BUJUTSU, BUGEI, BUDO 5.dio

bujutsu5naslov

Jako je teško shvatiti Ninjutsu bez ispravne upoznatosti u povijesne temelje japanskih tehnika borbe. Tek sa sagledavanjem ovih borbenih praksi može se početi bolje razumijevati načine Ninja, razloge za njihovo postojanje i upotrebu kroz neprestane prevrate japanske povijesti. Stoga ćemo u nekoliko nastavaka pokušati pojasniti pojmove Bujutsu, Bugei i Budō i dr. kroz viđenje Sensei Massaki Hatsumi-a i drugih majstora Bujinkan Budō Taijutsu-a poput npr. Kacem Zoughari-a.

 

CRONIPPON NINJUTSU DŌJŌ

bujutsu5_1

Ne manjka knjiga napisanih o srži ili biti Budo-a, ali je poželjnije da gledate na većinu njih kao autobiografijski doživljaj ljudi.

Osim toga, moramo razmotriti i činjenicu o ljudima koji su pisali o “srži” i koji su čak doživjeli poraz u borbi mečevima. Ipak, ovi porazi su postali kvalitetne transmisije. Doista, to je kada iz poraza shvate svoje pogreške i zablude i prenesu ovo shvaćanje prema budućim generacijama kao istinska Budo baština.

Kada se približite starinskim pisanjima uključujući i te u pogledu Budo-a, te ako ih čitate sa fiksiranom koncepcijom pogrešno ćete razumjeti tajne dobivene između slova ili znakova (Katsuji) koji se mogu mijenjati na mnogostruke načine. Spisi s obzirom na srži su čudesne knjige ili osnovne knjige (Kihon), te kada vježbate putem opažanja ispravnog prirodnog podučavanja primiti ćete srž koja živi iz sjedinjenosti Shingitai-a gdje su osnove (Kihon) živa knjiga (Kihon).

Najvažnija stvar, apsolutno životvorni ključ svega je ono što je moj učitelj nazivao “božjim srcem i božjim okom.” Mislim da on izvire iz razumijevanja Kihon Happo-a mog Budo-a i triju simbola. (U Budo-u postoje tri vrlo važna svojstva: Prvo, opažanje i poznavanje samoga sebe, svoje vlastite snage i svojih ograničenja. Drugo, mač razlučivanja i odrješitosti da se otklone pogreške, slabosti i nepotrebnosti. Na kraju dolaze ozbiljnost, osjećaji, predanost, oštroumnost i shvaćanje svoga srca.)

bujutsu5_2

Budo je prepoznavanje vlastitih mogućnosti i vlastitih slabosti bez obzira na to koliko ste možda snažni. Neki ljudi to znaju a da nikada nisu trenirali Budo. Žena može bez problema ubiti muškarca jer, naposljetku, u mnogim se zemljama mogu nabaviti pištolji. To je važno pa vas molim da pažljivo razmislite. Bez obzira koliko je čovjek jak, može biti čak i svjetski prvak u boksu, danas je dovoljno da netko samo povuče okidač i ubije ga. Kada čovjek ne razmišlja o tako jednostavnim stvarima i ne pridaje im nikakvu važnost može u slučaju realne borbe izgubiti život dok pucneš prstom a da pri tom ne bude važno koji Dan ima. Morate to upamtiti kako nitko ne bi umislio da su borilačke vještine svemoguće. Čovjek mora shvatiti kako je, kad su u pitanju borba i sukob, sam na svijetu i kako mora znati koja je razina njegovih mogućnosti. Mnogi iz borilačkih vještina to ne shvaćaju jer su im učitelji isprali mozgove uvjerivši ih da je njihov Budo najjači. Postoje brojne škole u kojima su učenici i učitelji sretni kada im se na taj način ispire mozak. Užasno je kada se to dogodi. Biti ispranog mozga je isto što i biti slijep, a ja apsolutno to ne želim nikome učiniti. Ono što stalno želim je da očistite svoja srca (ispiranje srca) i zbog toga vam dajem ovo. Međutim, u Budo-u je važno shvatiti kako je tehnika sama za sebe beskorisna ako

bujutsu5_3

čovjek izgubi ravnotežu, svoj unutarnji balans. Bez obzira koliko je netko razvio svoju tehničku vještinu na kraju će izgubiti ako ne posjeduje još kakvu drugu veliku snagu. Zbog toga držim kako je Takamatsu Sensei vjerovatno smatrao da se čovjek treba roditi s još nekim velikim talentom da bi pomoću njega spriječio poraz.

Sensei Hatsumi često ističe umjetničku i duhovnu stranu ljudskog bića. Zbog čega je to toliko važno nekome tko se bavi borilačkim vještinama? Prije svega, vezano je uz ravnotežu. Kada poznate samo jedan aspekt gubite moć viđenja i upoznavanja samoga sebe. Naime, kada čovjek vježba samo tehnike svoje borilačke vještine, kako postaje sve sposobniji i vještiji tako počinje stvarati prenapuhanu iluziju o samom sebi i svojoj sposobnosti, ne videći više samoga sebe niti nedostatke svoje borilačke vještine. Strašno je biti u takvom stanju. Uistinu je važno uvijek biti prizemljen i svjestan vlastitih pogrešaka. Zbog toga vježbam druge vještine i bavim se drugim aktivnostima. Sve njih međusobno povezuje osjećaj i unutrašnji pristup.

U prošlosti se sustav prijenosa učenja s učitelja na učenika pojedinca vrlo strogo poštivao. Smatralo se poželjnim da svaku Budo školu predstavlja samo jedna osoba, odnosno, vođa tradicije te

bujutsu5_4

škole. Mislim da je broj učenika u tim školama varirao u odnosu na razdoblja. Međutim, oni koji su se približili samom vrhu, u smislu razvijenosti osjećaja u vještini kojom se bave, su ustvari predstavljali medij, odnosno plodno tlo preko kojeg se prenosila tradicija. Oni koji su posjedovali takve osjećaje su po prirodi i duhu bili vrlo vrijedna ljudska bića jer u suprotnom ne bi mogli stići tako daleko.

Zbog toga, s obzirom da se bavim podučavanjem, mislim da ću podučavajući perspektivne ljude, koji imaju budućnosti u društvu u kojem žive, koji su kreposni i koje ja nazivam “birokracijom,” od njihove vrste stvoriti medij svoje vještine. Oni će, vjerojatno, dati svoj doprinos ovome svijetu i koristiti drugim ljudskim bićima. Mislim da je to najbolji način na koji ću nastaviti svoje djelo. Bilo bi vrlo opasno pokušati podučavati nepoželjne ljude jer bi takvi mogli zlorabiti ono što nauče. To je nešto poput problematike mirotvorne uporabe atomske sile. Naposljetku, ljudi koji imaju ispunjen život, žive svoj život, a ne pljačkaju i ne bave se nasiljem i sličnim stvarima. Učitelju, kao humanom biću je bitno da njegovi učenici budu ljudi čvrstog i sigurnog karaktera, ljudi koji će živjeti produktivnim a ne destruktivnim ovozemaljskim životom. To je pravac koji želim slijediti u svojem podučavanju.

U svakom je razdoblju, neovisno o naprednosti ili nazadnosti njihove sredine, bilo ljudi koji nisu bili korumpirani i izopačeni. Na isti je način gotovo čitav jedan milenij kroz široku paletu raznih okolnosti Ninjutsu opstao kao nekorumpiran i zdrav. To je nepobitna istina. Naposljetku, sve ono što u osnovi nije zdravo, bila to biljka, osoba, zabava ili misao, je usmjereno ka posrnuću, umiranju, nestajanju. Zbog toga sam riješio svim srcem i svom svojom snagom ovu tisućljetnu tradiciju održati zdravom. Ono što uništava ravnotežu i ugrožava zdravlje je ljudska pohlepa za imenom i slavom, bogatstvom i moći. No, duh mora ostati snažan, iskren i neiskvaren.

Unatoč tome što se društvo razdoblja Ednazivalo društvom samuraja, samuraji su se uvelike nastojali preobraziti u poslovne ljude. Mirnodopska vremena s kraja razdoblja Edo su se u potpunosti očuvala te su u tom mirnom razdoblju samuraji vjerojatno po prvi put mogli zarađivati podučavajući različite Budo-e. Ta komercijalizacija je zapravo bila žalosna. Na početku, tik nakon

bujutsu5_5

razdoblja Građanskog rata, znali su vrlo malo o poslovanju. Morali su živjeti, pa su naučili poslovati. Drugog izbora nije bilo. Tako se rodila potreba za stvaranjem Bugei-a, borilačke vještine onog doba. S obzirom da su se mir i stabilnost protegli, više nije bilo potražnje za ljudima vičnim borbi te su bili primorani preživljavati baveći se podučavanjem Budo-a. Što se mene tiče, važno je da je Budo ispravno očuvan, a nema veze koji je put morao prevaliti da bi stigao do nas. To je sve.

Čini se kako je borba sastavni dio života na Zemlji. Pogledate li sveukupnu povijest čovječanstva vidjet ćete da je na svakih šesnaest dana rata dolazio samo jedan dan mira. Stoga se ne možete oteti dojmu kako ljudi uistinu vole rat. Kada bi čovjek prestao ratovati Zemlja bi postala prenapučena. No, čovjek je destruktivno stvorenje koje pustoši čak i Zemlju, čovjek uništava mjesto na kojem živi. Kakva kretenoidna životinja, hmm? Moramo vrlo, vrlo ozbiljno osuđivati takve stvari. To me pomalo podsjeća na lemare i na to kako oni izvršavaju masovne suicide.

Ljudi se previše plaše svega i svačega. Boje se za svoje zdravlje, strahuju za svoju snagu, plaše se zbog svoje sigurnosti i tako dalje. S druge strane, mene uopće ne plaši kada idem u Tokyo, a ljudi mi kažu da se od vožnje našeg mladog Muramatsu-a diže kosa na glavi(smijeh). No, ozbiljno, najvažnije je osloboditi se straha. Strah ljude sprječava da rade tako mnogo stvari. Pretjerano se paze. Kad bi ljudi samo malo manje pazili na sebe, a kad bi imali malo više samopouzdanja i mrvu hrabrosti jer kao što je moj učitelj govorio za čovjeka bez hrabrosti nema nade, a s hrabrošću je sve moguće. Bitni su također i vjera i povjerenje.

Naravno nisu sve te stvari ograničene samo na regiju. Mora postojati netko u koga čovjek ima uzajamno povjerenje, možda roditelj, ljubavnik ili dijete. Iznimno je važan takav umni okvir. U zemljama materijalističkog društva poput SAD-a se smatra neophodnim posjedovati materijalne stvari te se djeca odgajaju s takvim shvaćanjem. (Bez namjere da se podcjenjuju SAD.) No, materijalistička kultura ima svoje slabe točke, stvari postanu važne. Japan je, također, nacija materijalističke kulture gdje se stravično povećao broj slabih ljudi. Uvjeren sam kako je ovo razdoblje u kojem se vrlo pažljivo održava ravnoteža između prirodnih i materijalnih stvari, a ljudi o njoj mnogo razmišljaju. Uistinu kulturan čovjek danas pridaje mnogo važnosti takvom balansu svog života. I uistinu kulturne nacije čine to isto, nacije poput Amerike, Rusije ili Kine u kojima je kultura vrlo napredna. Međutim,

bujutsu5_6

postoje i takvi koji tvrde kako je kultura beznačajna. Uistinu “kultura” sama po sebi ne znači mnogo ako nema ravnoteže.  Kod nekih ljudi, osobito kod onih samo-probitačnih, kultura je spremnik praznik fraza, a izrasta iz njihovih osobnih kompleksa. Njihova vještina proizlazi iz vlastite gladi i očaja. To je utočište požude iscijeđeno iz pozicije slabosti. Što više o njoj govore, manje znaju, manje jesu. Stoga, uistinu kulturni ljudi su oni koji su svjesni svoje običnosti. Istinski Budo-ka uvijek ostaje običan. Njegove vještine ne postoje da bi se o njima govorilo i hvalilo već isključivo za uporabu u trenucima kad je potrebna obrana. On djeluje iz ravnoteže, a samim ti i iz snage.

Znate li da se za mudre stare pustinjake govorilo kako jedu planinsku sumaglicu i kako žive samo od prostora? “Jesti sumaglicu živeći od prostora” se ne odnosi na gutanje stvari grlom već na osjećanje prostora vlastitom kožom. Vidite, riječ “jesti” moramo interpretirati u značenje hranjenja drugom vrstom “hrane”, ne fizičke nego mentalne ili duhovne hrane. Međutim, kada su u pitanju pustinjaci “jedenje” ne znači ono što obično pod tim podrazumijevamo. Bilo je takvih ljudi koji su uspijevali preživljavati pomoću osjetljivosti čitavoga tijela. Duša ima vlastitu hranu kojom se prehranjuje, um ima svoju hranu isto kao i tijelo. Knjige mogu biti hrana, čovjeka može nahraniti susret s dobrom osobom, a što je profinjeniji i ljepši karakter te osobe tim veća može biti duhovna okrjepa. Kada ste zadovoljni možete podijeliti hranu s drugima isto kao što možete shvativši nešto podijeliti svoja shvaćanja. Naučite razlikovati i prepoznavati kada su nečije ideje nezdrav oblik hrane. Vježbajući postupno počinjete prihvaćati samo one stvari koju su po prirodi dobre. To je uistinu vrlo važno.

bujutsu5_7

bujutsu5_8

Životinje u divljini neće ni u kom slučaju jesti hranu koja bi im mogla naštetiti. Jedino čovjek jede sve po redu, bez obzira je li to zdravo ili nezdravo. Zbog toga je čovjek blagodaran mogućnošću da ga drugi ljudi vode svojom inteligencijom.

S obzirom da je čovjek stvoren kao biće uskraćeno instinktivnih stvari, Stvoritelj mu je umjesto njih podario sposobnost upijanja znanja. Međutim pored znanja čovjek posjeduje i glupost. To je poput oksidacije “crvena” krv iz arterija nasuprot iscrpljene “plave” krvi iz vena. Do ove misli nisam došao proučavanjem već iz vlastitog iskustva. S jedne strane čovjek može intelektualne stvari voljeti više od fizičkih objekata s obzirom da podsvjesno nije niti najmanje fizičko, a daleko je više važno te je neophodno početi razmišljati u tom pravcu.

Bavio sam se širokim spektrom borilačkih vještina , od Judo-a, Karate-a, Kendo-a do svega na što sam naišao. Užasno sam trenirao pa su čak i stvari poput hvatanja mača postale dijelom mene. Zatim sam jednoga dana vezano uz svo to moje učenje i vježbanje upoznao Takamatsu Sensei-a i počeo ga slijediti. Znao sam da je on onaj pravi. Osjećam veliku radost što sam ga pronašao jer mnogi ljudi ne uspiju doći u dodir s nečim stvarnim. I među onima koji dođu k meni je bile ljudi koji nisu uspjeli vidjeti kako je stvarno i istinito ono što podučavam pa su odlazili. Učenik se otuđuje od učitelja kada misli kako uči i kada se pretvara da shvaća, a ustvari nije puno takvih ljudi. Mislim da su oni uistinu u žalosnoj situaciji. Ono proizlazi iz njihovih osobnih želja i ambicija. Njihov je vlastiti “Tramvaj zvan čežnja” iskočio iz kolosijeka! Međutim, ako volite podučavanje, nije ga teško shvatiti. Podučavanje je poput izreke o odanoj ženi koja za svoga voljenoga rado živi bile gdje i rado čini baš sve. Nekoga ili nešto možete voljeti čitavog života, to je ono stvarno! Morate u to moći vjerovati, moraju postojati poštivanje i cijenjenje… Nikada se ne smiju zaboraviti poštivanje i zahvalnost. Međutim, budete li poštivali nekog izmišljenog, lažnog i neiskrenog, bit ćete u velikoj nevolji. To je smisao pravog treninga. Nije to nikakav složeni koncept.

Postoji staro-japanski borilački epigram koji ide ovako: „Pakao zjapi ispod uzdignutog mača… Zakorači u nj! Nebo ti je nagrada!“ Kada dođe pravi trenutak istine svima nam je dan samo jedan izbor, možemo produžiti ili pobjeći. Ja moram odabrati samo ovu prvu mogućnost. To je poput vježbe Sennichi Kaihogyo  budističkih svećenika u kojoj dan za danom vježbaju pažljivo hodati što je način postizanja Satori-a, odnosno prosvjetljenja. Istovremeno se “hod”, potraga, učenje, u potpunosti pretače u srce i nastavlja čak i ako noge zakažu. To je još jedan od razloga zbog čega šetam svakog dana. Ustvari, znate, riječ “hodanje” implicira pravilno provođenje svih životnih aspekata čovjeka.

Ljudi sami  stvaraju svoje prepreke. To je stvarno blesavo. Sami sebe priječimo gubeći put u potrazi za istinom. Mene to više ne sputava. Kad se čovjek suoči sa zaprekom treba samo ići dalje ne obraćajući joj pozornost. Samo nastavite, hodajte dalje i zapreka će nestati! Kad sam ja u pitanju, kad sam u nevolji i kad mislim kako neću uspjeti, jednostavno idem dalje, hodam. I tako se to nastavlja iz dana u dan.

U japanu govorimo o Seirobyosh-u, odnosno, o četiri neminovna razvojna stupnja života: rođenju, starenju, bolovanju i umiranju. U treningu kao i u životu, neminovno postoje “loše” i “dobre” stvari. Tako mora biti jer u suprotnom ne bi mogli nikoga spasiti, nikoga zaštititi. To ne znači da mi iz borilačkih vještina “spašavamo” ljude, to je vjerska stvar. Budoka štiti i brani ljude. Međutim, ne spašavamo one koji ne zaslužuju zaštitu: kavgadžije, zločince i njima slične. Misija Bujinkana je zaštititi dobre.

bujutsu5_9

Što se tiče evoluiranja, mijenjanja i prilagođavanja borilačkih vještina nužno je imati na umu kako se očuvanjem zadržava samo oblik, ali ne i srž. To je svojevrsni materijalistički pristup materijalističkih kultura. Postoje težnje da i Budo opstane takav. Istina je kako i u takvim kulturama ima duhovno profinjenih i dobrih učitelja, međutim kod Budo-a nije dovoljno imati samo dobro srce i donekle razvijenu duhovnu spoznaju. Naime, Budo uvijek obuhvaća dva oprečna stava, Yin i Yang, dobro i loše, slabo i snažno, pobjedu i poraz  te varljivo i očigledno ili lažno i istinito, a oba su ta stava sastavni dijelovi lukave taktike ili varljive tehnike. Tu leži problem Budo-a. Naravno, i u samoj je formi bitno shvatiti ovu dualnost s obzirom da oblike pokreću ljudi, a ljude pokreću njihovi umovi.

Bio sam upitan, “Gospodine Hatsumi, kako vidite koncept postajanja Budo sportova“? Odmah sam odgovorio putem izreke “Postojanje Budo sporta je čudesna stvar zato što ne morate ubiti osobu. Ovo je koncepcija iz Yagyu ryu-a Katsujin Budo ili davanje života osobi”.

Nadalje, unutar Gokui-a možemo reći da postoji način viđenja “između vremena” (vremenski interval). Postoji nešto, poput Tokugawa Ieyasu-a koji je došao do vladanja cijelim Japanom kroz razumijevanje “promjenljivog intervala” (Makeru) iz gubljenja (Makeru). U suprotnosti prema ovome postoje primjeri ljudi koji se trude više da bi uvijek postigli pobjede, ali postanu tako opijeni sa svojim sposobnostima da pobrkaju način samuraja (Shido) i žustre smrti (Shido).

bujutsu5_10

– Massaki Hatsumi

BUDO POVELJA (BUDO KENSHO)

zanimljivosti_naslov

BUDO POVELJA (BUDO KENSHO)

  budopovelja_1Budo, japanski borilački načini imaju svoje porijeklo u starinskom borilačkom duhu Japana. Kroz vjekove povijesnih i društvenih promjena ovi oblici tradicionalne kulture su se razvili iz borbenih tehnika (Jutsu) u načine samo-razvoja (Do).

Traganjem za savršenim jedinstvom uma i tehnike Budo je bio pročišćen i kultiviran na načine tjelesnog vježbanja i duhovnog razvoja. Proučavanje Budo-a potiče pristojno ponašanje, usavršavanje tehničkih vještina, jačanje tijela i usavršavanje uma. Moderni japanac je kroz Budo naslijedio tradicionalne vrijednosti koje kontinuirano igraju značajnu ulogu u formiranju japanske osobnosti služeći kao izvori neizmjerne energije i pomlađivanja. Kao takav, Budo privlači snažan međunarodni interes i proučava se diljem svijeta.

Međutim, trend zaslijepljenosti samo sa tehničkom vještinom sastavljen od strane pretjerane brige za pobjeđivanjem je ogromna opasnost prema srži Budo-a. Da bi spriječili bilo koje moguće pogrešnosti praktičari

Budo-a moraju se neprestano baviti samo-ispitivanjem, te nastojati usavršavati i sačuvati ovu tradicionalnu kulturu.

Sa ovom nadom članovi organizacije Japanese Budo Association su utemeljili “Budo povelju” kako bi održali osnovne principe Budo-a.

Članak 1: Cilj Budo-a

Putem fizičkog i mentalnog vježbanja u japanskim borilačkim načinima Budo eksponenti tragaju za izgradnjom svojih karaktera povećavajući svoja osjetila prosuđivanja, te postajanjem discipliniranim pojedincima uvelike sposobnim za doprinose društvu.

Članak 2: Keiko (Vježbanje)

Kada vježbaju Budo-o praktičari moraju uvijek postupati sa poštivanjem i uljudnošću prema propisanim osnovama vještine i oduprijeti se napasti slijeđenja puke tehničke vještine radije nego nastojati usavršavati jedinstvo uma, tijela i tehnike.

Članak 3: Shiai (Natjecanje)

Da li se natječu u mečevima ili u vršenju setova formi (Kata) eksponenti moraju činiti da duh bude osnova Budo-a. Oni moraju od sebe činiti najbolje u svako doba, pobijediti sa skromnošću, primiti poraz graciozno i neprekidno pokazivati hladnokrvnost.

Članak 4: Dojo (Dvorana za vježbanje)

Dojo je posebno mjesto za vježbanje uma i tijela. U Dojo-u Budo praktičari moraju zadržati disciplinu i pokazivati ispravnu pristojnost i poštivanje. Dojo bi trebao biti mirna, čista, sigurna i svečana sredina.

Članak 5: Učenje

Također, učitelji Budo-a bi uvijek trebali ohrabrivati druge u nastojanju da se poboljšaju i vrijedno treniraju svoje umove i tijela dok neprekidno unaprjeđuju svoje shvaćanje tehničkih principa Budo-a. Učitelji ne bi trebali dopustiti da težište bude u prikazivanju pobjede ili gubitka na natjecanju ili samo na tehničkoj sposobnosti. Nadasve, učitelji imaju odgovornost da se stave kao primjer.

Članak 6: Promoviranje Budo-a

Osobe koje promoviraju Budo moraju održati slobodoumnost i međunarodnu perspektivu kako  održavaju tradicionalne vrijednosti. Trebali bi nastojati surađivati u istraživanju i podučavanju, te učiniti sve od sebe za napredak Budo-a u svakom pogledu.

PROLJEĆE I JESEN 3. dio

 

PROLJEĆE I JESEN 3. dio

 

 

LY ŠI ČUN CIU

 

KJIGA I / MOG ČUN GI

 

Zabilješke prvog proljetnog mjeseca

 

proljece-jesen_1

    Proljeće i jesen Ly Bu Vea spada u klasično djelo kineske konfucijanske i taoističke tradicije razmišljanja. U narednim člancima Cronippon ninjutsu dojo će iznijeti po jedan ulomak iz ovogadijela o «slobodnom i sređenom duhu»

 

1. POGLAVLJE

 

PRVI PROLJETNI MJESEC / MONG ČUN

U prvom proljetnom mjesecu Sunce se nalazi u znaku Jing Šija. U vrijeme sutona kulminira zviježđe Šen. U vrijeme svitanja kulminira zviježđe Ve. Njegovi su dani Gia i I (Jing Ši ili Ši su zvijezde α i β Pegaza, Šen su sedam najvažnijih zvijezda Oriona, Ve su devet zvijezda Škorpiona, Gia i I jesu prva dva broja u desetičnom ciklusu takozvanih nebeskih stabala Tien gan). Njegov božanski vladar je Tai Hau (Veliki Svijetleći – veliki izlazak sunca se identificira s legendarnim vladarom Fu Hijem koji je vladao uz pomoć sile Drva i na istoku mu se prinose žrtve). Njegov duh zaštitnik je Gou Mang (Sijač – je prema priči brat Šau Haua (Mladog Svjetlećeg) koji je djelovao u sili Drva i poslije smrti su ga štovali kao duha zaštitnika drva tj. vegetacije). Njegove životinje jesu ljuskavci (na čelu sa zmajem po kineskoj filozofiji pripadaju istoku). Njegova nota je Gyo (odgovara Drvu odnosno istoku i terca je). Njegov tonalitet je Tai Cu (tonski slog je muški tonalitet). Broj mu je osam (od pet elemenata Drvo je treće zbog toga je njegov broj 5+3=8). Okus mu je kiseli. Vonj mu je na plijesan (miris koji je pridodan za element Drvo). Žrtve se prinose duhovima vrata (prvi proljetni mjesec ima prirodu pokreta, pokret prolazi kroz vrata zbog toga se prinose žrtve duhovima vrata što znači početak). Među žrtvenim prinosima na prvom je mjestu slezena (slezena pripada Drvetu i zbog toga se upotrebljava kao žrtveni prinos).

Istočnjak otapa led. Životinje se počinju buditi iza zimskoga sna. Ribe probijaju led. Vidra žrtvuje ribe (vidra ubija više riba nego li ih može pojesti i ostavlja ih naokolo na ledu pa se to smatra „žrtvovanjem“. Divlja guska seli na sjever.

Nebeski sin boravi u dvorani Cing Jang u lijevoj prostoriji (svjetla dvorana Ming Tang je na različitim stranama imala različite nazive – istočna strana se zove Cing Jang što znači zelena snaga Janga).proljece-jesen_2

Upravlja fazanskim kolima u koja su up­regnuti plavo-crni zmajski konji. Postavljaju se zelene zastave. (Zelena, odnosno plava je boja Drva i zbog toga je proljetna boja). Odijevamo se u zelenu odjeću i nosimo zeleni nefrit. Jedemo pšenicu i meso ovaca. Žrtvene posude su probijene da bi kroz njih prošao zrak (oblik žrtvenih posuda se odnosi na proljeće i dizanje zraka).

U tom mjesecu slavimo nastupanje proljeća (nastup proljeća je prvi od 24 solarna termina koji u pravilu spada 5. veljače, 46 dana poslije zimskog solsticija koji većinom, ali ne uvijek, pada u prvi proljetni mjesec). Tri dana prije nastupanja proljeća, veliki astrolog odlazi k nebeskom sinu i govori: „Tog i tog dana nastupa proljeće, djelujuća sila zasniva se na Drvu“. Nebeski sin tada posti. Na dan nastupanja proljeća nebeski sin odlazi osobno, na čelu trojice visokih dostojanstvenika, devet visokih savjetnika, knezova i savjetni­ka, na istočni pašnjak da bi pozvao proljeće. Poslije povratka, u dvorištu dvorca dijeli odlikovanja visokim savjetnicima, knezovima i savjetnicima.

Zapovijeda ministrima da budu blagi i izdaju blage zakone, poklanjaju sreću i prenose njegovu milost masama naroda. Dijele se nagrade i pokloni, svakome što mu pripada.

Zapovijeda velikom astrologu da pazi na poštovanje zakona i izdaje naredbe, da promatra kretanje neba, Sunca, Mjeseca, zvijezda i znakova zvijezda kako bi Mjesečeve kuće bile bez zabluda određene u svom nazadovanju kako ne bi bile pogrešno proračunate pu­tanje, tako da bi se nastupanje proljeća moglo odrediti kao čvrsta točka.

 proljece-jesen_3

Jednog dobrog dana u tom mjesecu, nebeski sin moli najvišega gospodara da bi blagoslovio žito. Po­slije toga će se odabrati sretan sat. Tada kralj osobno stavlja lemeš na treće mjesto kola, između oklopljenog stražara i vozača kola. Odlazi na čelu trojice najviših dostojanstvenika, devet visokih savjetnika, knezova i savjetnika da bi osobno izorao oranicu gospodara. Nebeski će sin zaorati tri brazde, tri najviša dostojanstvenika povući će pet brazdi, visoki savjet­nici, knezovi i savjetnici devet  brazdi. Vrativši se, nebeski sin uzima u velikoj prostoriji pehar (velika odaja je Tai Cin pokraj Hrama predaka dinastije) dok su tri najviša dostojanstvenika, devet visokih savjetnika, knezovi i savjetnici na okupu i govori im: To je vino za vaš trud.

U tom se mjesecu sila neba spušta nadolje, dok se sila Zemlje penje (takvo znanje odgovara znaku Tai, mir koji vlada tim mjesecom – Knjiga promjena br. 11). Nebo i Zemlja su u skladu i sjedinjuju svoje djelovanje. Bilje i stabla se raskošno bude.

Kralj objavljuje poljodjelske poslove. Zapovijeda nadzornicima polja da na istočnom pašnjaku udare svoje stanove, dovedu u red međe i raskršća, ravno povuku kanale, izrade dobar pregled planina i brda, dolina i klanaca, ravnica i močvara i da zasade pet  vrsta žita u skladu s najboljim napredovanjem na pojedinim mjestima. Da bi u tom pogledu poučili narod moraju biti osobno nazočni pri svemu tome. Ukoliko su polja unaprijed točno izmjerena i ograničena prema crti seljacima će biti sve jasno.

U tom će mjesecu majstor glazbe primiti zapovijedi da posjeti škole i uvježba svete plesove.

Sređuju se popisi žrtvenih prinosa, izdaje se zapovijest zada se prinose žrtve duhovima planina, šuma, rijeka i jezera. Ženke životinja ne valja prinositi kao žrtve.

Zabranjeno je sjeći stabla.

Ne smiju se skidati gnijezda, niti ubijati nerazvijene, ne-izležene životinje i polu-pernate ptice, ponajmanje lanadi i jaja.

Ne smiju se održavati nikakvi veliki skupovi ljudi, ne smiju se graditi gradske zidine i tornjevi.

Kosture i sve što je mrtvo valja zasuti i zakopati.

U tom se mjesecu ne smije posezati za oružjem. Tko posegne za oružjem zasigurno će ga zadesiti kazna neba. Ukoliko nitko nije podigao oružje protiv nas ni mi ne smijemo započeti s tim. Kretanje neba se ne smije mijenjati. Ne smiju se prekinuti prirodne crte zemlje. Ne smiju se narušavati pravila ljudskog življenja.

Kad bismo u prvom proljetnom mjesecu slijedili pravila koja vrijede za ljeto, vjetar i kiša ne bi došli u pravo vrijeme, bilje i stabla bi se osušila prije vremena, a država bi zapala u stanje uzbuđenosti. Kad bi slijedili pravila što vrijede za jesen, velike bi pošasti napale ljude, zaredale bi oluje i pljuskovi, razbujao bi se korov sviju vrsta. Kad bismo slijedili pravila koja vrijede za zimu, nevolje bi nam zadale poplave, mraz i snijeg bi izazvali velike štete. Ozimi se usjevi ne bi mogli pokupiti.

2. POGLAVLJE

PRILAGOĐAVANJE ŽIVOTU / BEN SONG

Sva su bića začeta od neba. Prehranjivan je i dovršenje tih bića stvar je čovjeka. Tko može prehraniti začeto od neba ne počinivši nasilje nad njim, s pravom se naziva nebeskim sinom. U svim svojim postupcima nebeski sin ima za cilj da prirodu usavrši s pomoću umjetnosti. To je razlog iz kojega postavlja činovnike. Svrha postavljanja činovnika jest njega i usavršavanje života. I dan-danas ima obmanutih vladara koji ima­ju

 proljece-jesen_4

mnogobrojne činovnike, no time samo škode životu. Time promašuju smisao njihova postavljanja. Na primjer: Naoružavamo se da bismo se osigurali od provala neprijatelja. Ukoliko se naoružavamo oružjem i upotrijebimo ga zato da bismo sami napali svrha naoružavanja je očito promašena.

Voda je po prirodi bistra. Ukoliko je zamućena zemljom ta se bistroća ne može pojaviti. Čovjek je od prirode određen za dugotrajni život. Ukoliko je pomućen vanjskim stvarima taj se dugotrajni život ne može pojaviti. Vanjske stvari postoje zato da ih koristimo kako bismo s pomoću njih dobili život, a ne da koristimo život kako bismo s pomoću života dobili vanjske stvari. I dan-danas ima obmanutih ljudi koji često pokušavaju dobiti vanjske stvari plaćajući ih životom. Time pokazuju kako ne umiju cijeniti istinsku vrijednost. Tko ne pozna stvarnu vrijednost uzima važno za nevažno i nevažno za važno. Tko to čini u svim će svojim postupcima svakako doživjeti neuspjeh. Knez koji tako postupa postaje tiranin, činovnik koji tako postupa postaje buntovnik, sin koji tako postupa postaje neodgojen. Ukoliko u kojoj državi postoji samo jedna od te tri klase ljudi ona će zasigurno propasti nema li veliku sreću.

Ukoliko je, na primjer, kakvu glazbu, doduše, ugodno slušati, no njezini nas zvukovi opijaju ne treba je uopće poslušati. Ukoliko je kakvu pojavu, do­duše, ugodno pogledati, no ona nas zasljepljuje ne treba je uopće pogledati. Ukoliko je kakvo jelo, doduše, ugodno jesti, no od njegova nam uživanja ostaje bljutav okus u ustima ne treba ga uopće jesti. Prema tome, mudri se vlada prema utiscima osjetila uha, oka i usta tako da ih uživa ukoliko oni koriste živo­tu, no zazire od njih ukoliko oni škode životu. To je put k njezi i usavršavanju života.

Ljudi  svijeta koji bogatstvo smatraju važnim posve su zaslijepljeni s obzirom na uživanje osjetila. Ukoliko danju i noću težimo za srećom i postignemo je  postajemo neobuzdani. Ali, kako će neobuzdani čovjek postići da ne upropasti svoj   život? Ukoliko deset tisuća ljudi posegne za lukovima i zajedno odapnu u jedan cilj ovaj će zasigurno biti pogođen. Ukoliko deset tisuća stvari bliješti i sjaji da bi upropastilo jedan život ovaj će zasigurno biti upropašten. Među­tim, ukoliko sve pripomogne da bi unaprijedilo taj život, taj će život zasigurno dugo potrajati. Zbog toga, mudri raspoređuje korištenje sviju stvari tako da one usavršavaju od neba dani život. Tko usavrši taj život njegov duh dospijeva u sklad, oko mu postaje bistro, njuh profinjen, okus oštar, uho razborito, a svi njegovi udovi postaju gipki i slobodni. Takav čovjek nailazi na povjerenje a da ne govori, pogađa što je pravo a da ne razmišlja unaprijed, pronalazi svoj cilj a da ne razmišlja unaprijed. Jer, njegov duh proniče nebo i zemlju, a njegov razum obuhvaća svemir. Spram stvari se postavlja tako da su mu sve na raspolaganju i moraju mu služiti i u tome je jednak nebu i zemlji. Nalazi li se visoko na kraljevskom prijestolju neće biti ponosan, ukoliko je duboko dolje kao priprost čovjek neće zbog toga biti tužan. O takvu se čovjeku može kazati kako je svoj karakter učinio savršenim. Čast i bogatstvo bez spoznaje da imućnost odvodi u bijedu gore je od siromaštva i niskosti. Jer, tko je siromašan i nizak teško mu je prigrabiti stvari. Čak i kad bi htio tjerati raskoš, ta kako bi samo mogao? Da bi čovjek sebi život učinio udobnim traži kola na cesti i dizalo u kući, no oni znače strojeve što uzrokuju uzetost. Da bi se okrijepio, čovjek traži masno meso i staro vi­no, no nazivaju ih otrovima koji će učiniti da istrune ponutrica. Da bi uživao, čovjek traži nježne obraze i bijele zube   zavodljive tonove Čonga i Vea, no oni znače sjekiru koja siječe život. No ta tri zla su posljedice časti i bogatstva. Među ljudima staroga doba zbog toga je bilo takvih koji nisu htjeli postati slavljenima i bogatima jer su život smatrali važnim. Tko ne do­pušta da ga obmanjuju ispraznim imenima već zbilju smatra važnom neće zanemariti ovo upozorenje.

 proljece-jesen_5

3. POGLAVLJE

SHVAĆANJE VAŽNOSTI VLASTITOG JA / DŽUNG GI

Čui je bio vrlo spretan, no ipak su ljudima vlastiti prsti miliji od Čuijevih. Razlog jest u tome što im posjedovanje prstiju koristi. Nefriti planine Kun i biseri rijeke Gang i Han ljudima nisu toliko dragi kao vlastiti kamičak nefrita s mrljama ili njihov barokni biserčić. Razlog jest u tome što im posjedovanje tih predmeta koristi. Tako i moj život pripada meni, a korist što ga on ima za mene jest osobito velika. Toli­ko je važan za mene da čak ni carsko prijestolje za njega ne dolazi u obzir. Toliko je vrijedan za mene da ge ne mogu zamijeniti čak ni za posjedovanje cijeloga svijeta. Njegova je sigurnost  nenadoknadiva, jer utoliko sam ga jednom izgubio cijeloga ga života neću moći ponovno pronaći. Mudri, koji su spoznali istinu osobito paze na te tri stvari. Tko na to pazi pa ipak načini štetu ne razumije se u temeljne prilike životi. A ne razumije li se tko u temeljne životne prilike šio će mu koristiti sav oprez? Taj postupa poput onog slijepog  glazbenika, koji, doduše, voli svojega sina, no ipak ga ostavlja

proljece-jesen_6

da spava na pljevi ili poput gluhoga koji je odgajao dijete i šalio se s njim u predvorju usred grmljavine.   Obojica imaju svoje tjelesne mane i zbog toga ne znaju što je oprez. A tko ne zna što  znači oprez, za njega ne postoji razlika između života i smrti, trajanja i propasti, mogućnosti i nemogućnosti. Čovjek za kojega ta razlika još ne po­stoji, smatrat će pravilnim što nipošto nije pravilno, i nepravilnim što nipošto nije nepravilno. A ukoliko je pravilno ono što on smatra nepravilnim, i ukoliko je nepravilno ono što on smatra pravilnim, on je velika luda. Na takve ljude pada kazna neba. Tko upravlja vlastitim životom prema tim načelima umrijet će za­sigurno u polovici svojih dana. Tko prema tim načeli­ma upravlja državom odvest će je zasigurno u rasulo i propast. Prijevremena smrt, rasulo i propast ne dolaze sami od sebe, već ih izaziva ludost. S druge strane, isto je tako s dugim životom i trajnim cvatom. Mudar čovjek zbog toga ne brine za izazvane sudbine već za ono što takve sudbine izaziva. Tada će mu pripasti sve a da ga nitko u tome ne može spriječiti. Ta nam misao mora biti sasvim jasna.

Kada bi div poput Hua svom snagom povukao vola za rep, prije bi mu iščupao rep ili iscrpio svoju snagu nego što bi vol pošao za njim jer ga povlači natraške. No ukoliko ga dječak vodi držeći ga za prsten provučen kroz njušku vol će slijediti dječaka kamo ovaj želi jer se kreće prema naprijed.

Knezovi i gospodari ovoga svijeta, dostojni ili ne­dostojni, mahom žele poživjeti dugo, vidjeti mnoge dane. No povlače li svakodnevno svoj život natraške, što im onda koristi njihova želja? Što život čini dugačkim jest da ga usmjerimo prema naprijed. A što životu ne dopušta da se kreće prema naprijed jesu užici. Zbog toga mudar čovjek ponajprije ograničava užitke. Ukoliko je prostorija velika suviše je sjenovita, ukoliko je terasa visoka, suviše je sunčana. Imamo li previše sjene navući ćemo kostobolju, imamo li previše sunca oboljet ćemo od uzetosti. To su zla što dolaze zbog toga što sjena i sunce nemaju pravu mjeru. Zbog toga kraljevi staroga doba nisu živjeli u velikim dvorcima. Za sebe nisu gradili nikakve visoke terase, nisu jeli svakojake poslastice, nisu se odijevali debelo ni toplo. proljece-jesen_7Jer, ukoliko je čovjek odjeven suviše debelo i toplo začepe se pore. Ukoliko su pore začepljene ponestaje snage. Jedemo li svakojake poslastice želudac će biti pretrpan. A ukoliko je želudac pretrpan pojavljuju se smetnje u probavi. Po­jave li se probavne smetnje i ponestaje li snage, kako dugo živimo? Sveti su kraljevi staroga doba imali parkove, zoološke vrtove, voćnjake i ribnjake upravo dovoljno velike da bi uživali u njihovu prizoru i da bi se tjelesno kretali. Gradili su dvorce i palače, terase i paviljone upravo dovoljno velike da bi se zaštitili od žege i vlage. Imali su kola i konje, odjeću i krzna upravo dovoljno da bi život učinili udobnim i da bi ugrijali tijelo. Imali su jela i pića, hladnoga vina i medovine upravo toliko da bi zadovoljili okus i utažili glad. Imali su glazbu i ljepotu, tonove i pjesme upravo dovoljno da bi svojoj duši pribavili skladno uživanje. U pogledu tih pet stvari, sveti su kraljevi pazili da njeguju svoj život. Nije da su htjeli štedjeti niti su zazirali od izdataka, već su htjeli dovesti u red svoj život.

 

4. POGLAVLJE

OSOBITO POŠTOVANJE PRAVEDNOSTI / GUI GUNG

Pošto su ovladali svijetom sveti su kraljevi staroga doba smatrali pravednost za prvo i najvažnije. Zbog pravednosti svijet dolazi u stanje mira. Mir proizlazi iz pravednosti. Pogledajmo jednom stare zabilješke. Bilo ih je vrlo mnogo koji su zavladali svijetom. Svi su to postigli pravednošću. A oni koji su izgubili svjetsko gospodstvo, izgubili su ga zbog nepravednosti. Čvrsto postojanje svakoga gospodstva zasniva se na pravednosti. Tako u Hung Fanu (veliko pravilo – nalazi se u Knjizi isprava V, knjiga 4) stoji:

Bez naklonosti i zavisti

Jest sigurnost kralja.

Bez naklonosti i jednostavna

Jest dužnost kralja.

Ništa ne učiniti iz milosti

Slavi stazu kralja.

Ništa ne učiniti iz mržnje

Slavi mjeru kralja.

Svijet ne pripada jednom

čovjeku, već svijet pri­pada svijetu. Sklad svijetloga i sjenovitoga ne daje prednost nijednoj pojedinoj vrsti. Jutarnja rosa i kiša u zoru ne pretpostavljaju nijednu pojedinu stvar. Ta­ko ni gospodar cijeloga naroda ne smije biti pristran ni spram kojeg pojedinog čovjeka.

Kada se Bo Kin naumio oprostiti od oca zamoli ga za savjete u pogledu upravljanja državom Lu. Tada će mu knez od Džoua: — Stvaraj korist, ali je ne traži.

Neki čovjek i Ginga izgubi svoj luk. Ne htjede ga potražiti, već reče: — Izgubio ga je čovjek iz Ginga, čovjek iz Ginga će ga i pronaći, čemu ga tražiti? –

Majstor Kung čuje to i reče: — Da je izostavio Ging, to bi išlo. — To čuje Lau Dan i reče: — Da je izostavio čovjeka, to bi išlo. — Tako je Lau Dan bio najpra­vedniji.

Priroda je velika. Stvara djecu, ali je ne pozna, usavršava posjed, ali ga ne pozna. Sva bića imaju udjela u njezinom blagoslovu, postižu njezinu korist i nijedno ne zna odakle ona dolazi. Takav je bio način trojice uzvišenih i petorice gospodara.

Guan Džung je jednom bio bolestan. Tada ga posjeti vojvoda Huan, zapita ga i reče: — Bolest oca Džunga je teška, u slučajevima teških oboljenja su­narodnjacima se to ne smije tajiti. Komu da povjerim upravljanje državom?

Guan Džung uzvrati: — Već sam ranije sebi dao truda i iscrpio svu svoju mudrost, ali nisam uspio pronaći koga. A sada sam toliko bolestan da sa mnom može u svakom trenutku biti svršeno, pa što da sada kažem?

Vojvoda Huan reče: — Radi se o važnoj stvari i želio bih da date vaš savjet, oče Džung.

proljece-jesen_8

Guan Džung pristane s mnogo poštovanja i upita: — A koga vaša visost želi učiniti kancelarom?

Vojvoda Huan odgovori: — Je li Bau Šu Ja prikladan?

Guan Džung uzvrati: — Ne, on nije prikladan. Ba Šu Ja i ja smo bili vrlo dobri prijatelji. Vrijedan je i nepotplativ čovjek čista i besprijekorna vladanja. Međutim, ljude koji mu nisu jednaki promatra kao da uopće nisu dostojni nazvati se ljudima. Kad jednom čuje za nedostatke kojega čovjeka neće ih za­boraviti cijeloga života. Ukoliko nema nikog drugog ne bi li Ši Pong bio prikladan. Ši Pong je čovjek visokih ciljeva, ali dopušta da ga pouče i sitni ljudi. Nije zadovoljan sa samim sobom jer se ne može mjeriti sa Huang Dijem. S druge strane sa suosjećanjem shvaća ljude koji mu nisu ravni Ne misli da mora ćuti sve u državi, ne misli da bi mora poznavati sve postupke, ne misli da bi morao vidjeti sve ljude. Dakle, budući da nema boljega Ši Pong je prikladan.

Kancelarstvo je visoka služba. Da bi čovjek mogao valjano vršiti visoku službu ne smije znati za sitne pojedinosti, niti se brinuti za skučena pravila lukavstva. Zbog toga se kaže: Veliki tesar ne uzima osobno bradvu u ruku, veliki kuhar ne rukuje posudama, veliki junak se ne tuče, veliki vojskovođa ne pljačka.

Dokle god je vojvoda Huan bio pravedan i suzdržavao se od poroka sebičnosti i imao Guan Dzunga za kancelara bio je najveći među pet vođa knezova, no kada je postao sebičan, kada je počeo davati prednost svojim miljenicima i kada je namjestio Šu Diaua došlo je do toga da je njegovo tijelo ostalo ne sahranjeno sve dok crvi nisu ispali kroz vrata.

Čovjek je u svojoj mladosti nerazuman, a u sta­rosti postaje mudar. No bolje je biti nerazuman i pravedan nego mudar i sebičan. Biti cijeli dan pijan i onda ipak htjeti valjano baviti žalobnu ceremoniju, misliti na vlastitu dobit i pri tome htjeti biti prave­dan, biti pohlepan i okrutan i pri tome ipak htjeti vladati kao kralj: to su stvari koje ne može ni Šun.

5. POGLAVLJE

UKLANJANJE SEBIČNOSTI / KY SI

Nebo nadsvođuje sve bez sebičnog davanja prednosti. Zemlja nosi sve bez sebičnog davanja prednosti. Sunce i Mjesec obasjavaju sve bez sebičnog davanja prednosti. Četiri godišnja doba promiču svojim tokom bez sebičnog davanja prednosti. Djeluju na svoj na­čin i sva bića rastu i napreduju. Postoji uzrečica Huang Dija: Kod tonova izbjegavaj obilje, kod ljepote izbjegavaj obilje, kod odjeće izbjegavaj obilje, kod mirisa izbjegavaj obilje, kod jela izbjegavaj obilje, kod stana izbjegavaj obilje.

Jau je imao deset sinova. No, prijestolje ne ostavi nijednom od njih već ga da Šunu. Šun je imao devet sinova. Ali, ne ostavi prijestolje nijednom od njih već ga da Jyju. To je najveća praveost.

Vojvoda Ping od Džina zapita Ki Huang Janga: —Mjesto gospodara od Nan Janga je slobodno, komu se može povjeriti?

Ki Huang Jang uzvrati: — Hie Hu je prikladan za to.

Vojvoda Ping reče: — Zar vam Hie Hu nije ne­prijatelj?

On uzvrati: — Vaša me visost zapitala tko je prikladan, a ne tko mi je neprijatelj.

Vojvoda Ping reče: — Dobro — i povjeri čovjeku mjesto i svi su građani države bili s njim zadovoljni. Poslije nekog vremena Ping opet zapita Ki Huang Janga i reče: — U državi nema vojskovođe. Tko je prikladan za to mjesto?

On odgovori: — Vu je prikladan.

Vojvoda Ping reče: — Ta zar Vu nije vaš sin?

On odgovori: — Vaša me visost zapitala tko je prikladan, a ne tko mi je sin.

Vojvoda Ping reče: — Dobro — i nato ga također namjesti. Opet su svi građani države bili s njim za­dovoljni.

Majstor Kung čuje za to reče: — Zaista su iz­vrsne riječi Ki Huang Janga! S jedne strane nije prezao od toga da predloži svojeg neprijatelja, a s dru­ge strane nije prezao da predloži svojega sina. Ki Huang Jang zaslužuje da ga nazovemo pravednim.

Upravitelj škole Moa po imenu Fu Tun nekoć je živio u državi Cin kao činovnik. Njegov sin ubije nekoga. Kralj Čina Hui tada reče: — Stari ste gospo­dine i nemate  drugih  sinova. Zbog toga sam dao uputu da ga ne smaknu. U to me pogledu morate po­slušati.

Fu Tun odgovori: — U školi Moa se smatra pravom da mora umrijeti onaj koji je ubio čovjeka i da mora biti tjelesno kažnjen onaj koji je ranio čovjeka da bi se spriječilo ubojstvo i tjelesna povreda. Sprečavanje ubojstva i tjelesne povrede jest najvažnija dužnost na svijetu. Premda mu vaša visost namjerava udijeliti milost i izdati naređenje da ga ne smaknu, ipak ne mogu drugačije nego postupiti po pravu maj­stora Moa.

I doista se suprotstavi kralju Huiju i dade pogubiti svojega sina. Sin je čovjeku najbliži. Budući da je uspio žrtvovati svojega najbližega da bi udovoljio općoj dužnosti upravitelja valja nazvati pravednim.

Ukoliko kuhar pripremi jelo i ne usuđuje se da ga sam pojede možemo ga upotrijebiti kao kuhara. Međutim, ukoliko kuhar pripremi jelo i sam ga po­jede ne možemo ga upotrijebiti kao kuhara. Isto je ta­ko s vladarom koji želi biti vođa knezova. Ukoliko na­loži da pogube zlikovce bez obzira na osobnu naklonost i poštuje dostojne na zemlji prikladan je za vođu knezova. Međutim, ukoliko se takav vladar prilikom pogubljenja zlikovaca rukovodi osobnom naklonošću nikako nije prikladan za vođu knezova.

proljece-jesen_9

NIHONGI Knjiga1

zanimljivosti_naslov

N I H O N G I

KNJIGA 1

DOBA BOGOVA

1 dio

 

Nihongi ili Nihonshoki je japansko klasično djelo koje pruža panoramu ranog Japana kada je njegova kultura bila u formiranju. Nihongi nam iz prve ruke pruža prošlost Japana, te zapise o vjerovanju i karakterima njegovih ljudi od najranijih vremena do ranog Nara razdoblja, zaključno do 697 godine. Odobreno od carstva, japanski učenjaci su u ranim dekadama osmog stoljeća skupljali povijesne dokumentacije, tradicionalne mitove (koji su zatim službeno priznali kao činjenice) i priče u vezi s carskom obitelji i politički moćnim klanovima tih vremena što je rezultiralo ovim sažetkom japanske rane povijesti nazvane Nihongi koje je imalo golemi utjecaj na japansku literaturu. Bez obzira na sveobuhvatni kineski kulturni utjecaj na rani Japan učenjaci koji su sastavili Nihongi su predočili japansku povijest napisanu sa domaćim uvidom i više-manje oslobođenom od kineske i indijske interpretacije.

 Cronippon ninjutsu dojo će u nekoliko narednih priloga prikazati ranu povijest japana kroz djelo Nihongi-a kako bi čitateljima približili uvide u rana vjerovanja, načine života i karakter starih japanaca.

U davnini Nebo i Zemlja su bili još ne razdvojeni, a In i Yo nisu još bili podijeljeni. Oni su oblikovali kaotičnu masu nalik jajetu koje je bilo nejasno definiranih granica i sadržavalo je sjeme.

Čisti i lakši dijelovi koji su bili raštrkani su izvučeni i formirali su Nebo, dok su se gušći i teži element smjestili dolje i postali su Zemlja.

Rafinirani elementi su se jednostavno spojili i postali su tijelo, no konsolidacija teškog i krupnog elementa je bila izvršena sa poteškoćama.

Stoga je Nebo bilo formirano prvo, a Zemlja je bila poslije utemeljena.

Nakon toga, su između njih stvorena božanska Bića. Hence je rekao da kada se je svijet počeo stvarati tlo od koje je zemalja bila sastavljena je plutalo uokolo na način koji se može usporediti sa plutanjem ribe koja se igra na površini vode.

U to vrijeme su stanovite stvar bile stvorene između Neba i Zemlje. One su bile oblikom poput izdanaka trske. Sada je to preobličeno u Boga i bilo je nazvano Kuni-toko-tachi no Mikoto.

(Znak je korišten zbog krajnjeg dostojanstva ovog Božanstva. Za eter je korišten znak. Oba tumače Mikoto. Ovo pravilo je slijeđeno ispod.). Sljedeći je bio Kuni no sa-tsuchi no Mikoto i zatim Toyo-kumu-nu no Mikoto, zajedno tri božanstava.

Ovo su bili čisti muškarci spontano stvoreni od strane djelovanja principa Neba.

U jednom spisu je rečeno:”Kada su Nebo i Zemlja započeli stvar je egzistirala usred Praznine. Njen oblik nije moguće opisati. Unutar toga, Božanstvo je bilo spontano stvoreno i čije je ime bilo Kuni-toko-tachi no Mikoto, također nazvano Kuni-soko-tachi no Mikoto. Zatim, je bio Kuni no sa-tsuchi no Mikoto, također nazvan Kuni no sa tachi no Mikoto. Sljedeći su Toyo-kuni-nushi no Mikoto, također  nazvan Toyo-kumu-nu no Mikoto, Toyo-ka-fushi-no no Mikoto, Uki-fu-no-toyo-kahi no Mikoto, Toyo-kuni-no no Mikoto, Toyo-kuhi-no no Mikoto, Ha-ko-kuni-no no Mikoto ili Mi-no no Mikoto.”

U jednom spisu je rečeno: – “Od starine, kada je Zemlja bila mlada i kopno je bilo mlado plutalo je okolo kao kada ulje pluta. U to vrijeme unutar Zemlje je bila stvorena stvar u obliku izdanka trske kada ona iznikne. Iz ovoga se razvilo i postalo Božanstvo čije je ime bilo Umashi-ashi-kabi-hiko-ji no Mikoto. Sljedeći je Kuni no toko-tachi no Mikoto i zatim Kuni no sa-tsuchi no Mikoto“.

U jednom je spisu rečeno: – “Kada su Nebo i Zemlja bili u stanju kaosa prije svega je postojalo božanstvo čije je ime bilo Umashi-ashi-kabi-hiko-ji no Mikoto. Sljedeći je Kuni-soko-tachi no Mikoto“.

U jednom spisu je rečeno: – “Kada su Nebo i Zemlja započeli postojala su Božanstva koja su stvorena zajedno i čija su imena bila: prvi Kuni-no-toko-tachi no Mikoto i sljedeći Kuni no sa-tsnchi no Mikoto“. Zatim, je izjavljeno:- “Nazivi Bogova kojih su bili stvoreni u Polju Velikog Neba su Ama no mi-naka-nushi no Mikoto, sljedeći Taka-mi-musubi no Mikoto, i zatim Kami-mi-musubi no Mikoto“.

U jednom je spisu rečeno: – “Prije nego su Nebo i Zemlja bili stvoreni postojalo je nešto što se može usporediti sa plutanjem oblaka preko mora. To nije imalo mjesto za pričvrstiti svoj korijen. Usred ove stvari prvo je stvoreno nešto što je nalikovalo izdanku trske stvorenu u blatu. Ovo se smjesta trans­formiralo u ljudski oblik i bilo je nazvano Kuni no toko-tachi no Mikoto“.

U jednom spisu je rečeno: – “Kada su Nebo i Zemlja započeli stvar je bila stvorena usred Praznine koja je nalikovala izdanku trske. Ovo je promjenom postao Bog koji je bio nazvan Ama no toko-tachi no Mikoto. Sljedeći je postao Umashi-ashi-kabi-hiko-ji no Mikoto“.  Dalje je navedeno: – “Postojala je stvar stvorena usred praznine slična plutajućem ulju iz kojeg se razvio Bog nazva Kuni toko-tachi no Mikoto“. Sljedeća Božanstva koja su nastala su bili Uhiji-ni no Mikoto i Suhiji-ni no Mikoto, također  nazvani Uhiji-ne no  Mikoto i Suhiji-ne no Mikoto.

Sljedeća Božanstva koja su nastala su bila Oho-to nochi no Mikoto i Oho-to mahe no Mikoto.

Jedan od autoriteta govori Oho-to no he no Mikoto, drugačije nazvan Oho-to-ma-hiko no Mikoto i Oho-to-ma-hime no Mikoto.

Drugi kaže Ohotomu-chi no Mikoto i Oho-tomu-on no Mikoto.

Sljedeći Bogovi koji su nastali su bili Omo-taru no Mikoto i Kashiko-ne no Mikoto, također nazvani Aya-kashiko-ne no Mikoto, Imi kashiki no Mikoto, ili Awo-kashiki-ne no Mikoto ili Aya-kashiki no Mikoto.

Sljedeća Božanstva koja su nastala su bili Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto.

Jedan spis kaže: – “Ova dva Božanstava su bili djeca Awo-kashiki-ne no Mikoto-a.”

Jedan spis kaže: – “Kuni no toko-tachi no Mikoto je stvorio Ame kagami no Mikoto-a, Ame kagami no Mikoto je stvorio Ame yorodzu no Mikoto-a, Ame yorodzu no Mikoto je stvorio Izanagi no Mikoto-a”.

Ovo čini sveukupno osam Božanstva. Budući da su formiran putem uzajamne akcije božanstvenih i zemaljskih principa stvoreni su muškarci i žene. Od Kuni no toko-tachi no Mikoto u Izanagi no Mikoto i Izanami no Mikoto je nazvano sedam generacija u doba Bogova.

 

nastavlja se

BUGEI, BUJUTSU, BUDO 4. dio

Bugeinaslov4.dio

Jako je teško shvatiti Ninjutsu bez ispravne upoznatosti u povijesne temelje japanskih tehnika borbe. Tek sa sagledavanjem ovih borbenih praksi može se početi bolje razumijevati načine Ninja, razloge za njihovo postojanje i upotrebu kroz neprestane prevrate japanske povijesti. Stoga ćemo u nekoliko nastavaka pokušati pojasniti pojmove Bujutsu, Bugei i Budō i dr. kroz viđenje Sensei Massaki Hatsumi-a i drugih majstora Bujinkan Budō Taijutsu-a poput npr. Kacem Zoughari-a.

 

CRONIPPON NINJUTSU DŌJŌ

bugei4sl.1

Budo (način ili put “Do“, rat “Bu“) je teže objasniti zato što je značenje izraza dvojbeno čak i za japanske borilačke praktičare.

           Izraz je relativno nov i prvo je upotrjebljen na početku Meiji razdoblja (1868-1912) u atmosferi prevladavanja potrebe da se brani ugrožena japanska država. Budo u Meiji razdoblju je izvučen iz prakse ratničke koncepcije Bujutsu-a iz Edo razdoblja (1603-1863). Doista, tijekom Edo razdoblja Shogun Tokugawa je obiteljski utemeljio i stabilizirao, te kontrolirao gotovo cjelokupni Japan. Oni su nametnuli snažnu središnju vlast u zemlji i osigurali dugo razdoblje stalnog mira do ponovnog otvaranja zemlje prema stranom utjecaj u XIX. stoljeću.

Tijekom ovog dugog razdoblja mira ratnici su se postupno morali priviknuti na nova vremena i tražiti druge putove nabrušavanja bugei4sl.7i usavršavanja svojih borbenih tehnika. Ovo je radikalno promijenilo transmisiju znanja i mudrosti, a tako i načine učenja. Doista, prakticiranje koje se do tog vremena prenosilo samo prema elitnoj klasi popustilo je prema podučavanju masa.

Ovo otvaranje poduke borilačkih vještina prema svim društvenim klasama je bilo napravljeno osnivanjem službenih škola, javnim demon­stracijama, te formiranjem grupa sljedbenika i učenika. Jedna paralela se može uočiti je to da se sa povećanjem novih škola povećalo prenošenje dokumenata i crteža (svitaka i Densho-a koji su bile službeni dokumenti same škole) koji su postali poboljšani, a istraživanje pokazuje da je ovo pomoglo da se škole pomaknu prema specijalizaciji.

Putem vježbanja Do-a (način/put), koncept “Do” je došao i malo po malo se asocirao sa dubokim osjećajem dužnosti u svakom ratničkom majstoru. Ratnik koji je prihvatio ovaj kon­cept “Do-a“ je onda morao tražiti načine prema napretku u Bujutsu bez da uistinu ubije protivnika što je u suprotnosti sa ideologijom Bujutsu-a koji se sastojala od metoda ubijanja. Borilačke tehnike su se sve više poboljšale i koegzistirala sa duhovnošću.

Ove Budo vještine postupno su postale sve manje i manje smrtonosne i konačno su doprle do točku gdje nisu više uopće bile smrtonosne. Povećavajući svoju rafiniranost Budo tehnike su se razvile iskorištavajući slobodu kretanja koju je odjeća toga razdoblja nudila, te kako se način odijevanja promijenio tako je to učinio da se promjene Budo tehnike. Tako, malo po malo neke discipline Bujutsu-a (Ken­jutsu, Bojutsu, Jojutsu i slično) su dosegnule visok stupanj rafiniranosti, ali bez opasnosti od smrtnih posljedica.

bugei4sl.3

Profesor Kanno Kakumyo sa Tokijskog sveučilišta je u knjizi ‘Budo, The Martial Ways of Japan‘ izdanoj od strane organizacije Nippon Budokan iznio mišljenje o prijelazu iz Bushido-a u Budo. Njegov tekst glasi:

„Izraz ‘Bushido’ je stvoren od strane Bushi-a reflektiran na njihovom ‘načinu života’ kao profesionalnim ratnicima, a obuhvaća njihove vrijednosti i moralni nazor. Riječ je ušla u upotrebu približno na početku Tokugawa razdoblja (1600-1868). Prije ovoga koristile su se druge riječi za obilježavanje života ratnika, kao na primjer: ‘Tsuwamono-no-michi’ (način vojnika), ‘Yumiya-no-narai’ (običaji naklona i strijele), te ‘Kyiiba-no-michi’ (način naklona i konjaništva).

Izvorno Bushido je označavao načine na koje bi profesionalni ratnici trebali živjeti svoje živote u vrijeme halabuke. Od oko sredine mirnog razdoblja Tokugawa-e ratnički etos se počeo razvijati i u vladajućoj klasi došlo je do predstavljanja moralnog uvida. Ratnici koji su stajali na vrh društvene piramide su veoma bili pod utjecajem konfucijskih ideala koji su naglašavali važnost dužnosti i društvenog sklada. Iako je egzistirao i bio korišten od sedamnaestog stoljeća čudni Bushido, ratnički etos Tokugawa razdoblja je tipično bio naslovljen kao ‘Shido’ – način učenika kao gospodina.

Tek u post Meiji razdoblju (1868-1912) riječ Bushido je ušla u narodnu upotrebu i to objašnjenje je bilo pod utjecajem znamenitog dijela ‘Bushido, the Soul of Japan‘ od Nitobe Inazo-a kao čuvenoj raspravi o Bushido-u kao duši japana. Knjiga ‘An Exposition of Japanese Thought’ izvorno napisana u Engleskoj 1900. godine i u toj knjizi su radije bili više naznačeni osnovni konfucijski Shido ideali nego li borbeno iznijansiran Bushido.

bugei4sl.4

Tijekom Tokugawa razdoblja, izraz ‘Budo’ je bio korišten na isti način kao Bushido ili Shido i predstavljao je običaje i stil života ratnika. Izrazi koji predstavljaju borilačke vještine su ‘Bugei’ i ‘Hyoho’, dok se Budo i Bushido odnosio na način života ratnika.

Najvažniji atribut ratničkog izlaganja prema životnim konfliktima je bio “autonomija”. Bushi su se uzdigli iz okolnosti nestabilnosti. Oni se nisu pribjegavali osloniti na druge ljude da bi zaštitili svoje posjede i obitelji, te su trebali biti nezavisni i sposobni za očuvanje vlastitih interesa. Ova ideja neovisnosti položaja je u samom temelju kulture Bushi-a i bila je izvor njihovog ponosa i čast. Njihova autonomija se održavala zahvaljujući njihovoj osobnoj snazi i borbenim vještinama, a uključivala je stupanj povjerenja u pobjedu u bilo kojoj konfrontaciji putem vlastitih sredstava.

Ratnici su trebali moći djelovati u bilo kojoj situaciji bez da se moraju oslanjati na druge. Oni su posjedovali borbena umijeća kao i sposobnosti vođenja i upravljanja svojim posjedima. Također, su djelovali kao branitelji ili policajci za niže klase koji su pripadali njihovim posjedima. Idealno, Bushi su bili spretni u diplomaciji sa drugim ratničkim grupama, bili su odgajatelji vlastitoj djeci i bili su sposobni aranžirati se za nužne zadaće koje bi osigurale opstanak i blagostanje za obiteljsku crtu.

Zanimanje ratnika je bio rat. Tipično, srednjovjekovna bitka bi započela izvan sigurnosti svojih linija frontalnim sučeljavanjem ili pak, sa strane. Rječiti ratnik sa svake strane bi istupio naprijed obrazlažući svoje razloge dok bi istovremeno kritizirao motive protivne strane. ‘Uvodni’ rat riječima bi zatim ‘eskalirao’ bugei4sl.5i naposljetku kulminirao izbacivanjem strijela ili opaljivanjem mušketa. Nakon početnih salvi projektilnih oružja slijedile su vrste ljudi sa dužim oružjem (koplja) koji bi prodirali jedni u druge i upuštali se u blisku borbu i nakon čega su slijedili sukobi sa oružjima sa oštricom ili hrvanjem. Dakle, od ratnika se očekivalo da bude vješt u svim formama borbe i proučavanje borilačkih vještina su bile glavna briga u njihovom životu.

Borilačke vještine kao na primjer Kenjutsu i Jujutsu su bili učeni u kombiniranim borilačkim školama nazvanim ‘Ryuha’. S vremenom, sve obuhvatne Ryuha-e su postale tehnički pročišćene i specijalizirane za određena oružja što je prouzročilo preobilje grana škole. Vježbanje u borilačkim vještinama nije se samo usredotočilo na razvijanje tehničkih vještina već je također bilo viđeno kao ‘Put’ za oplemenjivanje karaktera ratnika. U ovom smislu, borilačke vještine su bile integralni dio etičkog koda ratnika ili Bushido-a.

Do‘ u modernom Budo-u ukazuje na ‘način života’. Naime, isto kao i visoki ideali predstavljeni od strane istog sufiksa u Bushido-u. Ratnik se nije htio vidjeti kao neučinkovit ili inferioran. Bugei je bilo vozilo pomoću kojega je Bushi učio istaknuti i demonstrirati svoje osobne kvalitete. Moderne borilačke vještine nastavljaju naglasak na osobnom razvoju temeljenom na ovoj tradiciji.

Najbitniji uzor Bushido-a može biti jasno sumiran kao ‘nezavisnost’ i ‘samo-uvažavanje’. Ovo uključuje uzajamno poštovanje za druge koji također traže istu neovisnost. Bushi ‘nezavisnost’ doživljava kao sposobnost odlučivanja o vlastitoj sudbini. Ovo nije bio ograničeno po pitanju politike ili diplomacije i on se nije klonio  svakodnevnih svjetovnih poslova, kao na primjer, pranje ili briga za opremu. Ranije moderne rasprave tumače bugei4sl.6Bushido u izrazito praktičnim izrazima. Na primjer, pronalazili su se detalji u odlomcima gdje su se Bushi-e preklinjali da drže medicinsku opremu pri ruci, a čak, također, da se za uzgoj najboljeg drveta u vrtu treba omogućiti briga u vrijeme rata.

Također, nezavisnost ima značenje ‘discipline i ‘samokontrole’ i u osnovi se odnosi na poduzimanje odgovornosti za vlastite akcije. Bushi je osjećao žestoki osjećaj srama kada bi njegovi nedostaci došli do izražaja ili kada bi bio kažnjen za bilo koji prekršaj protokola. Takav sram je bio razmotren kao uvreda prema njegovoj nezavisnosti i Bushi ratnik bi žurno priznao svoje pogreške, čak i ako bi to značilo uzimanje vlastitog života. Čin ritualnog samoubojstva znan kao Seppuku je bio razmotren kao način ustrajanja na individualnoj časti. Iz tog razloga, imperativ je bio da ratnik može kontrolirati vlastite akcije i prepoznati bilo koje prekršaje bez da mu drugi zamjere. Naravno, samoubojstvo se više ne odobrava u modernom društvu, ali ideja poduzimanja odgovornosti za vlastite akcije su vitalan aspekt Budo-a danas.

bugei4sl.7Drugi vitalni element Bushido-a je bio poštivanje drugih. Putem neophodnosti, profesionalni ratnici su bili uvijek svjesni svojih protivnika ili potencijalnih neprijatelja. Kao i svaki Bushi laštili bi svoje borbene vještine, a također su bili zagrijani za svjesnost da su i oni drugi činili isto. Ti koji bi umanjivali druge ratnike su vjerojatno bili nadmašivani, a sličan čin je bio razmotren kao ozbiljan čin lakomislenosti koji pokazuje jasnu nerafiniranost.

U Koyo Gunkan-u poznatom ranom tekstu o Bushido-u izjavljeno je da, ‘je slaba kuća ratnika koji umanjuje svoje neprijatelje’. Znameniti ratnik nikada ne uzima druge zdravo za gotovo i poštuje svog neprijatelja pod pretpostavkom da je i on također krajnje oprezan na način ratnika. Neprijatelj nikada ne može biti omalovažavan.

Uzajamno poštovanje je bila pokretačka sila za ratnike u postizanju izvrsnost, a ti koji nisu držali do nikakvog poštivanja prijatelja ili neprijatelja su viđeni kao da oskudijevaju u vještini i kultivaciji. Koncepcija uzajamnog poštovanja i uvažavanja ili ‘Rei’ je bila važan aspekt kulture Bushi-a i također je ostala integralni dio modernog Budo-a.

Samo imati borilačke sposobnosti nije činilo Bushi-a velikim. Bez obzira koliko je Bushi bio vješt u borilačkim vještinama on bi u borbi bio sasvim bez koristi ako je imao slab intelekt. Zaista, biti snažan je bilo ne samo pitanje fizičke snage već također mentalne snage. Kroz stravu rata Bushi su mogli otkriti mnoge različite vrste snage gdje su neke bile opipljive, a neke nisu. Putem prilijeganja prema idealima kodificiranim kao Bushido oni su nastojali razviti svoje osobne atribute i živjeti život sa smislom i vrlinama.

Bushido moral časnog i čestitog življenja je bio proizvod uvažavanja ljepote života otkrivenog kroz iskustava smrtne borbe. Duh nezavisnosti, osnova u Bushido-u je svojstveno obilježje u modernim borilačkim vještinama. Kroz proučavanja Budo-a pojedinac može razvijati njegovo ili njezino osjetilo dostojanstva i istovremeno učiti poštivanje drugih. Iako pitanje života i smrti nije predmet modernih praktičara borilačkih vještina kako je to bilo za Bushi-a uvažavanje, poštivanje i ljubav za život ostaje kao vidljiv trag duha Bushido-a“.

(nastavlja se)

JAPANSKI KALENDAR

JapanskiKalendarnaslov

U Japanu se od 1873. godine koristi gregorijanski kalendar sa japanskim imenima za mjesece. Prije 1873. godine je korišten tzv. luniosolarni kalendar koji je bio prilagođena verzija kineskog kalendara.

Od usvajanja gregorijanskog kalendara, u Japanu su korištena tri različita sustava za brojenje godina:

  • Zapadna oznaka Anno Domini ili Nova era (西暦 Seireki)
  • Naziv japanske ere (年号 Neng) se temelji na vladavini aktualnog cara. Tako npr. 2013 godina ima naziv Heisei 25.
  • Carska godina (皇纪 Koki) se temelji na mitu osnivanja japana od cara Jimmu-a 660. godine prije naše ere.

Od ova tri načina, prva dva su još uvijek u uporabi. Carski kalendar je korišten od 1873. do kraja Drugog svjetskog rata.

Moderna japanska imena mjeseci u doslovnom prijevodu znače “prvi mjesec”, “drugi mjesec” itd. Odgovarajući broj se kombiniran sa sufiksom-GATSU što znači (“mjesec”). Pored ovoga, svaki mjesec ima tradicionalno ime koji se mogu još uvijek koristiti u nekim područjima kao što su npr. poezija ili u TV emisijama i filmovima koji se tiču Edo razdoblja ili ranije.

Moderni nazivi za mjesece

        Tradicionalni nazivi za mjesece
  • Siječanj -一月(ichigatsu)
  • Veljača -二月(nigatsu)
  •  Ožujak -三月(sangatsu)
  • Travanj -四月(shigatsu)
  • Svibanj -五月(gogatsu)
  • Lipanj -六月(rokugatsu)
  • Srpanj -七月(shichigatsu)
  • Kolovoz -八月(hachigatsu)
  • Rujan -九月(kugatsu)
  • Listopad -十月(jūgatsu)
  • Studeni -十一月(jūichigatsu)
  • Prosinac -十二月(jūnigatsu)

 

  • Siječanj -睦月 (mutsuki)
  • Veljača -如月ili衣更着 (kisaragi ili kinusaragi)
  • Ožujak -弥生 (yayo)
  • Travanj -卯月 (uzuki)
  • Svibanj -皋月ili早月ili五月 (satsuki)
  • Lipanj -水无月 (minatsuki ili minazuki)
  • Srpanj -文月 (fumizuki)
  • Kolovoz -叶月 (házuki)
  • Rujan -长月 (nagatsuka)
  • Listopad -神无月 (kaminazuki ili kannazuki)
  • Studeni -霜月 (shimotsuki)
  • Prosinac -师走 (shiwasu)

Također, se u japanu koristi tjedan sa sedam dana sukladno sa zapadnim kalendarom. Imena dana potječu od pet vidljivih planeta koje su prethodno nazvane po Pet kineskih elemenata (drvo, vatra, zemlja, metal, voda), dok preostala dva imena potječu od Mjeseca i Sunca (jin/jang ili in/yo).

日曜日日曜日 nichiyōbi Sunce Nedjelja
月曜日月曜日 getsuyōbi Mjesec Ponedjeljak
火曜日火曜日 kayōbi Vatra (Mars) Utorak
水曜日水曜日 suiyōbi Voda (Merkur) Srijeda
木曜日木曜日 mokuyōbi Drvo (Jupiter) Četvrtak
金曜日金曜日  kin’yōbi Metal (Venera) Petak
土曜日土曜日 doyōbi Zemlja (Saturn) Subota

U Japanu se mjesec približno dijeli u tri 10-dnevna razdoblja (dekade). Svaka se zove jun 旬.  Prva je jōjun 上旬, druga chūjun 中旬, a zadnja gejun 下旬. Oni se često koriste da se označi približno vrijeme, npr: “temperature su tipične za jōjun travnja”.

Zatim, svaki dan u mjesecu ima bez nekog pravila formirano ime:

1 一日一日 tsuitachi (ichijitsu) 17 十七日十七日 jūshichinichi
2 二日二日 futsuka 18 十八日十八日 jūhachinichi
3 三日三日 mikka 19 十九日十九日 jūkunichi
4 四日四日 yokka 20 二十日二十日 hatsuka (nijūnichi )
5 五日五日 itsuka/itsuki 21 二十一日二十一日 nijūichinichi
6 六日六日 muika 22 二十二日二十二日 nijūninichi
7 七日七日 nanoka 23 二十三日二十三日 nijūsannichi
8 八日八日 yōka 24 二十四日二十四日 nijūyokka
9 九日九日 kokonoka  25 二十五日二十五日 nijūgonichi
10 十日十日 tōka 26 二十六日二十六日 nijūrokunichi
11 十一日十一日 jūichinichi 27 二十七日二十七日 nijūshichinichi
12 十二日十二日 jūninichi 28 二十八日二十八日 nijūhachinichi
13 十三日十三日 jūsannichi 29 二十九日二十九日 nijūkunichi
14 十四日十四日 jūyokka 30 三十日三十日 sanjūnichi
15 十五日十五日 jūgonichi 31 三十一日三十一日 sanjūichinichi
16 十六日十六日 jūrokunichi

U tradicionalnom kalendaru zadnji dani mjeseca se nazivaju 晦日 misoka, međutim danas je češći naziv nichi. Posljednji dan godine 大晦日 omisoka (“veliki zadnji dan”) je još u uporabi.

Proljeće i jesen 2. dio

ProljećeJesennaslov

ProljećeJesensl.1

Proljeće i jesen Ly Bu Vea spada u klasično djelo kineske konfucijanske i taoističke tradicije razmišljanja. U narednim člancima Cronippon ninjutsu dojo će iznijeti po jedan ulomak iz ovoga dijela o «slobodnom i sređenom duhu»

PRVI ZIMSKI MJESEC / MONG DUNG

slovoUprvom zimskom mjesecu Sunce se nalazi u znaku Ve (Rep-Škorpion). Za večernjeg sumraka kulminira zviježđe Ve (Ponor-u predjelu Pegaza). U vrijeme jutarnjeg sumraka kulminiraju Sedam Zvi­jezda (glava Vodene zmije na južnom nebu). Njegovi dani jesu Jen i Gui (u desetičnom ciklusu ovi znakovi imaju značenje Vode). Njegov božanski vladar je Džuan Hy (po legendi je pomoću sile Vode vladao svijetom). Njegov duh zaštitnik je Hyan Ming (Tamni Noćni – poštuje se kao duh zaštitnik sumraka i Vode). Nota mu je Jy. Njegov tonski slog je Jing Džung (ženski tonalitet koji odgovara sakupljanju i čuvanju za zimu). Broj mu je šest (Voda je prvi od 6 elemenata). Okus mu je slan. Miris mu je na pokvareno. Žrtve se prinose duhu cesta (duhovi zdenaca). Među žrtvenim prinosima na prvom se mjestu nalaze bubrezi.

Voda se počinje pokrivati ledom, a zemlja se po­činje zamrzavati (30 dana poslije jesenjeg ekvinocija se spušta mraz, a 15 dana poslije toga nastupa zima).

Nebeski sin boravi u tamnoj dvorani, u lijevoj odaji (tamna dvorana je sjeverno krilo Ming Tanga, a lijeva odaja je zapadna). Vozi se na crnim kolima, u koja su upregnuti željeznosivi konji. Ističu se crne zastave, odijevamo se u crnu odjeću i nosimo crni nefrit. Jedemo proso sa svinjskim mesom (svinja je među domaćim životinjama također pridana Vodi). Posude su velike i duboke.

U tom mjesecu nastupa zima. Tri dana prije na­stupa zime veliki astrolog javlja nebeskom sinu i ka­že: „Tog i tog dana nastupa zima. Djelujuća sila se zasniva na Vodi“. Nebeski sin tada posti. Na dan na­stupa zime nebeski sin odlazi osobno na čelu trojice visokih dostojanstvenika, devetorice visokih savjetnika i savjetnika na sjeverni pašnjak da bi doveo zimu. Poslije povratka kući nagrađuje usluge preminulih, posvećujući pažnju njihovim udovicama i siročadi.

U tom mjesecu majstor velikog proročišta dobiva zapovijest da se uz molitvu raspita u kornjaču i stab­ljike hajdučke trave, te da ispita izreke proročišta u pogledu dobra ili zla(tri vrste Džau proročanstva, tri knjige promjena, a proročanstva se razlikuju u tome što se u Džau dobivaju pomoću kornjače, a na Gau pomoću hajdučke trave-achillea za koju je kao knjiga tekstova određena I Ging ili Knjiga promjena). Na taj će način biti otkriveni laskavci i narušitelji reda i zatim kažnjeni. Ništa ne može ostati sakriveno.

U tom se mjesecu nebeski sin počinje odijevati u krzno.

Činovnici dobivaju slijedeću zapovijest: sila neba se penje gore, sila Zemlje se spušta dolje. Nebo i Zemlja nisu spojeni, zatvoreni su i čine zimu.

Svi činovnici dobivaju zapovijest da pažljivo po­kriju podrume sa zalihama. Ministar nastave dobiva zapovijest da putuje naokolo i da se pobrine da na svim sabirnim mjestima i spremištima ništa ne ostane nespremljeno.

Popravljaju se unutrašnje i vanjske zidine grada. Valja dovesti u red kračune i brave i pobrinuti se za ključeve i zasune. Javne pečate valja zaključati. Valja se pobrinuti za granice, dovesti u red obrambene ure­đaje, postaviti straže na prijelazima i mostovima i zatvoriti sporedne ceste i pješačke staze. Valja srediti pravila o sahranama i vremenu tugovanja. Valja od­rediti različite vrste odjeće i debljine ljesova i sarko­faga. Valja se pobrinuti za visinu grobnih humaka, time što ćemo njihovu visinu i opremljenost odrediti u skladu s položajem stanovništva.

U tom mjesecu nadglednik javnih radova dobiva zapovijest da preda popis izvršenih radova i postavi žrtvene posude u skladu s njihovom veličinom i sadr­žajem. Valja se pobrinuti da nitko ne proizvodi pre­velike ili pretjerane naprave koje bi mogle zbuniti duh gornjih. Svi radovi moraju biti najbolje kakvoće. U naprave moraju biti urezana imena proizvođača da bi se moglo ispitati njihovu čestitost. Ukoliko koji obrtnik načini nešto što ne odgovara svrsi, valja ga pod svaku cijenu kazniti da bi se učinio kraj njegovim prijevarama.

U tom je mjesecu velika pijanka s prinosima u mesu. Nebeski sin moli nebeske pretke za uspjeh u idućoj godini (prinose se žrtve i moli se  blagoslov za iduću godinu za nebo, zemlju i 4 godišnja doba jer nebo stvara stvari, zemlja ih nosi, proljeće pokreće, ljeto donosi rast, jesen zrelost, a zima skuplja).

Valja zaklati mnoge žrtvene životinje i žrtvovati ih bogovima carskog zemaljskog oltara i duhovima za­štitnicima gradskih i seoskih vrata. Žrtvuje se premi­nulim precima i petorma kućnim bogovima (prvi duh je Gou Mang i zaštitnik je Drva, drugi je Džou Jung i zaštitnik je Vatre, treći je Hou Tu i zaštitnik je Zemlje, četvrti je Jou Šou i zaštitnik je Metala i peti je Hyan Ming i zaštitnik je Vode). Seljacima valja prirediti svečanost priznanja koja će im donijeti mir i osvježenje.

Nebeski sin nalaže zapovjednicima da podučavaju u vještinama ratovanja, da prirede vježbe u gađanju lukom i upravljanju kolima i da održe rvačke borbe.

U tom mjesecu vodni činovnici i majstor ribe dobivaju zapovijest da podignu davanja na vode, izvo­re, ribnjake i jezera. Pri tome si ne smiju dopustiti nikakva presizanja prema masama naroda, zbog kojih bi nebeski sin postao omrznut u svojih podanika. Tko skrivi nešto slična, mora biti bezobzirno kažnjen.

Kad bismo u prvom zimskom mjesecu slijedili običaje koji vrijede za proljeće, led ne bi sasvim za­tvorio površinu vode, sila Zemlje bi se raspršila, a mnogi bi u narodu ostali bez domovine. Kad bismo slijedili običaje koji vrijede za jesen, u zemlji bi se često podizali žestoki vjetrovi. Zimi ne bi bilo hladno, a životinje koje zimi spavaju bi ponovno izišle. Kad bismo slijedili običaje koji vrijede za jesen, snijeg i mraz ne bi pali, neprestano bi dolazilo do malih rat­nih napada, a susjedne bi države opljačkale i smanjile zemlju.

 

OGRANIČAVANJE POGREBNIH OBIČAJA / DZIE SANG

Temeljito poznavanje života je najvažniji zadatak mu­droga. Temeljito poznavanje smrti je posljednji konac mudrosti. Poznavanje života znači ne vrijeđanjem ži­vota njegovati život. Poznavanje smrti znači ne vrijeđanjem mrtvih ostaviti mrtve da počivaju u miru. Te dvije stvari može posve shvatiti samo mudri. Sve što živi između neba i zemlje, sigurno je podložno smrti, i to se ne može izbjeći. Vjerni sin poštuje svoje rodite­lje, ProljećeJesensl.2dobri roditelji vole svoju djecu kao vlastitu krv i meso. To leži u prirodi. Prelazi granice ljudske prirode da one koje poštujemo i volimo poslije njihove smrti naprosto bacimo u prvi jarak. Zbog toga postoji dužnost sahranjivanja mrtvih. Sahraniti znači smjestiti na sigurno mjesto. To je nešto što roditelji koji vole i vjerna djeca smatraju važnim. Oni koji to ne smatraju važnim, razmišljaju o tome sa stanovišta živućega čovjeka.

Želimo li se sa stanovišta živoga čovjeka pobri­nuti za mrtve, najbolje što možemo za njih učiniti jest da ih ne smetamo u njihovu miru, da ih ne iskopavamo ponovno. Da oni ne budu smetani u njihovu miru i po­novno iskopani, postići ćemo najbolje tako da s njima ne sahranjujemo nikakve poželjne predmete. Tako ćemo najbolje zatvoriti njihov grob.

U staro se doba mrtve pokapalo djelomice u širo­kim ravnicama, djelomice duboko u planini, i oni su tako imali svoj mir. No time nije rečeno da bi im u grobove stavljali bisere, drago kamenje i sve moguće dragocjenosti. Prilikom sahrane se moramo pobrinuti za sigurno počivalište. Sahranimo li mrtve preplitko, iskopat će ih lisice, sahranimo li ih preduboko, ležat će u podzemnoj vodi. Zbog toga se prilikom sahrane moramo pobrinuti da se grobovi nalaze na visokim brežuljcima da bismo istodobno izbjegli oštećenje od lisica i mokrinu podzemnih voda. To je sasvim lijepo i dobro. Međutim, zaboravimo li opasnosti koje mrtvi­ma prijete od prostih ljudi, oskvrnitelja grobova i u vrijeme nemira, nismo li tek onda u zabludi? To je kao kad slijepi pjevač želi izbjeći stup, no izbjegavajući ga žestoko naleti na čavao. Uznemiravanja što mrtvima prijete od lisica, podzemnih voda, prostih ljudi, razbojnika i ustanika jesu najveći čavli te vrste. Umiju li ih izbjeći roditelji koji vole i vjerni sinovi, pronašli su pravi način sahrane.

Lijes i sarkofag valja načiniti dobro, tako da štite od rovaca, mrava, zmija i crva. Međutim, ukoliko da­nas naopaki vladari propaloga roda nastoje pridati sahrani što više sjaja, onda u svom srcu nisu zabrinuti za mrtve, već se oni, živući, nastoje istaći jedni pred drugima i međusobno se nadmašiti. Raskošnost i ra­sipnost ovdje se smatra čašću, štedljivost i skromnost sramotom. Pri tome im nije stalo do mira mrtvih. A brinuti jedino za hvalu i prijekore živućih, nije mo­ralno uvjerenje roditelja koji vole i vjernih sinova. Ukoliko je otac i mrtav, ProljećeJesensl.3vjerni će ga sin neumorno po­štovati . Ukoliko je sin i mrtav, dobri će ga roditelji neprestano voljeti. Međutim, sahranimo li voljene i poštovane ljude tako da im dajemo sa sobom ono za čime živi ljudi ponajviše žude, kako će onda biti mo­guće da oni ostanu u miru? Ljudima je toliko stalo do dobiti da bi se u nastojanju za dobiti izložili kiši stre­lica, zaletjeti se na gole mačeve, prolili svoju krv i dali svoju iznutricu. Sirovi, neobrazovani divljaci teže za dobiti čak i na štetu svojih srodnika, braće i naj­bližih prijatelja. Takva opasnost, takva sramota sada ne postoji. Ali, strast za dobiti je još veća, jer blagodati kola, jela i mesa dobro dolaze čak i sinovima i unucima. Zbog toga je čak ni mudri vladar ne može spriječiti, ponajmanje u vrijeme zbrke. Što je veća država, što je bogatija obitelj, sahrana je raskošnija. Mrtvome stavljaju bisere u usta, pokrivaju ga nefritom kao ljuskom. Umjetnički predmeti, blaga, zvona, tronošci, ćupovi i zrcala, kola, konji, odjeća, pokrivači. Koplja i mačevi uopće se ne mogu nabrojiti. S njima se sahranjuje sve što je potrebno za život. Grade se sjajne grobnice s ljesovima i sarkofazima, od kojih je jedan uvijek okružen drugim, a sve se okružuje nago­milanim kamenjem i nagomilanim ugljenom (umjesto ugljena vapno jer je ono štitilo od vlage, kao i od prodiranja korijenja stabala).

Dočuju li oskvrnitelji grobova za takve stvari, sa­općiti će ih jedan drugome, i neće ih moći zaustaviti ni vlada koja će im zaprijetiti najstrožim kaznama.

Osim toga, što je čovjek dulje mrtav, to su mu dalji oni koji su preostali iza njega. Što su dalje preostali od mrtvoga to su nemarniji u čuvanju groba Međutim, ukoliko čuvanje postaje sve nemarnije, a s preminulim  sahranjeni  predmeti su još  uvijek  isti, položaj sahranjenoga neće zbog toga biti ništa sigur­niji.

Sahrane se prema svjetovnom običaju obavljaju tako da se lijes vozi na velikim pogrebnim kolima, a odmah iza njega slijede sve moguće zastave i znakovi časti, baldahini i žalobne lepeze okružuju lijes, za­jedno s njim se sahranjuju biseri i drago kamenje, a krase ga sjajne ukrašene tkanine sviju vrsta. Za užeta lijesa zdesna i slijeva povlače deseci tisuća ljudi koji ga prate. Tako se svijetu pruža prizor koji je zacijelo lijep i sjajan. No na taj se način ipak ne možemo po­brinuti za mrtve. Istinskoj brizi za mrtve neće izmicati ni oni ljudi u najsiromašnijoj državi koji ponajviše oskudijevaju, ukoliko su doista dobri roditelji i vjer­ni sinovi.

KAKO VALJA SAHRANITI MRTVE NA VJEČNI POČINAK / AN SI

Dan-danas grobove podižemo visoko poput brda i na njima sadimo raslinje gusto poput šume. Na njima po­dižemo vrata i dvorišta i hramove i palače i stubišta i stube kao u gradovima i dvorcima. Želimo li na taj način svijetu pokazati svoje bogatstvo, onda je to po­sve u redu. Međutim, želimo li se na taj način pobrinuti za mrtve, na taj način nećemo postići cilj. Deset tisuća godina za smrt je poput trenutka. Život čovjeka traje najviše šezdeset godina. Želimo li se sa stanovišta tih sto ili šezdeset godina pobrinuti za vječnost, zasi­gurno nećemo pronaći prave mjere. Za mrtve se mora­mo pobrinuti sa stanovišta vječnosti i tek ćemo u tom slučaju pogoditi što valja.

Kad bi, na primjer, koji čovjek stavio na svoj grob kamenu ploču sa slijedećim napisom: »Predmeti što se ovdje nalaze mahom su biseri, drago kamenje, umjetnički predmeti, blaga i dragocjenosti bez broja, i savjetujem vam da ih iskopate i tko ih iskopa, ProljećeJesensl.4bit će zasigurno vrlo bogat, tako da će njegova obitelj još pokoljenjima moći voziti kola i imati dovoljno mesa za jelo. Ljudi bi se zacijelo nasmijali tome, smatrajući to kakvom velikom ludošću. Međutim, otmjene sahra­ne današnjih dana se u osnovi svode na isto. Od po­četka pa do danas nije još postojala država koje ne bi nestalo. A činjenica što svaka država jednom doživi svoj kraj, znači da će svaki grob jednom biti iskopani (misli se na grobove vladajuće dinastije koji su često bili opljačkani ukoliko je došlo do nasilne smjene dinastije). Na vlastite smo oči vidjeli kako su propale države Ci, Ging i Jen. Države Sung i Džung San više ne postoje, države Džou, Ve i Han su propale. Svi su ti vladari izgubili svoje naslijeđene države. Vratimo li se dalje unatrag, propale države više nećemo moći izbrojiti. Zbog toga će svi veliki grobovi jednom, prije ili kasni­je, biti iskopani, a ljudi se ipak uvijek natječu u podi­zanju novih. Nije li to žalosno?

Ljude, koje njihovi knezovi smatraju lošim poda­nicima, koje njihovi očevi smatraju nezahvalnim sino­vima, koje njihova braća smatraju buntovnom braćom, isključit će iz društva čak i najsiromašnije seosko stanovništvo. Zaziru od napora ratarstva i vrtlarstva, ne žele raditi za druge, a ipak žele uživati u lijepoj odjeći i obilnoj hrani. Kada im ponestane njihove dosjetljivosti i mudrosti a da ipak nisu ništa postigli, okupljaju družinu prepredenih momaka s kojima prepadaju i pljačkaju ljude po pustim planinama, napu­štenim ravnicama i gustim šumama. Pronađu li koje glasovito groblje, koji veliki grob, koje mjesto raskoš­ne sahrane, potražit će možda neku kolibu u blizini, u kojoj će moći udobno stanovati da bi kradom isko­pali grob. Obdan-obnoć će neprestano raditi, i zacijelo će naposljetku pronaći nešto što će im poslužiti kao dobit i što će podijeliti među sobom.

Volimo li koga i cijenimo, pa dopustimo ProljećeJesensl.5da ga prepadnu kradljivci i razbojnici i ustanici, nanijet ćemo mu sramotu. Ta je misao nešto što je od najveće važno­sti za ponizne sinove, dobre očeve i iskrene prijatelje.

Jau je bio sahranjen u Gu Linu i tamošnja je šuma iskorištena kao lug na grobu. Čun je bio sahranjen u Giju, a da nitko nije prekinuo trgovce u njihovom poslovanju. Jy je bio sahranjen na brdu Kuai Gi, a da nitko nije smetao ljude u njihovim poslovima. Tako su nekadašnji kraljevi sahranjivali svoje mrtve jednostav­no i štedljivo. Nije da bi zazirali od izdataka ili se pribojavali truda, već su brinuli za mrtve. Ono što su kraljevi starog doba htjeli spriječiti, bilo je oskvr­nuće mrtvih. Bude li otvoren neki grob, mrtvi će za­sigurno biti obeščašćeni. Jednostavni grob nitko neće otvoriti. Zbog toga je kraljevima starog doba bilo do toga da sahrana bude naprosto u skladu s mjestom i okolnostima. A što znači u skladu s mjestom i okol­nostima? To znači da se prilikom sahrane u pošu­mljenoj planini valja prilagoditi prilikama pošumljene planine, da se prilikom sahrane u nizini valja upravljati prilikama nizine. Zacijelo postoje mnogi ljudi ko­ji osjećaju ljubav spram svojih mrtvih, no malo ih je koji umiju voljeti svoje mrtve na valjan način. Zbog toga se dogodilo da je istočni lug s grobljem oplja­čkan još prije propasti države Sung, da je još prije propasti države Ci opljačkan grob vojvode Džuanga. Događaju li se takve stvari dok u zemlji vlada mir i spokoj, što li će se tek dogoditi stoljećima kasnije kada država više neće ProljećeJesensl.6postojati? Zbog toga se poniznim sinovima, dobrim očevima, vjernim činovnicima i is­krenim prijateljima nameće dužnost da pomnjivo ispi­taju te stvari. No znači li to da one koje volimo, na­protiv, dovodimo u opasnost? U Knjizi pjesama stoji. Tigra se ne smije napasti golom šakom, rijeku se ne smije prijeći bez broda. Razumijemo li sada jedno, a ne odgovarajuće drugo, onda to znači da se ne mogu iz­vući valjani zaključci.

U Luu se održavala pogrebna svečanost u kući obitelji Gi. Majstor Kung pođe onamo da bi izrazio sućut. Uđe i okrene se ulijevo, kako se priliči gostima. Gospodar kuće tada položi u lijes skupocjeni nefrit. Majstor Kung nato žustro prođe dvorištem, skoči uza stube i reče: „Stavimo li pokraj mrtvog skupocjeni nefrit, onda je to upravo tako kao kad bismo osta­vili njegove kosti da pobijele na ravnom polju“. Pro­ći poprijeko dvorištem i skočiti uza stube protivi se dobrim običajima. No majstor Kung je to ipak uči­nio da bi gospodara kuće očuvao od grube greške.

RAZLIČITA VRIJEDNOST / I BAU

Ljudi staroga doba nisu bili bez blaga, no njihova su se blaga razlikovala od današnjih. Sun Šu Au je bio bolestan. Pred smrt opomene sina i reče: „Kralj me je često htio nagraditi posjedom, ali nisam prihvatio. Umrem li sada, kralj će nagraditi tebe, ali nipošto ne­moj prihvatiti bogato područje. Između Čua i Jyoa nalazi se Brdo usnulih. Zemlja nije bogata, a njezin je naziv ljudima vrlo neprijatan. Ljudi iz Čua se boje sablasti, a ljudi iz Jyoa vjeruju u znakove. Zbog toga se upravo to mjesto može trajno zadržati u posjedu“.

Pošto je Sun Šu Au umro, kralj doista htjede nagraditi lijepim posjedom njegova sina, no sin to odbije i zamoli za Brdo usnulih. Zbog toga taj rod ni do današnjeg dana nije izgubio taj posjed. Mudrost Sun Šu Aua se sastojala u tome što istinsku dobit nije vidio u izvanjskoj dobiti, već je znao kako ono, od čega drugi zaziru, može kome poslužiti čak i na radost. Po tome se poznavatelj istine razlikuje od ovozemaljskih ljudi.

ProljećeJesensl.7Vu Jyn je pobjegao iz zemlje i ljudi su ga že­stoko progonili. Pošto se popeo na brdo Tai Hang, ugleda zemlju Džong i reče: „Ta zemlja ima opasan položaj. Njezini stanovnici jesu sveznalice. Njezin knez je zasigurno običan knez, s kojim se ne isplati upušta­ti se“. I tako napusti Džong i stigne u Hy. Iziđe pred vojvodu od Hyja i zapita ga kamo da pođe. Vojvoda od Hyja mu ne odgovori ništa, već ispljune u smjeru jugoistoka. Vu Jyn se duboko pokloni u znak zahva­lnosti za savjet i reče: »Sada znam kamo mi je krenuti“. Tako se zaputi u Vu. No pri tome je morao proći kroz Ču. Stigavši na Jangcekijang, htjede na drugu stranu. Tada ugleda nekog starca koji je veslao u ma­lom čamcu i upravo se spremao u ribolov. Obrati mu se sa svojom molbom. Starac ga nato prebaci preko rijeke. Zapita ga kako se zove i odakle je, no ovaj mu uskrati odgovor. Raspaše mač da bi ga pružio starcu i reče: „Ovaj mač vrijedi tisuću lota srebra. Želim vam ga pokloniti“. No starac ga ne htjede prihvatiti, već reče: »Država Ču je objavila da će onoga koji uhvati Vu Jyna nagraditi naslovom grofa s godišnjim prihodom od deset tisuća mjerova, i povrh toga mu dati novčani poklon od dvadeset tisuća lota zlata. Vu Jyn je upravo stigao na drugu stranu rijeke, a ja ga ipak nisam uhvatio. Pa što da uradim s vašim mačem koji vrijedi tisuću lota srebra? Kada je Vu Jyn sti­gao u Vu, pošalje ljude da bi potražili starca s rijeke, ali nisu ga mogli pronaći. Od tada je Vu Jyn uvijek za stolom žrtvovao starcu i molio mu se govoreći: „Starče s rijeke, svijet je velik, ljudi ima mnogo i sva­ki slijedi svoj vlastiti cilj, no koji je onaj koji si je besciljnost postavio za cilj i postupa bež sebičnih nam­jera, kojega se ime ne može čuti, i koji izbjegava ponovno viđenje? To ste samo vi, starče, s rijeke!“

Neki seljak u Sungu pronađe prilikom oranja dragi kamen. Preda ga gradskom starješini Dzi Hanu. Dzi Han ga ne primi. No seljak ga stade moliti i reče: „To je moje blago i želio bih da mi vi, gospodine mi­nistre, pokažete dobrotu i primite ga“. Dzi Han reče: „Vi dragi kamen smatrate blagom, a ja ne primanje smatram blagom“. Zbog toga su najstariji iz Sunga govorili: „Dzi Han nije bez blaga, ali njegova se bla­ga razlikuju od onih u ostalih ljudi“.

Kad bismo malom djetetu prepustili da bira iz­među sto lota srebra i busena riže, ono bi zasigurno odabralo busen riže. Kad bismo neupućenom prepustili da bira između sto lota srebra i nefritnog prstena Ho, neupućeni bi zasigurno odabrao sto lota srebra. Kad bismo mudrome prepustili da bira između nefritnog prstena Ho i riječi najviše mudrosti i dobrote, mu­dri bi zasigurno odabrao mudrost. Što je finija spo­znaja, to je finije odabrano dobro. Što je grublja spo­znaja, to je grublje odabrano dobro.

RAZLIČITOST DJELATNOSTI / I JUNG

Stvari su različite i čovjek postupa spram njih na razli­čite načine. To je razlog zbog kojega u nekoj državi vlada rad ili nerad, iz kojega obitelj postoji ili propada, iz kojega čovjek umire ili ostaje u životu. Država s prostranim područjem, jakom vojskom i velikim bo­gatstvom ne mora bezuvjetno biti u miru. Čast i ve­ličina ne znače bezuvjetno slavu. Sve ovisi o vrsti djelatnosti. Tirani Gie i Džou Sin su koristili svoja pomoćna sredstva da bi ostvarili svoju propast. Kraljevi Tang u Vu ProljećeJesensl.8su koristili svoja pomoćna  sredstva da bi ostvarili svjetsko gospodstvo.

Tang zapazi ljude kako postavljaju mreže. Po­stavili su ih u sva četiri nebeska smjera, pa stali pri­zivati: „Što siđe s neba, što iziđe iz zemlje, što naiđe iz četiri nebeska smjera, neka se sve nađe u mojoj mreži“. Tang reče: „Oh, tako će sve biti iskorijenjeno, tko bi osim Giea mogao učiniti nešto slična“? Loveći mrežom, Tang ukloni tri strane i postavi mrežu samo u jednom smjeru. Naloži novo prizivanje koje je gla­silo: „Džu Mo je nekoć pronašao mreže i vrše. Današnji su ljudi naučili kako ih valja plesti. Što želi ulijevo, neka ide ulijevo, što želi udesno, neka ide udesno, što želi iznad, neka prođe iznad, što želi proći odozdo, ne­ka prođe odozdo. Ulovit ću samo životinje koje se su­protstave mojoj zapovijesti“. Dočuju to države južno od rijeke Han, pa kazaše: „Tangova milost dobro do­lazi čak i divljači“. Nato mu pripadne četrdeset dr­žava. Razapne li tko mrežu u sva četiri nebeska smjera, nipošto ne može biti siguran da će uloviti ptice. Tang je uklonio tri strane i razapeo je samo u jednom smjeru, i na taj način ulovio četrdeset država, a ne samo ptice.

Kralj Ven od Džou naloži jednom da iskopaju ri­bnjak. Ljudi pri tome naiđu na ostatke umrlog čovjeka. Nadglednik to saopći kralju Venu. Kralj Ven reče: „Sahranite ga na kojem drugom mjestu“. Nadglednik reče: „Nema rodbine“. Kralj Ven reče: „Tko posjeduje svjetsko gospodstvo, svi građani svijeta su mu ro­đaci, tko ima državu, svi građani te države su mu ro­đaci. Zar da se stoga ne pobrinem za njega kao za svojega rođaka“? Potom naloži nadgledniku da ga opremi mrtvačkom odjećom i lijesom i ponovno sahra­ni. Ljudi na zemlji to dočuju i kažu: „Kralj Ven je dostojni knez. Njegova milost dolazi dobro čak i leševima, ProljećeJesensl.9a koliko tek ljudima“. Koji drugi bi zacijelo htio pronaći blago i time ugroziti svoju zemlju. Kralj Ven je pronašao nekoliko trulih kosti i time je obrado­vao ljudsko srce. Tako za mudroga nijedna stvar nije bez vrijednosti.

Kada je majstora Kunga posjetio neki učenik iz daleka, majstor prebaci svoj štap preko ramena i zapita ga: „Je li tvom djedu dobro“? Zatim uzme štap u obje ruke, nakloni se i reče: „Je li tvojim rodi­teljima dobro“? Zatim odloži štap i zapita: „Je li tvojoj braći dobro“? Potom se, oslonjen o štap, pokre­ne nekoliko koraka naprijed i zapita: „Je li tvojoj ženi i djeci dobro“? Tako je majstoru Kungu uspjelo da uz pomoću svojega šest stopa dugačkoga štapa objasni stupnjeve položaja i odgovarajuće dužnosti privrženosti, a u kojoj se mjeri to tek može učiniti dodjeljivanjem položaja i dohotka. Ljudi staroga doba su gađanje lu­kom smatrali važnim, jer je time bila dana mogućnost da se mlade drži na uzdi i njeguje stare (vježbe u gađanju lukom su se u staro doba održavale unutar društva miroljubive prirode). Ljudi da­našnjice to smatraju važnim da bi omogućili ratne pothvate, nasilja ili barem zastrašivanje slabih i dr­sko nastupanje protiv nekolicine moćnika. Jer njima je do pljačke i obogaćenja.

Dobije li dobar čovjek rižinu kašu, najprije će pomislili kako bi se njome moglo zbrinuti bolesne i stare. Dobiju li razbojnici poput Džija i Ki Dzua rižinu kašu, pomislit će samo kako bi se njome moglo namazati ključeve da bi se otključala i zaključala vrata.

BUGEI, BUJUTSU, BUDO 3. dio

Bugei3 naslov

Jako je teško shvatiti Ninjutsu bez ispravne upoznatosti u povijesne temelje japanskih tehnika borbe. Tek sa sagledavanjem ovih borbenih praksi može se početi bolje razumijevati načine Ninja, razloge za njihovo postojanje i upotrebu kroz neprestane prevrate japanske povijesti. Stoga ćemo u nekoliko nastavaka pokušati pojasniti pojmove Bujutsu, Bugei i Budō i dr. kroz viđenje Sensei Massaki Hatsumi-a i drugih majstora Bujinkan Budō Taijutsu-a poput npr. Kacem Zoughari-a.

 

CRONIPPON NINJUTSU DŌJŌ

Bugei3 sl1

  • Rečeno je da su tehnike koplja (Sojutsu) bile stvorene u periodu „Zaraćenih država“. Tijekom ovih vremena koplje je bilo korisno da bi se zarilo u otvor, oborilo ili posjeklo ratnika koji je bio zaštićen od strane oklopa. Imajte razumijevanja za ovo kada vidite sliku ratničke borbe sa “Osam tajnih mačeva kao jedan” (Happo biken ichinyo – što se odnosi na međusobnu zamjenjivost oružja) kako načini mača dolaze do izražaja po prvi put.

Postojale su mnoge škole koplja, te brojne vrste i dužine koplja. Postojali su oni koji su bili manji od 5 shaku-a, oni preko 2 ken-a, te oni iznad 1 Jo-a. Sva koplja su u osnovi kategorizirana kao ručna koplja (Te yari) i koplja sa dugim oštricama (Taishin yari). Držak koplja je bio napravljen od različitih vrsta drveta uključujući crveni i bijeli hrast, te od drveta japanske mušmule (šljive). Također, je postojalo koplje sa drškom napravljenim od strane raskoljenih i lakiranih bambusovih traka. Nadalje, također su postojala željezna koplja (Tetsu yari) napravljena saBugei3 sl2 željeznim dršcima, te tako zvana Kama yari (sa vrhom u obliku srpa), tro-vilasto koplje (Sanbon yari), cjevasto koplje (Kuda yari), koplje kuka (Kagi yari) i postojala su križno-oblikovana koplja (Jumonji yari). Koplja su kategorizirana putem svoga oblika i načina pričvršćivanja oštrice na dršci. Drugi tipovi uključuju jednostavna koplja (Su yari), šuplje koplje (Fukuro yari), srpasto-koplje (Kama yari), koplje sa jednom oštricom (Kikuchi yari), koplje sa srpom (Katakama yari) i koplje sa dugom oštricom (Taishin yari). Neizbježno, sjedinjenje srca, tijela i koplja rađa bezbroj božanskih tehnika i naslijeđe koplja je osvijetljeno (Sojutsu) što je postalo jezgra mnogih različitih škola koje su nastale.

Dužina Tachi-a u Tensho razdoblju (1573-92) „Zaraćenih država“ je bila od 2 shaku i 2 sun-a prema 2 shaku 3 ili 4 sun-a najdulje. Usput, to je variralo ovisno o vremenu i regiji s obzirom da je prosječna visina japanskog muškarca do ranog dijela Meiji razdoblja bila manja od 160 cm (5 shaku-a i 3 sun-a).Bugei3 sl3 Po Tai Heiki-u Tachi od Nawa Nagatoshi-a u Genko razdoblju (1331-33) je bio 4 shaku-a i 3 sun-a. Saji Magozaburo Tanba je nosio Tachi od 5 shaku i 3 sun-a. U doba cara Gomurakami-a Wada Masatomo-ov Tachi je bio 4 shaku i 5 sun-a i rečeno je da je Fujiwara no Yasunaga izvlačio Tachi od 4 shaku i 8 sun-a. Tsumaga Nagamune je nosio Tachi od 5 shaku i 3 sun-a. U doba bitke kod tjesnaca Fuefuki-a Yazu Kojiro je imao Tachi od 6 shaku i 3 sun-a. Akamatsu Ujinori je nosio Tachi od 5 shaku i 7 sun-a. Na primjer, za mač od Togashi Masachika se u pripovijetkama priča da je izgledao 9 shaku i 3 sun-a.

Ninja mač je imao oštricu dužine od 1 shaku i 6 do 7 sun-a. U Tokugawa razdoblju oštrice duže od 2 shaku-a su bile nazvane Katana. Do 1 shaku i 9 sun-a je bio nazvan O-wakizashi, do 1 shaku i 7 sun-a je bio Chu-wakizashi, a do 9 sun-a i 9 bu-a je bio Sho-wakizashi. Uchigatana-e koje se počela pojavljivati od Muromachi razdoblja su prvotno bile 1 shaku i 4 sun-a, ali su potkraj razdoblja išle od 1 shaku i 7 ili 8 sun-a prema duljini od 2 shaku-a.

Daito i Shoto, (par dugog i kratkog mača) gdje se ponekad dugi mač preuređivao u Naginata-u ili Yari ili su dugi i kratki mačevi korišteni zajedno kao par. Također, kratki mač je bio učinkovit kada se je koristio u ograničenim prostorima protiv višestrukih neprijatelja. Postoji izreka: “Kratki mač može biti korišten kao dugi mač i dugi mač kao kratki mač”.

Bugei3 sl4

Kada razmišljate o korištenju oružja odmah ste zarobljeni od strane njega. Važno je ne razmišljati o nošenju mača, ne rukovanju sa štapom nego koristiti oružje u raspoloživom vremenu. Bilo što može postati oružje. Pogledajte prednosti predmeta i nedostatke oružja ili oklopne zaštite, štićenja i konjaništva – bilo što, što je prirodno ili napravljeno može biti korišteno kao oružje. Mač, Naginata i Yari se mijenjaju u skladu sa vremenima. U tajnom svitku Shinkage ryu-a

Bugei3 sl5Tengusho Hiden no Maki su prikazani nazivi tehnika – Ransho, Kokyoku, Unsetsu i Denko koji prikazuju Samuraje kako koriste duge i kratke mačeve. Netko kome nedostaje znanja u Bufu-u nesumnjivo će se pozvati na slike dugog i kratkog mača korištenog u Miyamoto Nito Musashi ryu-u. Majstori kao Koizumi Isenokami bi vjerojatno ismijavali Bugeisha-u sa takvim ograničenim osjetilom. Oni su objašnjavali da u takvoj slici je najbitniji element prikaz posjedovanja Tachi-a u jednoj ruci i Yari-a, Naginata-e ili Nagamaki-a u drugoj objašnjavajući da je to bilo tajno značenje. Tako, slika Tengusho Hiden no Maki ima tajno značenje i ljudi koji ne poznaju razdoblje borbe sa Tachi-em može to nikada neće zaista razumjeti. Poanta je da Kodachi nije samo Kodachi Yoroidoshi (bodež), prednji dio koplja, oštrica Naginata-e i goloruka borba svi imaju istu ulogu i sve se koristi za istu svrhu i naizmjenično. Urgiram da vidite ovo kao borbenu scenu opisanu kao Koteki ryoda iz Juppo sessho-a.

Prakticiranje Bujutsu-a je bila Bugei3 sl6pojedinačna vještina, te prenošenje mudrosti i znanja koje su izmišljene u Ryu-ha je bilo ograničeno samo prema elitnim članovima ratničke klase. Škole su bile malobrojne i nisu imale formalne skupine, Dojo-e ili bilo kakva mjesta za publiku. Glavni razlog je da se određene tehnike bilo kojeg danog stila nisu normalno širile niti dijelile sa općom javnošću, već su, zapravo, dane samo elitnim kategorijama, te su čuvane da se koriste tijekom sukoba sa drugim ratnikom. Posebno skriveno znanje bilo koje određene škole ili Ryu-a je ostalo isključivo u rukama trenutnih majstora ili osnivača stila.

Širenje određenih stilova iz Bujutsu ryu-ha kroz zemlju započelo kada su majstori započeli putovanja preko Japana za testiranje protiv drugih. To je bio oblik procjene i potvrde praktičaru koji je primjenjivao svoje znanje protiv drugih da bi vidio valjanost stila i dokazao svoje shvaćanje preko fizičkog izražavanja. Bujutsu je uvijek zahtijevao dubinu i iskrenu privrženost svom vježbanju. Bugei3 sl7Tijekom ovog razdoblja, proći sa znanjem preživljavanja je bila vrlo ozbiljna odgovornost (obaveza), zato što je to otvaralo mogućnost da majstor bude prevaren i ubijen od strane svojih učenika. Odabiranje ispravnog, neposrednog učenika kako bi prenijeli glavne principe škole Ogi, Gokui je bila glavna namjera prakse vještine.

Bugei3 sl8Ogi predstavlja najbitnije principe i najviše tehnike, kao i tajni i suptilni način korištenja tijela i oružja. Gokui predstavlja filozofsku bit škole.

Bujutsu obuka je bila nedosljedna zato što nisu postojale nikakve specifične metoden sjedinjavanja prenošenog znanja škole i mudrosti. Učenici Bujutsu-a su pokušavali reproducirati tehnike borbe do potankosti koje su proizašle iz eksperimentiranja njihovih majstora. Ove tehnike su bile relativno jednostavne i usprkos tome snažne, zbog toga što je većina borbi bila učinjena dok se nosio oklop. S vremenom su majstori Bu­jutsu-a (svi članovi ratničke klase) poduzeli osobna istraživanja na najučinkovitijim tehnikama temeljenim na iskustvu stečenim kroz borbe. Usvajanje znanja i mudrosti iz Bujutsu škola je kulminiralo prijenosom tri dokumenta prema učeniku. To su Kiri-gami (pismena potvrda učeniku da je postigao majstorstvo ponajprije tijekom praktične razine obuke), Inka (potvrda kompletne licence za školu), Mokuroku (indeks koji sadržava imena i opis tehnika škole) ili Mokuroku (tehnički crteži). Sadržaji ovih dokumenata napisani od strane majstora su predstavljali filozofiju škole od njena stvaranja i smjernice koje trebaju biti slijeđene, kao i tehnički leksikon.

Očigledno je da je u mnoštvo slučajeva učenja i škola praksa Bujutsu-a išla zajedno sa duhovnim istraživanjem. Ovo istraživanje je pružalo fokus koji je dopuštao praktičaru nalaženje konačne tehničke razine svoje vještine. Većina škola su bile stvorene nakon sna ili vizije gdje je utemeljitelj  primio tehnike i duhovnu inicijaciju. Količina duhovnost je varirala u skladu sa stupnjem vještine i vjerovanjem praktičara. Kako je netko prekopavao dublje u proučavanju borilačkih vještina imao je povećanu potrebu da razumije namjere potencijalnih suparnika,Bugei3 sl9 za koje se tek može pretpostaviti da su učili sa istom predanošću. Nije iznenađujuće da je življenje na ovim rubovima “britvi” sa smrću otvorilo važnost duhovnom području. Ovo je bilo prevladavajuće u mnogim Bujutsu školama i ne može biti uzeto s rezervom.

Tehnike borbe su se koristile prije, tijekom i nakon Heian (782-1190) razdoblja i bile su direktni izražaj destruktivnog impulsa vještine rata.

 

(nastavlja se)

 

Usporedba starog japanskog mjernog sustava za dužinu sa metričkim sustavom

 

Jo = 3,3 m

Ken = 1,8 m

Shaku =30,3 cm

Sun =30,3 mm

Bu = 3,3 mm

 

 

Proljeće i jesen Ly Bu Vea

Ly bu vea naslov

Ly bu vea sl1

Proljeće i jesen Ly Bu Vea spada u klasično djelo kineske konfucijanske i taoističke tradicije razmišljanja. U narednim člancima Cronippon ninjutsu dojo  će iznijeti po jedan ulomak iz ovogadijela o «slobodnom i sređenom duhu»

PRVI JESENJI MJESEC / MONG CIU

Ly bu vea sl2prvom jesenjem mjesecu Sunce se nalazi u znaku I (konstelacija Vodene zmije Hydrae, Vrča Crateris, Lava Leonis, Djevice Virginis). Za vrijeme večernjeg sumraka kulminira zviježđe Dou (6 zvijezda strijelca). U vrijeme jutarnjeg sumraka kulminira zviježđe Bi (Pegaz Pegasi i Andromede Andromedae). Nota mu je Shang (sekunda). Njegov tonski slog je J Dzo (muški tonalitet). Broj mu je devet. Okus mu je oštar, miris mu je kovina. Tigar kao duh zaštitnik štiti dlakave životinje (Bijeli tigar je zapadni kvadrant neba). Dolazi prohladni vjetar, pada bijela rosa. Nebeski sin boravi u prostoriji Dzung Džang (sl. 1) u lijevoj odaji. Odijevamo se u bijelu odjeću i nosimo nakit od bijelog nefrita. Jedemo sezam i pseće meso. Posude su bridaste i duboke. U tom mjesecu nastupa početak jeseni. Djelujuća sila zasniva se na kovini.

Ly bu vea sl3

Položaji će biti povjereni samo zaslužnim ljudima da bi se strogo kaznilo one koji zaboravljaju dužnosti. Okrutne i tvrdokorne valja osuditi i kazniti da bi se jasno izrazila naklonost ili nenaklonost kralja i da bi ih osjetili ljudi u dalekim krajevima. Nebo i zemlja se pokazuju ozbiljnim, stoga ne smije vladati nikakva pretjerana blagost.

U tom mjesecu seljaci prinose žito. Razni činovnici dobivaju naloge da prikupe poreze i danke, da dovedu u red brane i pažljivo poprave rupe i otvore, tako da bi bili pripremljeni za poplave, da poprave dvorce i kuće, visoke i niske zidove i da dovedu u red gradske zidine i kule.

Držimo li se tih običaja, prohladni vjetar će puhati u sve tri dekade. Kad bismo u prvom jesenjemLy bu vea sl4 mjesecu slijedili običaje koje vrijede za zimu, sila tamnoga bi uvelike prevladala, kukci bi uništili žito, a naoružani bi se približili. Kad bi slijedili običaje koji vrijede za proljeće, zemljom bi zavladale suše. Vratile bi se sile svijetloga i pet žitarica ne bi dozrjelo. Kad bismo slijedili običaje koji vrijede za ljeto, izbili bi požari, hladnoća i žega više ne bi bile umjerene, a ljudi bi morali mnogo patiti od povratne groznice.

UPOTREBI VOJSKE / DANG BING

Izvori ratničkog staleža imaju svoje temelje duboko u biću čovjeka. Ratnici postoje otkako ima ljudi. Bit je ratničkog staleža što ulijeva strah. Bit straha počiva na snazi. Činjenica što ljudi posjeduju snagu koja pobuđuje strah, zasniva se na njihovoj prirodi. Tu su prirodu dobili od neba, ona nije nešto što bi bilo umjetno stvoreno. Ratnički se zanat ne može ukinuti, naoružavanje se ne može zaustaviti.

Ly bu vea sl5Počeci rata se nalaze u dalekoj davnini. Ljudi su se iščupanim deblima stabala borili jedan protiv drugoga. Oružja su se poboljšavala. Pobjednik je postao poglavicom. Budući da moć poglavica nije bila dovoljna da bi se stvorio red postavljeni su knezovi. Budući  da ni knezovi nisu bili dovoljni da se stvorio red postavljen je nebeski sin. Postavljanje nebeskog sina temelji se na poglavicama. Postavljanje poglavica temelji se na borbi.

Vojska se ne može ukinuti. Ona nalikuje na sile vode i vatre. Tko ih umije vješto iskoristiti njemu će donijeti sreću. Tko ih ne umije iskoristiti njemu će donijeti nesreću. Ni u jednom trenutku čovjek nije slobodan od ratničkog razmišljanja. Otmjeni i sitni, staro i mlado, mudri i priglupi u tome su jednodušni. Razlika postoji u samo u višim i nižim stupnjevima. Ono što se budi u posve skrivenim zakucima srca, jest rat. Ono što govori iz gnjevnih izraza lica, jest rat. Ono što govori iz nasilja i obrane, jest rat. Ono što govori iz prijetećih riječi, jest rat. Ono što govori iz naklonosti i nenaklonosti, jest rat. Ono što govori iz borbe vojski, jest rat. Svih tih osam stvari jesu rat, borba između slabih i jakih.

UKLANJANJE NEREDA  /  DŽEN LUAN

Dan-danas se opći nered popeo na vrhunac. Nevolja ljudi se ne može više povećati. Svjetski su vladari nestali, mudri su osuđeni na neuspjeh i drže se po strani kako ne bi bili zapaženi. Gospodari svijeta se vladaju u skladu sa svojim prohtjevima, otuđeni su od naroda, i ljudi nemaju nikoga kome bi mogli izjadati svoju bol. Ukoliko u našem vremenu još ima mudrih vladara i istinskih državnika morali bi ispitati ove riječi, pa će naučiti da svoju oružanu silu primjenjuju za pravednu stvar. Budući da vladari svijeta koračaju stazama svojih prohtjeva, čak će i prosječni vjerni podanici izmicati svojim gospodarima i napuštati svoje roditelje, a kamoli ne nepouzdani elementi.

Među učenjacima dan-danas postoji vrlo raširen smjer koji osuđuje napadački rat. Dok osuđuju napadački rat odobravaju obrambeni rat. Međutim kad bi se pokušali ograničiti na obrambene ratove ne bi smo mogli sprovesti metodu da istaknemo ljude od reda i isključimo neuredne elemente, da nagrađujemo revne i kažnjavamo one koje zanemaruju dužnosti. Sreća i nesreća knezova i naroda na zemlji ovisi o razumijevanju tih izvoda.

Jedino sredstvo kojim se mogu obuzdati neuredni elementi kao i oni koji zaboravljaju dužnost, jest da ih kažnjavamo.Ly bu vea sl6 Jedino sredstvo kojim se mogu unaprijediti elementi koji poštuju red i vjerni su svojim dužnostima, jest da ih nagrađujemo. Dopustimo li onima koji se protive redu i zanemaruju dužnost da rade što žele, taj će pristanak sadržavati nagradu. Ostavimo li one koji poštuju red i vjerni su dužnostima u podređenom položaju, kažnjavamo ih takvom nepažnjom. A nagrađujemo li zle i kažnjavamo dobre, bit će teško navesti ljude na red. Stoga: među svim stvarima koja svijet čine zamršenim škode ljudima, ta je teorija najgora.

SPRIJEČAVANJE ZLA  /  GIN SE

Ukoliko u svim okolnostima zagovaramo samo obrambeni rat, održat će se oni koji se protive redu, i obranit će se oni koji zanemaruju dužnosti. To se neće moći izbjeći. Međutim, sačuvati one koji se protive redu i braniti one koji zanemaruju dužnosti, jest najveće od svih zala i ponajviše škodi ljudima na zemlji. Čuvanje i obrana će u najboljem slučaju uslijediti upozoravanjem, a u drugom slučaju silom oružja. Želimo li uspjeti sa opomenama, moramo se prilagoditi većini. Neku stvar, o kojoj se danju i noću razmišljalo na nekom velikom skupu, moramo upamtiti naprežući pri tome sve snage duha. Noću sanjamo o njoj,  govorimo o njoj sve dok nam se ne pojave rane na usnama, dok se ne isuše pluća, iscrpimo duh i naškodimo živcima, tražimo primjere u tome u trojice uzvišenih i petorice vladara da bi smo ideje učinili privlačnijima ili pak navodimo govore glasovitih ljudi iz doba hegemonija da bi smo stvar učinili uvjerljivijom. Rano ujutro okupljamo dvor, a razilazimo se tek kasno u noć da bismo uvjerili zagovornike rata, trudimo se svim silama i nagovaramo sve samo da bismo svoje razloge učinili razumljivijima. A kad iznesemo sve razloge i ponestane riječi, a da ipak nismo uspjeli, naposljetku apeliramo na oružanu silu. Apel na oružanu silu nužno dovodi do rata, a u prirodi rata je da se u njemu mora ubijati ljude. Na taj će se način nevini podanici morati ubijati da bi se zaštitilo one koji se protive redu i zanemaruju dužnosti. Pomaganjem onih koji se protive redu i zanemaruju dužnosti unapređujemo štetu za ovaj svijet i onemogućujemo ono što bi bilo korisno za nj. Premda priželjkujemo sretnu slučajnost koja će nam pomoći da pobijedimo, zlo će se tako samo povećati. Poredak nekadašnjih kraljeva se sastojao u tome da se dobre nagrađuje i kažnjava zle. To je put starog doba i ne možemo ga izmijeniti.

Zbog toga ne smijemo osuditi napadački rat sam po sebi, kao što ne smijemo osuditi ili odobriti obrambeni rat sam po sebi. U svim okolnostima radi se o tome da postoji pravedan povod ratu.

BITI MILOSTIV / HUAI ČUNG

Ly bu vea sl7

Što govori plemeniti, nije samo učenost. Što kaže državnik, nisu samo riječi. On govori samo ono što odgovara razboru, kažu samo ono što odgovara pravednosti. Stoga njihov govor i kazivanje čini da kraljevi, knezovi i veliki utoliko više vole razbor, da su knezovi, građani i mase naroda utoliko pravedniji. Ukoliko su učenja pravednosti i razbora jasna, prestaju vješti zahvati okrutnosti, neiskrenosti i nasilja. Okretnost i neiskrenost jesu suprotnost razbora i pravednosti. U njihovoj je prirodi da oboje ne može pobijediti, ne može čak ni postojati naporedo. Stoga: kada vojske prodiru u neprijateljske zemlje, građani moraju znati da uživaju zaštitu i mase naroda znaju da ih neće ubijati. Izbiju li čak na livadu ispred glavnog grada, neće uništiti žito, neće oskrvniti grobove, neće rušiti stabla, neće spaliti zalihe, neće potpaliti kuće, neće otimati stoku, a ukoliko zarobljavaju građane, opet će ih pustiti na slobodu da bi jasno pokazali kako mrze samo knezove i vole podanike. Sporazumjevši se sa građanima, oduzimaju neprijateljskom vladaru temelje njegove moći. Ukoliko se unatoč takvu načinu postupanja pojave tvrdokorni, tvrdoglavi i zločinački elementi koji ne žele poslušati, protiv njih se može istupiti oružanom silom.

Na taj način podčinjavamo državu, ali ne ugnjetavamo njezine građane. Valja izvršiti kaznu nad onim kojega valja kazniti, i zatim se zaustaviti. Valja podići značajne državnike i podijeliti im lenske posjede. Valja privući njezine vrijedne i dostojne ljude i učiniti ih poštovanim i slavnima. Valja se raspitati za udovice i siročad, pružiti im pomoć, udijeliti milosrđe. Valja posjetiti ugledne i stare, iskazati im strahopočitanje i uljudnost. Valja povećati njihov dohodak i poboljšati njihov položaj. Valja ispitati osuđene i pustiti ih na slobodu. Valja podijeliti kovinu sa zaliha i žito sa silosa da bi smo tako umirili mase. Ne valja prisvajati bogatstva. Valja se raspitati za svetišta i vjerske običaje. Valja ponovo uvesti stvari koje se ne žele ukinuti i upotpuniti popis onih, uspomeni valja odati počast prinošenjem žrtava.Ly bu vea sl8

Tko postupa tako, njegovo će ime slaviti dostojni, njegovu će pobožnost hvaliti stari, i njegovu će vrlinu narod nositi u svom srcu.

Podsjetnik demo “Karlovac 2005”

demokarlovac naslov

demokarlovac sl1demokarlovac sl218. prosinca 2005. godine u Karlovcu je održana revija borilačkih vještina pod nazivom «Noć borilačkih vještina Glogovac Jovica» koja je posvećena utemeljitelju Kung Fu Wushu kluba. Osim Cronippon ninjutsu dojo-a učestvovalo je još oko dvanaest klubova koji su prezentirali različite vještine poput: Aikido-a,  Ju jutsu-a, Kempo karate-a, Taekwon do-a i sl.

demokarlovac sl3