili različite oblike Shuriken-a.
Prije sredine sedamnaestog stoljeća Miyamoto Musashi zasigurno najveći borilački praktičar u povijesti japana je uočio ovaj trend i napisao:

„Kada pogledate u svijet elemenata različitih vještina one su bile skrojene za prodaju. Također, osoba razmišlja o sebe kao nešto što će biti prodano i čak se primjena ovih Putova preferira kao roba. Ovo mentalno razdvaja cvijet i plod na dvoje i čini da je voće dosta manje nego cvijet. Posebno je na ovaj način forma borilačkih vještina preuređena u ornament, cvijet je nametnut cvatu, a tehnika je preuređena u prikaz. Razgovara se o ovom ili tom Dojo-u, ovakvom ili takvom podučavanju u pokušaju da se nešto zaradi ili da se okoristi.

Pogledajte u druge stilove gdje sam našao da govore o sposobnosti krinke ili detaljno demonstriraju pokrete rukama dok se ispravno gleda u oči imajući najmanje istinsko srce“.

“Srce istine” i srž srca ili uma je predmet propovijedi o borilačkim vještinama napisane od strane Niwa lurozaemon Tadaaki-a (1659-1741) samuraja Seki-yado feuda. Malo je poznato o ovom čovjeku čiji je nom de plume bio Issai Chozanshi. Ali, on je očito bio upoznat sa mačevanjem, filozofijom i vještinama napravljenim iz opsežnog proučavanja Budizma, Konfucizma, Taoizma i Šintoizma i čini se da je poznavao dijela Musashi-a i svećenika Takuan-a. Uglavnom, su njegova pisanja zgotovljena tijekom druge dekade XVIII. Stoljeća gdje je majstorski sinkretirao tretmane ovih filozofija i religija osvijetlivši središnju smisao svake u direktnim uputama za upotrebu u borilačkim vještinama ili u humorističnim i nezbiljskim pričama koje poučavaju u više kružnom načinu. Njegov način pisanja je prirodna posljedica slika koje su bile popularno tijekom njegovog vremena gdje zajedno figure Buda-e, Lao Tzu-a i Konfucija kušajući vino ili ocat iz istog lonca govore da je bit ista samo se individualne percepcije razlikuju. Ono što je važno za razumjeti je ta bit.

Kada liječnik

odustaje, poziva se Tengu.

Demonova propovijed o borilačkim vještinama ne nudi nikakav savjet o teh­nikama, strategijama ili manevrima. Radije pokušava staviti borilačkog praktičara čvrsto usmjerenog prema unutrašnjem putu, putu ne-ovisnosti, spontanosti i lakoće. Postavljanje izvan ovakvog puta je bitno u otvaranju uma prema vrlo drukčijoj dispoziciji gdje borilački praktičar više neće biti uznemiren tijekom uspoređivanja učinkovitosti tehnike ili superiornosti jedne škole nad drugom. Sa novim načinom mišljenja ili psihološkim pristupom on će transcendirati takve brige, a ovo spojeno sa ispravnim kanaliziranjem univerzalne energije Chi će biti radikalno transformirano. Drugim riječima, ako učenik može usvojiti bit cjelokupnih borilačkih vještina on može nastaviti majstorirati bilo koji izabrani stil sa povjerenjem i predajom. Cilj nije tehnička vještina, nego preobrazba.

Demon koji drži ovu propovijed je nosati Tengu, zastrašujući, ali ne i neophodno zlonamjeran polu-čovjek i polu-ptica koji je u prošlosti uživao glas majstora borilačkih vještina sa sposobnošću prizivanja natprirodne snage. Povremeni vidjeoci ovih stvorova, obično duboko u planinama, su dojavljivali o njima sve do nedavnih vremena kako su ljudska bića posjekla mnoga njihova sveta drveća i gajeve.

DOBITAK I GUBITAK ZA SLAVUJA I CARIĆA

Slavuj skupi zajedno ptičice i kaže, “Kada kljucate biljke duž polja ili jede bobice u vrtovima nepotrebno galamite, a također, čineći veliku buku i dalje pozivate svoje prijatelje. Zbog ovoga ljudi znaju da ste se skupili u jato i došli tamo tako da oni šire svoje mreže ili stavljaju ljepilo za ptice. Zimi, kada nema nikakve hrane u planinama spuštam se prema čovjekovim kućama i iako jedem voće od Nanten-a na rubu veran­de domaćin i ne zna za to. Ovo je tako zabavno da dajem glasan zov zahvale kako odletim i vratim se kući. Ako je slučajno ljepilo za ptice tamo rašireno ne pravim nikakvu buku i tiho se izvučem na leđa nagnuvši se unazad i visim naopako. Tako, kako zamka ostaje iznad, a moje tijelo padne ja tajno odletim. Ali, vi kada se na razmaženo ljepilo nagomilate, te iznenađeni potičete lom i započinjete lepršati okolo. Zbog toga se sasvim prekrijete ljepilom i ne možete se uopće pomaknuti i budete uhvaćeni. Kakva greška!”  Očito je on ovo govorio sa prilično puno mudrosti.

Ženka ptičice carića sjedeći na najudaljenijem mjestu se nasmije i reče, “Ljudi su domišljatiji nego ptice i također će jednom kada netko vidi ovakvu prevaru postaviti usku zamku ispod. Zatim, kako visite naopako i bacite se na zemlju kako ste rekli vaša leđa će se zaglaviti u donjoj zamci i biti čete neočekivano fiksirani. Tako se čak i gospodar slavuja uzruja i potiče lom prekrivši se sa ljepilom i bude uhvaćen isto kao mi. U svijetu, ljudi površne pameti su svi kao slavuji. Jednom kad postignu nešto pomoću oštroumnosti vlastitog razuma budu ponosni i misle da mogu tako nastaviti zauvijek. Kako bi itko u svijetu mogao biti tako glup? Čovjek naučivši neku vještinu i nakon što to učini dvaput misli da ju je sigurno savladao, te je on opetovano uzaludno koristi nikako ne shvaćajući da je ta vještina sada postala njegov neprijatelj i da privlači katastrofu.

“Nekada je u Kini postojao kralj Wu koji je prešao rijeku Yangtse i popeo se na Majmunsku planinu. Kada su majmuni vidjeli ovo raspršili su se i pobjegli na sva četiri smjera. Međutim, među njima je postojao jedan majmun koji nije pobjegao nego je skočio na granu drveta poput podbačene lopte. Demonstrirajući takvu vještinu on je napravio ljude nižim ispod sebe. Kralj Wu otpusti zarezanu strijelu koju majmun zgrabi u njenom letu na isti način kao da je ubrao nešto sa zemlje. Zatim, kralj Wu odmah izda zapovijed svojim slugama da svi ispuste strijele u četiri smjera. Majmun nije imao tisuću ruku i nije ih mogao sve uhvatiti tako da je naposljetku bio probušen i ubijen. Ovako, ti koji se ponose na svoj vlastiti oštrouman razum privlače svekolike katastrofe”.

demonpropovijedsl2

„Čovjek će naučivši neku vještinu i nakon što je dvaput izvede sigurno izgubiti, a koristeći je opetovano, uzaludno, nikada neće shvatiti da je ta vještina sada postala njegov neprijatelj..

PROLJEĆE I JESEN 4. dio

KNJIGA IV / MONG HIA GI
Zabilješke prvog ljetnog mjeseca

lybu4sl8

Proljeće i jesen Ly Bu Vea spada u klasično djelo kineske konfucijanske i taoističke tradicije razmišljanja. U narednim člancima Cronippon ninjutsu dojo će iznijeti po jedan ulomak iz ovogadijela o «slobodnom i sređenom duhu»

1. POGLAVLJE
PRVI LJETNI MJESEC / MONG HIA
Ly bu vea sl2prvom ljetnom mjesecu Sunce se nalazi u znaku Bi (zviježđe Bi jesu Aldebaran i Hijade). Za večernjeg sumraka kulmini-ra zviježđe I (dvije zvijezde Vodene zmije-Hydrae i vrča – Vu Ny). U vrijeme svitanja kulminira zviježđe Vu Ny (Ny – djevica sadrži dvije zvijezde Vodenjaka). Njegovi su dani Bing i Ding (treći i četvrti znak u desetičnom ciklusu i znače Vatru). Njegov božanski vladar je Jen Di (gospodar plamena – Vatre, zato što je ratarstvo zahtijevalo uništenje guštika s pomoću vatre). Njegov duh zaštitnik je Džu Jung (čarobnjak taljenja – poštovan kao duh zaštitnik Vatre). Njegove životinje jesu pernate životinje (na čelu pernatih životinja nalazi se feniks). Njegova nota je Dži (druga nota kineske skale i označava Vatru). Njegov tonalitet je Džung Ly (Jin tonalitet – sila Jang se raspršuje prema vani, sila Jin se stvara u unutrašnjosti). Njegov broj je sedam (postoji pet promjenjivih stanja, Vatra se nalazi na drugom mjestu što čini ukupno sedam). Priroda njegovog bića je ćudoređe. Djelatnost osjetila mu je vid. Okus mu je gorak. Miris mu je po paljevini. Žrtve se prinose duhu ognjišta. Među žrtvenim prinosima na prvom su mjesta pluća (budući da u tom mjesecu prevladava Vatra žrtve se prinose duhu zaštitniku ognjišta).
Zelene žabe krekeću, pojavljuje se kišna glista. Krastavci rastu, gorčika cvate.
Nebeski sin boravi u Dvorani svjetla (Ming Tang – dvorana okrenuta spram juga) u lijevoj prostoriji (lijeva odaja se nalazi na istočnom kraju). Vozi se u skerletnim kolima u koja su utegnute lisice crne grive. Postavljaju se crvene zastave. Odijevamo se u crvenu odjeću. Nosimo crveni nefrit. Jedemo grah i piliće (da bi se simbolizirala priroda Vatre koja potiče rast bilja, a pilići i grah služe umirenju prirode). Posude su visoke i velike.
U tom mjesecu nastupa ljeto (46 dana po nastupu proljeća je nastup ljeta što većinom spada u četvrtom mjesecu). Tri dana prije nastupa ljeta, veliki astrolog odlazi nebeskom sinu i kaže:
Tog i tog dana nastupa ljeto. Djelujuća snaga počiva na Vatri. Nebeski sin tada posti. Na dan nastupa ljeta nebeski sin odlazi osobno, na čelu trojice najviših dostojanstvenika, devetorice visokih savjetnika i savjetnika, pred grad da bi dočekao ljeto na južnom pašnjaku. Poslije povratka dijeli nagrade, postavlja knezove i dijeli čestitne poklone. Zatim, majstor glazbe dobiva nalog da zajednički uvježba religijske ceremonije i glazbu (te ceremonije služe osiguranju postojanja zemlje, jačanju društva i unaprjeđenju naroda, a glazba služi da bi se utjecalo na običaje i navike i ona treba da ujednači ono naopako u ljudima i da ojača njihove pozitivne dispozicije).
Ministar rata prima zapovijed da preporuči ljude koji se ističu, da unaprijedi dostojne i dobre u njihovu zvanju i da uzdigne one koji se ističu. U skladu s njihovim mjestom, pojedincima će biti dodijeljen rang i dohodak.
U tom mjesecu valja unapređivati rast, visoko valja uzdići. Ništa se ne smije otkinuti niti zderati, ne smiju se započeti nikakvi radovi na zemlji, ljude se ne smije izaslati, ne smiju se rušiti visoka stabla.
U tom mjesecu nebeski sin se počinje odijevati tanku tkaninu od puerarije.
Šumari dobivaju zapovijest da obiđu polja i ravnice i potaknu seljake i da upozore narod da ne dopusti da vrijeme proteče neiskorišteno.lybu4sl1
Ministar za nastavu dobiva zapovijest da proputuje gradovima i selima (grad se sastojao od 2500 obitelji, a selo od 500 obitelji) da bi seljake zadržao na marljivu radu i spriječio ih da se potucaju gradovima.
U tom mjesecu valja tjerati divlje životinje da ne bi nanijele štetu žitu, no ipak ne smije doći ni do kakvog velikog lova.
Seljaci prinose prve plodove žetve pšenice, a nebeski sin kuša pšenicu zajedno sa svinjskim mesom i najprije žrtvuje od toga u unutrašnjoj dvorani Hrama predaka.
U tom se mjesecu sakuplja različito ljekovito bilje i sprema se. Jelenjak odumire (budući da u tom mjesecu sila svjetla postiže svoj vrhunac sazrijeva ljekovito bilje i zbog toga se sakuplja i sprema, a Jelenjak je vrsta fine biljke).
Žanje se pšenica. Raspravlja se o prekršajima zapriječenim lakšim kaznama i donose se odluke o sitnijim prijestupima. Osobe koje se nalaze na izdržavanju lakših kazni bit će otpuštene (u tom je mjesecu sila Jang u punom djelovanju dok u idućem mjesecu odozdo vreba sila Jin i zbog toga se lakšim kaznenim predmetima odlučuje u skladu s tim duhom ubijanja, te će biti otpušteni lakši osuđenici koji ne moraju otrpjeti nikakve tjelesne kazne). Pošto je dovršen uzgoj dudova svilca, žene prinose carskoj kući svoje čahure. Ubire se i porez u čahu-rama, pri čemu se broj dudovih stabala uzima za osnovu. Otmjeno i sitno, staro i mlado mora pripomoći na isti način da bi se stvorila zaliha za žrtvene haljine koje su potrebne za livadnu žrtvu u Hramu predaka.
U tom mjesecu nebeski sin će održati veselicu uz vino s ceremonijama i glazbom (pri tome se pije mlado vino koje jača i produljuje život).Izvršimo li te zapovijesti, padat će plodna kiša u sve tri dekade. Kad bi se u prvom ljetnom mjesecu slijedilo običaje što vrijede za jesen, često bi žestoko kišilo, žito ne bi moglo dozreti, a lybu4sl2ljudi bi sa sela pobjegliu grad (sila Jang se nalazi u punom djelovanju i kada bi se provodili usmrćujući propisi sile Metala od toga bi nastala Voda i žestoke bi kiše uništile žito, tako da ono ne bi moglo rasti što bi dovelo da ljudi sa svih strana od straha pred razbojnicima pobjegnu u mjesta opasana zidinama da bi se zaštitili). Kad bismo slijedili običaje što vrijede za zimu, stabla i biljke bi ubrzo uvenuli, a zatim bi velike poplave oštetile zidine i utvrđenja. Kad bismo slijedili običaje što vrijede za proljeće, crvi i skakavci bi postali prava nevolja. Zapuhali bi žestoki vjetrovi, a biljke u cvatu ne bi imale sjemenja (budući da je u tom mjesecu sila Jang u snažnom porastu i ukoliko bi se slijedili za proljeće važeći propisi insekti bi se probudili iz zimskog sna i pretvorili bi se u pravu nevolju, stoga što je u proljeće jaka sila Drva koja se izražava u vjetru od toga nastaju jake oluje).

2. POGLAVLJE
OPOMENA NA OBRAZOVANJE / KYAN
HYO
Kraljevi davnoga doba unapređivali su kulturu time što ništa nisu isticali više od dječjega strahopočitanja i ništa im nije bilo milije od vjerne savjesnosti. Savjesnost i strahopoštovanje su najveće želje knezova i otaca među ljudima. Povlašćivanje i isticanje su najdraža misao sinova i činovnika među ljudima. Zbog nepoznavanja načela razuma (takvo nepoznavanje načela razuma u knezova i očeva izaziva nedostatak ljubavi i dobrote, pomanjkanje savjesnosti i strahopočitanja izaziva razočarenje u knezova i očeva, pomanjkanje ljubavi i dobrote izaziva razočarenje u činovnika i sinova) je došlo do toga da knezovi i očevi nisu mogli postići svoje želje, a sinovi i činovnici nisu mogli ostvariti svoje misli. Do nepoznavanja načela razuma dolazi zbog nedostatka obrazovanja. Tko se obrazuje u iskusnog učitelja i nadaren je u potrebnoj mjeri, mora postati mudrac. Ne bih znao kako bi moglo biti drugačije. A ima li koji mudrac, svijet će biti u redu. Nalazi li se on na desnoj strani, važna je desna strana, nalazi li se na lijevoj, važna je lijeva. Zbog toga su mudri kraljevi staroga doba poštovali sve svoje učitelje. Poštujemo li svojega učitelja, nećemo zapitati je li on otmjen ili sitan, siromašan ili bogat. Na taj način ime postaje glasovito, a duhovno biće utječe prema napolje. Prilikom poučavanja učitelji nisu pitali je li učenik utjecajan ili nije, je li otmjen i li sitan, siromašan ili bogat, već su pitali kako se odnosi spram istine, spram stvarnosti. Ukoliko je čovjek upotrebljiv i njegovi će postupci uvijek biti upotrebljivi. Pronaći će sve što traži, ostvarit će sve što želi. Ti uspjesi dolaze od mudrosti. Čovjek postaje mudar time što se trudi oko svojega obrazovanja. Još se nikada nije dogodilo da bi čovjek, koji se nije trudio oko svojega obrazovanja, postao učenjak ili glasoviti čovjek. Trud oko obrazovanja sastoji se u tome da poštujemo svojega učitelja. Poštujemo li učitelja, slijedit ćemo njegove riječi, a on nam govori istinu. Tko se zaputi da bi poučavao druge, ne može steći utjecaj. Tko postavi sebi učitelja, neće biti pod njegovim utjecajem (u heksagramu br. 4 I Ginga stoji: ne tražim ja mladog luđaka, već mladi luđak traži mene).
Liši li se tko dostojanstva, neće biti saslušan, ponizi li tko učitelja, neće ga slušati. Služi li se učitelj metodom koja nema utjecaja, niti joj učenici posvećuju pažnju i želi li silom navesti druge na nečasno vladnje, nije li daleko od cilja? Nalazi li se učitelj u položaju koji onemogućuje utjecaj i pažnju i želi li takvim vladanjem postići veliko ime i osigurani život postupa poput čovjeka koji nešto trulo drži u njedrima i želi odisati mirisom ili poput čovjeka koji ulazi u vodu i ne želi biti mokar. Nastava zahtijeva strogost i ne smije se izroditi u igru. Dan-danas nastavnici često nisu u stanju biti strogi sa svojim učenicima, već ih, naprotiv, nastoje razvedriti. A nismo li u stanju biti strogi već nastojimo razvedriti učenike postupamo upravo tako kao kad bismo spasili utopljenika i zatim ga udarali kamenom po glavi ili kad bismo izliječili bolesnika i zatim mu dali da ispije trubeljiku.
Svijet na taj način uvijek ponovno zapada u zbrku, a nesposobne vladare to uvijek ponovno zaslijepljuje. Zbog toga se zadaća učitelja sastoji u tome da pomažu pobjedu razuma i izvršenje dužnosti. Pobijedi li razum i ukoliko je dužost utvrđena položaj učitelja bit će poštovan. Kraljevi, knezovi i dostojanstvenici se u tom slučaju neće usuditi da budu oholi spram njih. Sve do nebeskoga sina svi će se sastajati s njim, ne srameći se toga. Slučajnost je ukoliko se učitelj sastane s knezom koji mu pristaje. Takav se susret ne može isiliti. Ukoliko tko ostavi razum na cjedilu i zanemari dužnost u namjeri da postigne nešto što se ne može postići silom, pa zatim još priželjkuje da bude poštovan pokušava ostvariti nešto nemoguće.lybu4sl3 Učitelj mora pomoći razumu da pobijedi i vršiti dužnost, pa će ga u tom slučaju poštovati. Dzong Dzi reče: Dok se plemeniti kreće ulicom, prema njegovu se vladanju može razabrati ima li oca, ima li učitelja. Tko nema oca, nema učitelja, vlada se sasvim drugačije. Što kazuje ta misao? Ona kazuje da učitelju moramo služiti podjednako kao što služimo ocu.
Dzong Dien, otac Dzong Šena, jednom pošalje ovoga, a ovaj se ne vrati na vrijeme. Tada ljudi dođu k Dzong Dienu i kažu mu: — Ta valjda mu se ništa nije dogodilo! Dzong Dien uzvrati: Kad bi mu se što dogodilo, bilo bi to još za mojega života. Prema tome, kako bi se usudio dopustiti da mu se što dogodi!
Kada se majstor Kung u Kuangu našao u opasnosti, Jen Hui zaostane.
Majstor Kung reče: Već sam se pobojao da si nastradao životom.
Jen Hui odgovori: Kako bih se usudio nastradati životom dok majstor još živi!
Vladanje Jen Huija spram majstora Kunga je bilo jednako vladanju Dzong Šena spram njegovoga oca. Budući da su vrijedni muževi staroga doba poštovali svoje učitelje, učitelji su iscrpili svoju mudrost temeljito ispitujući istinu da bi ih poučili.

3. POGLAVLJE
POŠTOVANJE MAJSTORA / DZUN SI
Šen Nung je imao za majstora Si Džua, Huang Di je imao za majstora Da Jaua (pretpostavlja se da je on pronašao šezdesetični ciklus i svi majstori spomenuti u vezi sa tim su uglavnom spomenuti u taoističkim izvorima), vladar Džuan Hy je imao za majstora Bo I Fua, vladar Gu je imao za majstora Bo Džaua, vladar Jau je imao za majstora Dzi Džou Dži Fua, vladar Sun je imao za majstora Hy Jua, Jy je imao za majstora Da Džong Džija, Tang je imao za majstora Siau Čena, kraljevi Ven i Vu su imali za majstore Ly Vanga i Džou Gung Dana.
Knez od Čija je imao za majstora Guan I Vua. Vojvoda Ven od Džina je imao za majstore Gui Fana i Sui Huija. Vojvoda Mu od Čina je imao za majstore Bai Li Hija i Gung Sun Džija. Kralj Džuang od Čua je imao za majstore Sun Šu Aua i Šen Jin Vua. Kralj Ho Ly od Vua je imao za majstore Vu Dzi Syja i Ven Dži Ija. Kralj Gou Dzien od Jyoa je imao za majstore Fan Lija i ministra Džunga.
Ta desetorica svetih i šestorica dostojnih mahom su poštovali svoje majstore. Dan-danas ima knezova, ugled kojih nije ni izdaleka ravan onome starih vladara, mudrost kojih nije ni izdaleka dostigla onu svetih, no koji ipak smatraju da ne moraju poštovati svoje majstore. Pa kako da oni nešto postignu? Upravo to je bio razlog zbog kojega su izumrle loze petorice vladara i zbog kojega su tri dinastije uništene.
Čovjek je od prirode stvoren tako da njegovo uho ima mogućnost slušanja. Ali tko nije naučio slušati, za njega bi bilo bolje da je gluh. Oko ima sposobnost gledanja, ali tko ne uči gledati, za njega bi bilo bolje da je slijep. Usta imaju sposobnost govora, ali tko ne uči govoriti, za njega bi bilo bolje da je nijem. Razum ima sposobnost spoznavanja, ali tko ne uči spoznavati, za njega bi bilo bolje da je lud. Tako se učenje ne sastoji u tome da se prirodi može što dodati, već da se ostvari prirodno biće. Tko može usavršiti ono što mu je priroda dala, i tko to ne pokvari, umije učiti.
Dzi Džang je potjecao iz propale obitelji u Luu, Jen Džu Dzy je bio veliki razbojnik iz Liang Fua, no učili su u majstora Kunga. Duan Gan Mu je bio veliki lihvar u državi Džin, no ipak je učio u Dzi Hia, Gau Ho i Hien Dzi Si su u državi Ci zbog svoje divljine stekli takav glas da su u zemlji prstom pokazivali za njima, no ipak su učili u majstora Mo Dzija. Tako je Lu Can bio najveći varalica Istoka, no učio je u Kin Gu Lija.:
Ta šestorica su mahom bili ljudi, prema svemu sudeći određeni za kaznu, sramotu i smrt. Ali ne samo što su izmakli kazni, sramoti i smrti, već su postali veliki učenjaci i glasoviti ljudi, koji su napunili dane svojega života, koje su slušali i isticali kraljevi, knezovi i otmjeni. Sve su to postigli učenjem.
Prilikom učenja valja ponajprije misliti na to da se postigne napredak. Srce ne smije biti rastreseno, valja neumorno pamtiti i valjano i pažljivo slušati, za-pazimo li da je učitelj dobra raspoloženja, zapitajmo ga za smisao pročitanoga. Budimo očima i ušima uz predmet i ne odstupajmo od njegovih načela. Ukoliko smo sami, ozbiljno razmislimo o riječima učitelja. Da bismo naučili prosuditi istinu, razgovarajmo neprestano također s ljudima drugačijeg gledišta. Ne smijemo proturječiti nasumce, već se uvijek zadržati u pravim granicama. Pogodimo li ispravno, ne budimo uobraženi, promašimo li, nemojmo se sramiti. I što je najvažnije, u svemu se valja vratiti do osnova.
Dok učitelj živi, njegujmo ga pažljivo. Pri pažljivoj njezi najvažnija je njega srca. Pošto učitelj umre, valja mu sa strahopoštovanjem prinijeti žrtvu. Prilikom prinošenja žrtve sa strahopoštovanjem valja ponajprije pripaziti da ne zanemarimo termine, time poštujemo svojega učitelja.
Očistimo jarke u vrtu, zalijmo ga marljivo, potrudimo se prilikom sijanja i sađenja, pletimo sandale od biljnih vitica, pletimo mreže, pletimo rogoz i šaš. lybu4sl4Pođimo naoranice, marljivo orimo i plijevimo oče-kujući žito, pođimo u šume i na vode i lovimo ribe i kornjače, ptice i životinje. Time poštujemo učitelja. Pobrinimo se za kola i konje i budimo oprezni prilikom vožnje i upravljanja kolima, pobrinimo se za odjeću i haljine i pripremimo toplo i lagano krzno.
Prilikom posluživanja jela i pića pobrinimo se za najveću čistoću, dobro pripremajmo jela, pobrinimo se za slatko i masno, u vanjskom svijetu budimo uvijek puni poštovanja i prijazni, pažljivo slušajmo riječi i zapovijesti i požurimo da bismo ih izvršili uvijek ozbiljno i revno. Time poštujemo učitelja (U kini se učenik dokle kod se nalazi u kući učitelja mora baviti kućnim poslovima).
Plemeniti se prilikom učenja vlada ovako: kad govori o zanstvenim stvarima, uvijek se obraća svom učitelju da bi shvatio istinu. Sluša ga i trudi se da bi razumio što je čuo. Tko se prilikom slušanja ne potrudi svim svojim snagama, otpadnik je, tko se prilikom znanstvenih razgovora ne obraća svom učitelju nevjernik je. Mudri knez neće takve otpadničke i nevjerne ljude pustiti na svoj dvor, a plemeniti ih čovjek neće učiniti svojim prijateljima.
Biti učitelj je najčasniji poziv, učeništvo vodi do najvrednijih spoznaja. Najčasniji poziv je onaj koji koristi drugome, a drugome ne možemo ničim koristiti više nego time da ga podučavamo. Najvrednija spoznaja je ona koja ličnost čini savršenom. Međutim, svoju ličnost ne možemo učiniti savršenom drugačije nego time da učimo. Ukoliko je tko temeljito obrazovana ličnost, kao sin će biti pun poštovanja, a da mu to ti tko ne naloži, kao činovnik će biti savjestan, a da mu to nitko ne zapovijedi, knez će biti pravedan, a da ga na to nitko ne prisiljava. Stekne li veliku moć bit će u stanju srediti cijeli svijet.
Dzi Gung zapita majstora Kunga: — Majstore zbog čega će vas svijet osobito slaviti?
Majstor Kung reče: — Pa što bi u meni bilo vrijedno slave? No, ukoliko baš želiš znati, onda je to što volim podučavati, a da se ne zasitim toga, što volim podučavati, a da se ne umorim. To je jedino što se može kazati o meni.
Kada nebeski sin odlazi u veliki hram da bi prinio žrtvu svetima staroga doba, vrijedi red prema položaju. Tko je već jednom bio majstor nebeskog sina, neće više biti uračunat među činovnike. To zbog toga da bi se učenje shvatilo ozbiljno i da bi se poštovalo majstore.

4. POGLAVLJE
NEPRAVEDNI PRIGOVORI
PROTIV UČENIKA / VU TU

lybu4sl5

Tko se razumije u poziv učitelja, učinit će da njegovi učenici imaju svoj mir i budu radosni, da imaju vremena za odmor, da budu ozbiljni i strogi spram samih sebe. Postoji li u školi tih šest stvari, bit će zapriječeni putovi naopakosti i neodgojenosti i proširiti će se mogućnosti za napredovanje u razumnosti i pra-vednosti. Komu škola ne ucijepi tih šest stvari za život, knez se ne može poslužiti njime kao činovnikom, otac se ne može poslužiti njime kao sinom, a majstor se nemože poslužiti njime kao učenikom.
U prirodi je ljudi da se ne mogu radovati ukoliko se ne osjećaju ugodno, da ne mogu napredovati u onome što ih ne raduje. Uspijemo li im pružiti radost, vrijedan učenik uopće nije potreban, potrudit ce se čak i nesposobni. Ukoliko im otežamo posao, nesposobni učenik nije potreban, jer čak ni vrijedni neće izdržati dugo. Vratimo li se stvarnom biću čovjeka, pronaći ćemo sredstva da bismo ohrabrili učenike.
Majstor Hua Dzi reče: Kralja raduje ono što ga čini kraljem, izgubljeni čovjek se raduje onome što ga čini izgubljenim. Tko životinje jede samo pečene, time ih još uvijek neće posve iskorijeniti, međutim, koga muči strast za sušenim mesom, gotovo će dospjeti dotle. Tako u kralja postoji strast za razum i pravdu, dok u izgubljena čovjeka postoji strast za okrutnost i grubost. Njihove su strasti različite, pa se zbog toga razlikuju i njihove sudbine.
Slabi učitelj nije skladan u svom raspoloženju, prihvaća se čega, a zatim to opet napušta i preskače s jednoga na drugo. U njega nema nikakve dosljednosti, dobro raspoloženje i gnjev stalno se izmjenjuju u njega kao pri promjenljivu vremenu. Njegove se riječi i izjave svakodnevno mijenjaju, dopušta da njegova raspoloženja utječu na njegove postupke. Ukoliko učini grešku, srami se priznati da nije u pravu.
Ostaje pri svojim greškama i svojeglav je tako da ga nikakvo upozorenje ne može izmijeniti.
Kada su posrijedi utjecajni, moćni i bogati ljudi, on ne pita za njihovu nadarenost, niti ispituje njihovo vladanje, već ih užurbano podučava i laskavo hvali u namjeri da izazove njihovu dobrohotnost. Naprotiv, druge učenike koji se ne guraju naprijed, paze na svoju čistoću, mirno se vladaju i ističu se povrh drugih, brzo shvaćaju sve što su čuli i revno uče koristeći pri tome svoju nadarenost: kada su gotovo završili sa svojim dnevnim redom, progoni ih postavljajući im zapreke, pravi im teškoće i ostavlja ih u njima, nesklon im je i mrzi ih. Kad bi takav učenik htio otići, bilo bi mu žao zbog toga što nije završio, ostane li, neće imati mira, vrati li se kući, morat će se sramiti pred roditeljima i braćom, pođe li kamo, obrukat će se pred lybu4sl6znancima i zemljacima. Za učenika je to prava nevolja. Na taj se način učitelji i učenici razilaze na duhov-nom polju. U prirodi je čovjeka da mrzi ljude od kojih se otuđio. Tako učitelji i učenici upadaju u međusobno neprijateljstvo i razdor. A u prirodi je čov-jeka da ne može voljeti one s kojima je u neprijateljstvu, da ne može hvaliti one koje mrzi. Time se nastava kvari, to dovodi do propadanja istine i učenja. Dobar učitelj ne postupa tako. On voli učenike kao samog sebe. On ispituje njegove potrebe da bi ga poučio. Tako pronalazi prikladan način podučavanja. Što čini drugima takve je prirode da se to može učiniti i njemu. Na taj su način učitelj i učenik poput jednoga tijela. Vole jedan drugoga kao samoga sebe, pomažu jedan drugome kao samome sebi. To dovodi do procvata nastave i do napretka istine i učenja.
Slab učenik samo nevoljko slijedi svojega učitelja, a ipak bi htio nešto postići. Spram učitelja se odnosi površno, a želio bi ipak naučiti nešto temeljnoga. Čak ni s travom i stablima, peradi i psima, stokom i konjima ne smijemo postupati loše. Postupamo li s njima loše, oni će opet vratiti čovjeku lošim postupkom. A koliko tek manje smijemo biti takvi, ukoliko se radi o razumnom učitelju i riječima istine i podučavanja.
Slab učenik nije savjestan u svom vladanju spram učitelja. Njegova pažnja nije nepodijeljena. Ne voli ga od srca i ne prilazi učenju s velikom marljivošću. Prilikom raspravljanja ne umije razlikovati istinito od lažnoga. Kad on treba da podučava druge, nespretan je. Gunđa protiv učitelja, voli lakoumnost, a duh mu vrluda svijetom. Hvali se svojom moći i raduje se svojim zlobnim pakostima. Zbog toga zapada u podmuklu lukavost, dopušta da ga zaslijepi uskogrudna gramzljivost i obmanjuje se svojim požudama i željama. Zapita li što, sve će iznijeti zbrkano. Razni dijelovi njegovih sastavaka imaju različit smisao, a razni odlomci su međusobno proturječni. Rastavi li što, neće to moći više sastaviti, a spoji li što, neće to moći više razlikovati, kada je stvar dovršena, ne može joj pro-naći kraj. To su nevolje čovjeka koji ne umije učiti.

5. POGLAVLJE
KORIŠTENJE MNOŠTVA / JUNG DŽUNG

Tko umije učiti, postupa poput kralja od Čija kada bi ovaj jeo piliće. Uvijek je jeo samo stražnje prste, pri tome ih je bilo potrebno nekoliko tisuća da bi se zasitio. Čak kad se čovjek ne bi najeo dosita, jeo bi barem pileće noge. Ne postoji, zapravo, ništa u svijetu što ne bi imalo prednost, ništa što ne bi imalo nedostatak. Tako je i s ljudima. Stoga onaj koji umije valjano učiti iskorištava prednosti drugih da bi iz-jednačio vlastite nedostatke. Tko umije tako iskoristiti druge, posjedovat će zemaljsko carstvo. Ne sramimo se zbog onoga što ne možemo, ne ljutimo se zbog onoga što ne znamo. Tko se srami zbog onoga što ne može i ljuti se zbog onoga što ne zna, zapast će u nepriliku. Tko se ne srami zbog onoga što ne može i ne ljuti se zbog onoga što ne zna, napredovat će. Čak Gie i Džou Sin su posjedovali nešto vrijedno poštovanja, nešto u čemu su se ljudi mogli ugledati u njih, u vrijednih će ljudi to biti slučaj još u većoj mjeri.
Jedan je učenjak govorio ovako: raspravljanje se ne smije propustiti. Tko se razumije u raspravljanje, izvući će iz njega pouku. Pouka je veliki dijalog. Tko prilikom izmjene riječi s drugima ne umije izraziti svoje misli, nalik je na čovjeka koji je izvana odjeven u grubu dlakavu odjeću dok ispod nje nosi baršun svilu.
Jung Tatari se rađaju u Tatarskoj, odrastaju u Tatarskoj i tako sasvim nezapaženo uče tatarski jezik. Ljudi iz Čua se rađaju u Čuu i tako sasvim nezapaženo uče jezik Čua. Kad bi dječak iz Čua odrastao u Tatarskoj, a Tatar u Čuu, onaj iz Čua bi učio tatarski, lybu4sl7a Tatar jezik Čua. Promatrajući s tog gledišta, doista ne bih znao zašto ne bi bilo moguće učiniti vrijednim gospodarom vladara koji svoju zemlju vodi u propast. Sve to potječe od neispravnih utjecaja okoline u kojoj je rođen i odrastao. Zbog toga je bezuvjetno potrebno posvetiti pažnju okolini u kojoj je neka osoba rođena i odrasla.
Na svijetu nema nijedne lisice koja bi bila sasvim bijela, ali postoji sasvim bijelo krzno. Ipak, mi od svega uzimamo bijelo. Tri uzvišena i pet vladara postigli su tako veliki uspjeh i slavu time što su od svega uzeli ponešto.
Od mase naroda potječe ono po čemu postoje svi vladari. Kad bi tko, učvrstivši svoj položaj, pokušao ostaviti na cjedilu svoje mase, imao bi krošnju, no izgubio bi korijenje. A još se nikada nije čulo da bi se nalazio u sigurnom stanju onaj koji je postigao krošnju, no izgubio korijenje.
U savezu sa svima hrabrima ne moramo se bojati ni junačine poput Mong Bena. U savezu sa svima snažnima ne moramo se bojati ni atlete kakav je bio Vu Huo. U savezu sa svima oštroumnima ne moramo se bojati čak ni uhode poput Li Loua. U savezu sa svima mudrima ne moramo se bojati čak ni Jaua ni Šuna. Zbog toga je savez sa svima veliko blago knezova.
Tien Pien reče kralju Čija: — U Mong Bena su opasne navike. Međutim, pošaljemo li ga na granicu, neće biti opasan.
Kraljevi Cua i Vea nisu slušali savjete, a ipak su u svom području bili naoružani i njihovi su ratnici bili spremni za borbu, to je potjecalo od toga što su uza se imali mnoštvo.

 

BUDO POVELJA (BUDO KENSHO)

zanimljivosti_naslov

BUDO POVELJA (BUDO KENSHO)

  budopovelja_1Budo, japanski borilački načini imaju svoje porijeklo u starinskom borilačkom duhu Japana. Kroz vjekove povijesnih i društvenih promjena ovi oblici tradicionalne kulture su se razvili iz borbenih tehnika (Jutsu) u načine samo-razvoja (Do).

Traganjem za savršenim jedinstvom uma i tehnike Budo je bio pročišćen i kultiviran na načine tjelesnog vježbanja i duhovnog razvoja. Proučavanje Budo-a potiče pristojno ponašanje, usavršavanje tehničkih vještina, jačanje tijela i usavršavanje uma. Moderni japanac je kroz Budo naslijedio tradicionalne vrijednosti koje kontinuirano igraju značajnu ulogu u formiranju japanske osobnosti služeći kao izvori neizmjerne energije i pomlađivanja. Kao takav, Budo privlači snažan međunarodni interes i proučava se diljem svijeta.

Međutim, trend zaslijepljenosti samo sa tehničkom vještinom sastavljen od strane pretjerane brige za pobjeđivanjem je ogromna opasnost prema srži Budo-a. Da bi spriječili bilo koje moguće pogrešnosti praktičari

Budo-a moraju se neprestano baviti samo-ispitivanjem, te nastojati usavršavati i sačuvati ovu tradicionalnu kulturu.

Sa ovom nadom članovi organizacije Japanese Budo Association su utemeljili “Budo povelju” kako bi održali osnovne principe Budo-a.

Članak 1: Cilj Budo-a

Putem fizičkog i mentalnog vježbanja u japanskim borilačkim načinima Budo eksponenti tragaju za izgradnjom svojih karaktera povećavajući svoja osjetila prosuđivanja, te postajanjem discipliniranim pojedincima uvelike sposobnim za doprinose društvu.

Članak 2: Keiko (Vježbanje)

Kada vježbaju Budo-o praktičari moraju uvijek postupati sa poštivanjem i uljudnošću prema propisanim osnovama vještine i oduprijeti se napasti slijeđenja puke tehničke vještine radije nego nastojati usavršavati jedinstvo uma, tijela i tehnike.

Članak 3: Shiai (Natjecanje)

Da li se natječu u mečevima ili u vršenju setova formi (Kata) eksponenti moraju činiti da duh bude osnova Budo-a. Oni moraju od sebe činiti najbolje u svako doba, pobijediti sa skromnošću, primiti poraz graciozno i neprekidno pokazivati hladnokrvnost.

Članak 4: Dojo (Dvorana za vježbanje)

Dojo je posebno mjesto za vježbanje uma i tijela. U Dojo-u Budo praktičari moraju zadržati disciplinu i pokazivati ispravnu pristojnost i poštivanje. Dojo bi trebao biti mirna, čista, sigurna i svečana sredina.

Članak 5: Učenje

Također, učitelji Budo-a bi uvijek trebali ohrabrivati druge u nastojanju da se poboljšaju i vrijedno treniraju svoje umove i tijela dok neprekidno unaprjeđuju svoje shvaćanje tehničkih principa Budo-a. Učitelji ne bi trebali dopustiti da težište bude u prikazivanju pobjede ili gubitka na natjecanju ili samo na tehničkoj sposobnosti. Nadasve, učitelji imaju odgovornost da se stave kao primjer.

Članak 6: Promoviranje Budo-a

Osobe koje promoviraju Budo moraju održati slobodoumnost i međunarodnu perspektivu kako  održavaju tradicionalne vrijednosti. Trebali bi nastojati surađivati u istraživanju i podučavanju, te učiniti sve od sebe za napredak Budo-a u svakom pogledu.

PROLJEĆE I JESEN 3. dio

 

PROLJEĆE I JESEN 3. dio

 

 

LY ŠI ČUN CIU

 

KJIGA I / MOG ČUN GI

 

Zabilješke prvog proljetnog mjeseca

 

proljece-jesen_1

    Proljeće i jesen Ly Bu Vea spada u klasično djelo kineske konfucijanske i taoističke tradicije razmišljanja. U narednim člancima Cronippon ninjutsu dojo će iznijeti po jedan ulomak iz ovogadijela o «slobodnom i sređenom duhu»

 

1. POGLAVLJE

 

PRVI PROLJETNI MJESEC / MONG ČUN

U prvom proljetnom mjesecu Sunce se nalazi u znaku Jing Šija. U vrijeme sutona kulminira zviježđe Šen. U vrijeme svitanja kulminira zviježđe Ve. Njegovi su dani Gia i I (Jing Ši ili Ši su zvijezde α i β Pegaza, Šen su sedam najvažnijih zvijezda Oriona, Ve su devet zvijezda Škorpiona, Gia i I jesu prva dva broja u desetičnom ciklusu takozvanih nebeskih stabala Tien gan). Njegov božanski vladar je Tai Hau (Veliki Svijetleći – veliki izlazak sunca se identificira s legendarnim vladarom Fu Hijem koji je vladao uz pomoć sile Drva i na istoku mu se prinose žrtve). Njegov duh zaštitnik je Gou Mang (Sijač – je prema priči brat Šau Haua (Mladog Svjetlećeg) koji je djelovao u sili Drva i poslije smrti su ga štovali kao duha zaštitnika drva tj. vegetacije). Njegove životinje jesu ljuskavci (na čelu sa zmajem po kineskoj filozofiji pripadaju istoku). Njegova nota je Gyo (odgovara Drvu odnosno istoku i terca je). Njegov tonalitet je Tai Cu (tonski slog je muški tonalitet). Broj mu je osam (od pet elemenata Drvo je treće zbog toga je njegov broj 5+3=8). Okus mu je kiseli. Vonj mu je na plijesan (miris koji je pridodan za element Drvo). Žrtve se prinose duhovima vrata (prvi proljetni mjesec ima prirodu pokreta, pokret prolazi kroz vrata zbog toga se prinose žrtve duhovima vrata što znači početak). Među žrtvenim prinosima na prvom je mjestu slezena (slezena pripada Drvetu i zbog toga se upotrebljava kao žrtveni prinos).

Istočnjak otapa led. Životinje se počinju buditi iza zimskoga sna. Ribe probijaju led. Vidra žrtvuje ribe (vidra ubija više riba nego li ih može pojesti i ostavlja ih naokolo na ledu pa se to smatra „žrtvovanjem“. Divlja guska seli na sjever.

Nebeski sin boravi u dvorani Cing Jang u lijevoj prostoriji (svjetla dvorana Ming Tang je na različitim stranama imala različite nazive – istočna strana se zove Cing Jang što znači zelena snaga Janga).proljece-jesen_2

Upravlja fazanskim kolima u koja su up­regnuti plavo-crni zmajski konji. Postavljaju se zelene zastave. (Zelena, odnosno plava je boja Drva i zbog toga je proljetna boja). Odijevamo se u zelenu odjeću i nosimo zeleni nefrit. Jedemo pšenicu i meso ovaca. Žrtvene posude su probijene da bi kroz njih prošao zrak (oblik žrtvenih posuda se odnosi na proljeće i dizanje zraka).

U tom mjesecu slavimo nastupanje proljeća (nastup proljeća je prvi od 24 solarna termina koji u pravilu spada 5. veljače, 46 dana poslije zimskog solsticija koji većinom, ali ne uvijek, pada u prvi proljetni mjesec). Tri dana prije nastupanja proljeća, veliki astrolog odlazi k nebeskom sinu i govori: „Tog i tog dana nastupa proljeće, djelujuća sila zasniva se na Drvu“. Nebeski sin tada posti. Na dan nastupanja proljeća nebeski sin odlazi osobno, na čelu trojice visokih dostojanstvenika, devet visokih savjetnika, knezova i savjetni­ka, na istočni pašnjak da bi pozvao proljeće. Poslije povratka, u dvorištu dvorca dijeli odlikovanja visokim savjetnicima, knezovima i savjetnicima.

Zapovijeda ministrima da budu blagi i izdaju blage zakone, poklanjaju sreću i prenose njegovu milost masama naroda. Dijele se nagrade i pokloni, svakome što mu pripada.

Zapovijeda velikom astrologu da pazi na poštovanje zakona i izdaje naredbe, da promatra kretanje neba, Sunca, Mjeseca, zvijezda i znakova zvijezda kako bi Mjesečeve kuće bile bez zabluda određene u svom nazadovanju kako ne bi bile pogrešno proračunate pu­tanje, tako da bi se nastupanje proljeća moglo odrediti kao čvrsta točka.

 proljece-jesen_3

Jednog dobrog dana u tom mjesecu, nebeski sin moli najvišega gospodara da bi blagoslovio žito. Po­slije toga će se odabrati sretan sat. Tada kralj osobno stavlja lemeš na treće mjesto kola, između oklopljenog stražara i vozača kola. Odlazi na čelu trojice najviših dostojanstvenika, devet visokih savjetnika, knezova i savjetnika da bi osobno izorao oranicu gospodara. Nebeski će sin zaorati tri brazde, tri najviša dostojanstvenika povući će pet brazdi, visoki savjet­nici, knezovi i savjetnici devet  brazdi. Vrativši se, nebeski sin uzima u velikoj prostoriji pehar (velika odaja je Tai Cin pokraj Hrama predaka dinastije) dok su tri najviša dostojanstvenika, devet visokih savjetnika, knezovi i savjetnici na okupu i govori im: To je vino za vaš trud.

U tom se mjesecu sila neba spušta nadolje, dok se sila Zemlje penje (takvo znanje odgovara znaku Tai, mir koji vlada tim mjesecom – Knjiga promjena br. 11). Nebo i Zemlja su u skladu i sjedinjuju svoje djelovanje. Bilje i stabla se raskošno bude.

Kralj objavljuje poljodjelske poslove. Zapovijeda nadzornicima polja da na istočnom pašnjaku udare svoje stanove, dovedu u red međe i raskršća, ravno povuku kanale, izrade dobar pregled planina i brda, dolina i klanaca, ravnica i močvara i da zasade pet  vrsta žita u skladu s najboljim napredovanjem na pojedinim mjestima. Da bi u tom pogledu poučili narod moraju biti osobno nazočni pri svemu tome. Ukoliko su polja unaprijed točno izmjerena i ograničena prema crti seljacima će biti sve jasno.

U tom će mjesecu majstor glazbe primiti zapovijedi da posjeti škole i uvježba svete plesove.

Sređuju se popisi žrtvenih prinosa, izdaje se zapovijest zada se prinose žrtve duhovima planina, šuma, rijeka i jezera. Ženke životinja ne valja prinositi kao žrtve.

Zabranjeno je sjeći stabla.

Ne smiju se skidati gnijezda, niti ubijati nerazvijene, ne-izležene životinje i polu-pernate ptice, ponajmanje lanadi i jaja.

Ne smiju se održavati nikakvi veliki skupovi ljudi, ne smiju se graditi gradske zidine i tornjevi.

Kosture i sve što je mrtvo valja zasuti i zakopati.

U tom se mjesecu ne smije posezati za oružjem. Tko posegne za oružjem zasigurno će ga zadesiti kazna neba. Ukoliko nitko nije podigao oružje protiv nas ni mi ne smijemo započeti s tim. Kretanje neba se ne smije mijenjati. Ne smiju se prekinuti prirodne crte zemlje. Ne smiju se narušavati pravila ljudskog življenja.

Kad bismo u prvom proljetnom mjesecu slijedili pravila koja vrijede za ljeto, vjetar i kiša ne bi došli u pravo vrijeme, bilje i stabla bi se osušila prije vremena, a država bi zapala u stanje uzbuđenosti. Kad bi slijedili pravila što vrijede za jesen, velike bi pošasti napale ljude, zaredale bi oluje i pljuskovi, razbujao bi se korov sviju vrsta. Kad bismo slijedili pravila koja vrijede za zimu, nevolje bi nam zadale poplave, mraz i snijeg bi izazvali velike štete. Ozimi se usjevi ne bi mogli pokupiti.

2. POGLAVLJE

PRILAGOĐAVANJE ŽIVOTU / BEN SONG

Sva su bića začeta od neba. Prehranjivan je i dovršenje tih bića stvar je čovjeka. Tko može prehraniti začeto od neba ne počinivši nasilje nad njim, s pravom se naziva nebeskim sinom. U svim svojim postupcima nebeski sin ima za cilj da prirodu usavrši s pomoću umjetnosti. To je razlog iz kojega postavlja činovnike. Svrha postavljanja činovnika jest njega i usavršavanje života. I dan-danas ima obmanutih vladara koji ima­ju

 proljece-jesen_4

mnogobrojne činovnike, no time samo škode životu. Time promašuju smisao njihova postavljanja. Na primjer: Naoružavamo se da bismo se osigurali od provala neprijatelja. Ukoliko se naoružavamo oružjem i upotrijebimo ga zato da bismo sami napali svrha naoružavanja je očito promašena.

Voda je po prirodi bistra. Ukoliko je zamućena zemljom ta se bistroća ne može pojaviti. Čovjek je od prirode određen za dugotrajni život. Ukoliko je pomućen vanjskim stvarima taj se dugotrajni život ne može pojaviti. Vanjske stvari postoje zato da ih koristimo kako bismo s pomoću njih dobili život, a ne da koristimo život kako bismo s pomoću života dobili vanjske stvari. I dan-danas ima obmanutih ljudi koji često pokušavaju dobiti vanjske stvari plaćajući ih životom. Time pokazuju kako ne umiju cijeniti istinsku vrijednost. Tko ne pozna stvarnu vrijednost uzima važno za nevažno i nevažno za važno. Tko to čini u svim će svojim postupcima svakako doživjeti neuspjeh. Knez koji tako postupa postaje tiranin, činovnik koji tako postupa postaje buntovnik, sin koji tako postupa postaje neodgojen. Ukoliko u kojoj državi postoji samo jedna od te tri klase ljudi ona će zasigurno propasti nema li veliku sreću.

Ukoliko je, na primjer, kakvu glazbu, doduše, ugodno slušati, no njezini nas zvukovi opijaju ne treba je uopće poslušati. Ukoliko je kakvu pojavu, do­duše, ugodno pogledati, no ona nas zasljepljuje ne treba je uopće pogledati. Ukoliko je kakvo jelo, doduše, ugodno jesti, no od njegova nam uživanja ostaje bljutav okus u ustima ne treba ga uopće jesti. Prema tome, mudri se vlada prema utiscima osjetila uha, oka i usta tako da ih uživa ukoliko oni koriste živo­tu, no zazire od njih ukoliko oni škode životu. To je put k njezi i usavršavanju života.

Ljudi  svijeta koji bogatstvo smatraju važnim posve su zaslijepljeni s obzirom na uživanje osjetila. Ukoliko danju i noću težimo za srećom i postignemo je  postajemo neobuzdani. Ali, kako će neobuzdani čovjek postići da ne upropasti svoj   život? Ukoliko deset tisuća ljudi posegne za lukovima i zajedno odapnu u jedan cilj ovaj će zasigurno biti pogođen. Ukoliko deset tisuća stvari bliješti i sjaji da bi upropastilo jedan život ovaj će zasigurno biti upropašten. Među­tim, ukoliko sve pripomogne da bi unaprijedilo taj život, taj će život zasigurno dugo potrajati. Zbog toga, mudri raspoređuje korištenje sviju stvari tako da one usavršavaju od neba dani život. Tko usavrši taj život njegov duh dospijeva u sklad, oko mu postaje bistro, njuh profinjen, okus oštar, uho razborito, a svi njegovi udovi postaju gipki i slobodni. Takav čovjek nailazi na povjerenje a da ne govori, pogađa što je pravo a da ne razmišlja unaprijed, pronalazi svoj cilj a da ne razmišlja unaprijed. Jer, njegov duh proniče nebo i zemlju, a njegov razum obuhvaća svemir. Spram stvari se postavlja tako da su mu sve na raspolaganju i moraju mu služiti i u tome je jednak nebu i zemlji. Nalazi li se visoko na kraljevskom prijestolju neće biti ponosan, ukoliko je duboko dolje kao priprost čovjek neće zbog toga biti tužan. O takvu se čovjeku može kazati kako je svoj karakter učinio savršenim. Čast i bogatstvo bez spoznaje da imućnost odvodi u bijedu gore je od siromaštva i niskosti. Jer, tko je siromašan i nizak teško mu je prigrabiti stvari. Čak i kad bi htio tjerati raskoš, ta kako bi samo mogao? Da bi čovjek sebi život učinio udobnim traži kola na cesti i dizalo u kući, no oni znače strojeve što uzrokuju uzetost. Da bi se okrijepio, čovjek traži masno meso i staro vi­no, no nazivaju ih otrovima koji će učiniti da istrune ponutrica. Da bi uživao, čovjek traži nježne obraze i bijele zube   zavodljive tonove Čonga i Vea, no oni znače sjekiru koja siječe život. No ta tri zla su posljedice časti i bogatstva. Među ljudima staroga doba zbog toga je bilo takvih koji nisu htjeli postati slavljenima i bogatima jer su život smatrali važnim. Tko ne do­pušta da ga obmanjuju ispraznim imenima već zbilju smatra važnom neće zanemariti ovo upozorenje.

 proljece-jesen_5

3. POGLAVLJE

SHVAĆANJE VAŽNOSTI VLASTITOG JA / DŽUNG GI

Čui je bio vrlo spretan, no ipak su ljudima vlastiti prsti miliji od Čuijevih. Razlog jest u tome što im posjedovanje prstiju koristi. Nefriti planine Kun i biseri rijeke Gang i Han ljudima nisu toliko dragi kao vlastiti kamičak nefrita s mrljama ili njihov barokni biserčić. Razlog jest u tome što im posjedovanje tih predmeta koristi. Tako i moj život pripada meni, a korist što ga on ima za mene jest osobito velika. Toli­ko je važan za mene da čak ni carsko prijestolje za njega ne dolazi u obzir. Toliko je vrijedan za mene da ge ne mogu zamijeniti čak ni za posjedovanje cijeloga svijeta. Njegova je sigurnost  nenadoknadiva, jer utoliko sam ga jednom izgubio cijeloga ga života neću moći ponovno pronaći. Mudri, koji su spoznali istinu osobito paze na te tri stvari. Tko na to pazi pa ipak načini štetu ne razumije se u temeljne prilike životi. A ne razumije li se tko u temeljne životne prilike šio će mu koristiti sav oprez? Taj postupa poput onog slijepog  glazbenika, koji, doduše, voli svojega sina, no ipak ga ostavlja

proljece-jesen_6

da spava na pljevi ili poput gluhoga koji je odgajao dijete i šalio se s njim u predvorju usred grmljavine.   Obojica imaju svoje tjelesne mane i zbog toga ne znaju što je oprez. A tko ne zna što  znači oprez, za njega ne postoji razlika između života i smrti, trajanja i propasti, mogućnosti i nemogućnosti. Čovjek za kojega ta razlika još ne po­stoji, smatrat će pravilnim što nipošto nije pravilno, i nepravilnim što nipošto nije nepravilno. A ukoliko je pravilno ono što on smatra nepravilnim, i ukoliko je nepravilno ono što on smatra pravilnim, on je velika luda. Na takve ljude pada kazna neba. Tko upravlja vlastitim životom prema tim načelima umrijet će za­sigurno u polovici svojih dana. Tko prema tim načeli­ma upravlja državom odvest će je zasigurno u rasulo i propast. Prijevremena smrt, rasulo i propast ne dolaze sami od sebe, već ih izaziva ludost. S druge strane, isto je tako s dugim životom i trajnim cvatom. Mudar čovjek zbog toga ne brine za izazvane sudbine već za ono što takve sudbine izaziva. Tada će mu pripasti sve a da ga nitko u tome ne može spriječiti. Ta nam misao mora biti sasvim jasna.

Kada bi div poput Hua svom snagom povukao vola za rep, prije bi mu iščupao rep ili iscrpio svoju snagu nego što bi vol pošao za njim jer ga povlači natraške. No ukoliko ga dječak vodi držeći ga za prsten provučen kroz njušku vol će slijediti dječaka kamo ovaj želi jer se kreće prema naprijed.

Knezovi i gospodari ovoga svijeta, dostojni ili ne­dostojni, mahom žele poživjeti dugo, vidjeti mnoge dane. No povlače li svakodnevno svoj život natraške, što im onda koristi njihova želja? Što život čini dugačkim jest da ga usmjerimo prema naprijed. A što životu ne dopušta da se kreće prema naprijed jesu užici. Zbog toga mudar čovjek ponajprije ograničava užitke. Ukoliko je prostorija velika suviše je sjenovita, ukoliko je terasa visoka, suviše je sunčana. Imamo li previše sjene navući ćemo kostobolju, imamo li previše sunca oboljet ćemo od uzetosti. To su zla što dolaze zbog toga što sjena i sunce nemaju pravu mjeru. Zbog toga kraljevi staroga doba nisu živjeli u velikim dvorcima. Za sebe nisu gradili nikakve visoke terase, nisu jeli svakojake poslastice, nisu se odijevali debelo ni toplo. proljece-jesen_7Jer, ukoliko je čovjek odjeven suviše debelo i toplo začepe se pore. Ukoliko su pore začepljene ponestaje snage. Jedemo li svakojake poslastice želudac će biti pretrpan. A ukoliko je želudac pretrpan pojavljuju se smetnje u probavi. Po­jave li se probavne smetnje i ponestaje li snage, kako dugo živimo? Sveti su kraljevi staroga doba imali parkove, zoološke vrtove, voćnjake i ribnjake upravo dovoljno velike da bi uživali u njihovu prizoru i da bi se tjelesno kretali. Gradili su dvorce i palače, terase i paviljone upravo dovoljno velike da bi se zaštitili od žege i vlage. Imali su kola i konje, odjeću i krzna upravo dovoljno da bi život učinili udobnim i da bi ugrijali tijelo. Imali su jela i pića, hladnoga vina i medovine upravo toliko da bi zadovoljili okus i utažili glad. Imali su glazbu i ljepotu, tonove i pjesme upravo dovoljno da bi svojoj duši pribavili skladno uživanje. U pogledu tih pet stvari, sveti su kraljevi pazili da njeguju svoj život. Nije da su htjeli štedjeti niti su zazirali od izdataka, već su htjeli dovesti u red svoj život.

 

4. POGLAVLJE

OSOBITO POŠTOVANJE PRAVEDNOSTI / GUI GUNG

Pošto su ovladali svijetom sveti su kraljevi staroga doba smatrali pravednost za prvo i najvažnije. Zbog pravednosti svijet dolazi u stanje mira. Mir proizlazi iz pravednosti. Pogledajmo jednom stare zabilješke. Bilo ih je vrlo mnogo koji su zavladali svijetom. Svi su to postigli pravednošću. A oni koji su izgubili svjetsko gospodstvo, izgubili su ga zbog nepravednosti. Čvrsto postojanje svakoga gospodstva zasniva se na pravednosti. Tako u Hung Fanu (veliko pravilo – nalazi se u Knjizi isprava V, knjiga 4) stoji:

Bez naklonosti i zavisti

Jest sigurnost kralja.

Bez naklonosti i jednostavna

Jest dužnost kralja.

Ništa ne učiniti iz milosti

Slavi stazu kralja.

Ništa ne učiniti iz mržnje

Slavi mjeru kralja.

Svijet ne pripada jednom

čovjeku, već svijet pri­pada svijetu. Sklad svijetloga i sjenovitoga ne daje prednost nijednoj pojedinoj vrsti. Jutarnja rosa i kiša u zoru ne pretpostavljaju nijednu pojedinu stvar. Ta­ko ni gospodar cijeloga naroda ne smije biti pristran ni spram kojeg pojedinog čovjeka.

Kada se Bo Kin naumio oprostiti od oca zamoli ga za savjete u pogledu upravljanja državom Lu. Tada će mu knez od Džoua: — Stvaraj korist, ali je ne traži.

Neki čovjek i Ginga izgubi svoj luk. Ne htjede ga potražiti, već reče: — Izgubio ga je čovjek iz Ginga, čovjek iz Ginga će ga i pronaći, čemu ga tražiti? –

Majstor Kung čuje to i reče: — Da je izostavio Ging, to bi išlo. — To čuje Lau Dan i reče: — Da je izostavio čovjeka, to bi išlo. — Tako je Lau Dan bio najpra­vedniji.

Priroda je velika. Stvara djecu, ali je ne pozna, usavršava posjed, ali ga ne pozna. Sva bića imaju udjela u njezinom blagoslovu, postižu njezinu korist i nijedno ne zna odakle ona dolazi. Takav je bio način trojice uzvišenih i petorice gospodara.

Guan Džung je jednom bio bolestan. Tada ga posjeti vojvoda Huan, zapita ga i reče: — Bolest oca Džunga je teška, u slučajevima teških oboljenja su­narodnjacima se to ne smije tajiti. Komu da povjerim upravljanje državom?

Guan Džung uzvrati: — Već sam ranije sebi dao truda i iscrpio svu svoju mudrost, ali nisam uspio pronaći koga. A sada sam toliko bolestan da sa mnom može u svakom trenutku biti svršeno, pa što da sada kažem?

Vojvoda Huan reče: — Radi se o važnoj stvari i želio bih da date vaš savjet, oče Džung.

proljece-jesen_8

Guan Džung pristane s mnogo poštovanja i upita: — A koga vaša visost želi učiniti kancelarom?

Vojvoda Huan odgovori: — Je li Bau Šu Ja prikladan?

Guan Džung uzvrati: — Ne, on nije prikladan. Ba Šu Ja i ja smo bili vrlo dobri prijatelji. Vrijedan je i nepotplativ čovjek čista i besprijekorna vladanja. Međutim, ljude koji mu nisu jednaki promatra kao da uopće nisu dostojni nazvati se ljudima. Kad jednom čuje za nedostatke kojega čovjeka neće ih za­boraviti cijeloga života. Ukoliko nema nikog drugog ne bi li Ši Pong bio prikladan. Ši Pong je čovjek visokih ciljeva, ali dopušta da ga pouče i sitni ljudi. Nije zadovoljan sa samim sobom jer se ne može mjeriti sa Huang Dijem. S druge strane sa suosjećanjem shvaća ljude koji mu nisu ravni Ne misli da mora ćuti sve u državi, ne misli da bi mora poznavati sve postupke, ne misli da bi morao vidjeti sve ljude. Dakle, budući da nema boljega Ši Pong je prikladan.

Kancelarstvo je visoka služba. Da bi čovjek mogao valjano vršiti visoku službu ne smije znati za sitne pojedinosti, niti se brinuti za skučena pravila lukavstva. Zbog toga se kaže: Veliki tesar ne uzima osobno bradvu u ruku, veliki kuhar ne rukuje posudama, veliki junak se ne tuče, veliki vojskovođa ne pljačka.

Dokle god je vojvoda Huan bio pravedan i suzdržavao se od poroka sebičnosti i imao Guan Dzunga za kancelara bio je najveći među pet vođa knezova, no kada je postao sebičan, kada je počeo davati prednost svojim miljenicima i kada je namjestio Šu Diaua došlo je do toga da je njegovo tijelo ostalo ne sahranjeno sve dok crvi nisu ispali kroz vrata.

Čovjek je u svojoj mladosti nerazuman, a u sta­rosti postaje mudar. No bolje je biti nerazuman i pravedan nego mudar i sebičan. Biti cijeli dan pijan i onda ipak htjeti valjano baviti žalobnu ceremoniju, misliti na vlastitu dobit i pri tome htjeti biti prave­dan, biti pohlepan i okrutan i pri tome ipak htjeti vladati kao kralj: to su stvari koje ne može ni Šun.

5. POGLAVLJE

UKLANJANJE SEBIČNOSTI / KY SI

Nebo nadsvođuje sve bez sebičnog davanja prednosti. Zemlja nosi sve bez sebičnog davanja prednosti. Sunce i Mjesec obasjavaju sve bez sebičnog davanja prednosti. Četiri godišnja doba promiču svojim tokom bez sebičnog davanja prednosti. Djeluju na svoj na­čin i sva bića rastu i napreduju. Postoji uzrečica Huang Dija: Kod tonova izbjegavaj obilje, kod ljepote izbjegavaj obilje, kod odjeće izbjegavaj obilje, kod mirisa izbjegavaj obilje, kod jela izbjegavaj obilje, kod stana izbjegavaj obilje.

Jau je imao deset sinova. No, prijestolje ne ostavi nijednom od njih već ga da Šunu. Šun je imao devet sinova. Ali, ne ostavi prijestolje nijednom od njih već ga da Jyju. To je najveća praveost.

Vojvoda Ping od Džina zapita Ki Huang Janga: —Mjesto gospodara od Nan Janga je slobodno, komu se može povjeriti?

Ki Huang Jang uzvrati: — Hie Hu je prikladan za to.

Vojvoda Ping reče: — Zar vam Hie Hu nije ne­prijatelj?

On uzvrati: — Vaša me visost zapitala tko je prikladan, a ne tko mi je neprijatelj.

Vojvoda Ping reče: — Dobro — i povjeri čovjeku mjesto i svi su građani države bili s njim zadovoljni. Poslije nekog vremena Ping opet zapita Ki Huang Janga i reče: — U državi nema vojskovođe. Tko je prikladan za to mjesto?

On odgovori: — Vu je prikladan.

Vojvoda Ping reče: — Ta zar Vu nije vaš sin?

On odgovori: — Vaša me visost zapitala tko je prikladan, a ne tko mi je sin.

Vojvoda Ping reče: — Dobro — i nato ga također namjesti. Opet su svi građani države bili s njim za­dovoljni.

Majstor Kung čuje za to reče: — Zaista su iz­vrsne riječi Ki Huang Janga! S jedne strane nije prezao od toga da predloži svojeg neprijatelja, a s dru­ge strane nije prezao da predloži svojega sina. Ki Huang Jang zaslužuje da ga nazovemo pravednim.

Upravitelj škole Moa po imenu Fu Tun nekoć je živio u državi Cin kao činovnik. Njegov sin ubije nekoga. Kralj Čina Hui tada reče: — Stari ste gospo­dine i nemate  drugih  sinova. Zbog toga sam dao uputu da ga ne smaknu. U to me pogledu morate po­slušati.

Fu Tun odgovori: — U školi Moa se smatra pravom da mora umrijeti onaj koji je ubio čovjeka i da mora biti tjelesno kažnjen onaj koji je ranio čovjeka da bi se spriječilo ubojstvo i tjelesna povreda. Sprečavanje ubojstva i tjelesne povrede jest najvažnija dužnost na svijetu. Premda mu vaša visost namjerava udijeliti milost i izdati naređenje da ga ne smaknu, ipak ne mogu drugačije nego postupiti po pravu maj­stora Moa.

I doista se suprotstavi kralju Huiju i dade pogubiti svojega sina. Sin je čovjeku najbliži. Budući da je uspio žrtvovati svojega najbližega da bi udovoljio općoj dužnosti upravitelja valja nazvati pravednim.

Ukoliko kuhar pripremi jelo i ne usuđuje se da ga sam pojede možemo ga upotrijebiti kao kuhara. Međutim, ukoliko kuhar pripremi jelo i sam ga po­jede ne možemo ga upotrijebiti kao kuhara. Isto je ta­ko s vladarom koji želi biti vođa knezova. Ukoliko na­loži da pogube zlikovce bez obzira na osobnu naklonost i poštuje dostojne na zemlji prikladan je za vođu knezova. Međutim, ukoliko se takav vladar prilikom pogubljenja zlikovaca rukovodi osobnom naklonošću nikako nije prikladan za vođu knezova.

proljece-jesen_9

NIHONGI Knjiga1

zanimljivosti_naslov

N I H O N G I

KNJIGA 1

DOBA BOGOVA

1 dio

 

Nihongi ili Nihonshoki je japansko klasično djelo koje pruža panoramu ranog Japana kada je njegova kultura bila u formiranju. Nihongi nam iz prve ruke pruža prošlost Japana, te zapise o vjerovanju i karakterima njegovih ljudi od najranijih vremena do ranog Nara razdoblja, zaključno do 697 godine. Odobreno od carstva, japanski učenjaci su u ranim dekadama osmog stoljeća skupljali povijesne dokumentacije, tradicionalne mitove (koji su zatim službeno priznali kao činjenice) i priče u vezi s carskom obitelji i politički moćnim klanovima tih vremena što je rezultiralo ovim sažetkom japanske rane povijesti nazvane Nihongi koje je imalo golemi utjecaj na japansku literaturu. Bez obzira na sveobuhvatni kineski kulturni utjecaj na rani Japan učenjaci koji su sastavili Nihongi su predočili japansku povijest napisanu sa domaćim uvidom i više-manje oslobođenom od kineske i indijske interpretacije.

 Cronippon ninjutsu dojo će u nekoliko narednih priloga prikazati ranu povijest japana kroz djelo Nihongi-a kako bi čitateljima približili uvide u rana vjerovanja, načine života i karakter starih japanaca.

U davnini Nebo i Zemlja su bili još ne razdvojeni, a In i Yo nisu još bili podijeljeni. Oni su oblikovali kaotičnu masu nalik jajetu koje je bilo nejasno definiranih granica i sadržavalo je sjeme.

Čisti i lakši dijelovi koji su bili raštrkani su izvučeni i formirali su Nebo, dok su se gušći i teži element smjestili dolje i postali su Zemlja.

Rafinirani elementi su se jednostavno spojili i postali su tijelo, no konsolidacija teškog i krupnog elementa je bila izvršena sa poteškoćama.

Stoga je Nebo bilo formirano prvo, a Zemlja je bila poslije utemeljena.

Nakon toga, su između njih stvorena božanska Bića. Hence je rekao da kada se je svijet počeo stvarati tlo od koje je zemalja bila sastavljena je plutalo uokolo na način koji se može usporediti sa plutanjem ribe koja se igra na površini vode.

U to vrijeme su stanovite stvar bile stvorene između Neba i Zemlje. One su bile oblikom poput izdanaka trske. Sada je to preobličeno u Boga i bilo je nazvano Kuni-toko-tachi no Mikoto.

(Znak je korišten zbog krajnjeg dostojanstva ovog Božanstva. Za eter je korišten znak. Oba tumače Mikoto. Ovo pravilo je slijeđeno ispod.). Sljedeći je bio Kuni no sa-tsuchi no Mikoto i zatim Toyo-kumu-nu no Mikoto, zajedno tri božanstava.

Ovo su bili čisti muškarci spontano stvoreni od strane djelovanja principa Neba.

U jednom spisu je rečeno:”Kada su Nebo i Zemlja započeli stvar je egzistirala usred Praznine. Njen oblik nije moguće opisati. Unutar toga, Božanstvo je bilo spontano stvoreno i čije je ime bilo Kuni-toko-tachi no Mikoto, također nazvano Kuni-soko-tachi no Mikoto. Zatim, je bio Kuni no sa-tsuchi no Mikoto, također nazvan Kuni no sa tachi no Mikoto. Sljedeći su Toyo-kuni-nushi no Mikoto, također  nazvan Toyo-kumu-nu no Mikoto, Toyo-ka-fushi-no no Mikoto, Uki-fu-no-toyo-kahi no Mikoto, Toyo-kuni-no no Mikoto, Toyo-kuhi-no no Mikoto, Ha-ko-kuni-no no Mikoto ili Mi-no no Mikoto.”

U jednom spisu je rečeno: – “Od starine, kada je Zemlja bila mlada i kopno je bilo mlado plutalo je okolo kao kada ulje pluta. U to vrijeme unutar Zemlje je bila stvorena stvar u obliku izdanka trske kada ona iznikne. Iz ovoga se razvilo i postalo Božanstvo čije je ime bilo Umashi-ashi-kabi-hiko-ji no Mikoto. Sljedeći je Kuni no toko-tachi no Mikoto i zatim Kuni no sa-tsuchi no Mikoto“.

U jednom je spisu rečeno: – “Kada su Nebo i Zemlja bili u stanju kaosa prije svega je postojalo božanstvo čije je ime bilo Umashi-ashi-kabi-hiko-ji no Mikoto. Sljedeći je Kuni-soko-tachi no Mikoto“.

U jednom spisu je rečeno: – “Kada su Nebo i Zemlja započeli postojala su Božanstva koja su stvorena zajedno i čija su imena bila: prvi Kuni-no-toko-tachi no Mikoto i sljedeći Kuni no sa-tsnchi no Mikoto“. Zatim, je izjavljeno:- “Nazivi Bogova kojih su bili stvoreni u Polju Velikog Neba su Ama no mi-naka-nushi no Mikoto, sljedeći Taka-mi-musubi no Mikoto, i zatim Kami-mi-musubi no Mikoto“.

U jednom je spisu rečeno: – “Prije nego su Nebo i Zemlja bili stvoreni postojalo je nešto što se može usporediti sa plutanjem oblaka preko mora. To nije imalo mjesto za pričvrstiti svoj korijen. Usred ove stvari prvo je stvoreno nešto što je nalikovalo izdanku trske stvorenu u blatu. Ovo se smjesta trans­formiralo u ljudski oblik i bilo je nazvano Kuni no toko-tachi no Mikoto“.

U jednom spisu je rečeno: – “Kada su Nebo i Zemlja započeli stvar je bila stvorena usred Praznine koja je nalikovala izdanku trske. Ovo je promjenom postao Bog koji je bio nazvan Ama no toko-tachi no Mikoto. Sljedeći je postao Umashi-ashi-kabi-hiko-ji no Mikoto“.  Dalje je navedeno: – “Postojala je stvar stvorena usred praznine slična plutajućem ulju iz kojeg se razvio Bog nazva Kuni toko-tachi no Mikoto“. Sljedeća Božanstva koja su nastala su bili Uhiji-ni no Mikoto i Suhiji-ni no Mikoto, također  nazvani Uhiji-ne no  Mikoto i Suhiji-ne no Mikoto.

Sljedeća Božanstva koja su nastala su bila Oho-to nochi no Mikoto i Oho-to mahe no Mikoto.

Jedan od autoriteta govori Oho-to no he no Mikoto, drugačije nazvan Oho-to-ma-hiko no Mikoto i Oho-to-ma-hime no Mikoto.

Drugi kaže Ohotomu-chi no Mikoto i Oho-tomu-on no Mikoto.

Sljedeći Bogovi koji su nastali su bili Omo-taru no Mikoto i Kashiko-ne no Mikoto, također nazvani Aya-kashiko-ne no Mikoto, Imi kashiki no Mikoto, ili Awo-kashiki-ne no Mikoto ili Aya-kashiki no Mikoto.

Sljedeća Božanstva koja su nastala su bili Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto.

Jedan spis kaže: – “Ova dva Božanstava su bili djeca Awo-kashiki-ne no Mikoto-a.”

Jedan spis kaže: – “Kuni no toko-tachi no Mikoto je stvorio Ame kagami no Mikoto-a, Ame kagami no Mikoto je stvorio Ame yorodzu no Mikoto-a, Ame yorodzu no Mikoto je stvorio Izanagi no Mikoto-a”.

Ovo čini sveukupno osam Božanstva. Budući da su formiran putem uzajamne akcije božanstvenih i zemaljskih principa stvoreni su muškarci i žene. Od Kuni no toko-tachi no Mikoto u Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto je nazvano sedam generacija u doba Bogova.

 

nastavlja se

JAPANSKI KALENDAR

JapanskiKalendarnaslov

U Japanu se od 1873. godine koristi gregorijanski kalendar sa japanskim imenima za mjesece. Prije 1873. godine je korišten tzv. luniosolarni kalendar koji je bio prilagođena verzija kineskog kalendara.

Od usvajanja gregorijanskog kalendara, u Japanu su korištena tri različita sustava za brojenje godina:

  • Zapadna oznaka Anno Domini ili Nova era (西暦 Seireki)
  • Naziv japanske ere (年号 Neng) se temelji na vladavini aktualnog cara. Tako npr. 2013 godina ima naziv Heisei 25.
  • Carska godina (皇纪 Koki) se temelji na mitu osnivanja japana od cara Jimmu-a 660. godine prije naše ere.

Od ova tri načina, prva dva su još uvijek u uporabi. Carski kalendar je korišten od 1873. do kraja Drugog svjetskog rata.

Moderna japanska imena mjeseci u doslovnom prijevodu znače “prvi mjesec”, “drugi mjesec” itd. Odgovarajući broj se kombiniran sa sufiksom-GATSU što znači (“mjesec”). Pored ovoga, svaki mjesec ima tradicionalno ime koji se mogu još uvijek koristiti u nekim područjima kao što su npr. poezija ili u TV emisijama i filmovima koji se tiču Edo razdoblja ili ranije.

Moderni nazivi za mjesece

        Tradicionalni nazivi za mjesece
  • Siječanj -一月(ichigatsu)
  • Veljača -二月(nigatsu)
  •  Ožujak -三月(sangatsu)
  • Travanj -四月(shigatsu)
  • Svibanj -五月(gogatsu)
  • Lipanj -六月(rokugatsu)
  • Srpanj -七月(shichigatsu)
  • Kolovoz -八月(hachigatsu)
  • Rujan -九月(kugatsu)
  • Listopad -十月(jūgatsu)
  • Studeni -十一月(jūichigatsu)
  • Prosinac -十二月(jūnigatsu)

 

  • Siječanj -睦月 (mutsuki)
  • Veljača -如月ili衣更着 (kisaragi ili kinusaragi)
  • Ožujak -弥生 (yayo)
  • Travanj -卯月 (uzuki)
  • Svibanj -皋月ili早月ili五月 (satsuki)
  • Lipanj -水无月 (minatsuki ili minazuki)
  • Srpanj -文月 (fumizuki)
  • Kolovoz -叶月 (házuki)
  • Rujan -长月 (nagatsuka)
  • Listopad -神无月 (kaminazuki ili kannazuki)
  • Studeni -霜月 (shimotsuki)
  • Prosinac -师走 (shiwasu)

Također, se u japanu koristi tjedan sa sedam dana sukladno sa zapadnim kalendarom. Imena dana potječu od pet vidljivih planeta koje su prethodno nazvane po Pet kineskih elemenata (drvo, vatra, zemlja, metal, voda), dok preostala dva imena potječu od Mjeseca i Sunca (jin/jang ili in/yo).

日曜日日曜日 nichiyōbi Sunce Nedjelja
月曜日月曜日 getsuyōbi Mjesec Ponedjeljak
火曜日火曜日 kayōbi Vatra (Mars) Utorak
水曜日水曜日 suiyōbi Voda (Merkur) Srijeda
木曜日木曜日 mokuyōbi Drvo (Jupiter) Četvrtak
金曜日金曜日  kin’yōbi Metal (Venera) Petak
土曜日土曜日 doyōbi Zemlja (Saturn) Subota

U Japanu se mjesec približno dijeli u tri 10-dnevna razdoblja (dekade). Svaka se zove jun 旬.  Prva je jōjun 上旬, druga chūjun 中旬, a zadnja gejun 下旬. Oni se često koriste da se označi približno vrijeme, npr: “temperature su tipične za jōjun travnja”.

Zatim, svaki dan u mjesecu ima bez nekog pravila formirano ime:

1 一日一日 tsuitachi (ichijitsu) 17 十七日十七日 jūshichinichi
2 二日二日 futsuka 18 十八日十八日 jūhachinichi
3 三日三日 mikka 19 十九日十九日 jūkunichi
4 四日四日 yokka 20 二十日二十日 hatsuka (nijūnichi )
5 五日五日 itsuka/itsuki 21 二十一日二十一日 nijūichinichi
6 六日六日 muika 22 二十二日二十二日 nijūninichi
7 七日七日 nanoka 23 二十三日二十三日 nijūsannichi
8 八日八日 yōka 24 二十四日二十四日 nijūyokka
9 九日九日 kokonoka  25 二十五日二十五日 nijūgonichi
10 十日十日 tōka 26 二十六日二十六日 nijūrokunichi
11 十一日十一日 jūichinichi 27 二十七日二十七日 nijūshichinichi
12 十二日十二日 jūninichi 28 二十八日二十八日 nijūhachinichi
13 十三日十三日 jūsannichi 29 二十九日二十九日 nijūkunichi
14 十四日十四日 jūyokka 30 三十日三十日 sanjūnichi
15 十五日十五日 jūgonichi 31 三十一日三十一日 sanjūichinichi
16 十六日十六日 jūrokunichi

U tradicionalnom kalendaru zadnji dani mjeseca se nazivaju 晦日 misoka, međutim danas je češći naziv nichi. Posljednji dan godine 大晦日 omisoka (“veliki zadnji dan”) je još u uporabi.

Proljeće i jesen 2. dio

ProljećeJesennaslov

ProljećeJesensl.1

Proljeće i jesen Ly Bu Vea spada u klasično djelo kineske konfucijanske i taoističke tradicije razmišljanja. U narednim člancima Cronippon ninjutsu dojo će iznijeti po jedan ulomak iz ovoga dijela o «slobodnom i sređenom duhu»

PRVI ZIMSKI MJESEC / MONG DUNG

slovoUprvom zimskom mjesecu Sunce se nalazi u znaku Ve (Rep-Škorpion). Za večernjeg sumraka kulminira zviježđe Ve (Ponor-u predjelu Pegaza). U vrijeme jutarnjeg sumraka kulminiraju Sedam Zvi­jezda (glava Vodene zmije na južnom nebu). Njegovi dani jesu Jen i Gui (u desetičnom ciklusu ovi znakovi imaju značenje Vode). Njegov božanski vladar je Džuan Hy (po legendi je pomoću sile Vode vladao svijetom). Njegov duh zaštitnik je Hyan Ming (Tamni Noćni – poštuje se kao duh zaštitnik sumraka i Vode). Nota mu je Jy. Njegov tonski slog je Jing Džung (ženski tonalitet koji odgovara sakupljanju i čuvanju za zimu). Broj mu je šest (Voda je prvi od 6 elemenata). Okus mu je slan. Miris mu je na pokvareno. Žrtve se prinose duhu cesta (duhovi zdenaca). Među žrtvenim prinosima na prvom se mjestu nalaze bubrezi.

Voda se počinje pokrivati ledom, a zemlja se po­činje zamrzavati (30 dana poslije jesenjeg ekvinocija se spušta mraz, a 15 dana poslije toga nastupa zima).

Nebeski sin boravi u tamnoj dvorani, u lijevoj odaji (tamna dvorana je sjeverno krilo Ming Tanga, a lijeva odaja je zapadna). Vozi se na crnim kolima, u koja su upregnuti željeznosivi konji. Ističu se crne zastave, odijevamo se u crnu odjeću i nosimo crni nefrit. Jedemo proso sa svinjskim mesom (svinja je među domaćim životinjama također pridana Vodi). Posude su velike i duboke.

U tom mjesecu nastupa zima. Tri dana prije na­stupa zime veliki astrolog javlja nebeskom sinu i ka­že: „Tog i tog dana nastupa zima. Djelujuća sila se zasniva na Vodi“. Nebeski sin tada posti. Na dan na­stupa zime nebeski sin odlazi osobno na čelu trojice visokih dostojanstvenika, devetorice visokih savjetnika i savjetnika na sjeverni pašnjak da bi doveo zimu. Poslije povratka kući nagrađuje usluge preminulih, posvećujući pažnju njihovim udovicama i siročadi.

U tom mjesecu majstor velikog proročišta dobiva zapovijest da se uz molitvu raspita u kornjaču i stab­ljike hajdučke trave, te da ispita izreke proročišta u pogledu dobra ili zla(tri vrste Džau proročanstva, tri knjige promjena, a proročanstva se razlikuju u tome što se u Džau dobivaju pomoću kornjače, a na Gau pomoću hajdučke trave-achillea za koju je kao knjiga tekstova određena I Ging ili Knjiga promjena). Na taj će način biti otkriveni laskavci i narušitelji reda i zatim kažnjeni. Ništa ne može ostati sakriveno.

U tom se mjesecu nebeski sin počinje odijevati u krzno.

Činovnici dobivaju slijedeću zapovijest: sila neba se penje gore, sila Zemlje se spušta dolje. Nebo i Zemlja nisu spojeni, zatvoreni su i čine zimu.

Svi činovnici dobivaju zapovijest da pažljivo po­kriju podrume sa zalihama. Ministar nastave dobiva zapovijest da putuje naokolo i da se pobrine da na svim sabirnim mjestima i spremištima ništa ne ostane nespremljeno.

Popravljaju se unutrašnje i vanjske zidine grada. Valja dovesti u red kračune i brave i pobrinuti se za ključeve i zasune. Javne pečate valja zaključati. Valja se pobrinuti za granice, dovesti u red obrambene ure­đaje, postaviti straže na prijelazima i mostovima i zatvoriti sporedne ceste i pješačke staze. Valja srediti pravila o sahranama i vremenu tugovanja. Valja od­rediti različite vrste odjeće i debljine ljesova i sarko­faga. Valja se pobrinuti za visinu grobnih humaka, time što ćemo njihovu visinu i opremljenost odrediti u skladu s položajem stanovništva.

U tom mjesecu nadglednik javnih radova dobiva zapovijest da preda popis izvršenih radova i postavi žrtvene posude u skladu s njihovom veličinom i sadr­žajem. Valja se pobrinuti da nitko ne proizvodi pre­velike ili pretjerane naprave koje bi mogle zbuniti duh gornjih. Svi radovi moraju biti najbolje kakvoće. U naprave moraju biti urezana imena proizvođača da bi se moglo ispitati njihovu čestitost. Ukoliko koji obrtnik načini nešto što ne odgovara svrsi, valja ga pod svaku cijenu kazniti da bi se učinio kraj njegovim prijevarama.

U tom je mjesecu velika pijanka s prinosima u mesu. Nebeski sin moli nebeske pretke za uspjeh u idućoj godini (prinose se žrtve i moli se  blagoslov za iduću godinu za nebo, zemlju i 4 godišnja doba jer nebo stvara stvari, zemlja ih nosi, proljeće pokreće, ljeto donosi rast, jesen zrelost, a zima skuplja).

Valja zaklati mnoge žrtvene životinje i žrtvovati ih bogovima carskog zemaljskog oltara i duhovima za­štitnicima gradskih i seoskih vrata. Žrtvuje se premi­nulim precima i petorma kućnim bogovima (prvi duh je Gou Mang i zaštitnik je Drva, drugi je Džou Jung i zaštitnik je Vatre, treći je Hou Tu i zaštitnik je Zemlje, četvrti je Jou Šou i zaštitnik je Metala i peti je Hyan Ming i zaštitnik je Vode). Seljacima valja prirediti svečanost priznanja koja će im donijeti mir i osvježenje.

Nebeski sin nalaže zapovjednicima da podučavaju u vještinama ratovanja, da prirede vježbe u gađanju lukom i upravljanju kolima i da održe rvačke borbe.

U tom mjesecu vodni činovnici i majstor ribe dobivaju zapovijest da podignu davanja na vode, izvo­re, ribnjake i jezera. Pri tome si ne smiju dopustiti nikakva presizanja prema masama naroda, zbog kojih bi nebeski sin postao omrznut u svojih podanika. Tko skrivi nešto slična, mora biti bezobzirno kažnjen.

Kad bismo u prvom zimskom mjesecu slijedili običaje koji vrijede za proljeće, led ne bi sasvim za­tvorio površinu vode, sila Zemlje bi se raspršila, a mnogi bi u narodu ostali bez domovine. Kad bismo slijedili običaje koji vrijede za jesen, u zemlji bi se često podizali žestoki vjetrovi. Zimi ne bi bilo hladno, a životinje koje zimi spavaju bi ponovno izišle. Kad bismo slijedili običaje koji vrijede za jesen, snijeg i mraz ne bi pali, neprestano bi dolazilo do malih rat­nih napada, a susjedne bi države opljačkale i smanjile zemlju.

 

OGRANIČAVANJE POGREBNIH OBIČAJA / DZIE SANG

Temeljito poznavanje života je najvažniji zadatak mu­droga. Temeljito poznavanje smrti je posljednji konac mudrosti. Poznavanje života znači ne vrijeđanjem ži­vota njegovati život. Poznavanje smrti znači ne vrijeđanjem mrtvih ostaviti mrtve da počivaju u miru. Te dvije stvari može posve shvatiti samo mudri. Sve što živi između neba i zemlje, sigurno je podložno smrti, i to se ne može izbjeći. Vjerni sin poštuje svoje rodite­lje, ProljećeJesensl.2dobri roditelji vole svoju djecu kao vlastitu krv i meso. To leži u prirodi. Prelazi granice ljudske prirode da one koje poštujemo i volimo poslije njihove smrti naprosto bacimo u prvi jarak. Zbog toga postoji dužnost sahranjivanja mrtvih. Sahraniti znači smjestiti na sigurno mjesto. To je nešto što roditelji koji vole i vjerna djeca smatraju važnim. Oni koji to ne smatraju važnim, razmišljaju o tome sa stanovišta živućega čovjeka.

Želimo li se sa stanovišta živoga čovjeka pobri­nuti za mrtve, najbolje što možemo za njih učiniti jest da ih ne smetamo u njihovu miru, da ih ne iskopavamo ponovno. Da oni ne budu smetani u njihovu miru i po­novno iskopani, postići ćemo najbolje tako da s njima ne sahranjujemo nikakve poželjne predmete. Tako ćemo najbolje zatvoriti njihov grob.

U staro se doba mrtve pokapalo djelomice u širo­kim ravnicama, djelomice duboko u planini, i oni su tako imali svoj mir. No time nije rečeno da bi im u grobove stavljali bisere, drago kamenje i sve moguće dragocjenosti. Prilikom sahrane se moramo pobrinuti za sigurno počivalište. Sahranimo li mrtve preplitko, iskopat će ih lisice, sahranimo li ih preduboko, ležat će u podzemnoj vodi. Zbog toga se prilikom sahrane moramo pobrinuti da se grobovi nalaze na visokim brežuljcima da bismo istodobno izbjegli oštećenje od lisica i mokrinu podzemnih voda. To je sasvim lijepo i dobro. Međutim, zaboravimo li opasnosti koje mrtvi­ma prijete od prostih ljudi, oskvrnitelja grobova i u vrijeme nemira, nismo li tek onda u zabludi? To je kao kad slijepi pjevač želi izbjeći stup, no izbjegavajući ga žestoko naleti na čavao. Uznemiravanja što mrtvima prijete od lisica, podzemnih voda, prostih ljudi, razbojnika i ustanika jesu najveći čavli te vrste. Umiju li ih izbjeći roditelji koji vole i vjerni sinovi, pronašli su pravi način sahrane.

Lijes i sarkofag valja načiniti dobro, tako da štite od rovaca, mrava, zmija i crva. Međutim, ukoliko da­nas naopaki vladari propaloga roda nastoje pridati sahrani što više sjaja, onda u svom srcu nisu zabrinuti za mrtve, već se oni, živući, nastoje istaći jedni pred drugima i međusobno se nadmašiti. Raskošnost i ra­sipnost ovdje se smatra čašću, štedljivost i skromnost sramotom. Pri tome im nije stalo do mira mrtvih. A brinuti jedino za hvalu i prijekore živućih, nije mo­ralno uvjerenje roditelja koji vole i vjernih sinova. Ukoliko je otac i mrtav, ProljećeJesensl.3vjerni će ga sin neumorno po­štovati . Ukoliko je sin i mrtav, dobri će ga roditelji neprestano voljeti. Međutim, sahranimo li voljene i poštovane ljude tako da im dajemo sa sobom ono za čime živi ljudi ponajviše žude, kako će onda biti mo­guće da oni ostanu u miru? Ljudima je toliko stalo do dobiti da bi se u nastojanju za dobiti izložili kiši stre­lica, zaletjeti se na gole mačeve, prolili svoju krv i dali svoju iznutricu. Sirovi, neobrazovani divljaci teže za dobiti čak i na štetu svojih srodnika, braće i naj­bližih prijatelja. Takva opasnost, takva sramota sada ne postoji. Ali, strast za dobiti je još veća, jer blagodati kola, jela i mesa dobro dolaze čak i sinovima i unucima. Zbog toga je čak ni mudri vladar ne može spriječiti, ponajmanje u vrijeme zbrke. Što je veća država, što je bogatija obitelj, sahrana je raskošnija. Mrtvome stavljaju bisere u usta, pokrivaju ga nefritom kao ljuskom. Umjetnički predmeti, blaga, zvona, tronošci, ćupovi i zrcala, kola, konji, odjeća, pokrivači. Koplja i mačevi uopće se ne mogu nabrojiti. S njima se sahranjuje sve što je potrebno za život. Grade se sjajne grobnice s ljesovima i sarkofazima, od kojih je jedan uvijek okružen drugim, a sve se okružuje nago­milanim kamenjem i nagomilanim ugljenom (umjesto ugljena vapno jer je ono štitilo od vlage, kao i od prodiranja korijenja stabala).

Dočuju li oskvrnitelji grobova za takve stvari, sa­općiti će ih jedan drugome, i neće ih moći zaustaviti ni vlada koja će im zaprijetiti najstrožim kaznama.

Osim toga, što je čovjek dulje mrtav, to su mu dalji oni koji su preostali iza njega. Što su dalje preostali od mrtvoga to su nemarniji u čuvanju groba Međutim, ukoliko čuvanje postaje sve nemarnije, a s preminulim  sahranjeni  predmeti su još  uvijek  isti, položaj sahranjenoga neće zbog toga biti ništa sigur­niji.

Sahrane se prema svjetovnom običaju obavljaju tako da se lijes vozi na velikim pogrebnim kolima, a odmah iza njega slijede sve moguće zastave i znakovi časti, baldahini i žalobne lepeze okružuju lijes, za­jedno s njim se sahranjuju biseri i drago kamenje, a krase ga sjajne ukrašene tkanine sviju vrsta. Za užeta lijesa zdesna i slijeva povlače deseci tisuća ljudi koji ga prate. Tako se svijetu pruža prizor koji je zacijelo lijep i sjajan. No na taj se način ipak ne možemo po­brinuti za mrtve. Istinskoj brizi za mrtve neće izmicati ni oni ljudi u najsiromašnijoj državi koji ponajviše oskudijevaju, ukoliko su doista dobri roditelji i vjer­ni sinovi.

KAKO VALJA SAHRANITI MRTVE NA VJEČNI POČINAK / AN SI

Dan-danas grobove podižemo visoko poput brda i na njima sadimo raslinje gusto poput šume. Na njima po­dižemo vrata i dvorišta i hramove i palače i stubišta i stube kao u gradovima i dvorcima. Želimo li na taj način svijetu pokazati svoje bogatstvo, onda je to po­sve u redu. Međutim, želimo li se na taj način pobrinuti za mrtve, na taj način nećemo postići cilj. Deset tisuća godina za smrt je poput trenutka. Život čovjeka traje najviše šezdeset godina. Želimo li se sa stanovišta tih sto ili šezdeset godina pobrinuti za vječnost, zasi­gurno nećemo pronaći prave mjere. Za mrtve se mora­mo pobrinuti sa stanovišta vječnosti i tek ćemo u tom slučaju pogoditi što valja.

Kad bi, na primjer, koji čovjek stavio na svoj grob kamenu ploču sa slijedećim napisom: »Predmeti što se ovdje nalaze mahom su biseri, drago kamenje, umjetnički predmeti, blaga i dragocjenosti bez broja, i savjetujem vam da ih iskopate i tko ih iskopa, ProljećeJesensl.4bit će zasigurno vrlo bogat, tako da će njegova obitelj još pokoljenjima moći voziti kola i imati dovoljno mesa za jelo. Ljudi bi se zacijelo nasmijali tome, smatrajući to kakvom velikom ludošću. Međutim, otmjene sahra­ne današnjih dana se u osnovi svode na isto. Od po­četka pa do danas nije još postojala država koje ne bi nestalo. A činjenica što svaka država jednom doživi svoj kraj, znači da će svaki grob jednom biti iskopani (misli se na grobove vladajuće dinastije koji su često bili opljačkani ukoliko je došlo do nasilne smjene dinastije). Na vlastite smo oči vidjeli kako su propale države Ci, Ging i Jen. Države Sung i Džung San više ne postoje, države Džou, Ve i Han su propale. Svi su ti vladari izgubili svoje naslijeđene države. Vratimo li se dalje unatrag, propale države više nećemo moći izbrojiti. Zbog toga će svi veliki grobovi jednom, prije ili kasni­je, biti iskopani, a ljudi se ipak uvijek natječu u podi­zanju novih. Nije li to žalosno?

Ljude, koje njihovi knezovi smatraju lošim poda­nicima, koje njihovi očevi smatraju nezahvalnim sino­vima, koje njihova braća smatraju buntovnom braćom, isključit će iz društva čak i najsiromašnije seosko stanovništvo. Zaziru od napora ratarstva i vrtlarstva, ne žele raditi za druge, a ipak žele uživati u lijepoj odjeći i obilnoj hrani. Kada im ponestane njihove dosjetljivosti i mudrosti a da ipak nisu ništa postigli, okupljaju družinu prepredenih momaka s kojima prepadaju i pljačkaju ljude po pustim planinama, napu­štenim ravnicama i gustim šumama. Pronađu li koje glasovito groblje, koji veliki grob, koje mjesto raskoš­ne sahrane, potražit će možda neku kolibu u blizini, u kojoj će moći udobno stanovati da bi kradom isko­pali grob. Obdan-obnoć će neprestano raditi, i zacijelo će naposljetku pronaći nešto što će im poslužiti kao dobit i što će podijeliti među sobom.

Volimo li koga i cijenimo, pa dopustimo ProljećeJesensl.5da ga prepadnu kradljivci i razbojnici i ustanici, nanijet ćemo mu sramotu. Ta je misao nešto što je od najveće važno­sti za ponizne sinove, dobre očeve i iskrene prijatelje.

Jau je bio sahranjen u Gu Linu i tamošnja je šuma iskorištena kao lug na grobu. Čun je bio sahranjen u Giju, a da nitko nije prekinuo trgovce u njihovom poslovanju. Jy je bio sahranjen na brdu Kuai Gi, a da nitko nije smetao ljude u njihovim poslovima. Tako su nekadašnji kraljevi sahranjivali svoje mrtve jednostav­no i štedljivo. Nije da bi zazirali od izdataka ili se pribojavali truda, već su brinuli za mrtve. Ono što su kraljevi starog doba htjeli spriječiti, bilo je oskvr­nuće mrtvih. Bude li otvoren neki grob, mrtvi će za­sigurno biti obeščašćeni. Jednostavni grob nitko neće otvoriti. Zbog toga je kraljevima starog doba bilo do toga da sahrana bude naprosto u skladu s mjestom i okolnostima. A što znači u skladu s mjestom i okol­nostima? To znači da se prilikom sahrane u pošu­mljenoj planini valja prilagoditi prilikama pošumljene planine, da se prilikom sahrane u nizini valja upravljati prilikama nizine. Zacijelo postoje mnogi ljudi ko­ji osjećaju ljubav spram svojih mrtvih, no malo ih je koji umiju voljeti svoje mrtve na valjan način. Zbog toga se dogodilo da je istočni lug s grobljem oplja­čkan još prije propasti države Sung, da je još prije propasti države Ci opljačkan grob vojvode Džuanga. Događaju li se takve stvari dok u zemlji vlada mir i spokoj, što li će se tek dogoditi stoljećima kasnije kada država više neće ProljećeJesensl.6postojati? Zbog toga se poniznim sinovima, dobrim očevima, vjernim činovnicima i is­krenim prijateljima nameće dužnost da pomnjivo ispi­taju te stvari. No znači li to da one koje volimo, na­protiv, dovodimo u opasnost? U Knjizi pjesama stoji. Tigra se ne smije napasti golom šakom, rijeku se ne smije prijeći bez broda. Razumijemo li sada jedno, a ne odgovarajuće drugo, onda to znači da se ne mogu iz­vući valjani zaključci.

U Luu se održavala pogrebna svečanost u kući obitelji Gi. Majstor Kung pođe onamo da bi izrazio sućut. Uđe i okrene se ulijevo, kako se priliči gostima. Gospodar kuće tada položi u lijes skupocjeni nefrit. Majstor Kung nato žustro prođe dvorištem, skoči uza stube i reče: „Stavimo li pokraj mrtvog skupocjeni nefrit, onda je to upravo tako kao kad bismo osta­vili njegove kosti da pobijele na ravnom polju“. Pro­ći poprijeko dvorištem i skočiti uza stube protivi se dobrim običajima. No majstor Kung je to ipak uči­nio da bi gospodara kuće očuvao od grube greške.

RAZLIČITA VRIJEDNOST / I BAU

Ljudi staroga doba nisu bili bez blaga, no njihova su se blaga razlikovala od današnjih. Sun Šu Au je bio bolestan. Pred smrt opomene sina i reče: „Kralj me je često htio nagraditi posjedom, ali nisam prihvatio. Umrem li sada, kralj će nagraditi tebe, ali nipošto ne­moj prihvatiti bogato područje. Između Čua i Jyoa nalazi se Brdo usnulih. Zemlja nije bogata, a njezin je naziv ljudima vrlo neprijatan. Ljudi iz Čua se boje sablasti, a ljudi iz Jyoa vjeruju u znakove. Zbog toga se upravo to mjesto može trajno zadržati u posjedu“.

Pošto je Sun Šu Au umro, kralj doista htjede nagraditi lijepim posjedom njegova sina, no sin to odbije i zamoli za Brdo usnulih. Zbog toga taj rod ni do današnjeg dana nije izgubio taj posjed. Mudrost Sun Šu Aua se sastojala u tome što istinsku dobit nije vidio u izvanjskoj dobiti, već je znao kako ono, od čega drugi zaziru, može kome poslužiti čak i na radost. Po tome se poznavatelj istine razlikuje od ovozemaljskih ljudi.

ProljećeJesensl.7Vu Jyn je pobjegao iz zemlje i ljudi su ga že­stoko progonili. Pošto se popeo na brdo Tai Hang, ugleda zemlju Džong i reče: „Ta zemlja ima opasan položaj. Njezini stanovnici jesu sveznalice. Njezin knez je zasigurno običan knez, s kojim se ne isplati upušta­ti se“. I tako napusti Džong i stigne u Hy. Iziđe pred vojvodu od Hyja i zapita ga kamo da pođe. Vojvoda od Hyja mu ne odgovori ništa, već ispljune u smjeru jugoistoka. Vu Jyn se duboko pokloni u znak zahva­lnosti za savjet i reče: »Sada znam kamo mi je krenuti“. Tako se zaputi u Vu. No pri tome je morao proći kroz Ču. Stigavši na Jangcekijang, htjede na drugu stranu. Tada ugleda nekog starca koji je veslao u ma­lom čamcu i upravo se spremao u ribolov. Obrati mu se sa svojom molbom. Starac ga nato prebaci preko rijeke. Zapita ga kako se zove i odakle je, no ovaj mu uskrati odgovor. Raspaše mač da bi ga pružio starcu i reče: „Ovaj mač vrijedi tisuću lota srebra. Želim vam ga pokloniti“. No starac ga ne htjede prihvatiti, već reče: »Država Ču je objavila da će onoga koji uhvati Vu Jyna nagraditi naslovom grofa s godišnjim prihodom od deset tisuća mjerova, i povrh toga mu dati novčani poklon od dvadeset tisuća lota zlata. Vu Jyn je upravo stigao na drugu stranu rijeke, a ja ga ipak nisam uhvatio. Pa što da uradim s vašim mačem koji vrijedi tisuću lota srebra? Kada je Vu Jyn sti­gao u Vu, pošalje ljude da bi potražili starca s rijeke, ali nisu ga mogli pronaći. Od tada je Vu Jyn uvijek za stolom žrtvovao starcu i molio mu se govoreći: „Starče s rijeke, svijet je velik, ljudi ima mnogo i sva­ki slijedi svoj vlastiti cilj, no koji je onaj koji si je besciljnost postavio za cilj i postupa bež sebičnih nam­jera, kojega se ime ne može čuti, i koji izbjegava ponovno viđenje? To ste samo vi, starče, s rijeke!“

Neki seljak u Sungu pronađe prilikom oranja dragi kamen. Preda ga gradskom starješini Dzi Hanu. Dzi Han ga ne primi. No seljak ga stade moliti i reče: „To je moje blago i želio bih da mi vi, gospodine mi­nistre, pokažete dobrotu i primite ga“. Dzi Han reče: „Vi dragi kamen smatrate blagom, a ja ne primanje smatram blagom“. Zbog toga su najstariji iz Sunga govorili: „Dzi Han nije bez blaga, ali njegova se bla­ga razlikuju od onih u ostalih ljudi“.

Kad bismo malom djetetu prepustili da bira iz­među sto lota srebra i busena riže, ono bi zasigurno odabralo busen riže. Kad bismo neupućenom prepustili da bira između sto lota srebra i nefritnog prstena Ho, neupućeni bi zasigurno odabrao sto lota srebra. Kad bismo mudrome prepustili da bira između nefritnog prstena Ho i riječi najviše mudrosti i dobrote, mu­dri bi zasigurno odabrao mudrost. Što je finija spo­znaja, to je finije odabrano dobro. Što je grublja spo­znaja, to je grublje odabrano dobro.

RAZLIČITOST DJELATNOSTI / I JUNG

Stvari su različite i čovjek postupa spram njih na razli­čite načine. To je razlog zbog kojega u nekoj državi vlada rad ili nerad, iz kojega obitelj postoji ili propada, iz kojega čovjek umire ili ostaje u životu. Država s prostranim područjem, jakom vojskom i velikim bo­gatstvom ne mora bezuvjetno biti u miru. Čast i ve­ličina ne znače bezuvjetno slavu. Sve ovisi o vrsti djelatnosti. Tirani Gie i Džou Sin su koristili svoja pomoćna sredstva da bi ostvarili svoju propast. Kraljevi Tang u Vu ProljećeJesensl.8su koristili svoja pomoćna  sredstva da bi ostvarili svjetsko gospodstvo.

Tang zapazi ljude kako postavljaju mreže. Po­stavili su ih u sva četiri nebeska smjera, pa stali pri­zivati: „Što siđe s neba, što iziđe iz zemlje, što naiđe iz četiri nebeska smjera, neka se sve nađe u mojoj mreži“. Tang reče: „Oh, tako će sve biti iskorijenjeno, tko bi osim Giea mogao učiniti nešto slična“? Loveći mrežom, Tang ukloni tri strane i postavi mrežu samo u jednom smjeru. Naloži novo prizivanje koje je gla­silo: „Džu Mo je nekoć pronašao mreže i vrše. Današnji su ljudi naučili kako ih valja plesti. Što želi ulijevo, neka ide ulijevo, što želi udesno, neka ide udesno, što želi iznad, neka prođe iznad, što želi proći odozdo, ne­ka prođe odozdo. Ulovit ću samo životinje koje se su­protstave mojoj zapovijesti“. Dočuju to države južno od rijeke Han, pa kazaše: „Tangova milost dobro do­lazi čak i divljači“. Nato mu pripadne četrdeset dr­žava. Razapne li tko mrežu u sva četiri nebeska smjera, nipošto ne može biti siguran da će uloviti ptice. Tang je uklonio tri strane i razapeo je samo u jednom smjeru, i na taj način ulovio četrdeset država, a ne samo ptice.

Kralj Ven od Džou naloži jednom da iskopaju ri­bnjak. Ljudi pri tome naiđu na ostatke umrlog čovjeka. Nadglednik to saopći kralju Venu. Kralj Ven reče: „Sahranite ga na kojem drugom mjestu“. Nadglednik reče: „Nema rodbine“. Kralj Ven reče: „Tko posjeduje svjetsko gospodstvo, svi građani svijeta su mu ro­đaci, tko ima državu, svi građani te države su mu ro­đaci. Zar da se stoga ne pobrinem za njega kao za svojega rođaka“? Potom naloži nadgledniku da ga opremi mrtvačkom odjećom i lijesom i ponovno sahra­ni. Ljudi na zemlji to dočuju i kažu: „Kralj Ven je dostojni knez. Njegova milost dolazi dobro čak i leševima, ProljećeJesensl.9a koliko tek ljudima“. Koji drugi bi zacijelo htio pronaći blago i time ugroziti svoju zemlju. Kralj Ven je pronašao nekoliko trulih kosti i time je obrado­vao ljudsko srce. Tako za mudroga nijedna stvar nije bez vrijednosti.

Kada je majstora Kunga posjetio neki učenik iz daleka, majstor prebaci svoj štap preko ramena i zapita ga: „Je li tvom djedu dobro“? Zatim uzme štap u obje ruke, nakloni se i reče: „Je li tvojim rodi­teljima dobro“? Zatim odloži štap i zapita: „Je li tvojoj braći dobro“? Potom se, oslonjen o štap, pokre­ne nekoliko koraka naprijed i zapita: „Je li tvojoj ženi i djeci dobro“? Tako je majstoru Kungu uspjelo da uz pomoću svojega šest stopa dugačkoga štapa objasni stupnjeve položaja i odgovarajuće dužnosti privrženosti, a u kojoj se mjeri to tek može učiniti dodjeljivanjem položaja i dohotka. Ljudi staroga doba su gađanje lu­kom smatrali važnim, jer je time bila dana mogućnost da se mlade drži na uzdi i njeguje stare (vježbe u gađanju lukom su se u staro doba održavale unutar društva miroljubive prirode). Ljudi da­našnjice to smatraju važnim da bi omogućili ratne pothvate, nasilja ili barem zastrašivanje slabih i dr­sko nastupanje protiv nekolicine moćnika. Jer njima je do pljačke i obogaćenja.

Dobije li dobar čovjek rižinu kašu, najprije će pomislili kako bi se njome moglo zbrinuti bolesne i stare. Dobiju li razbojnici poput Džija i Ki Dzua rižinu kašu, pomislit će samo kako bi se njome moglo namazati ključeve da bi se otključala i zaključala vrata.